Smokva[3] (Ficus carica) je mediteranska drvenasta vrsta iz roda fikusa, familije dudova (Moraceae), jestivih kruškolikih plodova.

Smokva
Ficus carica L, 1771.jpg
Ficus carica[1]
Naučna klasifikacija edit
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Rosales
Porodica: Moraceae
Rod: Ficus
Podrod: Ficus subg. Ficus
Vrsta:
F. carica
Binomno ime
Ficus carica
Sinonimi[2]
List
  • Caprificus insectifera Gasp.
  • Caprificus leucocarpa Gasp.
  • Caprificus oblongata Gasp.
  • Caprificus pedunculata (Miq.) Gasp.
  • Caprificus rugosa (Miq.) Gasp.
  • Caprificus sphaerocarpa Gasp.
  • Ficus albescens Miq.
  • Ficus burdigalensis Poit. & Turpin
  • Ficus caprificus Risso
  • Ficus colchica Grossh.
  • Ficus colombra Gasp.
  • Ficus communis Lam.
  • Ficus deliciosa Gasp.
  • Ficus dottata Gasp.
  • Ficus globosa Miq. 1848 not Blume 1825
  • Ficus hypoleuca Gasp.
  • Ficus hyrcana Grossh.
  • Ficus kopetdagensis Pachom.
  • Ficus latifolia Salisb.
  • Ficus leucocarpa Gasp.
  • Ficus macrocarpa Gasp.
  • Ficus neapolitana Miq.
  • Ficus pachycarpa Gasp.
  • Ficus pedunculata Miq.
  • Ficus polymorpha Gasp.
  • Ficus praecox Gasp.
  • Ficus regina Miq.
  • Ficus rugosa Miq.
  • Ficus silvestris Risso
  • Ficus rupestris (Hausskn. ex Boiss.) Azizian

Poreklom s Bliskog istoka i zapadne Azije, od davnina se koristi i uzgaja, i danas je široko rasprostranjen širom sveta, kao voće, i kao ukrasno bilje.[4][5] Ova vrsta je postala naturalizovana u raznim mestima u Aziji i Severnoj Americi.[6][7]

Opis biljkeUredi

Smokva je listopadno nisko drvo sa veoma razgranatom krošnjom. Starije grane sive su boje, a mlade tamnozelene. Listovi su naizmenični, veliki i nepravilno prstasto deljeni. Na mladim granama pri dnu se nalaze zalisci. Sitni cvetovi se nalaze u izdubljenoj kruškolikoj osovini cvasti. Plod je plod cvasti; sitne orašice povezane su sočnom kruškolikom osovinom cvasti. Cveta od maja do juna.

Oprašivanje je kod smokve vezano za životni ciklus jedne vrste osice i sakriveno je od očiju ljudi.

StaništeUredi

Stanište smokve je na toplim, zaklonjenim mestima. Smokva je poreklom iz istočnog Sredozemlja.

Odatle je rasprostranjena prvenstveno u predele sa mediteranskom klimom. Biljka najbolje uspeva u toplim krajevima, blizu mora, ali može da se uzgaja i u kontinentanim predelima. Zbog tanke kore je osjetljiva na niske temperature.

UpotrebaUredi

Plod smokve se jede sirov ili sušen, a od njega se mogu praviti i razne poslastice, jer je bogat šećerom. Zreo plod može biti različite veličine i boje, žute, zelenkaste, smeđe i skoro crne. Postoji oko 50 varijeteta smokve u odnosu na plod. Prilikom kidanja listova ili branja plodova, drvo luči sok koji može izazvati iritacije na koži. Nekada se u narodu koristio kao lek protiv bradavica.

Neki smokvu drže u bašti kao ukrasnu biljku, zbog karakterističnih egzotičnih listova.

Suve smokveUredi

100 grama svežih smokava ima 74 kalorija, dok se sušenjem njena vrednost utrostručuje ‒ 249 kalorija.Spoljna opna je jestiva, kao i njen crven, mesnati deo sa semenom. U suvim smokvama ima 4,2 gvožđa, što je veoma značajano za sportiste.U VII veku p.n.e. u Grčkoj sportisti su uzimali suve smokve za poboljšanje sportskih aktivnosti. Sušenje smokvi traje 3-7 dana na suncu. Sušene smokve se razvrstavaju na kvalitet, ekstra kvalitet I, kvalitet II, kvalitet III .Sušene smokve se čuvaju u suvim i čistim provetrenim hladnim prostorijama.Osušene smokve se koriste u pripremi kolača i marmelade. Poznata su njena lekovita svojstva, jer je puna minerala i vitamina. Najpopularniji lekoviti recept koji leči sve je maslinovo ulje i smokve.

SimbolikaUredi

Po biblijskom predanju, smokvin list je Adamu poslužio da sakrije svoje polne organe od Evinog pogleda.

Fosilni zapisUredi

Deset fosilnih slojeva †Ficus potentilloides iz ranog miocena, pronađeni su u rudniku Kristina Hradek na Nisi u Severnoj Bohemiji, u Češkoj Republici. Ovi fosili su slični endokarpima F. carica.[8]

SlikeUredi

ReferenceUredi

  1. ^ 1771 illustration from Trew, C.J., Plantae selectae quarum imagines ad exemplaria naturalia Londini, in hortis curiosorum nutrit, vol. 8: t. 73 (1771), drawing by G.D. Ehret
  2. ^ „The Plant List”. 
  3. ^ „Biološka raznovrsnost Srbije”. bioras.petnica.rs. 
  4. ^ The Fig: its History, Culture, and Curing, Gustavus A. Eisen, Washington, Govt. print. off., 1901
  5. ^ RHS A-Z encyclopedia of garden plants. United Kingdom: Dorling Kindersley. 2008. str. 1136. ISBN 1405332964. 
  6. ^ Flora of China Ficus carica Linnaeus, 1753. 无花果 wu hua guo
  7. ^ „Biota of North America Program 2014 county distribution map”. 
  8. ^ A review of the early Miocene Mastixioid flora of the Kristina Mine at Hrádek nad Nisou in North Bohemia, The Czech Republic, January 2012 by F. Holý, Z. Kvaček and Vasilis Teodoridis - ACTA MUSEI NATIONALIS PRAGAE Series B – Historia Naturalis • vol. 68 • 2012 • no. 3–4 • pp. 53–118

LiteraturaUredi

  • Jančić Radiša, Stojanović Danilo. Ekonomska botanika, korisne biljke i njihovi proizvodi. 1. izd. Beograd: Zavod za udžbenike, 2008.

Spoljašnje vezeUredi