Rajko Petrov Nogo
Rajko Petrov Nogo (Borija, 13. maj 1945[1] — Beograd, 28. novembar 2022)[2] bio je srpski pjesnik, esejista i književni kritičar. Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske i član Senata Republike Srpske.
Rajko Nogo | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 13. maj 1945. |
Mesto rođenja | Borija, DF Jugoslavija |
Datum smrti | 28. novembar 2022.77 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Srbija |
Državljanstvo | srpsko |
Obrazovanje | Univerzitet u Sarajevu, Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu |
Politička karijera | |
Politička stranka | Srpska demokratska stranka |
Biografija
urediRođen je po završetku Drugog svetskog rata, od oca Petra i majke Stane, u Zagorju, u staroj Hercegovini. Starinom je od Raševića (gde pripada i Marko Miljanov)[3] iz plemena Kuči u Crnoj Gori. Srednje ime Petrov uzeo je po ocu. Prezime Nogo je uzeto od jednog nadimka Raševića.
Kao dečak došao je iz rodnih Borija u Sarajevo i tu započeo školovanje. Nakon osnovne škole završio je Učiteljsku školu u Sarajevu, diplomirao je Jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na sarajevskom Filozofskom fakultetu, a magistrirao na Filološkom fakultetu u Beogradu[1]. Radio je kao urednik u izdavačkom preduzeću „Veselin Masleša“ 1972—1982, zatim kao urednik beogradskog BIGZ-a 1982—1999. godine.[4]
Preselio se 1982. godine iz Sarajeva u Beograd.
Od 2000. godine predavao je poeziju i kritiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu.[5][4] Za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske izabran je 27. juna 1997, a za redovnog 21. juna 2004. godine[5] Bio je član Udruženja književnika Srbije. Upravni odbor Udruženja književnika Srbije ga je 30. marta 2012. godine predložio za dopisnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.[6]
Bio je član je prvog saziva Senata Republike Srpske od 1997, a ponovo je izabran 9. aprila 2009. godine.[4]
Zalagao se za upotrebu ćirilice za koju je smatrao da je više od identiteta.[7]
Preminuo je 28. novembra 2022. godine u Beogradu.
Priznanja
urediDobitnik je sledećih nagrada:[8]
- Nagrada „Aleksa Šantić”,
- Nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke”, za pesmu „Hromi Hefest”, 1967.
- Brankova nagrada, za knjigu pesama Zimomora, 1968.
- Zmajeva nagrada, za knjigu pesama Planina i počelo, 1978.
- Nagrada „Isidora Sekulić”, za knjigu pesama Zimomora, 1984.
- Nagrada „Branko Miljković”, za knjigu pesama Lazareva subota, 1989.
- Nagrada „Đura Jakšić”, za knjigu pesama Lazareva subota, 1990.
- Nagrada „Milan Rakić”, za knjigu pesama Lazareva subota, 1990.[9] :102
- Nagrada „Branko Ćopić”, za knjigu pesama Na kapijama raja, 1994.
- Nagrada „Sveti Sava”, za knjigu pesama Lazareva subota i drugi dani, 1994.[9] :195
- Dučićeva nagrada, za knjigu pesama Na kapijama raja, 1995.[9] :81
- Nagrada „Zaplanjski Orfej”, za pesmu „Nedremano oko”, 1999.[9] :60
- Nagrada „Belovodska rozeta”, 2001.
- Nagrada „Pjesnik – svjedok vremena”, za ukupan doprinos poeziji, 2001.[9]:180
- Nagrada „Zlatni krst kneza Lazara”, 2001.
- Velika bazjaška povelja, 2001.[9]:30
- Povelja Vidovdanskih pjesničkih susreta, Sokolac, 2001.[9]:36
- Nagrada „Skender Kulenović”, za knjigu Najlepše pesme, 2002.[10]:225
- Nagrada „Zlatni suncokret”, za knjigu pesama Nedremano oko, 2002.
- Nagrada „Meša Selimović”, za knjigu pesama Nedremano oko, 2002.
- Nagrada Vukove zadužbine, za knjigu pesama Nedremano oko, 2003.
- Nagrada „Žička hrisovulja”, 2003.
- Nagrada „Pesničko uspenije”, 2004.[11]:136
- Nagrada „Odzivi Filipu Višnjiću”, 2004.[11]:151
- Nagrada „Svetozar Ćorović”, za knjigu Ječam i kaloper, 2006.[11]:177
- Nagrada „Šantićev šešir i štap”, Nevesinje, 2007.[11]:199
- Nagrada „Desanka Maksimović”, 2009.
