Rik van Loj (hol. Rik Van Looy; Grobentonk, 20. decembar 1933) je bivši belgijski profesionalni biciklista u periodu od 1953. do 1970. Van Loj je dvostruki svetski šampion i prvi je biciklista koji je osvojio svih pet najprestižnijih klasika (to su kasnije uspeli još Roger de Flamink i Edi Merks). Van Loj je ostvario 379 pobeda u karijeri, više je ostvario samo Edi Merks. Na večnoj listi etapnih pobeda na grand tur trkama, Van Loj je deveti, sa 37 pobeda. Ostvario je 18 pobeda na Vuelta a Espanji, 12 na Điro d’Italiji i 7 na Tur de Fransu.

Rik van Loj
Rik van Loj 1962. godine
Lični podaci
Puno imeHendrik van Loj
NadimakRik II
Datum rođenja(1933-12-20)20. decembar 1933.(90 god.).
Mesto rođenjaGrobentonk, Belgija
DržavljanstvoBelgija
Timske informacije
Trenutni tim
Završio karijeru
DisciplinaDrumski / pista
Tip vozačaSprinter
Profesionalna karijera
1953
1953—1954
1954
1954
1955
1955
1956—1962
1963
1964—1966
1967—1970
Gitane - Hutchinson
l'Avenir
Gitane - Hutchinson
Bianchi - Pirelli
Van Hauwaert - Maes Pils
Girardengo - Eldorado
Faema - Guerra
G.B.C. - Libertas
Solo - Superia
Willem II - Gazelle
Uspesi
Tur de Frans
Klasifikacija po poenima1 (1963)
Najagresivniji vozač1 (1963)
Điro d’Italija
Brdska klasifikacija1 (1960)
Vuelta a Espanja
Klasifikacija po poenima2 (1959, 1965)
Monumentalni klasici
Milano—Sanremo1 (1958)
Ronde van Flanderen2 (1959, 1962)
Pariz—Rube3 (1961, 1962, 1965)
Lijež—Bastonj—Lijež1 (1961)
Điro di Lombardija1 (1959)
Klasici
E3 Sakso bank4 (1964, 1965, 1966, 1969)
Gent—Vevelgem3 (1956, 1957, 1962)
Fleš Valon1 (1968)
Prvenstva
Svetski šampion
(drumska trka)
2 (1960, 1961)
Nacionalni šampion
(drumska trka)
2 (1958, 1963)
Druge trke
Pariz—Brisel 2 (1956, 1958)
Tur Holandije 2 (1956, 1957)
Pariz Tur 2 (1959, 1967)
Tur of Belgijum 1 (1961)
Nagrade i medalje
Biciklizam
Olimpijske igre
Zlatna medalja — prvo mesto Helsinki 1952. Ekipna drumska trka
Svetsko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Sahsenrin 1960. Drumska trka
Zlatna medalja — prvo mesto Bern 1961. Drumska trka
Srebrna medalja — drugo mesto Kopenhagen 1956. Drumska trka
Srebrna medalja — drugo mesto Rons 1963. Drumska trka
Ažurirano: 3. decembar 2016.

Na Vuelta a Espanji je osvojio i podijum, treće mesto 1959. godine

Karijera uredi

1953—1960. uredi

Van Loj je ostvario dosta pobeda kao amater, a pažnju na sebe je skrenuo osvajanjem belgijskog nacionalnog prvenstva za amatere 1952. nakon čega je ušao u sastav tima za Olimpijske igre 1952. u Helsinkiju, gde je osvojio zlatnu medalju u ekipnoj drumskoj trci.[1] 1953. prešao je francuski u tim Žitan, ali je i dalje vozio trke za amatere, ostvario je 12 pobeda i osvojio je bronzanu medalju na svetskom prvenstvu za amatere. Kao jak sprinter, Van Loj je ostvario devet pobeda u svojoj prvoj kompletnoj sezoni kao profesionalac, uz drugo mesto na Turu Belgije. 1955. ostvario je 12 pobeda, svaku na trkama u Belgiji.

Godine 1956, ostvario je 20 pobeda. Osvojio je klasike Gent—Vevelgem, Šeldeprijs i Pariz—Brisel, Tur Holandije, uz dve etapne pobede i još manjih trka. Na svetskom prvenstvu osvojio je srebrnu medalju, ostao je iza sunarodnika Rika van Stenbergena. Sezonu je završio četvrtim mestom na Điro di Lombardiji. 1957. ostvario je čak 36 pobeda. Osvojio je po drugi put Gent—Vevelgem, Tur Holandije, uz tri etapne pobede i Šeldeprijs, a između ostalih, osvojio je trke Kopa Bernoki i Šest dana Brisela.

Godine 1958, ostvario je 35 pobeda, osvojio je etapu na Điru Sardinije, gde je završio treći u generalnom plasmanu, dve etape na Vuelta Levante trci i nacionalno prvenstvo. 19. marta, ostvario je najveću pobedu do tada, osvojio je Milan—Sanremo. Van Loj je italijanski klasik, te godine dug 282 km, osvojio u grupnom sprintu, pobedivši Španca Migela Pobleta i Francuza Andrea Darigada.[2] U nastavku sezone završio je drugi na Gent—Vevelgemu i treći na Pariz—Rubeu, ostao je iza Leona van Dalea i Migela Pobleta.[3] Nedelju dana nakon Rubea, Van Loj je osvojio jedan od najtežih klasika, Pariz—Brisel.[4] Na  svom prvom učešću na Vuelta a Espanji, ostvario je pet etapnih pobeda, pre nego je napustio trku tokom etape 12.

Godine 1959, osvojio je klasifikaciju po poenima na Vuelta a Espanji, uz četiri etapne pobede. Osvojio je Điro di Sardinija trku, uz tri etapne pobede, a zatim je osvojio trku oko Flandrije. Iako je imao stomačni virus i nije mogao da jede, Van Loj je uspio da osvoji Flandriju u majici nacionalnog šampiona, ispred Fransa Shaubena.[5] Na svom drugom nastupu na Điro d’Italiji, ostvario je četiri etapne pobede i nosio je roze majicu jedan dan, nakon pobede na prvoj etapi. U generalnom plasmanu završio je na četvrtom mestu. U finišu sezone osvojio je Pariz tur i 53 izdanje Điro di Lombardije [6] Sezonu je završio sa 44 pobede.

Godine 1960, je počeo pobedom na trci Šest dana Berlina, a u zatim je osvojio klasike u Briselu i Mehelenu i dve etape na Điro Sardiniji. Osvojio je još manjih klasika, pre nego što je vozio prvi od pet monumentalnih, trku oko Flandrije, dugu 227 km, ali je završio treći u grupnom sprintu.[7] Na Điro d’Italiji pobedio je na dve etape i osvojio je brdsku klasifikaciju. Nakon Đira, osvojio je nekoliko manjih klasika, a zatim je predvodio belgijski tim na svetskom prvenstvu, na kome se očekivao novi sprinterski duel Van Loja i Francuza Andre Darigada. Prvenstvo je bilo dugo 279.392 km i nakon 7 sati, 47 minuta i 27 sekundi, Van Loj je odsprintao Darigada i postao svetski šampion,[8] spasivši tako sezonu u kojoj nije osvojio nijedan veliki klasik. Sezonu je završio na pisti, pobedom na trci Šest dana Genta.

1961 —1970. uredi

Godine 1961, je, kao i prethodnu, počeo na pisti, pobedom na trci Šest dana Antverpena, dok je na trci Šest dana Berlina završio drugi. Nakon nekoliko pobeda na manjim drumskim trkama, vratio se takmičenju na pisti, ali nije uspio da ostvari pobedu. Šest dana Ciriha završio je treći, te Šest dana Milana drugi, nakon čega je završio drugi i na nacionalnom prvenstvu na pisti, u disciplini omnijum. Nakon nacionalnog prvenstva, vratio se drumskim trkama, ostvario je dve pobede na Pariz—Nici, nakon čega je pokušao da osvoji Milan—Sanremo po drugi put. Milan—Sanremo je tradicionalno sprinterski klasik i Van Loj je bio veliki favorit, uz Darigada i Nina Defilipisa. Kada se došlo do uspona na Pođo, Remon Pulidor je napao i na tri kilometra do cilja imao je 20 sekundi prednosti. U samom finišu, Pulidor se suočio sa neočekivanim poteškoćama, policajaj je mahao rukama, Pulidor nije znao šta pokazuje i otišao je pogrešnim putem, odmah je shvatio, okrenuo se i došao je na cilj tri sekunde ispred grupe, koju je odsprintao Rik van Loj.[9] Nakon neuspeha na Milan—Sanremu, Van Loj je osvojio svoj prvi Pariz—rube, ispred Marsela Jansena.[10] Van Loj je sa uspesima nastavio u Belgiji, osvojio je Tur Belgije i Lijež—Bastonj—Lijež. Na Điro d’Italiji završio je sedmi, uz tri etapne pobede. Uspešnu sezonu krunisao je osvajanjem svetskog prvenstva, drugu godinu zaredom. Svetsko prvenstvo je održano 3. septembra, u Bernu, a staza duga 285.252 km pripala je sprinterima, nakon sedam sati, 46 minuta i 35 sekundi, Van Loj je odsprintao Defilipisa za drugu titulu svetskog šampiona.[8] Sezonu je završio na pisti, pobedama na Šest dana Brisela i Šest dana Genta.

