Zahumlje
Zahumlje ili Hum, odnosno Humska zemlja (lat. Chulmia) je naziv za srpsku srednjovekovnu oblast i državu (kneževinu) koja je obuhvatala znatne delove gornje (južne) Dalmacije, približno od reke Neretve do grada Dubrovnika, sa pripadajućim zaleđem i ostrvima.[1][2][3]
Kneževina Zahumlje | |||
---|---|---|---|
Zahumlje u 9. veku | |||
Geografija | |||
Kontinent | Evropa | ||
Regija | Balkan | ||
Politika | |||
Oblik države | kneževina | ||
— Knez | |||
Istorija | |||
Istorijsko doba | srednji vek | ||
— Osnivanje | 9. vek | ||
— Ukidanje | 12. vek | ||
Zemlje prethodnice i naslednice | |||
Prethodnice: | Naslednice: | ||
Zahumljani koji sada tamo žive su Srbi, koji potiču od vremena onoga arhonta koji je pobegao caru Irakliju.
Porfirogenit takođe piše da su Srbi u 7. veku naselili i druge delove južne Dalmacije, uključujući i dve susedne oblasti: Travuniju i Neretljansku kneževinu. Tadašnji opseg srpskog etničkog prostora u primorskim oblastima potvrđuju i vesti franačkog hroničara Ajnharda, koji je u svojim „Analima franačkog kraljevstva“ zabeležio, pod 822. godinom,[4] da su Srbi narod koji drži veliki deo Dalmacije (ad Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur).[5]
Istorija uredi
Najstariji poznati vladar Zahumlja bio je Mihajlo Višević (910—950) koji je u ime Vizantije osvojio grad Siponto na Apeninskom poluostrvu.
Kasniji vladari Zahumlja potiču od kneza Zavide čiji su sinovi bili Stefan Nemanja, Tihomir, Stracimir i Miroslav. Zahumlje je dato Miroslavu. Kao knez Zahumlja (1168—1171), oženio se sa sestrom bana Kulina. Zatim sledi Toljen i Toljen II, knez severnog Zahumlja. 1239. godine Nikola, župan Zahumlja se oženio 1338. Katarinom Kotromanić. Petar je bio knez Zahumlja (1198—1227) i knez grada Splita (1222—1225). Andrija je sledio kao knez Primorja i knez Južnog Zahumlja 1250. Zatim Bogdan, župan Zahumlja od 1249. do 1252. godine, koji je vladao zajedno sa Radoslavom 1249. Stjepan Konstantin je bio knez Zahumlja i naslednik srpskog prestola 1323. Uglješa Mrnjavčević, potomak srpske kuće Mrnjavčevića je vladao Zahumljem od 1370. do svoje smrti, 1404. godine. Sandalj Hranić Kosača, knez Zahumlja i jedan od Vojvoda Svetog Save je postao Veliki Vojvoda Bosne do svoje smrti 1435. Sledio ga je Stefan Vukčić Kosača za Velikog Vojvodu i kneza Zahumlja do njegove smrti 1466.
Vidjeti još uredi
Reference uredi
- ^ Ćirković 1995.
- ^ Mišić 1996.
- ^ Ćirković 2004.
- ^ Scholz 1970, str. 111.
- ^ Pertz 1845, str. 83.
Izvori i literatura uredi
Izvori uredi
- Kunčer, Dragana (2009). Gesta Regum Sclavorum. 1. Beograd-Nikšić: Istorijski institut, Manastir Ostrog.
- Živković, Tibor (2009). Gesta Regum Sclavorum. 2. Beograd-Nikšić: Istorijski institut, Manastir Ostrog.
- Mijušković, Slavko, ur. (1988) [1967]. Ljetopis popa Dukljanina (2. izd.). Beograd: Prosveta & Srpska književna zadruga.
- Moravcsik, Gyula, ur. (1967) [1949]. Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio (2. izd.). Washington: Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies.
- Mošin, Vladimir, ur. (1950). Ljetopis popa Dukljanina. Zagreb: Matica hrvatska.
- Orbini, Mauro (1601). Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni. Pesaro: Apresso Girolamo Concordia.
- Orbin, Mavro (1968). Kraljevstvo Slovena. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ostrogorski, Georgije; Barišić, Franjo, ur. (1966). Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 3. Beograd: Vizantološki institut.
- Ostrogorski, Georgije; Barišić, Franjo, ur. (1971). Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 4. Beograd: Vizantološki institut.
- Pertz, Georg Heinrich, ur. (1845). Einhardi Annales. Hanover.
- Scholz, Bernhard Walter, ur. (1970). Carolingian Chronicles: Royal Frankish Annals and Nithard's Histories. University of Michigan Press.
- Thurn, Hans, ur. (1973). Ioannis Scylitzae Synopsis historiarum. Berlin-New York: De Gruyter.
- Ferjančić, Božidar (1959). „Konstantin VII Porfirogenit”. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 2. Beograd: Vizantološki institut. str. 1—98.
- Flusin, Bernard; Cheynet, Jean-Claude, ur. (2003). John Scylitzès: Empereurs de Constantinople. Paris: Lethielleux.
- Šišić, Ferdo, ur. (1928). Letopis Popa Dukljanina. Beograd-Zagreb: Srpska kraljevska akademija.
- Wortley, John, ur. (2010). John Skylitzes: A Synopsis of Byzantine History, 811–1057. New York: Cambridge University Press.
Literatura uredi
- Blagojević, Miloš (1983). „Pregled istorijske geografije srednjovekovne Srbije”. Zbornik Istorijskog muzeja Srbije. 20: 45—126.
- Blagojević, Miloš (1997). Državna uprava u srpskim srednjovekovnim zemljama. Beograd: Službeni list SRJ.
- Blagojević, Miloš (2009). Zahumsko-hercegovačka episkopija i mitropolija od osnivanja do kraja XIX veka. Beograd: Svet knjige.
- Blagojević, Miloš (2011). Srpska državnost u srednjem veku. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Blagojević, Miloš; Medaković, Dejan (2000). Istorija srpske državnosti. 1. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Bogdanović, Dimitrije (1981). „Preobražaj srpske crkve”. Istorija srpskog naroda. knj. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 315—327.
- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2002). Rodoslovi srpskih dinastija. Novi Sad: Platoneum.
- Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2008). Srpske dinastije (2. izd.). Beograd: Službeni glasnik.
- Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do dvadesetog veka. Beograd: Evro.
- Živković, Tibor (2002). Južni Sloveni pod vizantijskom vlašću (600-1025). Beograd: Istorijski institut SANU, Službeni glasnik.
- Živković, Tibor (2004). Crkvena organizacija u srpskim zemljama: Rani srednji vek. Beograd: Istorijski institut SANU, Službeni glasnik.
- Ivanović, Radomir (1960). „Srednjovekovni baštinski posedi Humskog eparhijskog vlastelinstva”. Istorijski časopis (9-10: 1959): 79—95.
- Janković, Marija (1985). Episkopije i mitropolije Srpske crkve u srednjem veku. Beograd: Istorijski institut SANU.
- Mišić, Siniša (1996). Humska zemlja u srednjem veku. Beograd: DBR International Publishing.
- Mišić, Siniša (2014). Istorijska geografija srpskih zemalja od 6. do polovine 16. veka. Beograd: Magelan Pres.
- Ljubinković, Radivoje (1959). „Humsko eparhisko vlastelinstvo i crkva Svetoga Petra u Bijelom Polju” (PDF). Starinar. 9-10 (1958-1959): 97—124.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.
- Ostrogorski, Georgije (1970). Vizantija i Sloveni. Beograd: Prosveta.
- Popović, Svetlana (2002). „The Serbian Episcopal sees in the thirteenth century” (PDF). Starinar. 51 (2001): 171—184.
- Porčić, Nebojša (2016). „Prilog istoriografskim portretima humskog kneza Miroslava i njegovih potomaka”. Spomenica dr Tibora Živkovića. Beograd: Istorijski institut. str. 203—220.
- Ruvarac, Ilarion (1901). O humskim episkopima i hercegovačkim mitropolitima do godine 1766. Mostar: Paher i Kisić.
- Ćirković, Sima (1964a). Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ćirković, Sima (1964b). Herceg Stefan Vukčić-Kosača i njegovo doba. Beograd: Naučno delo.
- Ćirković, Sima (1964c). „Sugubi venac: Prilog istoriji kraljevstva u Bosni”. Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu. 8 (1): 343—370.
- Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea.
- Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium.
- Ćirković, Sima (2014) [1964]. „The Double Wreath: A Contribution to the History of Kingship in Bosnia”. Balcanica. 45: 107—143.
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade, ur. (1999). Leksikon srpskog srednjeg veka. Beograd: Knowledge.
- Ćorović, Vladimir (1933). Istorija Jugoslavije. Beograd: Narodno delo.
- Ćorović, Vladimir (1940). Historija Bosne. Beograd: Srpska kraljevska akademija.