Zemunsko groblje

гробље и непокретно културно добро у градској општини Земун, Србија

Zemunsko groblje je javno groblje koje se nalazi u Zemunu na bregu Gardoš. Oivičeno je ulicama Cara Dušana, Nade Dimić, Sibinjanin Janka i Grobljanskom, kao i stepeništem ka trgu Branka Radičevića, te čini severozapadnu granicu starog jezgra Zemuna. Groblje je proglašeno za spomenik kulture.

Zemunsko groblje na Gardošu
Zemunsko groblje na Gardošu u Zemunu
Zemunsko groblje na Gardošu u Zemunu
Zemunsko groblje na Gardošu u Zemunu
Informacije
Lokacija Srbija Zemun-Beograd, Srbija
Koordinate 44° 50′ 55″ N 20° 24′ 27″ E / 44.84861° S; 20.40750° I / 44.84861; 20.40750
Status Spomenik kulture
Sagrađena pre 1740./1841.
Vlasnik Grad Beograd
Upravljanje JKP „Pogrebne usluge“ Beograd

Uvod uredi

Zemunsko groblje se pre 1740. godine nalazilo na donjoj padini Gardoša. Sredinom 18. veka na platou Gardoškog brega prostorno je oformljen kompleks koji čine dva groblja, za tri konfesije: pravoslavno, katoličko i jevrejsko, koja su i danas u funkciji. Odbrambeni zid sa puškarnicama i bastionima iz 1841. godine, sačuvan kao ograda groblja, predstavlja jedan od poslednjih očuvanih delova gradskog bedema kojim je nekada bio okružen ceo Zemun.

Istorijat uredi

Nakon osvajanja Zemuna od strane Habzburga 1717. i Beogradskog mira postignutog 1739. godine, Zemun je postao pogranični grad Habzburške monarhije. Usled toga je počeo i da se transformiše iz obične kasabe u grad sa modernijim urbanističkim rešenjima. Ovaj razvoj je uključivao i određivanje jedinstvene lokacije za gradsko groblje, i to smeštene izvan naselja, čime se odustalo od srednjovekovnog običaja da se groblje nalazi uz bogomolje.[1]

Zemunsko groblje na Gardošu se nalazi na lesnom platou iznad starog dela grada i obale Dunava. Zasnovano je posle proterivanja turske vlasti i ulaska naselja u sastav Austrije (1717), za rimokatolike. Krajem XVIII veka na platou je preseljeno staro pravoslavno i na istom mestu su oba groblja i danas, uključujući i jevrejsko koje je nastalo posle 1739. godine.[2] U julu 1938, desetak grobova na katoličkom groblju se survalo u provaliju nastalu pucanjem "rimskih laguma" ispod.[3] Do sredine 20. veka groblje je ispunilo današnji prostor organi vlasti su počeli razmišljati o otvaranju novog groblja. Međutim, zamisao je ostvarena posle Drugog svetskog rata i ono služi potrebama znatnog dela Beograda. Korišćenje starog groblja je nastavljeno, mada je bilo reči da se sahranjuju umrli samo porodica koje poseduju grobna mesta. Pitanje je i dalje aktuelno jer treba sačuvati veliki broj grobova značajnih ličnosti i spomen-obeležja koja imaju istorijsku i umetničku vrednost.

Staro muslimansko groblje uredi

Staro muslimansko groblje, ustanovljeno za vreme turske vladavine, nalazilo se do džamije na današnjem Velikom trgu. Groblje se protezalo od džamije ka Dunavu, ugrubo oivičeno današnjim ulicama Zmaj-Jovinom i Gospodskom. Nakon habzburškog osvajanja Zemuna, ovom groblju se gubi trag. Na mestu džamije kasnije je izgrađena crkva, a na tlu groblja nikle su mahom javne zgrade za potrebe pograničnog grada.[1]

Staro pravoslavno groblje uredi

Ovo groblje, takođe formirano tokom turske vladavine, nalazilo se na obroncima Gardoša, u neposrednoj blizini Nikolajevske crkve. Širilo se iz crkvene porte uzbrdo, parnom stranom sadašnje Sinđelićeve ulice. Sa prvim proširenjima novog groblja na Gardošu, prostor ovog groblja je bivao parcelisan i prodavan, od podnožja Gardoša naviše. Na njegovom prostoru izvan crkvene porte i danas se nalaze uglavnom stambene kuće.[1]

Današnje groblje uredi

Pravoslavno groblje uredi

Na pravoslavnom delu groblja su: zaštićena zadužbinska crkva Sv. Dimitrija trgovačke porodice Petrović-Hariš (1876), kapelica porodice Spirta (oko 1911), Palim i umrlim srpskim borcima 1914-1918 (1928), značajna grobna mesta bivše kolonije Grka i Cincara, ruskih emigranata (od 1920), među njima prvih pilota jugoslovenskih putničkih aviona Viktor Nikitin i Mihailo Jarošenko, zatim privrednika, dobrotvora, sveštenika, naučnika, književnika, umetnika i drugih, na kojima se nalazi znatan broj dela poznatih skulptora: Đorđa Jovanovića, Dragomira Arambašića, Vojina Bakića, Petra Palavičinija, Tome Rosandića, Stevana Bodnarova, Periše Milića i drugih. U porti crkve je obeležje na grobu pronađenih građana Zemuna, koji su 1943. stradali u hrvatskom konclogoru Stara Gradiška.

Katoličko groblje uredi

Na katoličkom delu groblja su: kapela (1763) na čijoj se fasadi nalazi nekoliko spomen-ploča, stilska kapelica (1909) apotekarske porodice Treščik, spomenik ratnicima 1914-1918, neogotičko Raspeće (metal) INRI, groblje sestra milosrdnica (od 1887) i školskih sestara (od 1928), spomenici porodica privrednika: Mozer, Gnus, Štrajher, Albreht, Kulundžić, Filipović; porodica graditelja: Jenč, Kapus, Cimerman, Katinčić, Kraus; donjosremskih đakona i župnika: književnik Vilim Korajac (1899), Mato Štrac (1911), dr Alojzije Vincetić (1930), Ivan Šulc (1946); književnika i advokata dr Živka Bertića (), književnika prof. Kazimira Supičića (1938), brodara DDSG i već pomenutih zanimanja. Na delu groblja je zajedničko počivalište Žrtava fašističkog terora, u kojem je sahranjen znatan broj logoraša Starog beogradskog sajmišta na obali Save.[4]

Jevrejsko groblje uredi

Grob Simona (1797—1879) i Rivke Hercl (1798—1888), deda i babe Teodora Hercla

Jevrejsko groblje, jedno od najstarijih u Srbiji, poseduje grobove i obeležja od dolaska Jevreja u austrijski Zemun (od 1739) do naših dana. Kamena obeležja imaju karakteristične oblike, od drevnih (zavetne ploče) do modernih i reprezentativnih, kao što je spomenik na grobnici privrednika Gabrijela Polgara (1915). Na njima se pominju prezimena: Brandajs, Levi, Salamon, Koen, Goldštajn, Hiršl, Hajm, Šer, Veksler i drugi. Među njima su književnik i publicist Oto Bihali-Merin (1993) i brat Pavle (1941), industrijalac Mavro Binder (1927), Moses Albahari (1897) i lekar Isak Isahar (1912).[1] Na istaknutom mestu je piramida s zapisom Žrtvama fašizma 1941 – 1945. Ona podseća na 540 pripadnika zemunske Jevrejske opštine, koji su život izgubili u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Ovde počiva i akademik Ivan Klajn (1937—2021).[5]

Veliki broj nadgrobnih spomenika različitih stilskih i ikonografskih osobenosti od prvorazrednog su značaja za hronološko praćenje kontinuiteta kulturnog razvoja ovog dela grada, u rasponu od dva veka.

Izvesno je da grobove značajnih ličnosti i obeležja treba zaštititi, naročito grobna mesta porodica koje su izumrle. Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda sačinio je Katalog značajnih grobnih mesta i obeležja i predočio ga je Gradu, Opštini i Upravi groblja. Godine 2007. temeljito je obnovljena devastirana Spirtina kapelica. Potrebno je stalno obnavljanje spomenika i njihova restauracija.

Zemunskom groblju danas preti opasnost od klizišta i laguma koji su ispod njega iskopani još za vreme austrijske i austrougarske vlasti a koji se danas ne namenski koriste što povećava nestabilnost terena.[6]

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g M. Dabižić – „Zemunsko groblje“, Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda. 2015. ISBN 978-86-89779-24-0.
  2. ^ Miodrag Dabižić, Zemunsko groblje na bregu Gardošu, Godišnjak grada muzeja Beograda knj. XXIII, Beograd 1976.
  3. ^ "Politika", 31. jul 1938
  4. ^ MIODRAG DABIŽIĆ, Zemunsko groblje na brdu Gardoš (II), Nasleđe 8, ZZSKGB, Beograd 2008
  5. ^ „Sahrane i kremacije u Beogradu, 5. april 2021.”. Dan u Beogradu (na jeziku: srpski). 2021-04-03. Pristupljeno 2021-04-07. 
  6. ^ D. Bukvić, Problem zemunskog počivališta., Politika 28.10.2012, ISSN 0350-4395

Literatura uredi

  • Petar St. Marković, Zemun od najstarijih vremena do danas, Štamparija Jove Karamate, Zemun, 1896. god.
  • Gojko Desnica, Zemun i prvi ustanak (1804—1813), Književni klub „Zemun“, Zemun, 1975,
  • D. Bukvić, Problem zemunskog počivališta., Politika 28.10.2012, ISSN 0350-4395
  • Željko Škalamera, Staro jezgro Zemuna, tom 5., Zavod za zaštitu spomenika kulture grada, 1966, god.

Spoljašnje veze uredi