Godine 1962, je počeo na pisti. Završio je drugi i na Evropskom i na nacionalnom prvenstvu, u disciplini medison, a zatim je osvojio Šest dana Antverpena, Šest dana Berlina i Šest dana Dortmunda, nakon čega je počeo sezonu na drumu. U majici duginih boja, Van Loj je bio dominantan. Osvojio je kriterijum Dijon, Điro Sardinije i dve etape na Pariz—Nici, pre prolećnih klasika. Prvi je bio Gent—Vevelgem, koji je osvojio po treći put. nakon čega je tražio pobedu na Flandriji. Trka oko Flandrije je počela sa velikom brzinom i jakim bočnim vetrom. Na usponu, odvojila se manja grupa, Tom Simpson je vukao jako, a pratio ga je Van Loj, koji se mučio, ali je uspio da se oporavi nakon brda. Kada je trka došla do Gentbriža i ušla u zadnje kilometre, Van Loj je napao, niko nije mogao da ga prati i pobedio je sa 9 sekundi ispred Mihela van Ardea.[11] Na Pariz—Rubeu, Faema-Flandria, tim za koji je tada vozio Van Loj, kontrolisala je trku, do uspona Dulen, gde je Van Loj napao i prepolovio grupu. Na 15 km do cilja, Remon Pulidor je napao i u grupi je ostalo samo pet vozača. Pulidor je napao opet u Rubeu, Van Loj je pratio, a zatim napao, Pulidor nije mogao da prati, Van Loj je ušao na velodrom sam i osvojio je svoj drugi Pariz—Rube.[12] Na Điro d’Italiji ostvario je dve etapne pobede, nakon čega je vozio Tur de Frans po prvi put i upisao je pobedu na ekipnom hronometru. Tur je napustio tokom etape 11. Sezonu je završio pobedom na trci Memorijal Fred de Brojne.

 
Van Loj i Žak Anketil na Tur de Fransu 1963.

1963. ostvario je dve pobede na Kriterijumu Dofine, završio je drugi na Điro di Sardiniji, uz jednu etapnu pobedu. Na Pariz—Nici je ostvario tri etapne pobede i osvojio je nacionalno prvenstvo. Nije imao uspeha na klasicima, a u julu je vozio Tur de Frans po drugi put, završio ga je na desetom mestu, uz četiri etapne pobede i osvojenu klasifikaciju po poenima. Na svetskom prvenstvu, osvojio je srebrnu medalju, izgubio je u sprintu od Benonija Behajta. Sezonu je završio na pisti, ali bez pobede, drugo mesto na Šest dana Berlina i treće na Šest dana Brisela.

 
Van Loj i Žak Anketil na Tur de Fransu 1964.

1964. osvojio je po etapu na Vuelta a Espanji Điro di Sardiniji, kriterijum de Pan i E3 Harelbeke po prvi put, Gent—Vevelgem je završio na trećem mestu. U aprilu je osvojio etapu na Turu Belgije i Brisel—Melbeke, Pariz—Brisel je završio na drugom mestu. Na Kriterijumu Dofine je osvojio etapu, nakon čega je vozio Tur de Frans, ali nije imao sreće sa povredom i nije startovao treću etapu. Sezonu je završio pobedom na trci Pariz—Luksemburg i drugim mestom na Pariz tur trci.

Nakon dve slabije sezone, 1965. je ostvario 44 pobede. Điro di Sardiniju je osvojio sa pet od šest etapnih pobeda, osvojio je E3 Harelbeke po drugi put i etapu na Turu Belgije. Pariz—Rube je bila najpraćenija trka 1965. Na 25 km do cilja odvojila se grupa od deset vozača. Nakon nekoliko mehaničkih problema u grupi, Van Loj je napao na 10 km do cilja i jedino je Nul Fore mogao da ga prati. Kada je Fore doživeo mehanički problem drugi put, Van Loj je ostao sam. Ušao je na velodrom ispraćen velikim ovacijama i sa suzama u očima, prešao je liniju cilja za svoj treći Pariz—Rube, čime je izjednačio rekord. " Ovo je najbolja pobeda u mojoj karijeri " izjavio je nakon trke.[13] Na Vuelta a Espanji, Van Loj je osvojio treće mesto, uz osam etapnih pobeda i osvojenu klasifikaciju po poenima. Nakon Vuelte, osvojio je tri etape na Turu Luksemburga i dve na Tur de Fransu, gde je završio na 31 mestu u generalnom plasmanu.[14] Do kraja sezone ostvario je pet pobeda na manjim trkama u Belgiji.

