Pravedni među narodima

израелско почасно звање појединца нејеврејског порекла

Pravedni među narodima je počasni izraz koji koristi država Izrael da opiše ne—jevreje koji su rizikovali svoj život tokom holokausta, da bi spasili jevreje od istrebljenja od strane nacista.[1]

Izraz originalno potiče od izraza "pravedni pagani", koji je korišćen u rabinskom judaizmu, kako bi označili ne jevreje, nazivajući ih get tošav, koji je poštovan od strane sedam Nojevih zapovijesti.

Nagrađivanje uredi

 
Memorijalno drvo u Jerusalimu, u čast Irene Sendler, katoličke medicinske sestre iz Poljske, koja je zaštitila 2.500 jevreja kada je to bilo zabranjeno.

Kada je Jad Vašem, mučenik holokausta uspostavljen 1953 od strane Kneseta, jedan od njegovih zadataka bio je da oda počast ' Pravednim među narodima '. Pravednici su definisani kao ne-jevreji koji su rizikovali svoje živote da bi spasili Jevreje tokom holokausta.[2]

Od 1963 godine, komisija kojom rukovodi vrhovni sud Izraela nadležna je za dodjeljivanje počasne nagrade Pravedni među narodima. Vođena utvrđenim kriterijumima, komisija je proučavala svu dokumentaciju, uključujući dokaze i svjedočenja preživjelih i drugih očevidaca, procjenjujući istorijske okolnosti i element rizika koji su preuzimali spasioci i na osnovu toga odlučuje da li slučaj ispunjava kriterijume.[2] Ti kriterijumi su:[3]

  • Osoba mora biti aktivno umiješana u spasavanje Jevreja od prijetnje smrću ili deportacije u koncentracione logore;
  • Osoba mora rizikovati život ili slobodu da bi zaštitila Jevreje;
  • Samo članovi jevrejske stranke mogu da upute nominaciju;
  • Pomaganje porodici Jevreja da se preobrate u Hrišćanstvo nije kriterijum za dodjelu priznanja;
  • Pomoć mora da bude učestala, ponovljena i/ili znatna;
  • Pomoć mora da bude pružena bez ikakve finansijske dobiti (mada pokrivanje normalnih troškova, kao što su kirija i hrana, su prihvatljivi);
  • Mora postojati svjedočenje iz prve ruke spasenog Jevreja, ukoliko ne postoji, mora se priložiti odgovarajuća dokumentacija.

Nagrada je dodjeljivana bez pogleda na socijalni rang pomagača. Na primjer, data je članovima kraljevske porodice, kao što su princeza Alisa od Batenberga,[4] kraljica Majka Elena Rumunska[5] i kraljica Elizabeta Belgijska; ali je takođe priznanje dato i drugima, kao što je filozof Žak Elil.[6] Godine 2014, Henk Canoli vratio je svoju medalju nakon što je šestoro članova njegove porodice ubijeno u Pojasu Gaze tokom Operacije Zaštitna ivica.[7]

 
Medalja pravednih za Martu Bošensku

Osoba koja je priznata kao Pravedna za rizikovanje života da bi pomogla Jevrejima tokom Holokausta, nagrađena je medaljom sa svojim imenom, diplomom časti i privilegijom da se njegovo ime nađe na Zidu časti u Bašti pravednih u Jad Vašemu u Jerusalimu.[8] Nagrade za spasioce dostavljene su njihovim najbližim rođacima na ceremoniji u Izraelu ili u državama njihovog prebivališta, preko kancelarije izraelskih diplomatski predstavnika. Ceremonijama prisustvuju lokalni vladini zvaničnici, uz medijskom pokrivenošću.[8]

Zakon Jad Vašema omogućava Jad Vašemu da dodijeli počasno državljanstvo Pravednima među narodima,[9] a ukoliko su umrli, dodjeljuje im se komemorativno državljanstvo države Izraela, u znak prepoznavanja njihovih djela.[9] Svako ko je priznat kao "Pravedan" može da traži od Jad Vašema sertifikat. Ako osoba nije više živa, najbliži rođaci imaju pravo da podnesu zahtjev za komemorativno državljanstvo, za "Pravednog" koji je umro.[9]

 
Diploma pravednih za Mariju Kotarbu

Ukupno su muškarci i žene iz 51 države dobili priznanje,[10] što iznosi preko 10.000 autetičnih spasilačkih priča. Do juna 2017 ukupno je nagrađeno 26.513 osoba.[10] Politika Jad Vašema je da se nastavi sa programom dodjeljivanja priznanja toliko dugo koliko budu primljane peticije, koje su podržane dokazima koji ispunjavaju kriterijum.[11]

Dobitnici priznanja koji odluče da žive u Izraelu, imaju pravo na penziju jednaku prosječnoj nacionalnoj plati i besplatno zdravstveno osiguranje, kao i pomoć u kući i medicinsku njegu.[12]

Pravedni nastanjeni u Izraelu uredi

Najmanje 130 Pravednih odabralo je da se nastani u Izraelu. Pozdravljeni su od strane izraelske vlasti i dato im je državljanstvo. Od početka osamdesetih godina, imaju pravo na posebnu penziju. Neki od njih nastanili su se u Palestini pod britanskom upravom, prije uspostavljanja Izraela nedugo nakon završetka Drugog svetskog rata; dok su ostali došli kasnije. Oni koji su došli ranije obično govore tečnno hebrejski i integrirani su u izraelsko društvo.[13]

Drugi znaci poštovanja uredi

 
Ceremonija dodjeljivanja nagrada Pravednima među narodima u poljskom Senatu 2012.

"Pravednici" su nagrađeni danom posta u kalendaru svetaca u liturgijskom kalendaru Episkopske crkve u SAD, na dan 16. jul. Pravednik iz Italije, Edvard Fokerini proglašen je za sveca od strane katoličke crkve 15. juna 2013.[14]

Godine 2015, u Viljnusu u Litvaniji, otvorena je prva ulica u čast Pravednih među narodima.[15] Ulica je nazvana Šinaite po Oni Šinaite; ona je bila bibliotekarka na univerzitetu u Viljnusu, spasila je Jevreje iz geta u Viljnusu.[15]

Broj nagrađenih po državama uredi

Ažurirano 16. jun 2017.

Ukupno je nagrađeno 26.513 osoba.[10]

Pozicija Država Broj nagrađenih
1   Poljska 6.706
2   Holandija 5.595
3   Francuska 3.995
4   Ukrajina 2.573
5   Belgija 1.731
6   Litvanija 891
7   Mađarska 844
8   Italija 682
9   Bjelorusija 641
10   Njemačka 601
11   Slovačka 572
12   Grčka 335
13   Rusija 204
14   Letonija 136
15   Srbija 135
16   Češka Republika 116
17   Hrvatska 115
18   Austrija 109
19   Moldavija 79
20   Albanija 75
21   Norveška 67
22   Rumunija 60
23    Švajcarska 49
24   Bosna i Hercegovina 43
25   Jermenija 24
26
  Danska   Ujedinjeno Kraljevstvo
22
28   Bugarska 20
29
  Makedonija   Švedska
10
31   Slovenija 10
32   Španija 9
33   Sjedinjene Američke Države 5
34
  Estonija   Turska   Portugalija
3
36
  Brazil   Čile   Indonezija
  Irska   Kina
2
38
  Kuba   Ekvador   Egipat
  El Salvador   Gruzija   Japan
  Luksemburg   Crna Gora   Vijetnam
1

Reference uredi

  1. ^ „The Righteous Among The Nations”. db.yadvashem.org. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  2. ^ a b „The Process of Commemorating Deeds of Heroism”. holocaust-trc.org. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  3. ^ Gunnar S. Paulsson, “The Rescue of Jews by Non-Jews in Nazi-Occupied Poland”, The Journal of Holocaust Education, volume 7, nos. 1 & 2 (summer/autumn 1998): pp. 19–44. Reprinted in “Collective Rescue Efforts of the Poles”. str. 256
  4. ^ Glenny, str. 508.
  5. ^ „The Righteous Among The Nations – Elena, Queen Mother of Romania”. Yadvashem.org. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  6. ^ „Righteous Among the Nations Recognized by Yad Vashem as of 1 January 2011– France” (PDF). Jerusalem, Israel: Yad Vashem. 1. 1. 2011. Arhivirano iz originala (PDF) 22. 12. 2015. g. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  7. ^ Schuetze, Christopher F.; Barnard, Anne (15. 8. 2014). „Resisting Nazis, He Saw Need for Israel. Now He Is Its Critic”. The New York Times. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  8. ^ a b „Honoring the Righteous”. yadvashem.org. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  9. ^ a b v „Righteous Among the Nations”. ushmm.org. 26. 8. 2014. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  10. ^ a b v „About the Righteous: Statistics”. The Righteous Among The Nations. Yad Vashem The Holocaust Martyrs' and Heroes' Remembrance Authority. Arhivirano iz originala 13. 10. 2016. g. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  11. ^ „First Arab Nominated for Holocaust Honor”. Associated Press. 30. 1. 2007. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  12. ^ „ISRAEL'S YAD VASHEM HOLOCAUST MEMORIAL: GARDEN OF THE RIGHTEOUS”. aplacecalledroam.com. 26. 8. 2014. Arhivirano iz originala 18. 08. 2018. g. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  13. ^ „Story in The Forward re Righteous Gentiles who settled in Israel”. Forward.com. 6. 10. 2011. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  14. ^ „Odoardo Focherini: Late journalist, hero and Blessed of the Catholic Church”. Rome Reports. Pristupljeno 20. 2. 2018. 
  15. ^ a b „Lithuania's first street honoring Holocaust Righteous unveiled in Vilnius | Jewish Telegraphic Agency”. Jta.org. 25. 9. 2015. Pristupljeno 20. 2. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi

Holokaustu u Budimpešti, svjedočenje porodice Jakobovic