Ф-15 igl ("orao" - engl. F-15 Eagle) je američki lovački avion, namenjen za presretanje ciljeva i borbu za prevlast u vazdušnom prostoru, pri svim vremenskim uslovima, danju i noću. F-15 je razvijen i proizveden u kompaniji Makdonel Daglas/Boing, za potrebe Američkog ratnog vazduhoplovstva, a prvi let je imao 1972. godine. Posle određenih modifikacija, uveden je u operativnu upotrebu 1976. godine.

F-15 igl [a]
F-15 orao
Opšte
Dimenzije
Masa
Pogon
Performanse
Početak proizvodnje9. januar 1976.
Broj primeraka1 230
Dužina19,43
Razmah krila13,05
Visina5,63
Površina krila56,5
Prazan12 973
Normalna poletna19 000
Maks. masa pri uzletanju25 424 kg
Maks. spoljni teret7 620 kg
Turbo-mlazni motor2× Part end Vitni F100-100
Potisak TMM2× 65,26/100,53 kN
Maks. brzina na Hopt2 655 km/h
Maks. brzina na H=01 450 km/h
Taktički radijus kretanja1 967 km
Dolet1 900/ 4 631 km
Plafon leta18 300 m

F-15 je smatran jednim od najboljih lovačkih aviona u dužem vremenskom periodu, jedino je nad njim, pokazao superiornost savremeniji lovac F-22 Raptor. Koliko je Orao dobar, tvrde korisnici da u periodu 31 godine njegove operativne upotrebe, nije ni jedan izgubljen u borbi vazduh-vazduh, dok su oni srušili 104 neprijateljska vazduhoplova. Preko polovine tih obaranja su postigli piloti Izraelskog ratnog vazduhoplovstva. Američko ratno vazduhoplovstvo ga, uprkos dolasku nadmoćnijeg Raptora, planira zadržati u operativnoj upotrebi do 2025. godine.

F-15 orao je uveden u operativnu upotrebu posle aviona F-4 Fantom, a njega postepeno zamenjuje F-22 Raptor. Uveden je u operativnu upotrebu u američko, izraelsko, japansko, singapursko i u ratna vazduhoplovstva Saudijske Arabije i Južne Koreje.[1][2]

Istorija i razvoj uredi

F-X program uredi

 
Crtež F-15 u tri projekcije.

Istorija F-15 počinje sa F-X studijom („Eksperimentalni lovac“), zadatom od Američkog ratnog vazduhoplovstva (engl. United States Air Force), 1965. godine, iz koje su proizašli „taktičko tehnički zahtevi“. Cilj studije je bio da se sagleda definicija odgovarajućeg aviona, koji će da zameni F-4 Fantom. Američki vazduhoplovni proizvođači, 1966. godine, bili su pozvani da podnesu predloge projekta za avion za taktičku podršku, po prvoj definiciji namene, za dvojnu namenu vazduh-vazduh i vazduh-zemlja. Pretpostavljen je avion sa masom od oko 27 tona i sa maksimalnim Mahovim brojem leta, od oko 2,7. Ukupno je osam kompanija podnelo preko 500 predloga projekta i tehničko ekonomskih analiza. Pošto su zahtevi bili obuhvatili zadatke sa veoma različitim specifičnostima, većina predloga je gravitiralo konceptu aviona sa promenljivim uglom strele krila. Posle tehničkih problema sa tim konceptom, ispoljenim pri ispitivanju F-111, vazduhoplovstvo nije želelo ponavljati isti rizik, na novom avionu.

 
Silueta aviona F-15A Orao, pogled sa gornje i donje strane, sa tri rezervoara goriva i sa raketama 4hAIM-7 ili 4hAIM-9.
 
Prvi let prototipa F-15A (С/Н 71-0280)
 
F-15C demonstrira svoje vrhunske performanse u poletanju.
 
F-15D Orao u letu.
 
Čeoni izgled F-15E Strajk orao, sa ilustracijom uvodnika vazduha. stajnih organa. aerodinačke kočnice, vertikalnih stabilizatora i prednjeg dela trupa sa poklopcem kabine.

Sredinom šezdesetih godina prošlog veka, američka obavještajna agencija saznala je da Sovjetski Savez razvija novi presretač, kasnije poznat kao MiG-25. Zapad je pretpostavljao da taj novi avion ima ulogu presretača koji može postići velike brzine, ali da mu je mogućnost manevrisanja mala. Međutim, kada se saznalo da MiG-25 ima odlične manevarske sposobnosti, uz sve ostale, zapad je želeo zadržati prestiž sa svojim novim avionom, po svaku cenu.

Trenutno je tada bio jedini avion F-4 Fantom, koji se suprostavljao sovjetskim lovcima. On je već bio vremenski i tehnološki prevaziđen i sa ispoljenim koncepcijskim nedostacima. Nije imao dovoljno veliki radijus dejstva i autonomiju leta, a posebno mu je bio nedostatak zanemarena uloge topova u bliskoj borbi, sa isključivim davanjem te uloge samo raketama, kratkog dometa. Sa time je pokazao već veliku slabost, pri odmeravanju borbenih karakteristika, u odnosu i na MiG-21. Bilo je jasno, da zapadu treba novi avion koji im može zadržati prednost u trci u vazduhoplovnoj moći, u odnosu na sovjetske lovce. U drugom zahtevu, februara 1968. godine, vazduhoplovstvo je promenilo definiciju aviona. Tražili su da avion prvenstveno bude sposoban za uspostavljanje superiornosti u vazdušnom prostoru, dakle za razliku od prvog zahteva, novi nisu predviđali nikakve mogućnosti za dejstvo vazduh-zemlja. Insistiralo se na otklanjanju svih zabluda ispoljenih na F-4 Fantomu u naoružanju, doletu, navigaciji i u maksimalnoj brzini. Zbog aviona MiG-25, insistiralo se na velikoj maksimalnu brzini (ekvivalenta Mahovog broja 2,5). Razlog je bio da se postigne velika energije manevrisanja, a sa smanjenjem opterećenje krila da se poboljša upravljivost. Ostali zahtevi su bili vezani za lako održavanje, za dobru vidljivost pilota. Predviđeno je da poletna masa bude manja od 18 tona i odnos mase i potiska više od 0,97.

Ponovo su pozvani svi veći američki proizvođači aviona, da konkurišu za program sa korigovanim zahtevima. Za razliku od mnogih drugih nabavki projekata američkih oružanih snaga, ovde se nisu tražili konkurenski prototipovi, koji bi se takmičili jedni protiv drugih, za konačan izbor. Umesto toga, ponuđene projekte, analizirala je NASA i predložila je izbor. Ovaj postupak je izabran, jer je pogrešno procenjeno, da je MiG-25 već u masovnoj serijskoj proizvodnji, pa se žurilo. Na predlog te eminentne institucije, 13. decembra 1969. godine, izabran je koncept, a za nosioca njegovog razvoja i proizvodnje Makdonel Daglas. Paralelno je razmatrana i mogućnost pokrivanja potreba i za Američku ratnu mornaricu. Iz toga razmatranja je kasnije proizašao avion F-14 Tomket.

Za novi kopneni avion razrađena je koncepcija jednoseda, sa dva motora, sa ugrađenim topom, sa dovoljnim doletom za evropsko ratište, bez punjenja goriva u letu i sa maksimalnom brzinom, ekvivalenta Mahovom broju od 2,5.[1][2][3][4]

Ispitivanje i formiranje serijskih standarda uredi

Prvi ugovor, sa firmom Makdonel Daglas, odnosio se na isporuku:

  • Deset jednoseda F-15А, koji su se neformalno zvali YF-15А.
  • Dva dvoseda TF-15A.
  • Osam „kompletnog razvoja serijskog standarda“ jednoseda F-15А.

Prvih deset F-15А su nazivani avioni „kategorije I“, a sledećih osam jadnoseda F-15А, nazivani su kao avioni „kategorije II“.

U firmi Makdonel Daglas, projektni tim za F-15 vodio je Džordž Graf (engl. George Graff). Rukovodilac celog programa, bio je Don Malvern (engl. Don Malvern), takođe veteran sa rada na programu F-4 Fantom.

Razvoj je podržan sa izgradnjom tri fizička modela-letelice, u razmeri 3:8, praktično su to bile bespilotne letelice. Bile su verne, umanjene, verzije aviona i ispitane su u letu u funkciji razvoja aviona, u cilju smanjenja rizika za uspeh. Ispitivanje je izvršeno u vazduhoplovnoj bazi Edvards u Kaliforniji, u odgovornosti NASA. Dobijeni su veoma dragoceni podaci o letu i kao takvo, ispitivanje se smatra kao izuzetno korisno i isplativo.

Prvi avion prototip F-15А iz kategorije I poleteo je 27. jula 1972. godine, sa glavnim probnim pilotom Irvingom Barouzom (engl. Irving Burrows), a let je uspešno realizovan. Prvi let prvog aviona dvoseda obavljen je 7. jula 1973. godine.

Prvi avion je obojen u svetlo narandžastu boju, radi lakšeg vizuelnog praćenja. Tek drugi F-15А je obojen sa patriotskom bojom crveno, belo i plava, jer je pripremljen za svetsku demonstraciju i prezentaciju. Pored detaljnih ispitivanja u letu, već 1976. godine, F-15А je poslat na svetsku promotivnu turneju, koja je obuhvatila i impresivan prikaz u Farnborou u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Serijska proizvodnja F-15, počela je sa 30 primeraka predserije, 1. marta 1973. godine, što je dovelo do početne isporuke u septembru 1974. godine i zvaničnog uvođenja u operativnu upotrebu u januaru 1976. godine. Zvanično mu je dato ime avionu „igl“ (orao).

U aprilu 1974. godine, vazduhoplovstvo je tražilo modifikaciju 17-tog aviona u F-15А Strajk Igl konfiguraciju, sa skidanjem mase, pa čak i boje. Taj avion je korišćen za obaranje više svetskih rekorda u brzini penjanja.

Ukupno je proizvedeno 355 primeraka F-15А, kao i 57 dvoseda F-15B, za američku vojsku. Takođe su obe verzije proizvođene i za inostrana vazduhoplovstva (pogledaj poglavlje proizvodnja i poglavlje korisnici).

Jednosed F-15C i dvosed F-15D, ušli su u serijsku proizvodnju 1978. godine, sa prvim letovima njihovih čelnih primeraka u februaru i junu, iste godine. Ove varijante, zasnivaju se na paketu poboljšanja (modifikacija), pod oznakom PEP 2000, uključujući i 900 kg dodatnog unutrašnjeg goriva, osposobljene su i za nošenje tri spoljna konforna (priljubljena) rezervoara za gorivo, sa čime je povećana maksimalna poletna masa do 30 700 kg. Integrisan je radar APG-63, sa procesorom na kome se mogu programirati signali (PSP), tako da se isti može reprogramirati i za novo naoružanje, u toku upotrebe aviona. Unapređeni radar APG-63 je bio tada prvi takav radar koji se koristio u svetu. Ostala poboljšanja na standardima „C“ i „D“, su ojačanja stajnih organa za sletanje, novi digitalni centralni računar, dodat je sistem upozorenja za preopterećenje, koji omogućava pilotu da manevriše sa normalnim ubrzanjem do 9 g, sa upozorenjem na postignutu granicu.

F-15, sa modifikacijama višestepenastog poboljšanja, na osnovu paketa (MSIP) je započet u februaru 1983. godine, na avionu F-15C u 1985. Poboljšanja uključuju nadgradnju u centralnom računaru, program za upravljanje sa naoružanjem, što omogućava upotrebu naprednih verzija raketa AIM-7, AIM-9 i AIM-120A i proširenje taktičke upotrebe sistema za elektronsko ratovanje, što pruža poboljšani radarski prijemnik ALR-56C i set za protiv elektronske mere ALQ-135. Na ta 43 F-15C su poboljšane mogućnosti Hjuzovog radara APG-70, koji je razvijen za F-15Е.

Makdonel Daglas i Hjuz avioni su zajedno doneli internu odluku, 1979. godine, da modernizuju F-15 u verziju od F-15A Strejk Igl. Ova verzija je konkurisala varijanti lovca firme Boing od 1982. Međutim, izabrana je Boingova varijanta F-15E Strajk igl, za standard serijske proizvodnje, u 1984. godini.

Počev od 1985. godine, F-15C i D varijante, opremljene su sa motorom P&W F100-220. Na njemu je digitalni regulator gasa, što je ubrzalo odgovor motora u rastu potiska, smanjeno je habanje, a i potrošnja goriva.

Ova poboljšanja uključuju i naknadno opremanje 178 F-15C, sa AN/APG-63(V)3, sa aktivnim elektronskim skeniranjem. Američko ratno vazduhoplovstvo je tada planiralo da opremi F-15C i sa kacigom, sa prikazivačem podataka na „viziru“. [1][2][5][6][7]

Opis uredi

 
Pogled na mlaznice dva motora
Part end Vitni F100.
 
Kabina F-15A.
 
Gornji, nišanski prikazivač (HUD), prikazuje pilotu važne podatke i o letu.

F-15 Igl ima metalnu strukturu trupa, polu-monokok konstrukcije, a na njegov gornji deo, konzolno je postavljena glavna ramenjača krila. Postavljene su po dve horizontalne i vertikalne stabilizujuće površine, izvan konture zadnjeg dela trupa. Struktura im je metalne i kompozitne konstrukcije, sa dva saćasta dela od aluminijuma / kompozita, sa kompozitnom oplatom. S time su ostvarene izuzetno tanke repne površine i krmila. Horizontalne površine su celoobrtne (ujedno je stabilizator/krmilo), postavljene su razdvojeno, bočno u odnosu na završni deo trupa. Na „kičmi“ zadnjeg dela trupa, postavljena je aerodinamička kočnica, a na centralnom i prednjem delu stajni organi, tipa tricikl. U dve motorske gondole, bočno postavljene u odnosu na kičmu trupa, ugrađena su dva motora Part end Vitni F100. Kabina pilota je postavljena visoko, na prednjem delu trupa, sa jednodelnim vetrobranom i sa velikim poklopcem kapljastog oblika. Na taj način je obezbeđena dobra vidljivost pilota.

Struktura aviona se sastoji uglavnom od legura titanijuma (26%) i aluminijuma (37%), a delimično su korišćene sendvič konstrukcije. Čelik je korišćen u malim količinama (5%), za okove motora, krila, repnih površina i stajnih organa. Kompozitni materijali su u suštini korišćeni u strukturi repa i vazdušnih kočnica. Većina površina je napravljena od aluminijuma, u delu oko motora primenjeno je dosta legure titanijuma.

Motori razvijaju, potisak do 2h 100,53 kN, sa dopunskim sagorevanjem. Ugrađeni su u pravcu strujanja vazduha, tako da samo oko 30% njihove čeone površine je vidljivo. Ulazni presek uvodnika vazduha je promenljiv sa hidrauličkom regulacijom, preko pomeranja uloška klinastog oblika. Podešavanje ulaznog preseka, to jest protoka vazduha u uvodniku, je u funkciji Mahovog broja, do njegove vrednosti od 2.

Motori su međusobno blizu ugrađeni, tako da se sa upravljanjem aviona može poništiti asimetrija potiska, odnosno moment skretanja, u slučaju da samo jedan od njih radi. Između motora je pregradni štit od titanijuma, koji sprečava oštećenje drugog motora u slučaju pogotka, požara ili eksplozije prvog. Pored toga, sistem za gašenje požara zaliva oba motora zasebno. Predviđeno je da se motori mogu zameniti u trajanju do pola časa.

Dobra pokretljivost i manevar F-15, su prvenstveno posledica malog specifičnog opterećenja krila i velikog odnosa potiska motora i mase aviona. To mu omogućuje manevrisanje bez gubitka brzine leta. F-15 postigne visinu leta od 10.000 m, za oko 60 sekundi. Ukupni potisak dva motora je veći od težine aviona, tako da poseduje mogućnost ubrzavanja i u vertikalnom letu (penjanju pod 90 stepeni). Sistemi oružja, komandi leta i drugih funkcija, međusobno su integrisani i automatizovani, tako da je omogućeno jednom pilotu da efikasno, sam izvršava sve potrebne radnje, pri vođenju borbe vazduh-vazduh. Zato varijanta jednoseda i sačinjava najveći broj aviona proizvedenih u ukupnoj seriji F-15. Dvosedi „B“ i „D“ su namenjeni za preobuku i obuku pilota. Na varijanti F-15Е, drugo sedište se koristi za lice koje upravlja sa oružjem za dejstvo vazduh-zemlja i za navigaciju.

Trostruke su električne komande leta, odgovorne za valjanje, propinjanje i skretanje aviona. Svaki kanal poseduje dvostruku ravnopravnu rezervu, ali u slučaju da i to nije dovoljno, pri serijskim kvarovima, autoritet preuzima konvencionalni hidraulički sistem komandi leta. Ova poslednja rezervacija pouzdanosti, radi u slučaju da nisu istovremeno otkazala dva ravnopravna hidraulička sistema i treći pomoćni.

Sisteme višenamenske avionske opreme sačinjavaju gornji (nišanski) pokazivač (HUD), napredni radar, inercijalni navigacioni sistem (INS), instrumenti leta, ultra visoke frekventne komunikacije (UHF), taktička vazduhoplovna navigacija (TACAN) i sistem za instrumentalno sletanje (ILS). F-15 takođe poseduje, taktički sistem za elektronsko ratovanje, sistem za identifikaciju, pitač „prijatelj ili neprijatelj“ (IFF), sistem za elektronske protivmere i centralni digitalni računar.

Kabina F-15 dominira sa velikim brojem analognih instrumenata leta, koji kontrolišu parametre. Oni vremenski više angažuju pilota, u odnosu na integrisane prikazivače na savremenijim avionima F-16 Fajting Falkon i F/A-18 Hornet. Postoje dva pokazivača postavljena iznad leve i desne strane, koji prikazuju pored ostalog, podatke sa radara i sistema za upozorenje. Komande su podešene za stalno držanje leve ruke pilota na ručici gasa motora, a desne na palici komandi leta, to je sistem HOTAS (hands on throtle and stick). Nišanski pokazivač (HUD), kombinovano prikazuje, sve bitne informacije o parametrima leta, koje je prikupio integrisani sistem, preko magistrale podataka. Ovaj pokazivač je vidljiv u svima uslovima svetlosti. Pruža informacije neophodne pilotu da prati i uništi neprijateljske avione, bez potrebe da gleda pojedinačne instrumente u kabini, na instrumentalnoj tabli.

 
Automatsko ispitivanje sistema avioma F-15,
na zemlji.

Višenamenski pulsirajući dopler radar APG-63/70 uočava ciljeve, koji lete iznad i ispod njega, bez uticaja odraza zemlje. On može da otkrije i prati avione, kao mete, sa malim i velikim brzinama leta, na udaljenosti izvan vizuelnog opsega do 220 km, sve do neposredne blizine. Radar hrani centralni računar, sa informacijama o ciljevima, za efikasnu upotrebu oružja. Obezbeđena je sposobnost zahvata i uništavanja ciljeva, na udaljenosti do 90 km sa raketama srednjeg dometa AIM-120 AMRAAM. Radar automatski „zabravljuje“ praćenje neprijateljskih aviona (ciljeva), a informacije o njima se prikazuju na prikazivaču HUD. Sistem za elektronsko ratovanje aviona F-15, obezbeđuje informacije o primećenosti svoga aviona, od strane neprijatelja i upozorava na preteće opasnosti i automatski uključuje kontramere, za zaštitu od istih. Ovaj sistem upozoravanja poseduje radar AN/ALR-56. Upozorenje na pretnje projektila, iz zadnje polusfere, na odgovarajući način obavlja uređaj AN/AAR-38.

F-15 nosi više vrsta oružja za borbu vazduh-vazduh. Automatizovani sistem naoružanja omogućava pilotu da vodi borbu u vazdušnom prostoru, protiv neprijateljskih aviona, bezbedno i efikasno, koristeći HUD pokazivač, opremu za upravljanje sa oružjem, komandu „gasa“ i komandnu palicu. Kada pilot menja izbor upotrebe sistema i oružja, vizuelni „vodič“ za oružje automatski to simulira na pokazivaču.

 
Ilustracija ugradnje topa M61A1 u korenom delu desnog krila.

Igl alternativno, u kombinacijama može biti naoružan sa četiri različite vrste raketa vazduh-vazduh (vidi u tabeli nošenja oružja, dole): AIM-7F/M Sperou ili AIM-120 AMRAAM napredne rakete srednjeg dometa, postavljene ispod trupa, AIM-9L/M Sajdvinder ili AIM-120, na dva nosača ispod krila, i interni top M61A1 gatling, kalibra od 20 mm, ugrađen u korenu desnog krila.

S donje strane mogu se montirati i dodatni spoljni rezervoari goriva, profilisani za mali otpor, razvijeni su za varijante F-15C i F-15D. Oni su projektovani da iste faktore opterećenja i brzine u okviru anvelope leta aviona, delimično degradiraju performanse zbog prirasta otpora, ali se ne odbacuju kao klasični podvesni. Svaki ovaj rezervoar za gorivo ima zapreminu od 2 840 litara. Velika im je prednost što ne zauzimaju nosače za naoružanje. Štaviše lakše rakete, mogu biti postavljene na ove rezervoare. Za preživljavanje u slučaju neprijateljskog pogotka, koristi se sistem sa specijalnom penom, za gašenje požara. Rezervoari goriva su samo-zaptivajući i izgrađeni su od titana, projektovani su za zaštitu od požara. Ove mere, na primer, obezbeđuju preživljanje i sletanje F-15 i nakon eksplozije goriva, primer je kada uništen deo repa i deo krila.[8]

Dvosed F-15E Strajk igl, ima dvostruku namenu. On je potpuno opremljen lovac, za sve vremenske uslove, vazduh-vazduh i za otežane misije na neprijateljskoj teritoriji. Zadnja kabina je specijalno opremljena sa četiri višenamenska pokazivača za podatke aviona i oružja, sa sistemima upravljanja. Poseduje sistem za automatsko praćenje terena, koji je integrisan sa električnim komandama leta. Predviđen je da leti na maloj visini, sa velikom brzinom prodiranja u neprijateljsku teritoriju i za precizan napad na taktičke ciljeve, u svima vremenskim uslovima, danju i noću. F-15E Strajk igl poseduje radar visoke rezolucije APG-70 i kontejner LANTIRN za obezbeđenje toplotne slike terena i okruženja.

Radar APG-63(V)2 sa aktivnim elektronskim skeniranjem, naknadno je ugrađen na 18 američkih aviona F-15C. Ovaj radar je izuzetno agilan, pružajući gotovo trenutne brojčane promene i poboljšava sposobnost višenamenskog praćenje cilja. APG-63(V)2 je kompatibilan sa postojećim oružjem koje nosi F-15C i omogućava pilotima da u potpunosti iskoriste mogućnosti raketa AIM-120 AMRAAM, istovremeno ih vodeći više na nekoliko različitih i međusobno udaljenih ciljeva, u prostoru.[1][2][3][9][10]

Varijante uredi

F-15A/B uredi

Osnovna varijanta je F-15A, a F-15B je dvosed, koji se koristi uglavnom za potrebe preobuke i obuke. On je potpuno u stanju da se bori, ali je on ima 364 kg veću masu. Od 1972. do 1979. godine, ukupno je proizvedeno 384 primerka F-15A i 61 avion F-15B.[1][2][11]

F-15C/D uredi

 
F-15C, sa izgledom priljubljenihnih rezervoara za gorivo.
 
Ilustracija postavljenog priljubljenog rezervoara, sa raketama AIM-9.

Čak i pored planirane nabavke aviona F-15A/B od strane korisnika, inženjeri Makdonel Daglasa su razvili paket modifikacija za njega. Interno, program je nazvan „proizvodnja Igl, paket 2000“. Prvi let F-15C održan je 27. februara 1979. godine, a dvoseda F-15D 19. juna iste godine. Nova varijanta, zvanično je uvedena u operativnu upotrebu u jesen 1979. godine.

Varijanta F-15C/D je veliko unapređenje u odnosu na F-15A/B. Za dvoseda F-15D je i dalje zadržana borbena sposobnost, za preobuku i za obuku. Spolja, na avion se mogu postaviti priljubljeni rezervoari za gorivo, to je jedina vidljiva spoljna razlika. Ovi rezervoari su prilagođeni spoljnoj konturi aviona i generišu manji otpor, a ne zauzimaju linije naoružanja. Svaki ovaj rezervoar za gorivo ima zapreminu od 2 840 litara, a na njih se mogu postaviti lakše rakete. Unutrašnji kapacitet goriva je takođe povećan, tako što je smešteno više u ćelije u napadnoj i izlaznoj ivici krila.

Ugrađeni su poboljšani motori F100-PW-220, koji imaju veći potisak za 5%, a nižu potrošnju goriva. Pilotsko izbacivo sedište ACES-II je novo i udobnije, isporučeno od firme Makdonel Daglas. Radar je sa novim procesorom. Usavršene su komande leta, softver je ažuriran, sa povećanom mogućnošću manevrisanja aviona. Masa je povećana za 272 kg, u odnosu na F-15A/B.

Od 1979. do 1985. godine, ukupno je proizvedeno 482 F-15C i 93 aviona F-15Dizgrađeni i isporučeni su naručiocu.[1][11][12]

F-15C/D sa novim radarom uredi

Sredinom 80-ih godina, prošlog veka Američko ratno vazduhoplovstvo je tražilo unapređenje aviona F-15C/D,. Program modernizacije je nazvan „višestepeno poboljšanje“. Sličan takav program je prvobitno realizovan za F-15A/B, ali je prekinut, sa procenom da nije isplativ. U pitanju je ugradnja novog radara AN/APG-70. To je dalji razvoj AN/APG-63, sa istom antenom. Performanse obrade signala, znatno su poboljšane i tako je bilo moguće uključiti i dopunske režime rada. Sa njim avion može koristiti novi tip rakete AIM-120 AMRAAM. Sistem za elektronsko ratovanje, takođe je modernizovan. Ugrađena je poboljšana verzija AN/ALQ-135, a pored radara upozorenja AN/ALR-56C, dodatno je ugrađen i još jedan sistem za elektronsko ratovanje AN/ALQ-128, u prostoru gondole nosne noge. Računarskom sistemu je četiri puta povećana memorija i tri puta računarski kapaciteti. U kabini, integrisan je novi višenamenski pokazivač podataka.

Ispitivanje ove konfiguracije F-15C/D, sa novom opremom, počelo je u decembru 1984. godine, a po usvojenom standardu lansirane su modifikacije aviona, u junu 1985. godine. U međuvremenu, svi su F-15C/D, američkog vazduhoplovstva modifikovani, po ovom standardu.[1][5]

F-15N Si igl uredi

F-15N Si igl je bio predlog mornaričke varijante iz ranim 70-ih godina prošlog veka, kao alternativa za program F-14 Tomket, za koji se, u to vreme, smatralo da je tehnološki rizičan. Konceptiran je da on nosi rakete Feniks kao i Tomket. Predlog je obuhvatao i rasklapanje krila, ojačanje stajnih organa i postavku kuke na repni deo za kačenje elastičnog užeta.[1][13]

 
F-15E Strajk igl prototip.

F-15E Strajk igl uredi

F-15E Strajk igl je dvosed, projektovan je 1980. godine, za velike dolete, velike brzine leta, za samostalno dejstvo bez oslanjanja na pratnje ili podršku specijalnih aviona za elektronsko ratovanje i za udarna dejstva u svima vremenskim uslovima, danju i noću. Proizvedeno je od 1985. do 2001. godine, 237 primeraka. Prvenstveno je namenjen za Američko ratno vazduhoplovstvo. Razvijen je iz osnovnog standarda F-15 Igl, a iz njega je proizašla varijanta jednoseda F-15F Strajk igl.[1][11]

F-15J/DJ uredi

F-15J/DJ lovac, jednosed/dvosed (na bazi standarda F-15C/D, namenjen za postizanje premoći u vazdušnom prostoru, u svim vremenskim uslovima, danju i noću, za potrebe Japanskog vazduhoplovstva. Dvosed, pored borbene namene ima i zadatke preobuke i obuke. Japanska firma Micubiši, po licenci, proizvela je 139 primjeraka jednoseda i 25 dvoseda, od 1981. do 1997. godine, dok su dva primerka jednoseda i dvanaest dvoseda, proizvedena u americi. Standard aviona F-15J/DJ je jedino skromniji u domenu sistema za elektronsko ratovanje od američkog standarda F-15C/D.[1][11]

Avioni F-15 laboratorije uredi

F-15 Strik ilg uredi

Jedan olakšani i neobojeni F-15A, oborio je osam svetskih rekorda u brzini penjanja, od 16. januara do 1. februara 1975. godine, obeležen je F-15 Стрик илг. Zatim je predat u američki vojni muzej, u decembru 1980. godine.[14]

F-15S/MTD uredi

 
Modifikovani F-15B, za potrebe ispitivanja programa F-15S/MTD u NASA.
 
F-15 AKTIV

F-15S/MTD je eksperimentalni program, namenjen za ispitivanje dopunskih rešenja u NASA. Na toj varijanti, počeo je rad u oktobru 1984. godine, sa ciljem razvoja aviona sa značajno povećanom pokretljivošću i sa povećanim mogućnostima na malim brzinama leta (STOL). Za ovaj razvoj, izabran je jedan avion F-15B, kao platforma za modifikacije i za eksperimentisanje. To je bio široki zahvat i između ostalog obuhvatio i ispitivanje efekta „kanara“, novih sistema električnih komandi leta i dvodimenzionalnog sistema za upravljanje sa vektorom potiska. Prvi let je obavljen 7. septembra 1988. godine. Pored, znatno poboljšane upravljivosti, smanjena je staza poletanja za 25%, sletanje je takođe poboljšano, čak je staza smanjena za oko 80%. Program je završen u avgustu 1991. godine, svi željeni ciljevi su postignuti. Avion je posle pet godina, kao deo programa aktivnog upravljanja (vidi dole), ponovo aktiviran sa ispitivanjem efekata raznih drugih modifikacija, do 2005. godine.[1]

F-15 AKTIV uredi

F-15 АКТИВ je u funkciji eksperimentalnog istraživanja tehnologija aktivnog upravljanja sa izmenom konfiguracije aviona (engl. Advanced Control Technology for Integrated Vehicles). Ova ispitivanja, takođe je izvodila NASA u cilju dokaza modifikacija, zaključaka i programa iz F-15S/MTD (vidi gore). Zamenjene su dvodimenzionalne mlaznice, za upravljanje sa vektorom potiska, sa trodimenzionalnim, koje su mogle da skreću izduvne gasove do 20°, u svima pravcima. Unapređen je motor F100, integrisane su nove digitalne električne komande leta, zamenjen je „kanard“ i uveden je efikasniji računarski sistem. Kabina je opremljena elektronikom i instrumentima sa varijante F-15Е, za kanard je usvojen horizontalni stabilizator sa F/A-18 Hornet. Rezultati ispitivanja, korišćeni su u kasnijim modernim projektima borbenih aviona i naprednih sistema komandi leta.

Program je trajao od 1996. do 1998. godine. Avion je i posle korišćen u programu „Inteligentni sistem komandi leta“, F-15 IFCS.[1]

F-15 IFCS uredi

Avion F-15B, koji je više puta modifikovan za potrebe ispitivanja u NASA, obnovljen je nakon projekta F-15 AKTIV. Njegova nova uloga bila je ispitivanje inteligentnog sistema komandi leta (engl. Intelligent Flight Control System), kome je pomoću neuronske mreže povećana otpornost na greške i kome su višestruko povećane performanse. Dobijeni rezultati za mrežu biće adaptirani za proces učenja i opšte primene, nezavisno od tipa aviona.

U prvoj fazi, koja je sprovedena u 1999. godine, neuronske mreže su ispitane na osnovu podataka za program F-15S/MTD i ispitivanja u aerotunelima i za upotrebu za dvosed F-15B. U 2003. godini, ovaj avion je leteo sa sistemom neuronske mreže. Treća i poslednja faza je sprovedena u 2005. godine. Ovde su neuronske mreže, koje su nazvane „sigma pi“, proverene na prvom sveobuhvatnom upravljanju sa letom. Ove, mreže mogu samostalno obavljati popravke odstupanja od željenog.[15]

F-15 MANX uredi

Varijanta F-15 MANX poznata i kao F-15XX, bila je zamišljena kao „nevidljiva“ verzija F-15E i njegova jeftinija alternativa „naprednog taktičkog lovca“. Za nju je trebalo primeniti sistem upravljanja sa vektorom potiska, od rezultata aktivnog programa, pri čemu bi se izbacio vertikalni rep i krmilo. Želela se ostvariti stabilizacija i upravljanje po pravcu sa vektorom potiska i tako postići velika agilnost, sa smanjenom masom i otporom aviona. Ova koncepcija nikada nije realizovana.

F-15 Flajt riserč fasiliti uredi

Dva F-15A aviona, iz proizvodnje u 1976. godine, dodeljeni su instituciji NASA za istraživanje efekata novih tehnologija, kao što su: visoko integrisano digitalno elektronsko upravljanje, adaptivni sistem za upravljanje sa motorom, samo-popravke i samo-dijagnostika komandi leta i kontrola pogonskog sistema aviona.[16]

F-15B Riserč testbed uredi

Proizveden u 1993. godini, jedan avion F-15B modifikovan je i predat instituciji NASA, na eksperimentalna istraživanja u letu.[17]

Proizvodnja uredi

Proizvedeno je veći broj prototipova, modifikacija i serijskih standarda, za usvojene varijante. U sledećoj tabeli je dat pregled prema dostupnom izvoru.

Broj proizvedenih aviona iz porodice F-15. [18]
Varijanta F-15A F-15B F-15C F-15D F-15E   F-15
Broj 384 61 482 93 215 1 235

Operativna upotreba uredi

Zvanična operativna upotreba aviona F-15 igl, počela je u januaru 1976. godine. F-15 игл i od tada drži jedan od najznačajnijih rekorda, da ni jedan avion iz te porodice nije stradao u borbi vazduh-vazduh, dok su oni oborili 104 protivnička vazduhoplova .[b] Polovina od toga se odnosi na efekat izraelskog vazduhoplovstva, sa upotrebom F-15 igla.[20]

Izraelsko vazduhoplovstvo uredi

 
Operacija „Opera“.

Prvu borbenu pobedu F-15 ostvario je u dejstvu izraelskog vazduhoplovstva, sa pilotom Mošom Melnikom u 1979. godine. U toku izraelskog napada na palestinsko sedište u Libanu. Tada je F-15A oborio 13 sirijskih aviona MiG-21 i dva MiG-25, tako se avion F-15 potvrdio da je dobro projektovan kao „ubica“.

U F-15 su oborili:

Oboreni avioni u toku Libanskog rata sa izraelskim F-15, od 1979—1981. godine.[3][21]
Tip aviona MiG-21 MiG-23 MiG-25 SA 342 Gazela  
Broj Pilot Mošo Melniko 13 2 56
Ostali piloti 23 17 1


Izraelski F-15, su sa slepljenim rezervoarima goriva bili u pratnji avionima F-16 Fajting Falkon, u operaciji Opera, 7. juna 1981. godine, u kojoj je bombardovan nedovršeni nuklearni reaktor u Osiraku, pored Bagdada, čime je uništen program razvoja nuklearnog oružja pod vođstvom režima Sadama Huseina.

Smatra se da je izraelsko vazduhoplovstvo najmanje uništilo 56 arapskih letelica sa F-15, u ratu na Bliskom istoku.[3][21]

Američko ratno vazduhoplovstvo uredi

 
F-15C Saudijske Arabije u blizini aviona KC-135, cisterne sa gorivom, u zalivskom ratu.

Američko ratno vazduhoplovstvo koristilo je F-15 u Zalivskom ratu 1991. godine, sa značajnim uspjehom. F-15, uglavnom se koristio u noćnim misijama u potrazi za raketnim položajima balističkih raketa R-11 (engl. Scud) i artiljerijskim sistemima.

Prema izvještajima američkog vazduhoplovstva, F-15 je oborio 34 iračka aviona, uglavnom sa raketama.

Nakon što je uspostavljena prevlast u vazdušnom prostoru, sva sledeća obaranja, dogodila su se u toku preleta iračkih aviona na teritoriju Irana. Dva F-15 su oborena sa greškom i sa vlastitim dejstvom zemlja-vazduh.[22] Jedan je teško oštećen prilikom napada na irački raketni položaj, 1994. godine.[23] Jedan F-15 je greškom oborio dva američka UH-60 Blek Havk helikoptera, iznad Iraka, jer ih je pilot zamenio za iračke Mi-24 helikoptere.[24] Američki avioni F-15C igl, oborili su 4 jugoslavenska aviona MiG-29 tokom NATO bombardovanja SRJ, 1999. godine.[25][26][27]

Pregled letelica, koje su F-15 igl oborili u zalivskom ratu.
Tip MiG-29 MiG-25 MiG-23 MiG-21 Su-25 Su-22 Su-7 Miraž F1 Il-76 Pilatus Mi-8  
Broj 5 2 8 2 2 4 1 6 1 1 2 34
 
F-15C ispaljuje AIM-7 Sparov.
 
F-15 lansira ASAT projektil. za obaranje satelita

Obaranje satelita uredi

U periodu od 1984. do 1986. godine, avion F-15 se koristio kao platforma za lansiranje pet projektila za uništavanje isluženih satelita. F-15 bi povećao brzinu leta, do ekvivalenta Mahovog broja 1,22, na visini od 11,6 km, pri uglu propinjanja od 65°, nakon čega bi lansirao projektil. Treći zadatak, uključivao je uspešno uništavanje komunikacionog satelita, na visini od 555 km. Razlog lansiranja projektila sa aviona je u tome, što kod Sovjetskog Saveza takav metod nije izazivao nikakvo novo dopunsko nepoverenje, a sa druge strane tehnički efekat je povećan zato što projektil dobija veliku početnu brzinu, u trenutku lansiranja, izjednačenu sa brzinom aviona. Ovaj program je zvanično završen 1988. godine.[28][29]

Saudijsko vazduhoplovstvo uredi

Saudijska vazduhoplovstvo poseduje F-15C, koje su koristili tokom graničnih sukoba sa Iranom 1984. godine. Tada su oborili bez gubitaka, dva iranska F-4E Fantoma, u junu 1984. godine, bez svojih gubitaka. Tokom prvog Zalivskog rata su dva F-15C uništili dva iračka Miraža F1EK, koji su napali američke brodove sa raketama Ekoset.[30]

Udesi aviona F-15 igl uredi

  • Američki F-15 srušio se 12. septembra 1981. godine, u toku izvođenja programa na aero-mitingu u Holandiji. Pilot se nije katapultirao, ali je preživeo udes. Avion je bio nov, tek je imao 15 časova ukupnog naleta.
  • Tokom simulacije bliske vazdušne borbe, izraelski F-15D se sudario sa avionom A-4 Skajhok, 1. maja 1983. godine. Tom prilikom F-15 je teško oštećen, ostao je bez desnog polukrila. Pilot je uspeo da sa komandama leta uravnoteži, tako teško oštećeni avion, i da sa njim sleti. F-15 je „preživeo“ ovaj udes u vazduhu, zahvaljujući uzgonu drugog polukrila i trupa aviona i dovoljnoj efikasnosti komandi leta. Pošto mu je u oštećenju daleko više smanjena efektivna površina krila od mase otkinutih delova aviona, skoro mu je bilo dvostruko veće specifično opterećenje krila, od uobičajenog, pri sletanju, te je zbog toga sleteo sa daleko većom brzinom. Skoro dvostruko većom od uobičajene. Avion se uspeo zaustaviti na samom kraju poletno sletne staze na aerodromu. Pilot je posle izjavio, da bi se sigurno katapultirao da je znao šta se stvarno dogodilo sa avionom.[8][31]
  • Na Severnom moru je izbio požar na motoru aviona F-15, 25. aprila 1990. godine. Kao rezultat toga, poginuo je pilot, u izbegavanju sudara sa platformom za eksploataciju nafte na moru.
  • Tokom Zalivskog rata, 1991. godine, F-15 je greškom oborio dva svoja F-15E Strajk igl.
  • Pri letu, 22. novembra 1995. godine, dva japanska F-15Ј na japanskom moru, iznenada se aktivirala raketa AIM-9L Sajdvinder, pilot se katapultirao i preživeo je.
  • Greškom kontrole leta, 26. marta 2001. godine, pala su dva američka F-15C iznad Škotske, piloti su izgubili živote.[32][33]
  • F-15C srušio se iznad Meksičkog zaliva, 30. aprila 2002. godine. Probni pilot major Džejms Durici je poginuo nakon što se katapultirao na brzini, ekvivalenta Mahovog broja od 1,97. Uzrok udesa je bio odvajanje napadne ivice na vertikalnom stabilizatoru, usled zamora materijala.[34]
  • Južno Korejski avion F-15K, srušio se tokom obuke u noćnom letu. Uzrok nije nikada do kraja transparentno objašnjen.
 
Dva Japanska F-15J poleću u udvojenoj formaciji.
  • F-15, iz okvira nacionalne garde u Ilinoisu, srušio se 30. maja 2007. godine. Pilot je u poslednjem momentu aktivirao sedišta, ali je preživeo udes.[35]
  • Prilikom vežbe, 2. novembar 2007. godine, raspao se u letu F-15C, star 27 godina. Lom se desio neposredno iza kabine, gde je popustila struktura trupa. Pilot, major Stephen Stilvel je katapultirao izbacivo sedište i preživeo je udes, ali sa ozbiljnim povredama. Zaključeno je kao razlog udesa, da je bila nedovoljna krutost i čvrstoća gornjeg pojasa kabinskog dela trupa. Povećane su dimenzije gornjih uzdužnika sa 19 na 23 mm. Ova modifikacija je sukcesivno sprovedena na remontnim radovima na svima varijantama aviona, širom sveta, na ukupno 1 100 F-15, pošto je prethodno svima zabranjeno letenje. Pregled je pokazao na 191 avionu pojavu prskotina i oni su povučeni iz upotrebe Svi ostali avioni su 8. januara 2008. ponovo proglašeni za operativnim. Za 182 aviona propisano je praćenje ponašanja strukture, 15. februara 2008. godine, sa skraćenim vremenskim intervalima održavanja. Za preostale aviona dopunski je ograničena anvelopa leta, maksimalna brzina je smanjena za obuku i vežbe sa nominalne, izražene preko ekvivalenta Mahovog broja 2,5 na 1,5, a maksimalno ubrzanje ostalo je isto. Svi remontovani i modifikovani avioni su vraćeni na eksploataciju projektne anvelope leta. Ovaj problem je izazvao slabljenje borbene gotovosti u mnogim vazduhoplovstvima, u kojima su bili glavni oslonac avioni F-15, izuzev modernijeg F-15E Strajk igl. Tada je zaštitu Aljaske privremeno preuzelo Kanadsko vazduhoplovstvo.[35][36][37][34]
  • U okviru akrobatske grupe „Red Flag“ u toku manevra srušio se F-15D 30. jula 2008. godine, u Nevadi, u naseljenom prostoru. Oba člana posade katapultirana su, ali je pilot kasnije preminuo od zadobijenih povreda. Među civilnim stanovništvom nije bilo povređenih.[38]
  • Dva F-15C igl sudarili su se, 20. februara 2008. godine. Jedan pilot je poginuo a drugi je ostao živ. Uzrok ovoga udesa je bio nedostatak komunikacija između dva pilota. Zaključeno je da nisu koordinirali manevrisanje u toku grupnog leta.[39]

Perspektiva uredi

F-15C/D postepeno zamenjuje F-22 Raptor, dok će F-15E još duže vreme ostati u upotrebi zbog njegovih, trenutno, respektivnih mogućnosti. Američko ratno vazduhoplovstvo je 2006. godine najavilo da će modernizovati 178 F-15C sa novim radarima i sa ostalom opremom. Zadržaće se 178 aviona F-15C i 224 F-15E u operativnoj upotrebi i duže od 2025. godine.

Korisnici uredi

Pregled operativne upotrebe aviona F-15 igl [3][40][41][42][43][44][45][30]
Varijante Broj Korisnici
F-15A 373   SAD,   Američko ratno vazduhoplovstvo, jednosedi (uključujući i 18 YF-15A)  
   Zemlje u kojima se koristi samo F-15 igl.
   Zemlje u kojima se koristi samo F-15E Strajk igl.
   Zemlje koje koriste avione F-15 igl i F-15E Strajk igl.
F-15B 59   SAD,   Američko ratno vazduhoplovstvo, dvosedi (uključujući i 2 TF-15A)
F-15C 408   SAD,   Američko ratno vazduhoplovstvo modifikovani jednosedi
F-15D 62   SAD,   Američko ratno vazduhoplovstvo modifikovani dvosedi
F-15C 18   Izrael, novi
F-15D 13   Izrael, novi
F-15C 55   Saudijska Arabija, novi
F-15D 19   Saudijska Arabija, novi
F-15J 203   Japan F-15C za Japan, po licenci
F-15DJ 20   Japan F-15D za Japan, po licenci
F-15K   Južna Koreja   F-15 Igl 1 230 Svi ukupno, bez F-15E Strajk igl. Smatra se da je ukupno, iz cele porodice F-15, u upotrebi 1 630 aviona.

Karakteristike uredi

F-15A Igl F-15C Igl F-15E Strajk igl
Namena Lovac za premoć Lovac za premoć Višenamenski lovac
Dužina 19,43 m 19,43 m 19,43 m
Razmah krila 13,05 m 13,05 m 13,05 m
Površina krila 56,48 m² 56,48 m² 56,48 m²
Vitkost krila 3,02 3,02 3,02
Specifično opterećenje krila
  • Minimum 230 kg/m²
  • Nominalno 336 kg/m²
  • Maksimalno 450 kg/m²
  • Minimum 236 kg/m²
  • Nominalno 368 kg/m²
  • Maksimalno 546 kg/m²
  • Minimum 255 kg/m²
  • Nominalno 504 kg/m²
  • Maksimalno 651 kg/m²
Visina 5,63 m 5,63 m 5,63 m
Masa praznog 12 973 kg 13 336 kg 14 379 kg
Nominalna masa 19 000 kg 20 185 kg 28 440 kg
Maksimalno masa 25 424 kg 30 844 kg 36 741 kg
Rezervoari za gorivo
  • 6 103 kg (unnutrašnji)
  • 4 265 kg (2 CFTs)
  • 5 396 kg (3 podvesni)
  • 5 953 kg (unnutrašnji)
  • 4 265 kg (2 CFTs)
  • 5 396 kg (3 podvesni)
Normalno ubrzanje −3g i +8,5g –3g i +8g
Maksimalna brzina 2 655 km/h (M=2,49) na visini 2 655 km/h (M=2,49) na visini 2 698 km/h (M=2,54) na visini
Brzina krstarenja 917 km/h na visini
Praktični plafon 18 300 19 811 m 18 290 m
Brzina uspona >254 m/s 254 m/s
Dolet
  • 1 900 km (unutašnje gorivo)
  • 4 631 km (i sa spoljnim gorivom)
  • 2 540 km (unutašnje gorivo)
  • 5 555 km (CFTs + 3 podvesna)
  • 2 222 km (unutašnje gorivo)
  • 5 741 km (CFTs + podvesni)
Poletanje/Sletanje 275 m / 762 m
Poletanje/Sletanje (bzine) 220 km/h / 232 km/h 220 km/h / 234 km/h
Rastojanje između točkova 5,42 m / 2,75 m
Maksimalna masa oružja 7 620 kg 10 705 kg 11 115 kg
Dvoprotočni turbomlazni motori 2 h Prat end Vitni F100-PW-100 2 h Prat end Vitni F100-PW-220 2 h Prat end Vitni F100-PW-229
Potisak
  • bez dopunskog sagorevanja
    2× 65,26 kN
  • sa dopunskim sagorevanjem
    2× 100,53 kN
  • bez dopunskog sagorevanja
    2× 63,90 kN
  • sa dopunskim sagorevanjem
    2× 105,72 kN
  • bez dopunskog sagorevanja
    2× 79,18 kN
  • sa dopunskim sagorevanjem
    2× 129,45 kN
Masa aviona/potisak
  • Maksimum 1,58
  • Nominalno 1,08
  • Minimum 0,81
  • Maksimum 1,62
  • Nominalno 1,07
  • Minimum 0,70
  • Maksimum 1,84
  • Nominalno 0,93
  • Minimum 0,72

Naoružanje uredi

Taktičko tehnički zahtevi i njihova realizacija u razvoju bazičnog aviona F-15A/B, dovelo je do lovca za prevlast u vazdušnom prostoru, što mu je predodredilo nošenje raketa vazduh-vazduh AIM-7 Sperou i AIM-9 Sajdvinder. U sporednoj ulozi, ako to situacija nalaže, nosi značajne količine bombi i kasetne municije. Međutim, može biti osposobljen da laserski identifikuje i obeleži ciljeve u vazdušnom prostoru i na tlu. Takva definicija i namena su izmenjeni, sa daljim razvojem u varijante F-15C/D. Na ove varijante su integrisane protiv brodske rakete AGM-84 Harpun i protiv radarska AGM-88 HARM. Ova sredstva omogućuju dejstva na neprijateljska plovila i radarske sisteme, sa velikih distanci. Pored toga, zamenjena je starija AIM-7 Sperou, sa novom raketom AIM-120 AMRAAM, sa čime se povećava borbena efikasnost na distanci.

i druga eksplozivna, podvesna sredstva, nose se u raznim kombinacija za date varijante aviona. Delimično je to i ilustrovano utabeli, ispod.