Godine 1966, je bila dosta slabija sezona za Van Loja, 12 pobeda, bez osvojenog velikog klasika, to je bio početak dominacije drugog Belgijanca, Edija Merksa. Najbitnije pobede Van Loja bile su po etapa na Pariz—Nici i Turu Luksemburga i E3 Harelbeke. Pariz—Brisel je završio na trećem mestu, 25 sekundi iza pobednika Feličea Đimondija, a u sprintu za drugo mesto izgubio je Vilija Plankarta.[15] Tur de Frans je napustio tokom etape 16. 1967. ostvario je 21 pobedu. Sezonu je počeo u Italiji, pobedom na trci Kol de San Martin, te osvajanjem etape na Điro di Sardiniji. Sa pobedama je nastavio na trkama u Belgiji i Holandiji, pre odlaska u Francusku, na trku Pariz—Nica, gde je osvojio jednu etapu. Van Loj je ciljao četvrtu pobedu na Pariz—Rube. Na 35 km do cilja, Rudi Altig je napao i odvojila se grupa od 10 vozača, pored Altiga tu su bili: Edi Merks, Rik van Loj, Jan Jansen, Vili Plankart, Eduard Sels, Đani Mota, Remon Pulidor, Artur de Kaboter i Žorž Vandeberg. Grupa je radila složno i do velodroma su stekli tri minuta prednosti. Jan Jansen je predvodio grupu na zadnjem krugu po velodromu i pobedio je u sprintu Van Loja i Altiga.[16] Na Tur de Fransu upisao je pobedu u ekipnom hronometru, pre nego što je napustio Tur tokom sedme etape. U ostatku sezone, pobeđivao je na trkama u Belgiji, a sezonu je završio pobedom na Pariz turu, prvom nakon 1959.

Godine 1968, ostvario je 16 pobeda, od kojih mu je najveća pobeda bila na Fleš Valonu. 1969. je počeo na pisti, osvajanjem nacionalnog prvenstva u medisonu, u paru sa Patrikom Serkuom,[17] nakon čega je osvojio Šest dana Antverpena. Na drumu, najveća pobeda bila mu je E3 Harelbeke i četvrta etapa na Tur de Fransu, Tur je napustio tokom šeste etape.

Godine 1970, ostvario je dve pobede, obe u Antverpenu. Zadnja pobeda u karijeri mu je na trci Kesel—Lir. Na kraju sezone, završio je karijeru.

Nadimak uredi

Rik van Stenbergen je imao nadimak Rik I, pa je Rik van Loj dobio nadimak Rik II. Obojica su imala veoma uspešnu karijeru.

Reference uredi

  1. ^ „Rik Van Looy Olympic Results”. sports-reference.com. Arhivirano iz originala 04. 12. 2016. g. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  2. ^ „Milano - San Remo 1958”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  3. ^ „1958: The year an outsider won in Roubaix”. Cyclingnews. 10. 4. 2008. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  4. ^ „Paris - Brussel 1958. Brussels Cycling Classic”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  5. ^ „Book excerpt: the Tour of Flanders from the spring classics part 2”. Velonews. 30. mart 2012. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  6. ^ „18 ottobre 1959 - Giro di Lombardia”. Museo Ciclismo. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  7. ^ „Cyclisme sur route - Tour des Flandres 1960”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  8. ^ a b „World Professional (Elite) Road Cycling Championship”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  9. ^ „San Remo 1961: Pou-Pou Gets “Back To Work. 17. mart 2003. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  10. ^ „Paris - Roubaix 1961”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  11. ^ Barry Boyce. „Van Looy Wins an Aggressive Ronde”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  12. ^ Barry Boyce. „Van Looy… AGAIN!”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  13. ^ Barry Boyce. „Super Champion Ties the Record”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  14. ^ „Tour de France 1965. Final general classification”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  15. ^ „Paris - Brussel 1966 Brussels Cycling Classic”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  16. ^ Barry Boyce. „A Dutchman’s Magnificent Sprint”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 
  17. ^ „National Championship, Track, Madison, Elite, Belgium 1969”. Pristupljeno 5. 12. 2016. 

Spoljašnje veze uredi