Druga slovenačka udarna brigada
Druga slovenačka narodno-oslobodilačka udarna brigada „Ljubo Šercer“ formirana je 6. oktobra 1942. godine na planini Mokrc, 15 kilometara udaljenoj od Ljubljane. Na dan formiranja imala je 310 boraca.
Druga slovenačka udarna brigada | |
---|---|
![]() Štab Drugog bataljona brigade | |
Postojanje | 6. oktobar 1942. Mesto formiranja: planina Mokrc |
Formacija | tri bataljona |
Jačina | 310 boraca[traži se izvor] |
Deo | ![]() |
Angažovanje | |
Odlikovanja | Orden narodnog heroja Orden narodnog oslobođenja Orden partizanske zvezde Orden zasluga za narod Orden bratstva i jedinstva |
Komandanti | |
Komandant | Bojan Polak Stjenka |
Politički komesar | Janez Hribar Tone |
Prvi komandant brigade bio je Bojan Polak Stjenka, a politički komesar Janez Hribar Tone.
Brigada je za zasluge tokom Narodnooslobodilačkog rata odlikovana Ordenom narodnog oslobđenja, Ordenom zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva. Dana 15. februara 1979. godine, odlikovana je i Ordenom narodnog heroja.
Borbeni put Druge slovenačke brigade
urediBrigada je nakon formiranja imala zadatke podupiranja antifašističke borbe u Ljubljani, vezivanje okupatorskih snaga, čuvanje organizacija NOP-a, rušenje saobraćajnica i ostalo.
Svoje vatreno krštenje brigada je imala 13. oktobra, kada je kod sela Pokojišče, nad Borovnicom, porazila italijansko-belogardističku jedinicu. Tada su njeni borci ubili 24 neprijateljska vojnika, zarobili trojicu i zaplenili teški mitraljez, dosta oružja, municije i opreme. Dana 26. oktobra, brigada je razbila dve motorizovane jedinice pod Krimom i zarobila još jedan teški mitraljez.
Tokom zime 1942/'43, brigada je dejstvovala na širem području Notranjske. Marta 1943. godine, pridružila se drugim slovenačkim brigadama i učestvovala u sprovođenju velike partizanske protivofanzive. Ofanziva je završila pobedom slovenačkih partizana u bici na Jelenovom Žlebu 26. marta 1943. godine. Za svoje uspehe, brigada je bila pohvaljena od strane Glavnog štaba Slovenije.
U proleće 1943. godine, brigadi je kao novo operativno područje dodeljena Bela Krajina. Brigadu je sada tvorilo preko 500 boraca i četiri bataljona. Zajedno sa Petom slovenačkom brigadom, trebalo je da izvrši upad u Štajersku juna 1943, ali im nije uspelo forsiranje Save. Pri povratku na operativno područje, više dana je vodila borbe s neprijateljem u oblasti Grosuplja i Pijave Gorice, te Turjaka. Nastavila je s borbama sve do ulaska u sastav Četrnaeste divizije, kad aje učestvovala u opsadi Žužemberka.
U vreme raspada italijanske vojske septembra 1943. godine, uništila je uporište slovenačkih kolaboratora, a takođe i Grčarice, uporište četnika, odnosno Plave garde. Tada su njeni borci zarobili i ubili više od 200 neprijateljskih vojnika.
Tih dana, brigada je bila upućena prema Trstu, a usput je uništila ostatke Bele garde u Notrajnskoj, zauzela Ilirsku Bistricu i učestvovala u podizanju ustanka u Slovenačkom primorju. Jedan bataljon brigade bio je izdvojen iz njenog sastava i prerastao u Desetu ljubljansku brigadu.
