Slabinja je naseljeno mesto u Baniji u sastavu opštine Hrvatska Dubica, Sisačko-moslavačka županija u Republici Hrvatskoj.

Slabinja
Spomenik svim borcima Narodnooslobodilačkog rata i žrtvama fašističkog terora sela Slabinja
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaSisačko-moslavačka
OpštinaHrvatska Dubica
OblastBanija
Stanovništvo
 — 2011.Rast 348
Geografske karakteristike
Koordinate45° 12′ 21″ S; 16° 40′ 58″ I / 45.205907° S; 16.682658° I / 45.205907; 16.682658
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina113 m
Slabinja na karti Hrvatske
Slabinja
Slabinja
Slabinja na karti Hrvatske
Slabinja na karti Sisačko-moslavačke županije
Slabinja
Slabinja
Slabinja na karti Sisačko-moslavačke županije
Ostali podaci
Poštanski broj44450 Hrv. Dubica
Pozivni broj+385 44
Registarska oznakaSK

Geografski položaj uredi

Smeštena je u dolini reke Une, u mikroregiji Petrinjsko-dubičkoga humlja Srednje Hrvatske, 9 km severozapadno od Dubice. Površina naselja je 17,89 km². Nalazi se na državnom putu D47 (LipikNovska – Hrvatska Dubica – Hrvatska KostajnicaDvor) i nerazvrstanom putu.[1]

U administrativnoj podeli Srpske pravoslavne crkve Slabinja pripada Kostajničko-dvorskom arhijerejskom namesništvu Gornjokarlovačke eparhije, a u Katoličkoj crkvi pripada župi Presvetoga Trojstva iz Dubice, Dubičko-kostajnički dekanat Sisačke biskupije pri Zagrebačkoj nadbiskupiji.[1]

Privredna osnova su poljoprivreda i stočarstvo. Naselje pripada području posebne državne brige.[1]

Istorija uredi

Za vreme SFR Jugoslavije bila je u sastavu velike opštine Kostajnica, SR Hrvatska. Slabinja se od 1991. do avgusta 1995. godine nalazila u Republici Srpskoj Krajini.

Parohijski hram uredi

Paroh u Slabinji 1827. godine bio je pop Stefan Živković, sa kapelanom, pop Hristiforom Tubicom.[2]

Na južnoj strani puta, prema reci Uni, nalaze se ruševine hrama Svete Paraskeve. Crkva je sagrađena 1828. godine, ali je 1944. godine u Drugom svetskom ratu minirana. Minirali su je ustaše, te su joj oštetili krovnu konstrukciju, svod, unutrašnjost i crkveni inventar. Nakon Drugog svetskog rata ostale su stajati ruševine. Godine 1970. počela je obnova ove vredne građevine, ali krov, nažalost, nikada nije postavljen. Crkva se nalazi u centru naselja.[3]

Stanovništvo uredi

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, naselje je imalo 348 stanovnika te 119 porodičnih domaćinstava.[4]

Nacionalnost[5] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 458 341 478 565
Jugosloveni 42 135 26
Hrvati 12 7 15 25
Muslimani 1
ostali i nepoznato 10 1
Ukupno 523 490 520 590
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1857. 609
1869. 635
1879. 671
1880. 794
1890. 794
1910. 962
1921. 880
1931. 937
1948. 495
1953. 563
1961. 590
1971. 520
1981. 490
1991. 523
2001. 317
2011. 348

Popis 1991. uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Slabinja je imalo 523 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
458 87,57%
Jugosloveni
  
42 8,03%
Hrvati
  
12 2,29%
Muslimani
  
1 0,19%
ostali
  
1 0,19%
neopredeljeni
  
1 0,19%
nepoznato
  
8 1,52%
ukupno: 523

Poznate ličnosti uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v "Leksikon naselja Hrvatske“, Drugi svezak, Mozaik knjiga, Zagreb 2005.
  2. ^ "Serbski letopis", Budim 1828. godine
  3. ^ Kulturno-historijski spomenici Banije, Filip Škiljan, Zagreb, 2008, pp. 99
  4. ^ Popisane osobe, domaćinstva i stambene jedinice, Prvi rezultati popisa 2011. godine, DZS Republike Hrvatske, Pristupljeno 25. 4. 2013.
  5. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  6. ^ Zdravko Kolar — U sećanju, Banijski informativni portal Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. jun 2018), Pristupljeno 25. 4. 2013.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi