Izabrane biografije

uredi

Januar

uredi
 
Janica Kostelić

Janica Kostelić (Zagreb, 5. januara 1982) je najuspešnija hrvatska skijašica i sestra Ivice Kostelića, koji je najuspešniji hrvatski skijaš. U svojoj karijeri Osvojila je 4 medalje sa Olimpijskih igara u Solt Lejk Sitiju 2002. (3 zlata: kombinacija, slalom i veleslalom; 1 srebro: superveleslalom), dve medalje u Torinu 2006. (zlato u kombinaciji; srebro u superveleslalomu), te 5 naslova svetskog prvaka (Sent Moric 2003.: zlata u slalomu i kombinaciji; Santa Katerina 2005. zlata u slalomu, kombinaciji i spustu). Ima 30 pobeda u svetskom kupu (do 15. marta 2006) i 3 puta je bila ukupna pobednica Svetskog kupa: 2001, 2003. i 2006.

Jedna je od samo 3 skijašice u istoriji koja je pobedila u svim disciplinama Svetskog kupa (zajedno sa Austrijankom Petrom Kronberger i Šveđankom Pernilom Viberg), a pobede je skupila u svih 5 disciplina u samo mesec i po dana.

Dalje
uredi

Februar

uredi
 
Spomenik Marku Maruliću u Splitu

Marko Marulić (18. avgust 14505. januar 1524) je bio hrvatski književnik i hrišćanski humanista iz Splita, zbog čega mu se često dodjeljuje i atribut Splićanin.

U Splitu je završio humanističku školu, a pretpostavlja se da je studirao u Padovi. Bio je veoma aktivan u hrvatskom oslobađanju od Turaka, čime obiluje njegov književni opus. Evropsku slavu duguje svojim djelima napisanim na latinskom jeziku, ali je pisao i na hrvatskom, a služio se i glagoljicom. Marulićev lik se pojavljuje na hrvatskim novčanicama od 500 kuna.

dalje
uredi

 
Mario Ančić

Mario Ančić (Split, 30. mart 1984) je profesionalni hrvatski teniser. Profesionalno je počeo da se bavi tenisom 2001. godine sa 16 godina, a već sa 17 se kvalifikovao na Vimbldon i u prvom kolu porazio Rodžera Federera. Time je postao jedini teniser sveta, osim Bjern Borga koji je uspeo da kao tinejdžer pobedi na Centralnom terenu Vimbldona.

Ančić i njegov sunarodnik Ivan Ljubičić postali su i prvi teniski dubl u istoriji Dejvis kupa kojem je pošlo za rukom da pobede američku kombinaciju Bob i Majk Brajan. Ančić je pomogao Hrvatskoj da osvoji Dejvis kup 2005. kada je ponovo s Ljubičićem trijumfovao nad slovačkim predstavnicima u Dejvis kupu.

Dalje Arhiva
uredi

April

uredi

Branimir Džoni Štulić (rođen 12. aprila 1953. godine u Skoplju) je bio pevač i gitarista jugoslovenske rok grupe Azra. Smatra se kontroverznim autorom i jednim od najvećih mističara jugoslovenske rok scene.

Gitaru je počeo da svira od prvog razreda gimnazije, a tokom 1970-ih sa akustičnom gitarom obilazi zagrebačke tulume, na kojima svira svoje i tuđe kompozicije. Jedno vreme studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je studije napustio. Početkom 1970-ih osniva grupu Balkan sevdah bend s kojom svira sve od autorskih pesama, preko sevdalinki i narodnjaka, do Bitlsa (The Beatles). Nakon uticaja panka i novog talasa, Štulić je modifikovao svoj zvuk i neke stare akustične pesme preradio u električnoj varijanti. Godine 1977. formirao je novi bend po imenu Azra.

Prvi album Azre izašao je 1980. godine i smatra se jednim od najjačih debija u istoriji jugoslovenskog roka. Samostalno i sa grupom Azra, snimio je 16 muzičkih albuma, od kojih su mnogi prodati u tiražu većem od sto hiljada primeraka, s ukupnim brojem koji premašuje više od milion prodatih nosača zvuka. Od početka 1990-ih živi u Utrehtu, Holandija, i bavi se pisanjem i prevođenjem grčkih klasika.

Dalje Arhiva
uredi

 
Ivan Meštrović

Ivan Meštrović (15. avgust 1883, Vrpolje16. januar 1962, Saut Bend) je bio hrvatski i jugoslovenski vajar i arhitekta i jedan od najvećih skulptora 20. vijeka. Diplomirao je likovnu akademiju u Beču, zatim je bio profesor na likovnim akademijama u Zagrebu, Sirakuzi (1947) i Saut Bendu (1955).

Dalje Arhiva


uredi

 
Dražen Petrović

Dražen Petrović (Šibenik, 22. oktobar, 1964Denkendorf, 7. jun, 1993) je bio jugoslovenski i hrvatski košarkaš, jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena. Njegov stariji brat je bivši jugoslovenski i hrvatski košarkaš i trener Aleksandar Petrović. Petrović je karijeru započeo u Šibenci, nastavio u Ciboni i Real Madridu, sa kojima je imao najviše uspeha. Karijeru ja kasnije nastavio u NBA klubovima Portland Trejblejzersi i Nju Džerzi Netsi.

Sa reprezentacijom Jugoslavije osvojio je bronzanu i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama 1984. i 1988, a sa Hrvatskom srebrnu medalju 1992. Poginuo je u saobraćajnoj nesreći u Nemačkoj 7. juna 1993. Smatra se važnim delom prethodnice koja je dovela do velikog uticaja evropskih košarkaša u NBA. Godine 2008. ULEB ga je izabrao među 50 ljudi koji su najzaslužniji za razvoj košarke u Evropi.

Dalje Arhiva
uredi

 
Marin Čilić

Marin Čilić rođen je 28. septembra 1988. u Međugorju, Bosna i Hercegovina (tada SFR Jugoslavija) kao treći od četiri sina Zdenka i Koviljke Čilić. Ima dva starija brata, Gorana i Vinka, i mlađeg Mileta. Tenis je počeo da igra sa sedam godina.

Čilić je veliki ljubitelj fudbala i vatreni je navijač hrvatskog nacionalnog tima i FK Milana, a omiljeni igrači su mu Kaka i Robinjo. Kada je bio dete, idoli u tenisu bili su mu Goran Ivanišević i Ivan Ljubičić.

Čilić voli da igra na svim podlogama, ali ističe da se bolje oseća na brzim podlogama, kao što su tvrda i travnata, zbog njegovog stila igre. Svoj bekhend smatra svojim najjačim oružjem, a uzori su mu Goran Ivanišević i Ivan Ljubičić. Trenira ga Australijanac Bob Bret, i često vežba u Bretovoj teniskoj akademiji u San Remu.

Dalje Arhiva
uredi

Avgust

uredi
 
Josip Ban Jelačić

Grof Josip Jelačić (rođen 16. oktobra 1801. u Petrovaradinu, danas deo Novog Sada, od oca Franje i majke Ane, rođene Portner) je bio ban hrvatsko-dalmatinsko-slavonski u periodu od 1848. do 1859. godine. U dobi od osam godina školuje se u bečkoj terezijanskoj akademiji, gde su se odgajali pitomci za civilnu državnu službu. Za vreme školovanja pokazuje izrazito zanimanje za geografiju, istoriju, govorništvo i strane jezike. Godine 1819. postavljen je za poručnika austrijske vojske, iako nije imao vojničkog obrazovanja. U periodu od 1825. do 1830. godine služi u Galiciji. Od 1831. boravio je kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom u Italiji. Godine 1841. postavljen je za pukovnika i zapovednika Prve banske pukovnije u Glini.

S toga položaja postavljen je u revolucionarnoj 1848. godini za bana i glavnog zapovednika vojske u Hrvatskoj. Odluka o Jelačićevom postavljenju donesena je u Beču 16. marta, a carski ukaz je potpisan 23. marta 1848. godine. Tobožnji naknadni izbor Jelačićev na narodnoj skupštini u Zagrebu 25. marta bio je prema tome fingiran. Jelačića je zateklo postavljenje za bana nespremnog i nedoraslog za to mesto i on se nenadano našao na čelu Hrvatske u presudno doba njene istorije. Uz to su u Jelačićevom držanju već i 1848. i 1849. godine pokazivali nesumnjivi znaci duševne poremećenosti (prema Enciklopediji Leksikografskog zavoda, svezak 3, Zagreb MCMLXVI). Bečka je reakcija, međutim, bila uspesima revolucionarnih pokreta u Italiji i drugim krajevima Monarhije toliko oslabljena, da sve do jeseni 1848. godine nije mogla otvoreno upotrebiti Jelačića kao oruđe kontrarevolucije. U tom razdoblju austrijska vlada i dinastija zauzimaju izričito neprijateljski stav i prema Jelačiću i prema celom hrvatskom pokretu: u zajednici sa svojim tadašnjim saveznikom, mađarskom plemićkom vladom, svrgavaju Jelačića s banske i zapovedničke časti, proglašavajući njega za pobunjenika, a Hrvatski sabor za nezakonit.

Dalje Arhiva
uredi

Septembar

uredi

Portal:Hrvatska/Biografija septembar
uredi

Oktobar

uredi

Portal:Hrvatska/Biografija oktobar
uredi

Novembar

uredi

Portal:Hrvatska/Biografija novembar
uredi

Decembar

uredi
 
Mate Parlov

Mate Parlov (Imotski, 16. novembar 1948. - Pula, 29. jul 2008) je bio jugoslovenski i hrvatski bokser. Bio je olimpijski pobednik na na Olimpijskim igrama 1972. u Minhenu, svetski prvak u Havani 1974. i dvostruki šampion Evrope u poluteškoj kategoriji. Takođe je bio profesionalni prvak Evrope i sveta u verziji Svetskog bokserskog saveta. Pored evropskih, svetskih i olimpijskih titula, Parlov je osam puta (1967-1974) osvajao titulu prvaka Jugoslavije, dva puta je osvajao Zlatnu rukavicu, a pet puta (1970-1974) titulu najboljeg na Balkanu.

Dalje Arhiva
uredi