Omiš
Omiš (ital. i lat. Almissa)[1] je grad u Hrvatskoj, u Splitsko-dalmatinskoj županiji.
Omiš | |
---|---|
Omiš, ušće Cetine | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Županija | Splitsko-dalmatinska |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2011. | 6.462 |
— gustina | 24,27 st./km2 |
Aglomeracija (2011.) | 14.936 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 43° 26′ 36″ S; 16° 41′ 35″ I / 43.44335588999371° S; 16.69291744809488° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 266,20 km2 |
Ostali podaci | |
Gradonačelnik | Ivan Škaričić (HDZ) |
Poštanski broj | 21310 |
Pozivni broj | +385 21 |
Registarska oznaka | ST |
Veb-sajt | |
omis.hr |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/58/Crkva_svetog_Mihovila.jpg/250px-Crkva_svetog_Mihovila.jpg)
Geografski položaj
urediNalazi se u Dalmaciji na ušću rijeke Cetine u Jadransko more.
Istorija
urediDo teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazio se u sastavu stare opštine Omiš.
Područje Jadranske obale, prvo naseljavaju Iliri oko 1000. p. n. e., da bi posle njih došli Grci oko 400. p. n. e. koji osnivaju kolonije na obali i obližnjim ostrvima. Nakon njih Rimsko carstvo stupa na vlast 34. p. n. e. Oko 600. godine Hrvati se naseljavaju na području današnje Dalmacije.
Omiš se prvi put spominje u istoriji pod imenom Oneum (lat. Onaeum), koji zamire početkom 7. veka. S obzirom na poziciju Omiša, kao važne veze unutrašnjosti s kopnom, to nije bilo dugog veka. Istorijsko središte tadašnjeg Omiša je bilo smešteno na istočnoj obali rijeke Cetine (ime rijeke Cetine potiče od frigijske reči Zetna — vrata, i time opisujući ušće Cetine u more).
U antičkom periodu naselje Omiš se verovatno nalazilo u zaseoku Baučićima gdje je pronađeno mnogo antičkih pronalazaka (reljefa, natpisa, nadgrobnih spomenika, svjetiljki, novca itd.). Najvažniji spomenici, koji se danas čuvaju u Gradskom muzeju, su nalazi kamenih rimskih natpisa. Iz teksta se zaključuje da su uklesani za vreme vladavine rimskih careva Tiberija i Klaudija, a najvjerovatnije su bili namijenjeni nekoj javnoj zgradi, spomeniku ili putu, što govori o važnosti naselja u kojem su građeni.
Omiš je 1838. godine mali gradić opasan zidom, u kojem živi 786 duša u 154 doma.[1]
Stanovništvo
urediNa popisu stanovništva 2011. godine, grad Omiš je imao 14.936 stanovnika, od čega u samom Omišu 6.462.
Grad Omiš
urediBroj stanovnika po popisima[2] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011 |
8.153 | 9.255 | 10.038 | 11.212 | 12.788 | 13.791 | 14.283 | 15.344 | 15.122 | 15.094 | 17.637 | 15.880 | 15.056 | 15.630 | 15.472 | 14.936 |
Napomena: Nastao iz stare opštine Omiš. U 1991. sadrži deo podataka za opštinu Dugi Rat.
Omiš (naseljeno mesto)
urediBroj stanovnika po popisima[2] | |||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011 |
575 | 821 | 771 | 851 | 936 | 1.014 | 1.439 | 1.854 | 1.506 | 1.651 | 2.408 | 3.731 | 4.800 | 6.079 | 6.565 | 6.462 |
Napomena: U 1991. povećano pripajanjem naselja Ravnice koje je prestalo da postoji. Za to bivše naselje sadrži podatke od 1857. do 1981. U 1991. takođe povećano za deo područja naselja Duće (opština Dugi Rat). U 1857, 1869, 1921. i 1931. sadrži podatke za naselja Borak i Stanići.
Popis 1991.
urediNa popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Omiš je imalo 6.079 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:
Partnerski gradovi
urediReference
uredi- ^ a b "Srbskij narodnij list", Budim 1839. godine
- ^ a b — Republika Hrvatska — Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
Literatura
uredi- [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
- Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9.