Poljoprivreda starog Egipta

Civilizacija starog Egipta zavisila je od reke Nil i njene pouzdane sezonske poplave. Predviđanje poplava reke i plodno tlo omogućili su Egipćanima da izgrade imperiju na osnovu velikog poljoprivrednog bogatstva. Egipćani se smatraju jednim od prvih naroda koji su imali organizovanu veliku poljoprivrednu proizvodnju. To je bilo moguće zbog genijalnosti Egipćana dok su razvijali sistem navodnjavanja.[1] Njihova poljoprivredna praksa im je omogućila da gaje glavne prehrambene useve, posebno žitarice kao što su pšenica i ječam, i industrijske biljke, kao što su lan i papirus.[2]

Oranje sa plugom koji vuku volovi u starom Egiptu. Slika iz grobnice u Senedžem, oko 1200. god. p. n. e.

Poljoprivredni sistemi uredi

Nil i sadnja na terenu uredi

 
Nilska vododelnica

Civilizacija starog Egipta razvijena je u sušnoj klimi severne Afrike. Ovaj region odlikuju arapske i libijske pustinje,[3] i reka Nil. Nil je jedna od najdužih reka na svetu, koja teče ka severu od Viktorijinog jezera do svog ušća u Sredozemno more. Nil nastaje spajanjem dve glavne pritoke: Plavog Nila koji izvire u Etiopiji, i Belog Nila koji izvire u Ruandi. Beli Nil je duži i lakši za prelazak, a Plavi Nil zapravo nosi oko dve trećine zapremine vode reke. Imena pritoka proizilaze iz boje vode koju nose. Pritoke se spajaju kod Kartum i granaju se ponovo u Egiptu formirajući deltu Nila.[4]

Godišnji ciklus Nila bio je izuzetno važan u životima drevnih Egipćana. Nil se 'tajanstveno' ali predvidivo podizao svakog leta i obogaćivao zemlju, bez kiše i u najtoplije doba godine. Dobra poplava i Egiptu je bilo osigurano obilje, slabija poplava ili prejaka poplava značile su da će Egipat patiti.

Tajna godišnjeg ciklusa plavljenja - stvarala je strahopoštovanje i podsticala obožavanje, te pažljivo dokumentovanje, da bi se tačno predvidelo kad će Nil plaviti. Isto tako razvio se i sistem određivanja parcela nakon povlačenja voda. Sve to je podstaklo stvaranje prvog naučnog instrumenta Nilometra, astronomije, i rudimentarne geodezije. Zabrinutost starih Egipćana, da bi poplava mogla izostati, bila je sasvim opravdana. [5] Izostanak poplava i nizak vodostaj Nila, smatra se razlogom propasti starog kraljevstva pre oko 4 200 godina. Ta je zabrinutost zabeležena u Bibliji, gde Josip pravilno tumači da se faraonovi snovi o 7 godina obilja i 7 godina siromaštva odnose na dobre, pa zatim loše poplave Nila.

Sistemi za navodnjavanje uredi

Da bi najbolje iskoristili vode reke Nil, Egipćani su razvili sisteme navodnjavanja. Navodnjavanje je omogućilo Egipćanima da koriste Nilove vode za razne namene. Navodnjavanjem su imali veću kontrolu nad svojim poljoprivrednim proizvodnjama.[1] Poplavne vode su bile odvojene od određenih područja, kao što su gradovi i vrtovi, kako ih ne bi ugrozili od poplava. Navodnjavanje je takođe korišćeno za obezbeđivanje vode za piće Egipćanima. Uprkos činjenici da je navodnjavanje od ključnog značaja za njihov poljoprivredni uspeh, nije bilo propisa o kontroli vode na državnom nivou. Naprotiv, navodnjavanje je bilo odgovornost lokalnih poljoprivrednika. Međutim, najstarija i najpoznatija referenca za navodnjavanje u egipatskoj arheologiji pronađena je na glavi buzdovana kralja Škorpiona, koja otprilike datira iz perioda oko 3100. god. p. n. e. Na glavi buzdovana je prikazan kralj kako seče u jarku koji je deo mreže za navodnjavanje. Slike kralja sa navodnjavanjem ukazuje na značaj navodnjavanja i poljoprivrede u starom Egiptu.[5]