Tokom odbrambenih bitaka za vreme neprijateljske Oktobarske ofanzive, brigada je 6. oktobra u blizini Artivža porazila više od 200 neprijateljskih vojnika. U noći između 14. i 15. oktobra, učestvovala je u rušenju ključne tačke na pruzi Trst–Ljubljana, Štampetovog vijadukta, kod Borovnice. Posle toga je prešla u Gorski kotar, gde je vodila borbe s neprijateljem sve do sredine novembra 1943. godine.
Brigada je tokom decembra 1943. godine uništila domobransko uporište Grahovo, porazila nemačko-domobransku jedinicu, minirala glavno neprijateljsko utvrđenje tokom opsade Kočevja, a do kraja meseca vodila je odbrambene bitke na području Suve Krajine.
Brigada je u sastavu Četrnaeste divizije učestvovala u pohodu na Štajersku, akciji koja je trajala gotovo dva meseca. Posle pohoda, brojala je samo 170 od ranijih 400 boraca i bila organizovana u dva bataljona. Uprkos tome, odmah se uključila u protivofanzivu jedinica Četvrte operativne zone. Učestvovala je u bitkama za Velenje i Šoštanj, uništila prugu Velenje–Dravograd, te uništila 11 lokomotiva u ložionici na Otiškom Vrhu. Na Pohorju je, 26. juna, porazila neprijateljsku jedinicu koja je brojala oko 500 ljudi.
Tokom leta 1944, brigada je rušila saobraćajne veze u celoj Štajerskoj, a 26. juna je porazila policijsku jedinicu od 100 ljudi. Mesec dana kasnije, zauzela je Šentlovenc na Pohorju. U međuvremenu je ojačala, tako da je u svom sastavu imala četiri bataljona i više od 1000 boraca. Od novembra 1944. godine, učestvovala je u borbama za odbranu oslobođenog područja Gornje Savinjske doline.
Tokom zime 1944/'45. godine, brigada je zajedno sa drugim jedinicama Četvrte operaitvne zone prešla u ofanzivu. Rušila je saobraćajnice na pruzi Celje–Maribor i Maribor–Dravograd, te napadala neprijateljske jedinice i uporišta.
U završnim operacijama Drugog svetskog rata, brigada je od 3. do 4. maja napala saobraćajnicu Dravograd, odakle je bila opozvana i u ubrzanom maršu poslata prema Koruškoj. Dana 9. maja 1945, zauzela je Felkermarkt (Velikovec) i područje od Andraža do Šentvida na Glini. Time je dostigla najseverniju tačku slovenačkog narodnog područja i završila svoj ratni put.
Bilans
urediTokom svog ratnog puta, Druga slovenačka brigada onesposobila je oko 8.000 neprijateljskih vojnika, a uništila oko 58 kilometara železničkih pruga, 6 tunela i 36 železničkih i ostalih mostova. Takođe je uništila 19 lokomotiva, 86 vagona, 7 železničkih stanica, više desetina kamiona i 3 tenka. Zaplenila je 5 tenkova, 7 oklopnih vozila, 35 kamiona, 3 topa, 25 minobacača, 39 teških i 59 puškomitraljeza, 233 mitraljeza, 885 pušaka, 128 pištolja i ostalo. Pored toga zaplenila je i na stotine kilograma eksloziva, municije i opreme.
Kroz redove „Šercerove brigade“ prošlo je više od 4.000 boraca i vojnih starešina. Osamnaest boraca brigade proglašeno je narodnim herojima. U redovima brigade 459 boraca je izgubilo život u borbama.
Narodni heroji Druge slovenačke brigade
urediNeki od 18 proglašenih narodnih heroja, koji su se borili u brigadi, su:
- Milo Kilibarda komandant brigade
- Bojan Polak Stjenka komandant brigade
- Janez Hribar Tone politički komesar brigade
Literatura
uredi- Vojna enciklopedija (knjiga druga). Beograd 1971. godina
- Narodni heroji Jugoslavije. Ljubljana - Beograd - Titograd: Partizanska knjiga - Narodna knjiga - Pobjeda. 1982.