Mirko Ćuković (Radoinja, kod Nove Varoši, novembar 1908Beograd, 22. decembar 1986) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Srbije i SFRJ i publicista.

mirko ćuković
Lični podaci
Datum rođenja(1908-11-00)novembar 1908.
Mesto rođenjaNova Varoš, Osmansko carstvo
Datum smrti22. decembar 1986.(1986-12-22) (78 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijapravnik
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
19411945.
U toku NOBpotpredsednik ZAVNO Sandžaka

Odlikovanja
Orden Republike sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem
Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Biografija

uredi

Rođen je novembra 1908. u selu Radoinja, kod Nove Varoši. Poticao je iz zemljoradničke porodice. Osnovu školu završio je u rodnom selu, a dalje gimnazijsko školovanje je nastavio u Prijepolju, Novom Pazaru, Užicu i Sarajevu. Potom je u Beogradu završio Pravni fakultet. Tokom studija prikljčio se studentskom revolucionarnom pokretu i učestvovao u njegovim akcijama.[1][2][3]

Bio je posebno aktivan u Udruženju studenta Sandžaka, koje je delovalo među studentima Univerziteta u Beogradu, i okupljalo studente rodom iz Sandžaka. Zbog svog političkog rada, iako nije bio član tada ilegalne Komunističke partije, bio je hapšen i proganjan od policije, a 1934. je izveden pred Državni sud za zaštitu države u Beogradu. Do početka Drugog svetskog rata radio je kao advokatski pripravnik, a bavio se i novinarstvom i bio dopisnik Zagrebačkih novina.[1][2][3]

Godine 1941. postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), a nakon okupacije Jugoslavije prikljčio se aktivno Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Bio je jedan od organizatora ustanka u novovaroškom kraju. U toku Narodnooslobodilačkog rata nalazio se na dužnostima pomoćnika političkog komesara čete, zamenika političkog komesara bataljona i člana Političkog odeljenja (Politodel) Treće proleterske sandžačke udarne brigade. Bio je član Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Sandžaka (ZAVNOS) i potpredsednik njegovog Izvršnog odbora.[1][2][3]

Nakon oslobođenja, nalazio se najpre u diplomatskoj službi Nove Jugoslavije, kao savetnik Poslanstva FNRJ u Tirani, u NR Albaniji. Potom je bio pomoćnik pretsednika Komiteta za zakonodavstvo FNRJ, predsednik Verske komisije FNRJ, a od 1953. sekretar Komisije za iseljenička pitanja.[1][2] Radio je u ministarstvu poljoprivrede, u Centralnom komitet Saveza komunista Jugoslavije, Savezu sindikata i Skupštini SR Srbije. Bio je glavni urednik telegrafske agencije TANJUG. Biran je od 1963. za sudiju Ustavnog suda Srbije.[3]

Biran je za narodnog poslanika Republičkog veća Narodne skupštine NR Srbije, u više saziva, gde je bio sekretar Odbora za narodno zdravlje i socijalnu politiku, kao i za člana Gradskog veća Narodnog odbora grada Beograda. Bio je član Glavnog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Srbije (SSRN Srbije), Glavnog odbora Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata Srbije (SUBNOR Srbije) i član Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (CK SK Srbije), član Predsedništva Saveza sindikata Srbije i predsednik Saveza prijatelja dece Beograda.[4][2] U tri mandata biran je za člana Saveta Republike SR Srbije.[3]

Preminuo je 22. decembra 1986. u Beogradu, za govornicom tokom sednice Saveta Republike. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.[3]

Aktivno se bavio prikupljanjem istorijskih dokmenata vezanih za istoriju Sandžaka. Objavio je nekoliko publikacija:

  • Za dalji razvoj seljačkih radnih zadruga, Beograd 1949.
  • Kulturno-prosvetni rad na selu, Beograd 1950.
  • Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi — Sandžak, Beograd 1964.
  • Putovanje u slobodu — ratne beleške. Nova Varoš 1979.
  • Novovaroški kraj kroz istoriju — od neolita do 1941, Nova Varoš 1991. (posthumno)

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden republike za zlatnim vencem, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden partizanske zvezde drugog reda, Orden zasluga za narod drugog reda, Orden za hrabrost i dr.[1][3]

Njegovo ime nosio je Dom kulture u Novoj Varoši, a njegova spomen-bista nalazi se zajedno sa drugim spomen-bistama istaknutih revolucionara i narodnih heroja novovaroškog kraja ispred zgrade Zavičajnog muzeja u Novoj Varoši.

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Ko je ko 1957, str. 124.
  2. ^ a b v g d Ko je ko 1970, str. 182.
  3. ^ a b v g d đ e „Mirko Ćuković umro za govornicom”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 23. 12. 1986. str. 3. 
  4. ^ Ko je ko 1957, str. 123.

Literatura

uredi
  • Ko je ko u Jugoslaviji — biografski podaci o jugoslovenskim savremenicima. Beograd: Sedma sila. 1957.  COBISS.SR 4864263
  • Ko je ko u Jugoslaviji — jugoslovenski savremenici. Beograd: Hronometar. 1970.  COBISS.SR 4897031