Eparhija banjalučka

епархија Српске православне цркве

Eparhija banjalučka je eparhija Srpske pravoslavne crkve.

Eparhija banjalučka
Srpska pravoslavna crkva
Osnovni podaci
SjedišteBanja Luka
DržavaBosna i Hercegovina
Broj namjesništava9[1]
Broj parohija164[1]
Broj manastira6[1]
Broj hramova394[1]
Broj vjernika110.929 vjerničkih domova[1]
Arhijerej
ArhijerejJefrem Milutinović
Čin arhijerejaepiskop
Titula arhijerejaepiskop banjalučki
VikarSava Bundalo
Titula vikaraepiskop marčanski

Nadležni arhijerej je episkop Jefrem Milutinović, a sjedište eparhije se nalazi u Banjoj Luci gdje je i Saborna crkva i vladičanski dvor eparhije.

Istorija uredi

 
Banjalučki episkop Platon Jovanović, pogubljen od ustaša 1941. godine

Eparhija banjalučka obuhvata sjeverozapadni dio Republike Srpske, odnosno Bosne i Hercegovine, osnovana je 1900. godine kao mitropolija Banjalučko-bihaćka sa sjedištem u Banjoj Luci. Do tog vremena, ovi srpski prostori bili su u sastavu Dabrobosanske mitropolije.[2][3][4]

Za vreme Prvog svetskog rata (1914-1918), austrougarske državne i vojne vlasti su sprovodile teror nad srpskim pravoslavnim narodom i sveštenstvom na celokupnom području Bosne i Hercegovine, uključujući i teritoriju Banjalučke eparhije.[5][6][7]

Nakon stvaranja Kraljevine SHS (Jugoslavije) u jesen 1918. godine, izvršeno je ujedinjenje svih pravoslavnih crkvenih pokrajina i eparhija na teritoriji nove države (1920), čime je uspostavljeno kanonsko jedinstvo Srpske pravoslavne crkve.

Nakon što je 1925. godine osnovana eparhija bihaćka, eparhija banjalučka je dobila današnji naziv. Ubrzo nakon toga će biti ukinuta eparhija bihaćka i njena teritorija se ponovo našla u eparhiji banjalučkoj, ali ime eparhije banjalučke nije mijenjano.[8][9][10]

Za vreme Drugog svetskog rata (1941-1945), ustaške vlasti su počinile genocid nad srpskim narodom na celokupnom području Bosne i Hercegovine, a ustaškom progonu su bili izloženi i pravoslavni sveštenici na području Banjalučke eparhije. Među prvima, pogubljen je i banjalučki episkop Platon Jovanović. U isto vreme razoren je i veliki broj pravoslavnih crkava.[11]

U periodu komunističke vlasti u Jugoslaviji (1945-1990), pravoslavlje je bilo potiskivano iz javnog života, a pod strogim nadzorom državnih vlasti nalazilo se i srpsko sveštenstvo u Banjalučkoj eparhiji.[12][13][14][15]

Odlukom Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve na njegovom redovnom zasedanju u manastiru Pećkoj patrijaršiji, 19/6. maja 1990. godine od dijela eparhije banjalučke osnova je eparhija bihaćko-petrovačka koja je određena kao naslednica Bihaćke eparhije koja je osnovana 1925. godine.

Za vreme Rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), postradale su i pojedine pravoslavne crkve na području Banjalučke eparhije.[16][17]

Glavna duhovna središta eparhije su manastiri Gomionica, Moštanica i Liplje. Manastir Gomionicu sa hramom posvećenim Vavedenju Presvete Bogorodice obnovili su 1595. godine mileševski monasi, koji su posle turske najezde izbegli u ovaj manastir.

Arhijerejska namjesništva uredi

 
Vladičanski dvor, sjedište Banjalučke eparhije

Odlukom Svetog Arhijerejskog Sabora SPC, održanog 15. maja 2019. godine, a na prijedlog episkopa banjalučkog Jefrema, predložena je arondacija Eparhije banjalučke, i to u korist Eparhije bihaćko-petrovačke. Arondacija i primopredaja arhijerejskog namjesništva jajačko-mrkonjićkog sprovedena je u djelo 15. jula 2019. godine. [18] Do tada je bilo 10 arhijerejskih namjesništava u eparhiji banjalučkoj, od te odluke eparhija je podijeljena na 9 arhijerejskih namjesništava:[1]

Manastiri uredi

Godine 2015. bilo je šest aktivnih manastira sa ukupno 12 monaha i 17 monahinja.[1]

  1. Gomionica
  2. Đurđevac (arheološki lokalitet)
  3. Karanovac (arheološki lokalitet)
  4. Krupa na Vrbasu
  5. Liplje
  6. Miloševac (u obnovi)
  7. Moštanica
  8. Osovica
  9. Stuplje

Arhijereji uredi

Od osnivanja banjalučkom eparhijom su upravljali sljedeći arhijereji:

Portret Ime i prezime
(Vrijeme na tronu)
Napomena
  mitropolit Evgenije Letica
(1901—1907),
Prvi arhijerej ove eparhije.
  mitropolit Vasilije Popović
(1908—1938),
  episkop Platon Jovanović
(1940—1941),
Ubile su ga ustaše 5. maja 1941. godine. Kanonizovan 22. maja 1998. godine kao Sveštenomučenik Platon Banjalučki.
episkop Vasilije Kostić
(1947—1961),
Van eparhije od 1953—1961. Protjeran od strane komunističkih vlasti iz Banja Luke 1953. godine.
episkop Andrej Frušić
(1961—1980),
  episkop Jefrem Milutinović
(1980—)

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Šematizam 2015.
  2. ^ Nilević 1990.
  3. ^ Kiminas 2009.
  4. ^ Latinović 2012, str. 321—333.
  5. ^ Latinović 2015, str. 189-201.
  6. ^ Puzović 2015, str. 141–160.
  7. ^ Puzović 2016, str. 33–46.
  8. ^ Latinović 2006.
  9. ^ Latinović 2009, str. 287-301.
  10. ^ Latinović 2012, str. 321-333.
  11. ^ Davidov 2013.
  12. ^ Šućur 2008, str. 215-235.
  13. ^ Šućur 2009.
  14. ^ Šućur 2012, str. 335-382.
  15. ^ Šućur 2016.
  16. ^ Mileusnić 1997.
  17. ^ Latinović 2020, str. 471-489.
  18. ^ „Izvršena primopredaja arhijerejskog namjesništva jajačko-mrkonjićkog”. Pristupljeno 14. 04. 2020. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi