Eparhija žička
Eparhija žička je eparhija Srpske pravoslavne crkve. Sedište eparhije se nalazi u Kraljevu gde je i Saborna crkva. Nadležni arhijerej je episkop Justin (Stefanović).
Eparhija žička Srpska pravoslavna crkva | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Sedište | Kraljevo |
Država | Srbija |
Osnovana | 13. vek |
Broj namesništava | 13 |
Broj manastira | 36 |
Zvanični veb-sajt | |
Arhijerej | |
Arhijerej | Justin (Stefanović) |
Čin arhijereja | episkop |
Titula arhijereja | episkop žički |
Istorija uredi
Tokom istorije, na prostorima savremene Žičke eparhije je postojalo nekoliko eparhija, čije nasleđe baštini današnja objedinjena eparhija, koja se do 26. juna 1884. godine zvala Užička, a tada je promenila ime u Žička. Prethodna promena je izvršena 1831. godine, kada je stara Užičko-valjevska eparhija podeljena na Užičku i Šabačko-valjevsku.[1] Počevši od 1831. godine, tadašnja Užička eparhija je bila u sastavu samoupravne Beogradske mitropolije. Promena naziva iz Užička u Žička izvršena je 1884. godine u vreme velikih crkvenih previranja u Srbiji, koja su u nastupila nakon smenjivanja beogradskog mitropolita Mihaila Jovanovića (1881) i smrti užičkog episkopa Vićentija Krasojevića (1882).
Žiča je kroz istoriju, i nakon premeštanja sedišta Arhiepiskopije i, potom, Patrijaršije u Peć, i dalje nazivana Patrijaršijom. Esfigmenska povelja iz 1429. godine tako spominje patrijaršiju u Žiči, a isti naziv je korišćen i u vreme despota Stefana Lazarevića. Ovo vladičanstvo je više puta, uglavnom zbog neprilika, menjalo svoj naziv i sedišta. Inicijativa 20 poslanika Narodne skupštine Kraljevine Srbije od 20. maja 1884. je tražila promenu naziva Vladičanstva užičkog i Vladičanstvo žičko, jer se u doba Nemanjića i kasnije, zvala žička. Narodna skupština je 13. juna 1884. godine prihvatila ovu inicijativu 20 poslanika na čelu sa Urošem Kneževićem. Danas vladičanstvo ima preko 200 crkava i kapela, 28 manastira, kao i veliki broj crkvišta manastirišta.[2]
Mnogi istaknuti crkveni velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve su bili episkopi Žičke eparhije. Među njima se izdvaja Sveti vladika Nikolaj Velimirović, koji je 2003. godine kanonizovan za svetitelja, zatim episkop German Đorić — kasniji patrijarh srpski, episkop Vasilije Kostić — jedan od episkopa SPC koga su najviše proganjale komunističke vlasti SFRJ, vladika Stefan Boca — ugledni crkveni velikodostojnik i počasni doktor nauka Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i drugi.
Teritorija uredi
Eparhija žička je jedna od najvećih, najznačajnijih i najuticajnijih eparhija u Srbiji. Sedište eparhije i episkopa je u Kraljevu. Od ostalih većih gradova u sastav eparhije ulaze Čačak, Užice, Požega, Gornji Milanovac, Ljig Ivanjica, Arilje.
Teritorijalni obim je bio i veći do jeseni 2010. kada je obnovljeno kruševačko vladičanstvo, jer su arhijerejska namesništva Trsteničko i Župsko ušla u sastav kruševačkog vladičanstva.[2]
Episkopi uredi
Episkopi od 1831. godine su:
Portret | Ime i prezime | Položaj i vreme službe |
---|---|---|
Nikifor Maksimović | episkop užički 1831—1853. | |
Joanikije Nešković | episkop užičko-kruševački 1854—1873. | |
Vićentije Krasojević | episkop užički 1873—1882. | |
Kornilije Stanković | episkop 1883—1885. | |
Nikanor Ružičić | episkop 1886—1889. | |
Sava Barać Dečanac | episkop 1889—1913. | |
Nikolaj Velimirović | episkop 1919—1920. | |
Jefrem Bojović | episkop 1920—1933. | |
Nikolaj Velimirović | episkop 1934—1956, od 1941. odsutan | |
Vikentije Prodanov | administrirao 1941—1947. | |
Valerijan Stefanović | administrirao 1947—1949. | |
Josif Cvijović | administrirao posle 1950. u trajanju od 18 meseci | |
German Đorić | episkop 1956—1958, pre toga administrirao ovu eparhiju | |
Vasilije Kostić | episkop 1961—1978. | |
Stefan Boca | episkop 1978—2003. | |
Hrizostom Stolić | episkop 2003—2012. | |
Jovan Mladenović | administrator 2012—2014. | |
Justin Stefanović | episkop od 2014. |
Manastiri uredi
Ovčarsko-kablarska klisura uredi
Namesništva uredi
Arhijerejska namesništva:
- Gružansko — Knić
- Dragačevsko — Guča
- Žičko — Kraljevo
- Kačersko — Ljig
- Ljubićko — Mrčajevci
- Moravičko — Ivanjica
- Požeško-ariljsko — Požega
- Račansko — Bajina Bašta
- Studeničko — Raška
- Takovsko — Gornji Milanovac
- Trnavsko — Čačak
- Užičko — Užice
- Crnogorsko — Kosjerić
Reference uredi
- ^ Radosavljević 2007.
- ^ a b Džomić, Velibor (2019). Pravoslavlje, br. 1261, 1. oktobar, Žička crkvena povesnica. Beograd: SPC. str. 42.
Literatura uredi
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
- Novaković, Dragan (2009). „Crkvena politika kneza Miloša i borba za autonomiju Pravoslavne crkve u Srbiji”. Crkvene studije (6): 365—382.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2007). Pravoslavna crkva u Beogradskom pašaluku 1766—1831: Uprava Vaseljenske patrijaršije. Beograd: Istorijski institut SANU.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2014). „Autonomija Pravoslavne crkve u Kneževini Srbiji i arondacija episkopija 1831—1836”. Istraživanja. Filozofski fakultet u Novom Sadu. 25: 233—248.
- Radosavljević, Nedeljko V. (2015). „Danilo, mitropolit užičko valjevski i trnovski” (PDF). Srpske studije. 6: 145—162. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 02. 2019. g. Pristupljeno 07. 05. 2019.
- Radić, Radmila; Isić, Momčilo (2015). Srpska crkva u Velikom ratu 1914—1918. Beograd-Gacko: Filip Višnjić, Prosvjeta.
Spoljašnje veze uredi
- Eparhija žička
- Eparhija žička (manastiri)
- Pregled crkve eparhije žičke 1919—1938 (digitalna biblioteka)
- Miloš Timotijević: Episkopi žički (1834—1911) — biografije iz „Pregleda crkve eparhije žičke”
- Kako je Čačak ostao bez vladičanstva („Politika”, 4. decembar 2017)
- Žička episkopija u srednjem veku, doktorska disertacija (2014)