Navodnjavanje bazenima uredi

Egipćani su razvili i izgradili veoma uspešan sistem za navodnjavanje pomoću bazena. Ova praksa im je omogućila da kontrolišu rast i pad nivoa reke kako bi najbolje odgovorili njihovim poljoprivrednim potrebama. Izgrađena je unakrsna mreža zemljanih zidova u poljima useva koje bi poplavila reka. Kada bi došle poplave, voda bi bila zarobljena u bazenima koje su oblikovali zidovi. Ova mreža zadržavala je vodu duže nego što bi prirodno ostala, omogućavajući zemlji da postane potpuno zasićena za kasnije sadnje. Kada je zemlja bila potpuno zalivena, poplavna voda koja je ostala u bazenu jednostavno bi se odvodila u drugi bazen koji je primao više vode.[5]

Hortikultura uredi

 
Amonove bašte u hramu u Karnaku, slika iz grobnice u Nakhu, glavni baštovan, rani 14. vek p. n. e.

Voćnjaci i vrtovi su takođe podizani pored polja za setvu. Ove hortikulture se uglavnom odvijala dalje od plovne ravnice Nila, i zbog toga su zahtevale mnogo više posla.[6] Višegodišnje navodnjavanje koje su zahtevali vrtovi naterale su proizvođače da ručno nose vodu iz bunara ili Nila kako bi zalivali svoje baštenske useve. Pored toga, dok je Nil nanosio mulj koji je prirodno đubrio dolinu, u baštama je trebalo zemljište đubriti izmetom golubova. Ovi vrtovi i voćnjaci se uglavnom korišćeni za uzgoj povrća, vinove loze i voća.[7]

Usevi uredi

Biljke za ishranu uredi

Egipćani su sadili različite useve za konzumiranje, kao što su različite vrste žitarica, povrća i voća. Međutim, njihova ishrana se zasnivala na nekoliko vrsta žitarica i ječma. Ječam je uzgajan sa namerom da se kasnije u procesu fermentacije dobije pivo. Takođe su se gajile jednozrna pšenica i dvozrna pšenica, koje su se koristile za proizvodnju hleba. Od ostalih ekonomskih biljaka gajene su pasulj, sočivo, a kasnije leblebija i bob. Od povrća gejeni su crni luk, beli luk i rotkvica, zajedno sa salatnim biljkama kao što su zelena salata i peršun.[2]

Plodovi su bili uobičajeni motiv egipatskog umetničkog slikarstva, ukazujući da je njihov rast bio glavni cilj njihovih poljoprivrednih napora. Za razliku od žitarica i useva, voće je zahtevalo zahtevnije i složenije poljoprivredne tehnike. Iako je prvo voće koje su uzgajali Egipćani verovatno bilo autohtono, kao što su palme, a postepeno su uvođene nove vrste u zavisnosti od drugih kulturnih uticaja. Grožđe i lubenica su bili sađeni tokom predinastičkog perioda. Rogač, maslina, jabuka i nar su počeli da se uzgajaju u Egiptu za vreme Novog kraljevstva. Kasnije, tokom grčko-rimskog perioda, počele su da se uzgajaju breskve i kruške.[8]

Industrijske biljke uredi

Egipćani su se više oslanjali na poljoprivredu nego samo na proizvodnju hrane. Bili su kreativni u korišćenju biljaka, koristeći ih za medicinu, kao deo svojih verskih praksi, i u proizvodnji odeće. Biljke su korišćene u najrazličitije svrhe, koristili su se za kuvanje, medicinu, kao i u kozmetici i u procesu balsamovanja. Preko 2000 različitih vrsta cvetnih i aromatičnih biljaka je pronađeno u egipatskim grobnicama.[2] Papirus je bio izuzetno svestrani usev koji je bio kultivisan.[9] Koristili su njenu mladicu za jelo, korenje za izradu korpi i košara, a od stabala su se pravili laki čamci. Koristio se i list, i to kao materijal za pisanje. Po tome je ova biljka najpoznatija. Lan je bio još jedna važna industijska biljka koju su uzgajali. Njegova primarna upotreba bila je u proizvodnji kanapa, a laneno platno je bilo glavni materijal za izradu odeće. Kana (lat. Lawsonia inermis) je bila korišćena u proizvodnji boja.[2]

Religija i poljoprivreda uredi

U starom Egiptu religija je bila veoma važan aspekt svakodnevnog života. Mnogi religiozni propisi Egipćana bili su usredsređeni na njihovo shvatanje životne sredine, Nila i poljoprivrede. Koristili su religiju za objašnjavanje prirodnih pojava, kao što su ciklične poplave Nila i poljoprivredni prinosi.[10]

Iako je Nil bio direktno odgovoran za bilo dobro ili lošu sreću koju su Egipćani doživeli, nisu obožavali sam Nil. Umesto toga, oni su se zahvaljivali određenim bogovima za svaku sreću. Nisu imali ime za reku i jednostavno su je nazvali "rekom". Reč "Nil" nije egipatskog porekla. [9]

Bogovi uredi

Egipćani su personifikovali poplave kao delo boga Hapija. Uprkos činjenici da je poplava bila presudna za njihov opstanak, Hapi se nije smatrao glavnim bogom.[9] Bio je prikazan kao osoba sa većom telesnom težinom koja nosi ponudu vode i hrane.[6] Hram nikad nije bio izgrađen u njegovu čast, ali su ga slavili početkom poplava i prinosili su mu žrtve.[9]

Bog Oziris je takođe bio blisko povezan sa Nilom i plodnošću zemlje. Za vreme poplavnih festivala figure Ozirisa od blata su postavljane u zasadima ječma.[9]

Reference uredi

  1. ^ a b Kees, Herman. "Ancient Egypt: A Cultural Topography." Chicago: University of Chicago Press, 1961. Print.
  2. ^ a b v g Janick, Jules. "Ancient Egyptian Agriculture and the Origins of Horticulture." Acta Hort. 583: 23-39. Electronic.
  3. ^ "Mysteries of Egypt. Canadian Museum of Civilization. "http://www.civilization.ca/cmc/exhibitions/civil/egypt/egcgeo2e.shtml
  4. ^ Hoyt, Alia. "How the Nile Works.” http://history.howstuffworks.com/african-history/nile-river2.htm
  5. ^ a b v Postel, Sandra. "Egypt's Nile Valley Basin Irrigation". http://www.waterhistory.org/histories/nile/t1.html#photo1
  6. ^ a b Dollinger, Andre. "An Introduction to the History and Culture of Pharaonic Egypt". http://www.reshafim.org.il/ad/egypt/index.html.
  7. ^ "Agriculture." The Oxford Encyclopedia of ancient Egypt. 2001. Print.l
  8. ^ Janick, Jules. “The Origins of Fruits, Fruit Growing and Fruit Breeding.” Plant Breeding Reviews 25. (2005): 255-320. Electronic.
  9. ^ a b v g d Baines, John. "The Story of the Nile." http://www.bbc.co.uk/history/ancient/egyptians/nile_01.shtml
  10. ^ Teeter, Emily and Brewer, Douglas. "Religion in the Lives of the Ancient Egyptians." The University of Chicago Library. http://fathom.lib.uchicago.edu/1/777777190168/

Spoljašnje veze uredi