Pravedna Jelisaveta

Jelisaveta (hebr. אלישבע, grč. Ελισαβετ, engl. Elizabeth). je majka Jovana Krstitelja u Novom zavetu. Prema Jevanđelju po Luki imala je najmanje 60 godina i više kada je zatrudnela sa Jovanom. U nekim hrišćanskim konfesijama slavi se kao svetica.

Pravedna Jelisaveta
Jelisaveta (levo) u poseti je Marija
Lični podaci
Datum rođenjaverovatno oko 1. vek p. n. e.
Mesto rođenjaHebron, Judeja (provincija)
Datum smrti1. vek p. n. e.
Mesto smrtiverovatno Hebron,
Svetovni podaci
Poštuje se uIstočnom i zapadnom Hrišćanstvu, Orijentalna pravoslavna crkva, Anglikanska crkva, Luteranska crkva, Islam
KanonizacijaPre kongregacije
Praznik18. septembra po novom a 5. septembra po starom Julijanskom kalendaru.
ZaštitnikTrudnicama

Etimologija uredi

Prevedna Jelisaveta je poticala iz roda Aaronovog, (Lk 1:5) po čijoj je majci dobila ime Eliševa. Vulgata daje ime u Starom zavetu kao Elišabe, a u Novom zavetu kao Elizabet, Samarijansko petoknjižje kao Elišaba. U naseljenom punktu Even-Sapir kod Jerusalima od 1911. godine nalazi se franciskanski manastir na čijoj teritoriji se, po predanju, nalazi pećina gdje se pravedna Jelisaveta sa sinom skrivala od Irodovih vojnika.[1]

Biblijsko kazivanje uredi

 
Prikaz Rođenja Svetog Jovana Krstitelja iz 15. veka, sa Jelisavetom na levoj strani

Bila je udata za sveštenika Zaharija. Brak je dugo ostao bez dece, pošto je Jelisaveta bila sterilna, sve dok anđeo Gavrilo Zahariju nije prorekao rođenje sina kome je trebalo da da ime Jovan (Lk 1:11)[2]

A anđeo mu reče: „Ne boje se, Zaharija, jer je uslišena molitva tvoja; i žena tvoja Jelisaveta rodiće ti sina, i nadjenućeš mu ime Jovan. I biće ti radost i veselje, i mnogi će se obradovati rođenju njegovu. Jer će biti velik pred Gospodom, i neće piti vina i sikera; i ispuniće se Duha Svetoga još u utrobi matere svoje; I mnoge će sinove Izrailjeve obratiti Gospodu Bogu njihovome; I on će naprijed ići pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca ka djeci, i nepokorne ka mudrosti pravednika, i da pripravi Gospodu narod spreman“.

— (Lk 1:13-17)

Zaharija je sumnjao u to pošto su on i njegova žena bili stari. Anđeo se predstavio kao Gavrilo i rekao Zahariju: „Zanemećeš i nećeš moći da govoriš do dana kada se te stvari dogode, jer nisi verovao u moje reči“. Kada su dani njegove službe završili, vratio se kući. Posle ovoga, njegova supruga Jelisaveta je zatrudnela i ostala u izolaciji pet meseci. „Gospod je ovo učinio za mene“, rekla je. „Ovih dana pokazao je svoju naklonost i uklonio moju sramotu među ljudima“.[3]

Prema biblijskom izveštaju, anđeo Gavrilo je poslat u Nazaret u Galileji Jelisavetinoj rođaci Mariji, djevici, datoj čoveku po imenu Josif, i obavestio je da će začeti od Duha Svetoga i roditi sina po imenu Isus. Nakon obaveštenja da je „Jelisaveta rođaka“ već u šestom mesecu trudnoće, Marija je otputovala u „Hebron, u zemlju brda Judeja“, da poseti Jelisavetu.

Susret Jelisavete i Marije uredi

 
Ilustracija susreta Jelisavet i Marije, autor Marioto Albertineli

Marija je otišla u posetu iz svog grada Nazareta Jelisavetinom selu, nedaleko od Jerusalima. Kada su se srele, Jelisaveta je imala dete u stomaku. Osim što je to bio susret Jelisavete i Marije, bio je i prvi susret Isusa i Jovana, koje su nosile trudnice. Jelisaveta se ispunila Duhom Svetim i izjavila: „Blagoslovena si među ženama i blagosloven je plod materice tvoje!“ (Lk 1:42) To zazivanje postalo je sastavni deo molitve kod katolika „Zdravo Marijo“, a kod pravoslavnih hrišćana Bogorodice djevo.

A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dijete u utrobi njezinoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga, i povika uzvišenim glasom i reče: Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje! I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda mojega meni? Jer gle, kada glas pozdrava tvojega dođe u uši moje, zaigra dijete od radosti u utrobi mojoj. I blago onoj koja vjerova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod“.

— (Lk 1:41-45)

Marija je ostala sa Jelisavetom oko tri meseca, a zatim se vratila kući. Kada je došlo vreme da se Jelisaveta porodi, ona rodi sina. A njeni susedi i rođaci su čuli da joj je Gospod ukazao veliku milost, pa su se radovali s njom. Osmoga dana dođoše da obrežu dete i htedoše da mu, po ocu, nadenu ime Zaharija. Ali njegova majka reče: „Ne!, zvaće se Jovan“. „Niko od tvojih rođaka se tako ne zove“, rekoše joj, a onda znakovima upitaše njegovog oca kako bi on želeo da se dete zove. Zaharija zatraži pločicu za pisanje i napisa: „Ime mu je Jovan“. I svi se začudiše. Njemu se smesta otvoriše usta i odveza jezik, pa poče da govori slaveći Boga.[4]

Ovo je Jelisavetina poslednja referenca, koja se ne pominje ni u jednom drugom poglavlju Biblije. Poglavlje se nastavlja proročanstvom Zaharijevim (poznato pod nazivom Benedikt ili Zaharijin hvalospev) i završava se napomenom da je Jovan „rastao i ojačao duhom i bio u pustinji“ sve dok nije započeo službu Izraelu. Dakle, nije poznato koliko dugo su Zaharije i Jelisaveta živeli.

Tradicionalna „grobnica Jelisavete“ pojavljuje se u franjevačkom samostanu Svetog Jovana u pustinji blizu Jerusalima. Tu se, po predanju, nalazi i mjesto upokojenja svete Jelisavete grobnica je označena malim udubljenjem isklesanim u kamenu.

Ostali izveštaji uredi

Apokrifi uredi

Jelisaveta se pominje u Apokrifima, posebno Protojevanđelje Jakovljevo, koje beleži rođenje njenog sina i naknadno ubistvo njenog muža Zaharija. Takođe, u Apokrifima, Arhangel Uril igra veliku ulogu, koja se razlikuje između izvora u opisu spasavanja Isusovog rođaka, Jovana, od klanja dece koje je naredio kralj Irod. I odlazka Jovana i Jelisavete u Egipat da bi se pridružili Svetoj porodici.[5]

Islam uredi

U Kuranu Bog govori o Zahariju, njegovoj ženi i Jovanu, koji su sve troje opisani kao ponizne sluge Gospodnje :[6]

„Pa smo mu uslišili molitvu, dodelili mu Jovana i učinili njegovu ženu plodnom. Trudili su se da učine što više dobra i molili su nam se u nadi i strahu i bili su ponizni prema nama“.

— Kuran 21:90

U šitskom hadisu zove se (Hana) i prepoznata je kao sestra Ane majke od Marije. Abu Bašir je zabeležio da je imam Džafer al Sadik, praunuk islamskog proroka Muhameda, izjavio da su „Ana supruga Joakimova i Jelisaveta (Hana) supruga Zaharijeva, bile sestre“.

Svetost uredi

Jelisaveta se slavi kao Svetac u Rimokatoličkoj crkvi 18. septembra, a u pravoslavnoj i anglikanskoj tradiciji 5. septembra, istog dana kada i njen suprug Zaharija. Proslavlja se kao Matrijarhat 5. septembra, u Luteranskoj crkvi - Sinod Misura slavi Zaharija kao prorok.

Reference uredi

  1. ^ U Minhenu (28. 1. 2011). „Pronađene mošti svete pravedne Jelisavete, majke svetog Jovana Preteče”. Radio Svetigora (na jeziku: srpski). 
  2. ^ Sveti prorok. „Zaharija i Pravedna Jelisaveta”. www.spc.rs (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 11. 04. 2021. g. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  3. ^ Novi Zavjet. „Posjeta Marije Jelisaveti”. www.pravoslavna-srbija.com. 
  4. ^ „Rođenje Svetog Jovana”. Arhivirano iz originala 11. 04. 2021. g. Pristupljeno 11. 04. 2021. 
  5. ^ Apokrifni spisi
  6. ^ the Clear Quran