Raj u hrišćanstvu označava mesto gde obitava Bog i počivaju duše svih onih koji su prihvatili Isusa Hrista, sina Božjega, kao svoga spasitelja. Suprotnost je Paklu u koga odlaze svi oni koji su živeli u grehu i nisu prihvatili Isusa kao spasitelja. Raj u Svetome Pismu ima nekoliko sinonima tako da se može poistovetiti sa biblijskim terminima Carstvo nebesko i Carstvo Božije.[1][2][3] Takođe u hrišćanskoj teologiji termin raj može biti poistovećen sa pojmom Eshaton (grč. το εσχατον - kraj, posletak) koji u teologiji označava idealnu dimenziju postojanja Božijeg Carstva. Sama reč pojavljuje se u Bibliji, tako na primer u Jevanđelju po Luci (23,43) ili u Otkrivenju Jovanovom (2,7).

Raj - slika Jana Brojgela
Dante i Beatriče gledaju na najviša nebesa; iz Gistav Dorove ilutracije Božanstvene komedije.

Termin raj je izvorno reč grčkog porekla - grč. ο παραδεισος, i označava realno eshatološko mesto ili dimenziju postojanja i to idealnu i savršenu i u tom smislu se i koristi u biblijskom tekstu, naročito u novozavetnim spisima. U starozavetnom tekstu, reč raj označava i konkretno geografski određeno mesto poznato pod imenom Edenski vrt koji se nalazio u Mesopotamiji, u dolinama reka Nil, Eufrat i Tigar, koja se smatra kolevkom čovečanstva, i taj ideaelni zemaljski vrt pominje se kao religiozni arhetip u svim civilizacijama tako da je to, prema Karlu G. Jungu, jedan od dokaza da je čovek prema svojoj iskonskoj prirodi religiozno biće - biće koje traži i žudi za svojim Tvorcem Bogom.

Biblijska istorija uči da je prvobitni Edemski vrt izgubljen Praroditeljskim grehom, ali je zato na svet došao Novi Adam, Spasitelj čovečanstva - Isus Hristos. Hristos je svojom iskupiteljskom žrtvom na Časnom Krstu ponovo otvorio čovečanstvu vrata raja tako da sada, nakon Njegovog Vaskrsenja, svako ko veruje u Njega može naslediti večni život u raju ili Carstvu nebeskom. Zajedno sa ovim, hrišćanska teologija, naročito pravoslavna, uče da će punoća Carstva nebeskog ili raja biti ostvarena na zemlji, u budućnosti, prilikom Drugog dolaska Isusa Hrista. To naročito označava biblijski termin za Isusov ponovni dolazak u slavi koji su koristili i Sveti Oci Hrišćanske Crkve : to je termin Parusija. Na grčkom jeziku reč Parusija (grč. η παρουσια)označava prisustvo, pojavu i dolazak Hrista i to realno i fizičko prisustvo Hrista u svetu. Tako je raj poistovećen i sa terminom zajednice sa Hristom jer, u stvari, to je suština učenja o raju. To pokazuje i jedna didaktična pravoslavna himna (tropar): Ti si, Hriste, raj pun zelenila, Ti si zemlja krotkih, Ti si carstvo obećano.... To znači da je suština poimanja raja kao mesta večnog blaženstva i u njegovom ontološkom svojstvu - raj je zajednica i to sa Hristom koji je Nosilac večnosti i pobeditelj smrti. Tako učenje o raju negira fenomen smrti kao nebića. Smrt nije nebiće jer je raj znak Hristove pobede i prisutnosti a Njegova blizina odgoni svaku opasnost od nebića jer Hristova božanska ljubav je garancija i zalog večnoga života. Tako smo došli do jedne od najlepših definicija raja: „Raj ... to je postojanje u Hristovoj ljubavi“. Tako raj može početi za iskrenog hrišćanina već u toku ovozemaljskog života i nastaviti se u večnosti kroz zajednicu ljubavi sa Hristom. Jer, prema Svetome Maksimu Ispovedniku (7. vek), za one koji prihvataju Hristovu ljubav jedinstvo sa Njim će biti božansko i nepojmljivo uživanje i radost,<ref>Sv. Maksim, Bogoslovska poglavlja, I, 51. Patrologia Graeca 90, 1101 °C/ref> jer postoji samo jedan najvažniji kvalitet rajskog života ili načina postojanja Osmoga dana (raj koji dolazi iznad kategorija vremena i prostora) a taj rajski kvalitet postojanja jeste ontologija ljubavi. To je idealni način postojanja sa božanskim Hristom u neposrednoj blizini Njegove savršene Bogočovečanske Ličnosti i ljubavi.

Vidi jošUredi

ReferenceUredi

  1. ^ Luka 17:20-21
  2. ^ Marko 12:34
  3. ^ Marko 10:15

LiteraturaUredi

Spoljašnje vezeUredi