Balšići
Balšići (takođe Bašići ili Baošići) su bili srednjovjekovna srpska dinastija, koja je vladala Zetom od oko 1360.[1] do 1421. godine. Kao oblasni vladari, Balšići su nakon raspada Srpskog carstva istupali samostalno, šireći povremeno svoju vlast i na druge srpske oblasti, počevši od Metohije na istoku, do Travunije na zapadu. Nisu uzimali posebne vladarske naslove (kralj, knez, vojvoda) već su nosili titulu "gospodin" u značenju oblasnog gospodara. Putem bračnih veza stupili su u srodstvo sa Mrnjavčevićima i Lazarevićima. Nakon smrti poslednjeg Balšića (1421), njihovi posedi su ušli u sastav Srpske despotovine.[2]
Balšići | |
---|---|
Država | Srpsko carstvo Zeta |
Osnivač | Balša I |
Posljednji vladar | Balša III |
Nacionalnost | srpska |
Vjera | pravoslavna[traži se izvor] |
Porijeklo
Po svjedočenju samih Balšića oni svoje porijeklo dovode u vezu sa Nemanjićima. Balša II Balšić iz Skadra, u povelji Dubrovčanima od 27.1.1385. između ostaloga piše [3] [4] :
... molitvama i moljenjima svetih mojih praroditelja Simeona Nemanje, prvoga mirotočca srpskoga i svetitelja Save...
Postoje i naknadna tumačenja njihovog porijekla, koja se nigdje ne spominju u njihovim poveljama, pismima i drugim dokumentima, a to je da je porodica Balšić u Zetu došla krajem 13. vijeka, i to iz Francuske (Provansa). Pripadali su aristokratskom staležu, a njihovo prezime bilo je de Bo (de Baulg ili de Baug). Balšići u Zetu dolaze u vrijeme kada u njoj stalno boravi srpska kraljica Jelena Anžujska, žena kralja Uroša I.
Po mišljenju koje je 1601. godine zastupao dubrovački istoričar Mavro Orbin, u djelu Kraljevstvo Slovena, Balšići su potekli od sitnog vlastelina Balše, sloveniziranog Vlaha (Iliroromana, odnosno starovjekovno romaniziranih Ilira) koji je vojničkim zaslugama, od cara Dušana ili njegovog nasljednika cara Uroša, stekao vlastelinsko zvanje.
Istorija
U vrijeme vladavine Nemanjića u Zeti, Balšići su bili neznatna vlastelinska porodica[a]. Poslije smrti cara Dušana Balšići postaju gospodari Zete, priznajući samo formalno vlast srpskog cara. Dušanov nasljednik, car Uroš, priznaje Balšićima potpunu vlast u Zeti, pa u povelji iz 1360. godine garantuje dubrovačkim trgovcima sigurno putovanje na teritoriji srpskog carstva i na Zetu na Balšiće ili na državu kneza Vojislava.
U vrijeme kada Balšići preuzimaju vlast u Zeti, na čelu porodice bio je Balša I, koji je imao tri sina: Stracimira, Đurđa I i Balšu II. Stracimir je bio oženjen Jerinom, kćerkom albanskog velikaša Progona Dukađina i sa njom je imao sina Đurđa, koji je bio gospodar Zete od 1385. do 1403. godine, pod imenom Đurađ II Stracimirović Balšić. Đurađ II Stracimirović Balšić je bio oženjen Jelenom, kćerkom kneza Lazara Hrebeljanovića, koja se poslije njegove smrti udala za bosanskog vojvodu Sandalja Hranića Kosaču (1411. godine). Đurđev i Jelenin sin bio je Balša III, posljednji vladar iz dinastije Balšić, koji je upravljao Zetom od 1403. do 1421. godine. Balša III je najprije bio oženjen Marom, kćerkom albanskog velikaša Nikite Topije, a zatim Boljom, kćerkom Koje Zakarije. Iz dva braka imao je troje djece - sina, čije ime nije poznato, i kćerke: Jelenu, kasnije ženu Stjepana Vukčića Kosače, i Todoru, koja se udala za Petra Vojsalića. Drugi sin Balše I, Đurađ I, vladao je Zetom još za očevog života, od 1362. do 1378. godine. Bio je najprije oženjen Oliverom, kćerkom Vukašina Mrnjavčevića, a zatim Teodorom, kćerkom despota Dejana. Iz ova dva braka Đurađ I je imao četvoro djece. Treći sin Balše I, koji je imao vladarsko ime Balša II, upravljao je Zetom od 1378. do 1385. godine. Balša II je bio najprije oženjen Komninom, kćerkom despota Jovana od Valone, sa kojom je imao ćerku Ruđinu. Kasnije se oženio Jelenom, kćerkom Radoslava Hlapena i bivšom suprugom Marka Mrnjavčevića. Potomci Balšića, po ženskoj liniji, se posljednji put pominju oko 1500. godine[b].
