Eparhija žička

епархија Српске православне цркв

Eparhija žička je eparhija Srpske pravoslavne crkve. Sedište eparhije se nalazi u Kraljevu gde je i Saborna crkva. Nadležni arhijerej je episkop Justin (Stefanović).

Eparhija žička
Srpska pravoslavna crkva
Osnovni podaci
SedišteKraljevo
DržavaSrbija Srbija
Osnovana13. vek
Broj namesništava13
Broj manastira36
Zvanični veb-sajt
Arhijerej
ArhijerejJustin (Stefanović)
Čin arhijerejaepiskop
Titula arhijerejaepiskop žički

Istorija uredi

Tokom istorije, na prostorima savremene Žičke eparhije je postojalo nekoliko eparhija, čije nasleđe baštini današnja objedinjena eparhija, koja se do 26. juna 1884. godine zvala Užička, a tada je promenila ime u Žička. Prethodna promena je izvršena 1831. godine, kada je stara Užičko-valjevska eparhija podeljena na Užičku i Šabačko-valjevsku.[1] Počevši od 1831. godine, tadašnja Užička eparhija je bila u sastavu samoupravne Beogradske mitropolije. Promena naziva iz Užička u Žička izvršena je 1884. godine u vreme velikih crkvenih previranja u Srbiji, koja su u nastupila nakon smenjivanja beogradskog mitropolita Mihaila Jovanovića (1881) i smrti užičkog episkopa Vićentija Krasojevića (1882).

Žiča je kroz istoriju, i nakon premeštanja sedišta Arhiepiskopije i, potom, Patrijaršije u Peć, i dalje nazivana Patrijaršijom. Esfigmenska povelja iz 1429. godine tako spominje patrijaršiju u Žiči, a isti naziv je korišćen i u vreme despota Stefana Lazarevića. Ovo vladičanstvo je više puta, uglavnom zbog neprilika, menjalo svoj naziv i sedišta. Inicijativa 20 poslanika Narodne skupštine Kraljevine Srbije od 20. maja 1884. je tražila promenu naziva Vladičanstva užičkog i Vladičanstvo žičko, jer se u doba Nemanjića i kasnije, zvala žička. Narodna skupština je 13. juna 1884. godine prihvatila ovu inicijativu 20 poslanika na čelu sa Urošem Kneževićem. Danas vladičanstvo ima preko 200 crkava i kapela, 28 manastira, kao i veliki broj crkvišta manastirišta.[2]

Mnogi istaknuti crkveni velikodostojnici Srpske pravoslavne crkve su bili episkopi Žičke eparhije. Među njima se izdvaja Sveti vladika Nikolaj Velimirović, koji je 2003. godine kanonizovan za svetitelja, zatim episkop German Đorić — kasniji patrijarh srpski, episkop Vasilije Kostić — jedan od episkopa SPC koga su najviše proganjale komunističke vlasti SFRJ, vladika Stefan Boca — ugledni crkveni velikodostojnik i počasni doktor nauka Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu i drugi.

Teritorija uredi

 
Manastir Žiča
 
Gornja Savina isposnica

Eparhija žička je jedna od najvećih, najznačajnijih i najuticajnijih eparhija u Srbiji. Sedište eparhije i episkopa je u Kraljevu. Od ostalih većih gradova u sastav eparhije ulaze Čačak, Užice, Požega, Gornji Milanovac, Ljig Ivanjica, Arilje.

Teritorijalni obim je bio i veći do jeseni 2010. kada je obnovljeno kruševačko vladičanstvo, jer su arhijerejska namesništva Trsteničko i Župsko ušla u sastav kruševačkog vladičanstva.[2]

Episkopi uredi

Episkopi od 1831. godine su:

Portret Ime i prezime Položaj i vreme službe
  Nikifor Maksimović episkop užički 1831—1853.
  Joanikije Nešković episkop užičko-kruševački 1854—1873.
  Vićentije Krasojević episkop užički 1873—1882.
Kornilije Stanković episkop 1883—1885.
  Nikanor Ružičić episkop 1886—1889.
  Sava Barać Dečanac episkop 1889—1913.
  Nikolaj Velimirović episkop 1919—1920.
  Jefrem Bojović episkop 1920—1933.
  Nikolaj Velimirović episkop 1934—1956, od 1941. odsutan
  Vikentije Prodanov administrirao 1941—1947.
  Valerijan Stefanović administrirao 1947—1949.
  Josif Cvijović administrirao posle 1950. u trajanju od 18 meseci
  German Đorić episkop 1956—1958, pre toga administrirao ovu eparhiju
Vasilije Kostić episkop 1961—1978.
  Stefan Boca episkop 1978—2003.
  Hrizostom Stolić episkop 2003—2012.
  Jovan Mladenović administrator 2012—2014.
Justin Stefanović episkop od 2014.

Manastiri uredi

 
Manastir Studenica
 
Manastir Gradac
 
Manastir Sretenje

Ovčarsko-kablarska klisura uredi

Namesništva uredi

Arhijerejska namesništva:

  • Gružansko — Knić
  • Dragačevsko — Guča
  • Žičko — Kraljevo
  • Kačersko — Ljig
  • Ljubićko — Mrčajevci
  • Moravičko — Ivanjica
  • Požeško-ariljsko — Požega
  • Račansko — Bajina Bašta
  • Studeničko — Raška
  • Takovsko — Gornji Milanovac
  • Trnavsko — Čačak
  • Užičko — Užice
  • Crnogorsko — Kosjerić

Reference uredi

  1. ^ Radosavljević 2007.
  2. ^ a b Džomić, Velibor (2019). Pravoslavlje, br. 1261, 1. oktobar, Žička crkvena povesnica. Beograd: SPC. str. 42. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi