Бамби, један живот у шуми

Bambi, jedan život u šumi (originalni nemački naslov: Bambi: Eine Lebensgeschichte aus dem Walde) je austrijski obrazovni roman iz 1923. godine, koji je napisao Feliks Salten, a u Berlinu ga je objavila nemačka izdavačka kuća Ullstein Verlag. Roman prati život Bambija, mladunče srndaća, od rođenja do detinjstva, gubitka majke, pronalaska bračnog druga, pouka koje je naučio od oca i iskustva koja stiče o opasnostima koje vrebaju u šumi od ljudi-lovaca.

Bambi, jedan život u šumi
Prvo izdanje Bambija
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovEine Lebensgeschichte aus dem Walde
AutorFeliks Salten
Zemlja Austrija
JezikNemački
Žanr / vrsta delaroman
Izdavanje
Datum1923.


Engleski prevod objavljen je u Severnoj Americi kod izdavača Simon&Schuster 1928. godine, [1] a roman je od tada preveden i objavljen na preko 30 jezika širom sveta. Salten je 1939. godine objavio nastavak, roman Bambijeva deca.

Kritičari su roman dobro prihvatili i smatra se klasikom, kao i jednim od prvih ekoloških romana. Adaptiran je u pozorišni animirani film Bambi, u produkciji Volta Diznija 1942. godine, dve ruske adaptacije u živoj akciji 1985. i 1986, balet 1987, i scensku produkciju 1998. godine. Još jednu adaptaciju baleta stvorila je jedna Oregonska trupa, ali nikada nije premijerno izvedena. Janet Schulman je 2000. godine objavila adaptaciju knjige za decu koja sadrži realistične slike u ulju i mnoge originalne Saltenove reči.

Radnja

uredi
 UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Bambi je lane, potomak srne i jelena, rođen u gustišu krajem proleća jedne godine. Tokom leta majka ga uči o raznim stanovnicima šume i načinima života jelena. Kad oseti da je dovoljno star, odvodi ga na livadu za koju je saznao da je i divno, ali i opasno mesto, jer jelena ostavlja izloženim opasnosti. Nakon početnog straha zbog majčine opreznosti, Bambi uživa u iskustvu. Na sledećem putovanju Bambi upoznaje tetku Enu i njene blizance Faline i Gobo. Brzo postaju prijatelji i dele ono što su naučili o šumi. Dok se igraju, prvi put susreću prinčeve, mužjake jelena. Nakon odlaska jelena, mladunci saznaju da su to bili njihovi očevi, ali da očevi retko ostaju sa ženama i mladima ili razgovaraju sa njima.

Kako Bambi stari, majka počinje da ga ostavlja na miru. Dok jednog dana traga za njom, Bambi ima prvi susret sa "On" – životinjskim izrazom za ljude – što ga prestrašuje. Čovek podiže vatreno oružje i uperi ga u njega; Bambi beži najvećom brzinom, pridružuje mu se i majka. Nakon što ga prekori jelen zbog plača za majkom, Bambi se navikava da povremeno bude sam. Kasnije saznaje da se jelen zove Stari Princ, najstariji i najveći jelen u šumi, koji je poznat po svojoj lukavoj i rezervisanoj prirodi. Tokom zime, Bambi upoznaje mladu srnu Marenu, staru srnu Netlu, koja više ne nosi mlade, i dva princa, Rona i Karusa. Sredinom zime lovci ulaze u šumu, ubijajući mnoge životinje, uključujući Bambijevu majku. Gobo takođe nestaje i smatra se mrtvim.

Posle ovoga, radnja romana se premešta godinu dana unapred i napominje se da je Netla brinuo o Bambiju, sada mladoj odrasloj životinji, i da su ga, kada je dobio prvi par rogova, zlostavljali i maltretirali drugi mužjaci. Leto je, i Bambi sada dobija svoj drugi par rogova. Ponovo se ujedinio sa rođakom Faline. Nakon što se prvo bori i porazi Karusa, potom se Rono, Bambi i Faline zaljube jedni u druge. Provode mnogo vremena zajedno. Za to vreme, Stari Princ spašava Bambiju život, kada Bambi zamalo potrči prema lovcu koji imitira poziv srne. Ovo uči mladog jelena da bude oprezan kada bezobzirno žuri na poziv bilo kog jelena. Tokom leta, Gobo se vraća u šumu, odgajio ga je čovek koji ga je pronašao srušenog u snegu tokom lova u kome je Bambijeva majka ubijena. Dok ga majka i Marena dočekuju i slave kao „čovekovog prijatelja“, Stari Princ i Bambi ga sažaljevaju. Marena postaje njegova supruga, ali nekoliko nedelja kasnije Gobo biva ubijen kada priđe lovcu na livadi, pogrešno verujući da će ga halter koji je nosio zaštititi od svih ljudi.