  • Numeracija tačaka vešanja oružja, čita, se sa leva nadesno. Podvesne tačke 1–3/9–11, na F-15А–D nalaze se na dva velika nosača ispod krila, a ispod trupa su tačke 4/5/7/8, a podvesna tačka 6 je između motora ispod trupa. Podvesne tačke na, F-15Е broj 1–3/15–17, su kao što su i kod F-15А–Д na krilnim nosačima, centralna ispod trupa je broj 9, a 4–6/12–14 su podvesne tačke na slepljenim rezervoarima. Podvesne tačke 8/10 se nalazi ispod uvodnika vazduha. Oružne linije obeležene sa 7. k i 11. k su univerzalne, za sve projektile sa instalacijom za lansiranje, a mogu se postaviti i brave za bombe. Tabela se zasniva na tri bombarderske brave (najčešće konfiguracije), dve od tih brava mogu biti zamenjene sa lanserom vođenih raketa. Tako da su sledeće konfiguracije: 3 × bomba grozd, grozd + 1 × 1 × rakete lanser ili 2 × raketni lanser. Poslednja konfiguracija je prikazano u zelenoj boji u tabeli.
  • Svaki • ukazuje na to da postoji odgovarajuće fiksno oružje. (•), znači da može biti prikladno upotrebljeno oružje, mada može biti u sukobu sa oružjem iste vrste zbog preterane dužine. • • znači da postoje dva kraka za smeštaj istog tipa oružja, 4 • predlog kombinacije u skladu sa četvorostrukim oružjem.
  • Laserski vođene bombe GBU serije mogu zaista da se koriste na F-15A–D, kada je obezbeđeno lasersko obeležavanje cilja.
  • U tabeli se pretpostavljaju modernizovani avioni 15C–E.
Nosači   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 1 2 3 4 5 6 7.1 7.2 7.3 8 9 10 11.1 11.2 11.3 12 13 14 15 16 17
AIM-7 Sperou • • • •
AIM-9 Sajdvinder • • • •
AIM-120 AMRAAM • • • •
AGM-65 Maverik
AGM-84 Harpun
AGM-88 HARM
AGM-130
AGM-154 JSOW
AGM-158 JASSM
GBU-10/24
GBU-12 (•) (•)
GBU-15
GBU-28
GBU-31
GBU-32
GBU-39/40 SDB 4• 4• (4•) 4• 4• 4• (4•) 4• 4•
BLU-109
BLU-113
BLU-118
Mark 82 6• 6• 6• 6• 6• 6• 6• 6• 6•
Mark 84 (•) (•) (•) (•)
Mk 20 Raketa 6• 6• 6• 6• 6• 6• 6• 6• 6•
CBU-52/58/71 4• 4• 4• 4• 4• 4• 4• 4• 4•
CBU-8x/97/10x
B-61
Spoljašnji rezervoari
Odbacivi rezervoari
Nosači   1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 1 2 3 4 5 6 7.1 7.2 7.3 8 9 10 11.1 11.2 11.3 12 13 14 15 16 17
F-15A/B Igl F-15C/D Igl F-15E Strajk igl

Napomene uredi

  1. ^ Podaci u „kućici“, odnose se na varijantu F-15A орао.
  2. ^ Prema raspoloživim izvorima proizilazi da su najmanje dva F-15E oborena, 17. januara 1991. godine, sa protiv avionskom vatrom (rus. Зенитный огонь) i 19. januara 1991. godine sa raketom zemlja-vazduh S-75 «Dvina», znači sa dejstvom zemlja-vazduh.[19]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j k „F-15 u vektorsitu”. Arhivirano iz originala 4. 6. 2011. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  2. ^ a b v g d „F-15A/B Eagle”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  3. ^ a b v g d „An Eagle evolves Boeing, Pristupljeno 17.04. 2011.”. 
  4. ^ „The F-15”. Arhivirano iz originala 20. 9. 2007. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  5. ^ a b „F-15C”. Pristupljeno 13. 4. 2011. [mrtva veza]
  6. ^ „Air Force Will Get New Bomber, Upgrades To Fighters”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  7. ^ „Lockheed Martin Developing System Requirements for F-15C IRST Program”. Arhivirano iz originala 4. 5. 2010. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  8. ^ a b „F-15 landing with one wing. Real story”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  9. ^ „Air Force improves F-15C radar”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  10. ^ „Korejanski F-15”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  11. ^ a b v g Davies 2002
  12. ^ F-15C/D Eagle
  13. ^ Jenkins 1998, str. 71–72.
  14. ^ „F-15 Streak Eagle”. Arhivirano iz originala 13. 1. 2009. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  15. ^ Jenkins 1998, str. 65–70.
  16. ^ „F-15 Flight Research Facility”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  17. ^ „"F-15B Research Testbed fact sheet.". Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  18. ^ „McDonnell Douglas F-15A”. Arhivirano iz originala 31. 5. 2010. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  19. ^ Poteri VVS koalicii vhode voйnы 1991 goda
  20. ^ John Correll, "The Reformers" Arhivirano na sajtu Wayback Machine (26. septembar 2008), Air Force Magazine (February 2008), Vol. 91 Number 2. str. 44.
  21. ^ a b „Israeli Air-to-Air Victories since 1974”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  22. ^ „U.S. Air Force Historical Research Agency”. Arhivirano iz originala 27. 6. 2009. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  23. ^ „1st. Fighter Wing timeline”. Arhivirano iz originala 19. 8. 2009. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  24. ^ „Patrolling Iraq's Northern Skies”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  25. ^ „Vitezovi Kneza Lazara”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  26. ^ „Jugoslovenske Mig-29 oborili su F-15” (PDF). Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  27. ^ „Mig-29 protiv NATO aviona”. Arhivirano iz originala 13. 04. 2015. g. Pristupljeno 4. 5. 2011. 
  28. ^ „Biographies: Major General Wilbert D. "Doug" Pearson Jr.,”. Arhivirano iz originala 11. 2. 2004. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  29. ^ „The F-15 ASAT story”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  30. ^ a b „Royal Saudi Air Arms”. Arhivirano iz originala 12. 6. 2011. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  31. ^ No Wing F15 - crew stories - USS Bennington Access date: decembar 2006.
  32. ^ „Crash controller 'partly blamed', Pristupljeno 13. 4. 2011.”. 
  33. ^ „Second body found at F15 crash site”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  34. ^ a b „F-15 operators follow USAF grounding after crash”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  35. ^ a b „Pilot OK After Ejection, F-15 Crash”. Arhivirano iz originala 3. 12. 2008. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  36. ^ „Broken Wings”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  37. ^ „Pilot hurt in jet breakup sues Boeing”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  38. ^ „F-15D 85-0131” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 22. 7. 2011. g. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  39. ^ „Ein Toter bei F-15 Zusammenstoss”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  40. ^ Mehuron, Tamar A., Assoc. Editor. "2007 USAF Almanac- Equipment." Arhivirano na sajtu Wayback Machine (9. decembar 2011) Air Force Magazine, Journal of the Air Force Association, Vol. 90, Issue 5, May 2007. ISSN 0730-6784, Pristupljeno 13. 4. 2011.
  41. ^ „Documents/2010/May 2010/0510facts_figs.pdf Structure of the Force”. Pristupljeno 13. 4. 2011. [mrtva veza]
  42. ^ The Military Balance 2010. p.-40
  43. ^ The Military Balance 2010. p.-256
  44. ^ The Military Balance 2010. p.-271
  45. ^ „WORLD AIR FORCES”. Pristupljeno 13. 4. 2011. 
  46. ^ „F-15 igl”. USAF. mart 2008. Arhivirano iz originala 4. 10. 2003. g. 
  47. ^ Lambert 1993, str. 522.
  48. ^ Davies 2002, Appendix 1
  49. ^ „F-15 igl”. GlobalSecurity.org. Pristupljeno 13. 4. 2011. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi