Ljupčo Arsov
Ljupčo Arsov — Goce (Štip, 19. maj 1910 — Skoplje, 18. novembra 1986) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFRJ i SR Makedonije, junak socijalističkog rada i narodni heroj Jugoslavije. Od 1979. do 1982. godine obavljao je funkciju predsednika Predsedništva SR Makedonije.
ljupčo arsov | |||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
![]() Ljupčo Arsov | |||||||||||
Lični podaci | |||||||||||
Datum rođenja | 19. maj 1910. | ||||||||||
Mesto rođenja | Štip, Osmansko carstvo | ||||||||||
Datum smrti | 18. novembar 1986. (76 god.) | ||||||||||
Mesto smrti | Skoplje, SR Makedonija, SFR Jugoslavija | ||||||||||
Profesija | ekonomista | ||||||||||
Delovanje | |||||||||||
Član KPJ od | 1940. | ||||||||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | ||||||||||
Predsednik Predsedništva SR Makedonije | |||||||||||
Period | 1979 — 1982. | ||||||||||
Prethodnik | Vidoje Smilevski | ||||||||||
Naslednik | Angel Čemerski | ||||||||||
Heroj | |||||||||||
Narodni heroj od | 29. novembra 1953. | ||||||||||
Odlikovanja |
|
Biografija Uredi
Rođen je 19. maja 1910. godine u Štipu. Godine 1932. završio je Visoko-ekonomske školu u Zagrebu i potom se zaposlio, kao službenik u Hipotekarnoj banci u Beogradu. Još za vreme studija u Zagrebu pristupio je omladinskom revolucionarnom pokretu, a 1940. godine je postao član Komunističke partije Jugoslavije. Kada je službeno premešten u Valjevo, tamo postaje instruktor KPJ u Mesnom komitetu, a 1941. godine član Rejonskog komiteta KPJ u Beogradu.
Posle okupacije Kraljevine Jugoslavije, vratio se u rodni Štip i odmah se uključio u rad partijske organizacije i radio na pripremama oružane borbe. Krajem 1941. godine bio je član Mesnog komiteta KPJ za Bitolj i radio je na pripremama za formiranje partizanskog odreda. Početkom 1942. godine bugarska policija ga je uhvatila, ali je zbog nedostatka dokaza ubrzo pušten iz zatvora.
U aprilu 1942. godine izabran je za člana Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju. Kada je u junu, otišao na sastanak u Prilep, policija je 23. juna opkolila kuću u kojoj se održavao sastanak i prilikom bekstva, Ljupčo je slomio nogu i bio uhvaćen. Posle četiri meseca ispitivanja i mučenja, bio je interniran. Posle povratka iz internacije marta 1943. godine postao je sekretar Oblasnog komiteta KPJ u Štipu. Postao je član Petog oblasnog komiteta i komesar Pete operativne zone. Zatim odlazi na Skopsku Crnu Goru i u okolini Vranja, i 1. decembra 1943. godine formira kumanovski partizanski bataljon „Orce Nikolov“. Na terenu je rukovodio partizanskim akcijama, dok nije pozvan u Skoplje, gde je kasnije postao sekretar Oblasnog komiteta.
Bio je većnik na Drugom zasjedanju AVNOJ-a i član Glavnog štaba NOV i PO Makedonije. Na Prvom zasedanju Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Makedonije, 2. avgusta 1944. godine u manastiru sv. Prohor Pčinjski, izabran je za potpredsednika Predsedništva ASNOM-a.
Posle oslobođenja Jugoslavije obavljao je razne odgovorne dužnosti:
- član CK KP Makedonije, od 1944.
- u prvoj vladi NR Makedonije izabran je za potpredsnika i za ministra finansija
- ministar rada u Vladi FNRJ, od 1948. do 1952.
- Predsednik Izvršnog veća NR Makedonije, od 1953. do 1961.
- predsednik Narodne skupštine NR Makedonije, od 1962. do 1963.
- predsednik Veća naroda Savezne skupštine SFRJ
- republički i savezni narodni poslanik, u svim skupštinskim sazivima do 1967.
- predsednik SSRN Makedonije, od 1967. do 1971.
- prdesednik Predsedništva SR Makedonije, od 1979. do 1982.
- član Saveta federacije
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je Orden junaka socijalističkog rada. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 29. novembraa 1953. godine.[1]
Reference Uredi
- ^ Narodni heroji 1982, str. 33.
Literatura Uredi
- Enciklopedija Jugoslavije tom I. Beograd: Jugoslavenski leksikografski zavod. 1990.
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982.