Kako Bambi nastavlja da stari, većinu svog vremena počinje da provodi sam, uključujući izbegavanje Faline iako je i dalje voli na melanholičan način. Nekoliko puta se sastaje sa Starim Princom, koji ga podučava zamkama, pokazuje mu kako da oslobodi drugu životinju i podstiče ga da ne koristi staze kako bi izbegao zamke ljudi. Kada lovac kasnije upuca Bambija, princ mu pokaže kako da hoda u krug da tako zbuni čoveka i njegove pse dok krvarenje ne prestane, a zatim ga odvodi na sigurno mesto da se oporavi. Ostaju zajedno dok Bambi ne ojača dovoljno da ponovo napusti sigurno utočište. Kada je Bambi osedeo i ostario, Stari Princ mu pokazuje da čovek nije svemoćan pokazujući mu mrtvo telo čoveka kojeg je drugi čovek upucao. Kada Bambi potvrdi da sada razume da „On“ nije svemoćan i da nad svim stvorenjima postoji „Drugi“, Stari Princ mu govori da ga je oduvek voleo i pre odlaska naziva ga svojim sinom.

Na kraju romana, Bambi se sastaje sa blizancima-mladuncima koji pozivaju majku i on ih grdi zbog toga što nisu mogli da ostanu sami. Nakon što ih je napustio, u sebi misli da ga je mlada srna podsetila na Faline, koja mu je obećala da će ga ponovo sresti kad poraste.[2]

Likovi

uredi
  • Bambi – glavni junak priče. Kroz roman pratimo njegovo odrastanje sve do poznih dana. On je na početku belorepi srndacć, ima smeđe krzno i smeđe oči. Dok je još mali njegovo krzno je nešto svetlije i posuto belim mrljama, a kako je rastao mrlje su nestale, krzno mu potamnilo i narasli rogovi. Bambi je radoznao i znatiželjan, sa detinjim entuzijazmom, prijateljski raspoložen, hrabar. Kroz život je naučio mnoge stvari, postajao je mudariji i hrabariji, a kruna na njegovoj glavi bila je nešto čemu su sve životinje divile. Na kraju je postao kralj šume i svoje znanje i mudrost je prenosio na mlađe generacije.
  • Majka – Bambijev zaštitnik i ona je ta koja ga je naučila svemu u detinjstvu. Volela je da šeta sa njim i uvek je rado odgovarala na njegova pitanja. Kada ju je čovek ubio, Bambi je ostao sam.
  • Stari Princ – Bambijev otac i kralj šume. Bio je to ponosan i snažan srndać. Dugo je izbegavao Bambija, ali ga je na kraju spasao kada mu je to bilo najpotrebnije. Bio je sa njim i učio ga kako da postane najbolji od svih. Kada je Bambi naučio sve potrebne lekcije, Stari je odlučio da ode i pronađe skrovište u kome će na kraju uginuti.
  • Falina – srna koju je Bambi voleo. Volela je i ona njega. Proveli su veći deo života zajedno. Bila je vesela i brza srna. Kada se Bambi odvojio od nje, počela je da kopni, postala je tužna i umorna, ali je i dalje bila lepa.
  • Gobo – Falinin brat i Bambijev rođak. Od malena je bio slab, pa ga je tokom jednog lova čovek uhvatio. Svi su mislili da je umro, ali se on jednoga dana vratio posle određenog perioda provedenog kod čoveka. Zbog toga je mislio je da je zbog toga bolji od ostalih. Nije se plašio više ničega. Jedan dan ga je pogodio metak i čovek ga je na kraju ubio.
  • On – naziv koji su životinje dale čoveku. To ga je ime nekako odvajalo od ostalih stanovnika šume. A drugi naziv nije ni zaslužio jer mu je glavna uloga bila da lovi nedužne životinje. Svi u šumi su ga se plašili. Jedino je Gobo video njegovu drugu stranu i verovao je da je dobar jer je takav bio prema njemu. Poslednju lekciju o čoveku donosi Stari. Time je pokazao Bambiju, ali i svim čitaocima, da čovek nije iznad prirode i da on vrlo lako može biti ubijen.[2]

Istorija nastanka dela

uredi
 
Autor Feliks Salten u tradicionalnoj austrijskoj lovačkoj odeći sa jaknom, šeširom i Gamsbart-om

Feliks Salten, koji je i sam bio strastveni lovac, [3] [4] napisao je Bambi, jedan život u šimi nakon Prvog svetskog rata, ciljajući na odraslu publiku. [5] Roman je prvi put objavljen u Beču u serializovanom obliku u novinama "Neue Freie Presse" od 15. avgusta do 21. oktobra 1922, [6]i kao knjiga u Nemačkoj u izdanju Ullstein Verlag-a 1923, a ponovo objavljen 1926. u Beču. [7][8]

Prevodi

uredi

"Simon&Schuster", objavili su prvo izdanje na engleskom jeziku 1928. godine, sa ilustracijama Whittaker-a Chambersa-a, pod naslovom Bambi: Život u šumi. [7][9] The New York Times je pohvalio prozu kao „predivno prevedenu“. [10] New York Herald Tribune nije komentarisao prevod. [9] Naučnica Sabine Strumper-Krob prevod karakteriše pojednostavljenim, rekavši da je Chambers knjigu upisao u kulturne i ideološke vrednosti američkog društva, naglašavajući porodične vrednosti i smanjujući transcendentalne. [11]

Prevod Chambers-a je više puta štampan sa različitim ilustracijama do 2010-ih. Novi prevod Hannah Correll-a na engleski objavljen je 2019. godine.[12]

Objavljeno je preko 200 izdanja romana, sa gotovo 100 nemačkih i engleskih izdanja, te brojnim prevodima i ponovljenim izdanjima na preko 30 jezika. [13] Takođe je objavljen u raznim formatima, uključujući štampane medije, audio-knjige, knjige na Brajevom pismu i formate e-knjiga. [14] Originalno nemačko izdanje je bilo ilustrovano, ali od tada je stvoreno nekoliko verzija ilustracija.

Spor oko autorskih prava

uredi

Kada je Salten prvobitno objavio Bambija 1923. godine, učinio je to prema nemačkim zakonima o autorskim pravima, koji nisu zahtevali izjavu da je roman zaštićen autorskim pravima. U republikaciji 1926. godine on je uključio obaveštenje o autorskim pravima Sjedinjenih Država, pa se smatra da je delo zaštićeno autorskim pravima u Sjedinjenim Državama 1926. godine. Godine 1936. Salten je prodao neka filmska prava za roman producentu MGM-a (Metro-Goldwyn-Mayer) Sidney Franklin-u koji ih je predao Voltu Dizniju za stvaranje filmske adaptacije. Nakon Saltenove smrti 1945. godine, njegova ćerka Ana Viler nasledila je autorska prava i obnovila zaštićeni status romana 1954. godine (američki zakon o autorskim pravima na snazi u to vreme predviđao je početni rok od 28 godina od datuma prvog objavljivanja u SAD, što bi moglo biti produžen za dodatnih 28 godina pod uslovom da je nosilac autorskih prava podneo zahtev za obnovu pre isteka početnog autorskog prava). 1958. godine formulisala je tri sporazuma sa Diznijem u vezi s pravima na roman. Nakon njene smrti 1977. godine, prava su prešla na njenog supruga Vejta Vilera i njenu decu, koja su se držala do 1993. godine kada su prava prodata izdavačkoj kući "Tvin Boks". "Tvin Boks" i Dizni nisu se složili oko uslova i valjanosti Dizneijevog originalnog ugovora sa Anom Viler i Dizneijevom daljom upotrebom imena Bambi. [8]

Kada dve kompanije nisu uspele da postignu rešenje, "Tvin Books" je podneo tužbu protiv Diznij-a zbog kršenja autorskih prava. Dizni je tvrdio da se, po tome što Saltenova originalna publikacija romana iz 1923. godine nije sadržala obaveštenje o autorskim pravima, američki zakon odmah smatrao delom javnog vlasništva. Takođe je tvrdilo da se, kako je roman objavljen 1923. godine, obnova Ane Vajler iz 1954. godine dogodila se nakon roka i bila je nevažeća. [8][15]Slučaj je pregledao američki okružni sud za Severni okrug Kalifornije, presudivši da je roman zaštićen autorskim pravima nakon objavljivanja 1923. godine, a ne tada javno delo. Međutim, potvrđivanjem 1923. godine kao datuma objavljivanja, ovo je potvrdilo Diznijevu tvrdnju da je obnova autorskih prava podneta prekasno i da je roman postao delo javnog vlasništva 1951. godine.[8]

"Tvin Boks" se žalio na odluku i u martu 1996. godine američki Apelacioni sud za Deveti krug preinačio je prvobitnu odluku, navodeći da je roman strano delo 1923. godine koje nije bilo u javnom vlasništvu matične države kada je objavljen, dakle originalna publikacija i datum se ne može koristiti u raspravljanju američkog zakona o autorskim pravima. Umesto toga, datum objavljivanja iz 1926. godine, prvi u kome se posebno izjasnio da je zaštićen autorskim pravima u Sjedinjenim Državama, smatra se godinom kada je roman zaštićen autorskim pravima u Americi. Stoga je obnavljanje Ana Viler pravovremeno i valjano, a vlasništvo "Tvin Boks"-a nad autorskim pravima je podržano.[15]

Mnogi stručnjaci za autorska prava odluku o "Tvin Boks"-u i dalje smatraju kontroverznom. [16][17] David Nimer, u članku iz 1998. godine, tvrdio je da "presuda o Tvin Boks"-u znači da će drevna grčka epika, ako bude objavljena van SAD bez potrebnih formalnosti, biti podobna za zaštitu autorskih prava. Iako je Nimer zaključio da "Tvin Boks" zahteva ovo otkriće (u okviru Devetog kruga), rezultat je okarakterisao kao „očigledno apsurdan“. [18]

Američka autorska prava na roman trenutno treba da isteknu 1. januara 2022, [16] dok je u Austriji i drugim zemljama Evropske unije ušla u javno vlasništvo 1. januara 2016. godine.

Nastavak

uredi

Dok je živeo u izgnanstvu u Švajcarskoj, nakon što je bio prinuđen da pobegne iz nacističke Austrije, Salten je napisao nastavak Bambija koji prati rođenje i živote Bambijevog potomstva, blizanaca, Genoa i Gurija. [19] Mladi jeleni komuniciraju sa raznim jelenima, a Bambi i Faline ih obrazuju i nadgledaju dok rastu. Takođe saznaju više o načinima čoveka, uključujući i lovce i lovočuvara koji žele da zaštite jelena. Zbog Saltenovog statusa prognanika - izgubio je austrijskog izdavača Paula Zsolnay Verlag-a - prevod romana na engleski jezik prvi put je objavio Bobbs-Merrill u Sjedinjenim Državama 1939, godinu dana pre nego što je njegov novi izdavač objavio nastavak na originalnom nemačkom jeziku u Švajcarskoj. [20]

Prijem

uredi

Bambi je bio „izuzetno popularan“ nakon objavljivanja, postavši izbor „knjiga meseca“ i prodat u 650.000 primeraka u Sjedinjenim Državama do 1942. godine [21] Međutim, naknadno je zabranjena u nacističkoj Nemačkoj 1936. godine kao „politička alegorija o postupanju sa Jevrejima u Evropi“. [22] Mnoge kopije romana su spaljene, što čini originalna prva izdanja retkim i teško ih je pronaći. [23] 

„Читалац је створен да дубоко и узбудљиво осети ужас и тескобу лова, обману и окрутност дивљака, стрпљење и оданост мајке својим младима, бес бескрајних заљубљених супарника, милост и усамљеност велики принчеви шуме. На речима које понекад одузимају дах аутор црта шуму у свим њеним расположењима - олујама обузета лудилом или белим и тихим под снегом, или шапућући и певајући себи у зору.  — Louise Long, "Dallas Morning News", 30. октобар 1938.[24]"

Kada je Feliks Salten u maju – julu 1930. godine posetio Sjedinjene Države kao član evropske delegacije novinara, bio je toplo pozdravljen zbog Bambija gde god je delegacija išla, o čemu je svedočio finski član delegacije Urho Toivola. [25] U sopstvenoj putopisnoj knjizi Salten se ovim nije pohvalio; samo kada opisuje posetu „crnačkom koledžu“ u Atlanti, on sa strašću pominje da su deca hvalila njegove knjige. [26]

U svom predgovoru romana, Džon Galsvorti roman je nazvao „ukusnom knjigom - ukusnom ne samo za decu već i onima koja više nisu te sreće“ i „malim remek-delom“ koje pokazuje „delikatnost percepcije i suštinsku istinu“. Primećuje da su, dok su čitali roman na brodu dok su prelazili La Manš, on, njegova supruga i njegov nećak čitali svaku stranicu redom tokom tri sata u „tihom upijanju“. [27] Recenzent New York Times- a Džon Čemberlen pohvalio je Saltenov „nežni, lucidni stil“ koji vas „izvodi iz sebe“. [10] Osećao je da je Salten zabeležio suštinu svakog stvorenja dok su razgovarali, hvatajući "ritam različitih bića koja žive u njegovom šumskom svetu" i pokazujući posebno "razumevanje" u detaljima različitih faza Bambijevog života. Takođe je engleski prevod smatrao „zapanjujuće“ urađenim. Recenzent za "Catholic World" pohvalio je pristup temi, napominjući da je ona „obeležena poezijom i simpatijom [sa] šarmantnim podsetnicima na nemački folklor i bajku“. Međutim, nije im se svidelo „prenošenje određenih ljudskih ideala na životinjski um“ i nejasne reference na versku alegoriju. [28] "Bostonski transkript" nazvao ga je „osetljivom alegorijom života“. [29] "Saturday Review" ga je smatrao „lepim i gracioznim“ delom koji pokazuje retku „individualnost“. "Literary Supplement" je naveo da je roman "priča o izuzetnom šarmu, mada nepouzdan nekim činjenicama životinjskog života." [30] Isabel Ely Lord, recenzirajući roman za američki "Journal of Nursing", nazvala je roman „divnom životinjskom pričom“, a Salten „pesnikom“ čija je „slika šume i njenih ljudi nezaboravna“. [31]

Upoređujući Bambija sa Saltenovim kasnijim delom Peri - u kojem Bambi pravi kratku kameju - Louise Long iz "Dallas Morning News"-a je oboje smatra pričama koje „tiho i potpuno [plene] srce“. Dugo se osećalo da je proza „staložena i pokretna i lepa poput poezije“ i hvali Saltena zbog njegove sposobnosti da životinjama održi naizgled ljudski govor, a da pritom „ne krši njihove suštinske prirode“. [24]

Vicky Smith iz časopisa "Horn Book Magazine" smatrala je da je roman krvav u poređenju sa kasnijom Diznijevom adaptacijom i nazvala ga je "plačljivkom". Iako ga kritikuje kao jedan od najzapaženijih dostupnih romana protiv lova, ona priznaje da roman nije lako zaboraviti i hvali „sponu scenu“ gde Bambijeva majka umire, navodeći "potcenjeni zaključak" te scene, Bambi nikada nije video majku opet, „majstorski izaziva nekomplikovani emocionalni odgovor“. Ona dovodi u pitanje Golsvortijevu preporuku romana sportistima u predgovoru, pitajući se „koliko je nadobudnih sportista moglo imati iskustva obraćenja pred Saltenovom nelagodnim aranžmanom i koliko bi ih umesto toga moglo otuđiti“. [32] U poređenju romana sa Diznijevim filmom, Steve Chapple iz "Sports Afield"-a smatrao je da je Salten gledao na Bambijevu šumu kao na „prilično zastrašujuće mesto“, a roman u celini imao je „puno mračnih prizvuka za odrasle“. Tumačeći to kao alegoriju za Saltenov sopstveni život, Chapple je osetio da je Salten naišao na „malo morbidno, krvareće srce evropskog intelektualca“. [33] "The Wall Street Journal" Džejms P. Sterba ga je takođe smatrao "antifašističkom alegorijom" i sarkastično primećuje da "ćete naći u odeljku za decu u biblioteci, savršeno mesto za ovu knjigu od 293 stranice, prepunu akcije, krvi i creva, seksualnog osvajanja i izdaje "i" šume pune seha i izgrednika. Među Bambijeve saradnike ubrajam najmanje šest ubistava (uključujući tri ubistva dece)“. [34]

Uticaj

uredi

Liberalni kritičari tvrde da je Bambi jedan od prvih ekoloških romana. [7][35]

Adaptacije

uredi

Animirani film Valta Disneia

uredi

Kako je nadolazio Drugoi svetski rat, Maks Šuster pomagao je u begu jevrejinu Saltenu iz nacističke Austrije i nacističke Nemačke, i pomogao ga uvesti, kao i Bambija da uđe u Volt Dizni Produkciju. [7]Sidney Franklin, producent i režiser u kompaniji Metro-Goldvin-Majer, otkupio je filmska prava 1933. godine, u početku želeći da izvede delo uživo u živoj akciji. [8] Odlučivši da bi takav film bilo preteško napraviti, prodao je prava Voltu Dizniju u aprilu 1937. u nadi da će umesto toga biti adaptiran u animirani film. Dizni je odmah počeo da radi na filmu, nameravajući da to bude drugi dugometražni animirani film kompanije i njegov prvi koji će se zasnivati na određenom, nedavnom delu. [36]

Originalni roman, napisan za odraslu publiku, smatran je previše „mračnim“ za mladu publiku kojoj je Dizni ciljao, a sa radom potrebnim na adaptaciji romana, Dizni je produkciju zaustavio dok je radio na nekoliko drugih projekata. [36] Godine 1938. Dizni je dodelio Perce Pearce i Carl Fallberg da razviju filmske table, ali pažnja je ubrzo skrenuta kada je studio počeo da radi na Fantaziji.[36] Konačno, 17. avgusta 1939. produkcija na Bambiju je započela, mada je polako napredovala usled promena u osoblju studija, mestu i metodologiji rukovanja animacijom u to vreme. Pisanje je završeno u julu 1940. godine, do tada se budžet filma podigao na 858.000 dolara. [37] Dizni je kasnije bio prinuđen da smanji 12 minuta od filma pre finalne animacije, kako bi uštedeo troškove produkcije.

U velikoj meri modifikovan iz originalnog romana, Bambi je pušten u bioskope u Sjedinjenim Državama 8. avgusta 1942. Diznijeva verzija ozbiljno umanjuje naturalističke i ekološke elemente pronađene u romanu, dajući mu lakši, prijateljskiji osećaj.[5][7] Dodavanje dva nova lika, Zeca Thumpera i Cvetića Skunka, dva slatka i nežna šumska stvorenja, doprinelo je da film dobije željeni prijateljski i svetliji osećaj. Film koji se smatra klasičnim, nazvan je „krunskim ostvarenjem animiranog studija Volta Diznija“ i proglašen je trećim najboljim filmom u žanru animacije "AFI-jevih 10 Top 10" (AFI's 10 Top 10) „klasičnih“ američkih filmskih žanrova. [38]

Ruski filmovi uživo

uredi

Godine 1985. adaptaciju uživo na ruskom jeziku, rus. Детство Бемби (Bambijevo detinjstvo), producirao je i objavio u VHS formatu u Sovjetskom Savezu filmski studio "Gorki". [39][40] Režirala ga je Natalja Bondarčuk, koja je takođe napisala scenario zajedno sa Jurijem Nagibinom, a muziku je napravio Boris Petrov. Natalijin sin Ivan Burljajev i njen suprug Nikolaj Burljajev glumili su mladog, odnosno adolescenta Bambija, dok je Faline (preimenovana u Falinu) Jekaterina Lichiova tumačila kao dete, a Galina Beljajeva kao odrasla osoba. U ovoj adaptaciji, film počinje da koristi životinje, prelazi u upotrebu ljudskih glumaca, a zatim se vraća upotrebi životinja za kraj. [40]

Nastavak, rus. Юность Бемби (Bambijeva mladost), usledila je 1986. godine, gde su Nikolaj i Galina ponovili svoje glasovne uloge kao Bambi i Falina. Film prikazuje preko 100 vrsta živih životinja i snimljen je na različitim lokacijama na Krimu, planini Elbrus, Letoniji i Čehoslovačkoj, a prati nove zaljubljenike Bambija i Felinu dok putuju u potrazi za cvetom koji daje život. [41] Oba filma je Ruski bioskopski savet objavio na DVD-u sa ruskim i engleskim mogućnostima titlova 2000. godine. DVD prvog filma takođe je sadržao francuski zvučni zapis, dok je drugi umesto toga sadržao francuske titlove. [39][41]

Balet

uredi

Estonska kompozitorka Lidia Auster komponovala je balet Bambi 1986. godine koji je premijerno izveden u Tartu, pozorište "Vanemuine", 1987. [42]

Baletno pozorište u Oregonu adaptiralo je Bambija u večernji balet pod nazivom Bambi: Gospodar šume. Premijera je trebalo da bude izvedena u martu 2000. godine kao glavna produkcija za sezonu kompanije 20002001. [43] [44] U saradnji umetničkog direktora James Canfield-a i kompozitora Thomas Lauderdale-a, produkcija baleta trebala je biti interpretacija romana, a ne Diznijevog filma. U raspravi o adaptaciji, Canfield je izjavio da je dobio kopiju romana kao božićni poklon i utvrdio da je to „klasična priča o punoletstvu i životnom ciklusu“. Dalje je primetio da je predstava inspirisana isključivo romanom, a ne Diznijevim filmom. Nakon početnih najava, par je delo počeo nazivati The Collaboration, jer Dizni poseduje prava na licenciranje imena Bambi i nisu želeli da se bore za prava korišćenja. Lokalna štampa balet je počela da naziva alternativnim naslovima, uključujući i Not-Bambi za koji je Canfield rekao da mu je najdraži, iz podsmeha u Diznij-u. Premijera je odložena iz neobjašnjivih razloga i još uvek nije izvedena.

Pozorište

uredi

Dramaturg James DeVita, iz Dečijeg pozorišta prve scene, stvorio je scensku adaptaciju romana. [45] Scenario je objavio "Anchorage Press Plays" 1. juna 1997. Izrađen je za mlađe i tinejdžere i zadržao je naslov Bambi - život u šumi, a igran je širom Sjedinjenih Država na raznim mestima. Scenarij zahteva postavljanje otvorene scene i koristi najmanje devet glumaca: pet muških i četiri ženska, da pokrije trinaest uloga. [46] Američko savezništvo pozorišta i obrazovanja dodelilo je delu „Nagradu za istaknutu predstavu“ za adaptaciju. [47] [48]

Knjiga

uredi

Godine 1999. roman je adaptiran u ilustrovanu knjigu za decu sa tvrdim koricama Janet Schulmana, ilustrovali su ga Steve Johnson i Lou Fancher, a izdali su ga "Simon & Schuster" kao deo svog otiska "Atheneum Books for Young Readers". U adaptaciji je Schulman pokušao da zadrži deo lirskog osećaja originalnog romana. Primećuje da je, umesto da prepiše roman, „gotovo u potpunosti replicirala Saltenov jezik. Nekoliko puta sam pročitao roman, a zatim sam prošao i istakao dijalog i dirljive rečenice koje je Salten napisao.“ "[7] Time je zadržan veći deo izvornog lirskog osećaja romana, mada je kratkoća knjige rezultirala žrtvovanjem dela „veličanstva i misterije“ pronađenog u romanu. [5] Ilustracije su stvorene da izgledaju što realnije, koristeći slikane slike, a ne skice. [5][7] 2002. godine, "Audio Bookshelf" objavio je adaptaciju Schulman-a u formatu audio knjiga, a Frank Dolan je bio čitalac. [35]

Još vidi

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Chambers, Whittaker (1952). Witness. Random House. str. 56, 239. ISBN 0-89526-571-0. 
  2. ^ a b „Bambi”. Lektire. Pristupljeno 22. 3. 2021. 
  3. ^ Sax, Boria (2001), The Mythical Zoo: An Encyclopedia of Animals in World Myth, Legend, and Literature, ABC-CLIO, str. 146, ISBN 1-5760-7612-1 
  4. ^ Jessen, Norbert (2012-02-26). „Israel: Zu Besuch bei den Erben von Bambi” (na jeziku: nemački). Arhivirano iz originala 2018-12-18. g. Pristupljeno 2018-12-18. 
  5. ^ a b v g Spires, Elizabeth (21. 11. 1999). „The Name Is the Same: Two children's classics have been adapted and simplified for today's readers. A third has been republished intact”. The New York Times: 496. 
  6. ^ Eddy, Beverley Driver (2010). Felix Salten: Man of Many Faces. Riverside (Ca.): Ariadne Press. str. 198. ISBN 978-1-57241-169-2. 
  7. ^ a b v g d đ e Di Marzo, Cindi (25. 10. 1999). „A New Look for Bambi”. Publishers Weekly. 246 (43): 29. 
  8. ^ a b v g d „U.S. 9th Circuit Court of Appeals Twin Books v Disney”. FindLaw. 20. 5. 1996. Arhivirano iz originala 19. 6. 2009. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  9. ^ a b Lohrke, Eugene (8 July 1928). "A Tone Poem." New York Herald Tribune. Page K3.
  10. ^ a b Chamberlain, John R. (8. 7. 1928). „Poetry and Philosophy in A Tale of Forest Life: In Bambi, Felix Salten Writes an Animal Story that is Literature of a High Order”. The New York Times. str. 53—54. ISSN 0362-4331. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  11. ^ Strümper-Krobb, Sabine (2015). „‘I particularly recommend it to sportsmen.’ Bambi in America: The Rewriting of Felix Salten’s Bambi”. Austrian Studies. 23: 123—142. doi:10.5699/austrianstudies.23.2015.0123. 
  12. ^ Salten, Felix (2019). Bambi. Prevod: Hannah Correll. New York: Clydesdale Press. ISBN 978-1-949846-05-8. 
  13. ^ „Felix Salten: A Preliminary Bibliography of His Works in Translation.”. Pristupljeno 1. 12. 2016. ,.
  14. ^ Formats and Editions of Bambi: Eine Lebensgeschichte aus dem Walde. WorldCat. OCLC 2866578. 
  15. ^ a b Schons, Paul (septembar 2000). „Bambi, the Austrian Deer”. Germanic-American Institute. Arhivirano iz originala 08. 08. 2008. g. Pristupljeno 19. 2. 2014. 
  16. ^ a b Fishman, Stephen (2008). The Copyright Handbook: What Every Writer Needs to Know (10th izd.). Berkeley, CA: Nolo. str. 284. ISBN 978-1-4133-0893-8. 
  17. ^ „Copyright Term and the Public Domain in the United States”. Cornell Copyright Information Center. Arhivirano iz originala 10. 4. 2011. g. Pristupljeno 9. 4. 2011. 
  18. ^ Nimmer, David (april 1998). „An Odyssey Through Copyright's Vicarious Defenses”. New York University Law Review. 73 (1). 
  19. ^ Flippo, Hyde. „Felix Salten (Siegmund Salzmann, 1869–1945)”. The German-Hollywood Connection. The German Way and More. Arhivirano iz originala 6. 8. 2007. g. Pristupljeno 20. 7. 2008. 
  20. ^ Eddy, Beverley Driver (2010). Felix Salten: Man of Many Faces. Riverside (Ca.): Ariadne Press. str. 291—293. ISBN 978-1-57241-169-2. 
  21. ^ „Disney Films Bambi, First Cartoon Novel”. Dallas Morning News. 25. 10. 1942. str. 11. 
  22. ^ Lambert, Angela (2008). The Lost Life of Eva Braun. Macmillan. str. 32. ISBN 978-0-312-37865-3. 
  23. ^ „Salten, Felix "Bambi: Eine Lebensgeschichte aus dem Walde". International League of Antiquarian Booksellers. Arhivirano iz originala 18. 10. 2015. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  24. ^ a b Long, Louise (30. 10. 1938). „Fanciful Allegory Delineates Wild Life in Austrian Forests”. Dallas Morning News. str. 4. 
  25. ^ Toivola, Urho (1932). Aurinkoista Amerikkaa. Helsinki: WSOY. str. 191—192. LCCN unk81005545. 
  26. ^ Salten, Felix (1931). Fünf Minuten Amerika. Wien: Paul Zsolnay Verlag. str. 56. LCCN 31029185. 
  27. ^ Salten, Felix (1988). „Foreword, dated 16 March 1928”. Bambi. foreword by John Galsworthy. Simon & Schuster. str. 5. ISBN 0-671-66607-X. 
  28. ^ MCM (1928). „New Books”. Catholic World. 128 (763–768): 376—377. ISSN 0008-848X. 
  29. ^ Book Review Digest, Volume 24. H.W. Wilson Company. 1929. str. 677. 
  30. ^ Times (London) Literary Supplement. 30. 8. 1928. str. 618. 
  31. ^ Lord, Isabel Ely (mart 1929). „Books You Will Enjoy”. American Journal of Nursing. 29 (3): 371. ISSN 0002-936X. doi:10.1097/00000446-192903000-00055. 
  32. ^ Smith, Vicky (September—October 2004). „A-Hunting We Won't Go”. Horn Book Magazine. 80 (5): 521—531. ISSN 0018-5078.  Proverite vrednost paramet(a)ra za datum: |date= (pomoć)
  33. ^ Chapple, Steve. „The Bambi syndrome”. Sports Afield. 217 (5): 128. ISSN 0038-8149. 
  34. ^ Sterba, James P. (14. 10. 1997). „The Not-So Wonderful World of Bambi”. The Wall Street Journal. 230 (74): A20. ISSN 0099-9660. 
  35. ^ a b „Felix Salten's Bambi (Sound Recording)”. Publishers Weekly. 249 (10): 24. 11. 3. 2002. 
  36. ^ a b v Barrier, J. Michael (2003). „Disney, 1938–1941”. Hollywood Cartoons: American Animation in Its Golden Age. Oxford University Press. str. 236, 244—245. ISBN 0-19-516729-5. 
  37. ^ Barrier, J. Michael (2003). „Disney, 1938–1941”. Hollywood Cartoons: American Animation in Its Golden Age. Oxford University Press. str. 269—274, 280. ISBN 0-19-516729-5. 
  38. ^ „AFI's 10 Top 10”. American Film Institute. 17. 6. 2008. Arhivirano iz originala 18. 5. 2010. g. Pristupljeno 23. 7. 2009. 
  39. ^ a b „Detstvo Bembi”. Ruscico. Arhivirano iz originala 26. 6. 2007. g. Pristupljeno 24. 7. 2009. 
  40. ^ a b „MRC FilmFinder—Full Record: Detstvo Bembi”. University of North Carolina at Chapel Hill. Pristupljeno 24. 7. 2009. 
  41. ^ a b „Yunost Bembi”. Ruscico. Arhivirano iz originala 26. 6. 2007. g. Pristupljeno 24. 7. 2009. 
  42. ^ Lydia Auster: Works for the Stage. Estonian Music Information Centre.
  43. ^ West, Martha Ullman (februar 2001). „'Bambi' clash elicits an oh, deer! from dance fans”. Dance Magazine. 75 (2): 39. ISSN 0011-6009. 
  44. ^ West, Martha Ullman (jun 2001). „Oregon Ballet's 'Bambi' Still in the woods”. Dance Magazine. 75 (6): 43. ISSN 0011-6009. 
  45. ^ „Scripts & Plays: B”. Anchorage Press Plays. Arhivirano iz originala 24. 5. 2007. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  46. ^ Bambi, a Life in the Woods (Paperback). ISBN 0876023472. 
  47. ^ „Award Winners”. American Alliance Theatre and Education. Arhivirano iz originala 17. 07. 2011. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 
  48. ^ „James DeVita Biography”. Dramatic Publishing. Arhivirano iz originala 24. 6. 2010. g. Pristupljeno 25. 7. 2009. 

Spoljašnje veze

uredi