Vladari
Rodoslov Balšića
Balša I | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nepoznato ime | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stracimir | Đurađ I | Balša II | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Jerina Progon | Olivera Mrnjavčević | Teodora Dragaš | Komnina Asen | Jelena Hlapen | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Đurađ II | Jelisaveta | Jevdokija | Konstantin | Ruđina | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Goisava | Đurađ | Jelena | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Jelena Lazarević | Nepoznato ime | Radič Sanković | Isaulo de Buondelmonti | Jelena Topija | Mrkša Žarković | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Balša III | Nepoznato ime | Nepoznato ime | Đorđe | Nepoznato ime (sin) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stefan | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mara Topija | Bolja Zakarija | Nepoznato ime | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Jelena | Nepoznato ime (sin) | Todora | Jelena | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Stefan Kosača | Petar Vojsalić | Rajko Moneta | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
vidi:Kosače | vidi:Vojsalići | vidi:Monete | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Legenda: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vladar | Vanbračno dete | Moguće dete | Brak | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- Napomena: Rodoslov porodice Balšića je rađen prema knjizi Spasić, Dušan; Palavestra, Aleksandar; Mrđenović, Dušan (1991). Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele (prema tablicama Alekse Ivića) (na jeziku: srpski) (2. izd.). Beograd: Bata. ISBN 978-86-7685-007-5. Pristupljeno 10. 10. 2023..
Napomene
- ^ Mavro Orbini navodi da je Balša I posedovao samo jedno selo.
- ^ U pitanju su unuci Rajka Monete i njegove supruge Jelene, koja je bila unuka ćerke Đurđa I Jelisavete.
Reference
- ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 102. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ Ćirković 2004.
- ^ Miklošič, Franc (1858). Monumenta Serbica Spectantia Historiam Serbiae, Bosniae, Ragusii, pp. 203. Beč.
- ^ Šekularac, Božidar (1987). Dukljansko-zetske povelje, pp. 173.
Literatura
- Blagojević, Miloš; Medaković, Dejan (2000). Istorija srpske državnosti. 1. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Božić, Ivan (1970). „Doba Balšića (drugi deo)”. Istorija Crne Gore (PDF). knj. 2, sv. 2. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 49—133.
- Božić, Ivan (1979). Nemirno Pomorje XV veka. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2002). Rodoslovi srpskih dinastija. Novi Sad: Platoneum.
- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2008). Srpske dinastije (2. izd.). Beograd: Službeni glasnik.
- Kalić, Jovanka (2001). Srbi u poznom srednjem veku (2. izd.). Beograd: Istorijski institut.
- Kalić, Jovanka (2006). Evropa i Srbi: Srednji vek. Beograd: Službeni list SRJ.
- Orbini, Mauro (1601). Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni. Pesaro: Apresso Girolamo Concordia.
- Orbin, Mavro (1968). Kraljevstvo Slovena. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Samardžija, Svjetlana (2021). „Balšići i očuvanje nemanjićke crkvene tradicije u Zeti”. Osam vekova Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, od Zetske episkopije do Mitropolije crnogorsko-primorske. Niš: Centar za crkvene studije. str. 65—82.
- Ćirković, Sima (1970). „Doba Balšića (prvi deo)”. Istorija Crne Gore (PDF). knj. 2, sv. 2. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 3—48.
- Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea.
- Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium.
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade, ur. (1999). Leksikon srpskog srednjeg veka. Beograd: Knowledge.
Spoljašnje veze
- Rodoslov Balšića(jezik: engleski)