Pranjani je naselje u Srbiji u opštini Gornji Milanovac u Moravičkom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 1513 stanovnika. Do 1965. godine je ovo naselje sedište opštine Pranjani koju su činila naseljena mesta: Bogdanica, Brajići, Brezna, Družetići, Gojna Gora, Kamenica, Koštunići, Leušići, Pranjani, Srezojevci i Teočin. Posle ukidanja opštine područje bivše opštine je u celini ušlo u sastav opštine Gornji Milanovac.

Pranjani
Crkva Vaznesenja Gospodnjeg, Gavrovića čardak i crkva brvnara, nadomak OŠ „Ivo Andrić”
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugMoravički
OpštinaGornji Milanovac
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1513
Geografske karakteristike
Koordinate43° 59′ 04″ S; 20° 12′ 25″ I / 43.984333° S; 20.207° I / 43.984333; 20.207
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina477 m
Pranjani na karti Srbije
Pranjani
Pranjani
Pranjani na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj32308
Pozivni broj032
Registarska oznakaGM

Selo je udaljeno 36 km od Gornjeg Milanovca na putu za Požegu i nalazi se na nadmorskoj visini od 420 do 540 m.[1]

Geografija uredi

Pranjani su najveće selo u čitavom predelu, a ujedno i najprostranije, jer su mu pojedini delovi među sobom veoma udaljeni a kuće u njima raštrkane. Ima varošicu i zaseoke, a površina mu iznosi 4.087 ha.[1] Varošica je naselje drumsko, nizno; zaseoci su razbijenog tipa. Kuće pojedinih rodova obrazuju razređene grupe. Ukupno, u Pranjanima ima 592 domaćinstva.

Varošica je središte za čitavo naselje i ono i doprinosi održanju te celine. Razvila se oko crkve i nekadašnjih kafana, a sada su u njoj crkva i parohijski dom, opština, škola (osnovana 1858), ambulanta (otvorena 1927, darodavac projekta i celokupne unutrašnje opreme je Amerikanac Džon Kingsburi,[2] a Pranjanci su poklonili zemlju i materijal za građenje), seljačka radna zadruga, veliki zadružni dom (u njemu ima pošta, nabavljačka zadruga, velika sala itd.), trgovačka prodavnica, itd. Pored nove zidane crkve stoji crkva brvnara koja je poslednjih nekoliko godina u funkciji jer se zidana crkva renovira.

Varošica je u polju oko druma Gornji Milanovac-Požega, a između Čemernice i Smrduše. Kroz zaselak Katriće i zapadnom granicom naselja prolazi drum za Čačak.

Na udaljenosti od oko 4 km ka severu nalazi se seoska utrina na jednoj visoravni koja se zove Galovići. Na tom mestu je tokom Drugog svetskog rata bio ratni aerodrom preko koga su Saveznici komunicirali sa Ravnom gorom i četnicima (slali su pomoć, odatle su odleteli brojni saveznički piloti koji su bili oboreni nad ovim delom Srbije u tzv. Operation Halyard, pod vođstvom Džordža Musulina).

Nadimci u Pranjanima su vrlo karakteristični.

Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Pranjanima slavi Spasovdan i tog dana je vašar kod crkve. Spasovdan je ujedno i seoska obetina ili molitva.

O Preobraženju (19. avgust), kada je glavni vašar u Pranjanima, prvi put 2006. godine je organizovan zavičajni skup Pranjanaca koji žive van Pranjana, sa namerom da to postane tradicionalno okupljanje i željom da to postane okupljanje svih iz pranjanskog kraja (okolnih 12 sela nekadašnje pranjanske opštine).

U selu se od 2003. godine održava manifestacija posvećena šljivovici, pod nazivom „Rakijada“.[3]

Istorija uredi

Pranjani su prvi put pomenuti u turskom popisu 1525. godine pod imenom selo Smrduše, po istoimenoj rečici u selu. Tada je u selu bilo 10 domova. U popisu 1528. godine pomenuto je i selo Pranjevo, koje je nazivano i Šita, a imalo je 6 domova. Selo je dobilo ime po rečici Plani (po jednom predanju), a po drugom predanju ime je dobilo po meštaninu koji se zvao Pranjo.[1]

U selu ima tragova vađenja rude iz perioda srednjovekovne Srbije. U zaseoku Katrići ima tragova života iz turskog doba. Crkva brvnara iz 1827. godine i čardaci Gavrovića i Bralovića proglašeni su za spomenike i stavljeni pod zaštitu države.[1]

Gotovo čitavo selo (sem jedne porodice) se iselilo 1690. godine tokom seobe Srba. Novi doseljenici su iz Starog Vlaha i Crne Gore stigli u 18. veku.[1]

Priča se da je Rudnički bik imao svoj konak na Baščinama i da je odatle hteo da otme Mariju, devojku Kojović Vasilija (koja će se kasnije udati u Srezojevce za Radosava Vukomanovića i roditi mu ćerku, buduću kneginju Ljubicu). U selu su bile dve age: jedan je držao Planu, drugi Smrdušu.

U tursko vreme, kroz selo je vodio put za Čačak.

Dok nije bilo u selu ni drvene crkve, postojao je okrugao kamen i oko njega su se skupljali. 1827. godine je podignuta crkva brvnara. Oko 2 km iznad crkve je bio put, a kod crkve su bili opština i prvi dućani.

Kad je izgrađen drum za Požegu, opština je spuštena na drum i oko nje se vremenom razvila varošica na mestu koje se ranije zvalo Divlje Polje. Nova, zidana crkva, podignuta je 1903. godine. Uz nju je devedesetih godina XX veka dograđen i zvonik.

Po Pranjanima ima rovova iz rata 1914-1915. godine.

Jovan Trivunović je 1930-tih samostalno napravio hidrocentralu od pet konjskih snaga.[4]

Ovde se nalaze OŠ „Ivo Andrić” Pranjani, Crkva brvnara u Pranjanima i Gavrovića čardak u Pranjanima.

U ratovima u periodu od 1912. do 1918. godine selo je dalo 464 ratnika. Poginulo ih je 260 a 204 je preživelo.[1]

Demografija uredi

U popisima selo je 1910. godine imalo 2.566 stanovnika, 1921. godine 2.320, a 2002. godine taj broj je spao na 1.827.[1]

U naselju Pranjani živi 1459 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 44,7 godina (44,2 kod muškaraca i 45,2 kod žena). U naselju ima 592 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,02.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 2.917
1953. 2.886
1961. 2.833
1971. 2.680
1981. 2.309
1991. 2.009 1.986
2002. 1.786 1.811
2011. 1.513
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Srbi
  
1.730 96,86%
Jugosloveni
  
12 0,67%
Crnogorci
  
3 0,16%
Makedonci
  
2 0,11%
Mađari
  
1 0,05%
nepoznato
  
30 1,67%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e Đuković, Isidor (2005). Rudničani i Takovci u oslobodilačkim ratovima Srbije 1912-1918. godine. Gornji Milanovac: Muzej Rudničko-takovskog kraja. str. 329. 
  2. ^ Čudan neki narod („Politika”, 13. maj 2017)
  3. ^ Etnografski dokumentarni film Milana Brajovića o „Rakijadi“ koja se održava u Pranjanima
  4. ^ "Politika", 19. maj 1938
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura uredi

  • Milenko S. Filipović: Takovo, Srpski etnografski zbornik, 1960.
  • Bekrijada u podravnogorskom selu Pranjani - takmičenje u ispijanju mučenice: Kolektivna razvaljotka od šljivovice, Glas javnosti, 20.02.2007. [1][mrtva veza]

Spoljašnje veze uredi