- Nagrada „Izviiskra Njegoševa”, za knjigu Ne tikaj u me, 2010.[10]:93
- Nagrada „Đuro Damjanović”, Udruženje književnika Srpske, za knjigu Zapiši i napiši, 2012.[12]
- Nagrada „Pečat vremena”, za knjigu Zapiši i napiši, 2012.[10]:200
- Nagrada „Šušnjar”, za knjigu Čovjek se vraća kući, 2012.[10]:259
- Nagrada „Duško Trifunović”, 2014.[10]:74
- Plaketa sa likom Sime Matavulja, Udruženje književnika Srbije, 2015.[10]:246
- Nagrada „Despotica mati Angelina”, za knjigu Preko pepela, 2015.[13]
- Nagrada „Marko Miljanov”, za knjigu Preko pepela, 2016.[14]
- Kočićeva nagrada, 2018.[15]
- Nagrada „Lazar Vučković”, 2018.[16]
- Nagrada „Jelena Balšić”, 2019.[17]
- Velika nagrada „Ivo Andrić”, Andrićev institut, za knjigu Sonet i smrt, Višegrad, 2019.[18]
- Disova nagrada, 2020.[19]
- Povelja Matice srpske za negovanje srpske jezičke kulture, 2023.[20]
Djela
urediDo kraja 2007. objavio je 52 knjige.[8]
Poezija
urediObjavio je zbirke pjesama:[21]
- Zimomora, (1967)
- Zverinjak, (1972)
- Rodila me tetka koza, pjesme za djecu, (1977)
- Bezakonje, (1977)
- Planina i počelo, (1978)
- Koliba i tetka koza, pjesme za djecu (1980)
- Na kraju milenija, (1987)
- Lazareva subota, (1989)
- Lazareva subota i drugi dani, (1993)
- Na kapijama raja, (1994)
- Lirika, (1995)
- Malo dokumentarnih detalja, (1998)
- Nek pada snijeg gospode, (1999)
- Najlepše pesme Rajka Petrova Noga, (priredio Đorđo Sladoje) (2001)
- Neodremano oko, (2002)
- Nije sve propalo, (2004)
- U Vulovome dolu, (izabrane i nove pjesme) (2005)
- Ječam i kaloper — glosa, (2006)
- Ne tikaj u me, (2008)
- Čovek se vraća kući, (izbor) (2010)
Kritike, eseji i studije
uredi- Dela Rajka Petrova Noga (pet knjiga): Pesme, Pesme i note – Pesme za decu, Eseji, Kritike, Antologija srpskih junačkih pjesama, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske, Srpsko Sarajevo (2003)
- Antologija Srpske junačke pjesme, (deset izdanja)
- Antologija novijeg srpskog pesništva, Slovo, Vrbas (1998)
- Jesi li živ, (1973)
- Obilje i rasap materije, (1978)
- Na Vukovoj stazi, (1987)
- Suze i sokolari, (2003)
- Zapiši to, Rajko,
- Zapiši i napiši, Beogradska knjiga, Beograd (2012)
- Pjesme Alekse Šantića,
- Poezija Jovana Dučića,
- Poezija i prozu Branka Ćopića,
- Oči na oba sveta, izbor iz poezije i putopisne proze Jovana Dučića
- Soneti i poeme Skendera Kulenovića, (2010)
- Priče kod vode Ćamila Sijarića,
Reference
uredi- ^ a b Zarić, Z (13. 5. 2003). „Ko je ovaj čovek: Rajko Petrov Nogo (Suncokret s Kalinovika)”. Glas Javnosti. Pristupljeno 2. 12. 2009.
- ^ „Preminuo pesnik, esejista i književni kritičar Rajko Petrov Nogo - Kultura - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 2022-11-28. Pristupljeno 2022-11-28.
- ^ http://www.srpskenovinecg.com/download/branko-stojanovic-rajko-petrov-nogo-zivot-i-delo.pdf
- ^ a b v „Rajko Petrov Nogo”. Beogradska knjiga. Arhivirano iz originala 7. 5. 2012. g. Pristupljeno 31. 3. 2012.
- ^ a b „Akademik Rajko Petrov Nogo”. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske. 2004. Pristupljeno 31. 3. 2012.
- ^ „Za dopisne članove SANU predloženo 18 književnika”. Radio-televizija Republike Srpske. 30. 3. 2012. Pristupljeno 31. 3. 2012.
- ^ Dimitrijević, Milica. „Pesnik kome je ćirilica bila više od identiteta”. Politika Online. Pristupljeno 2022-11-29.
- ^ a b „Književna novine, decembar 2007.”. Udruženje književnika Srbije. decembar 2007. Arhivirano iz originala 23. 6. 2009. g. Pristupljeno 31. 3. 2012.
- ^ a b v g d đ e Stojković, Ratko (2004). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade : 1839-2002. Beograd: Potez. ISBN 86-81331-25-6.
- ^ a b v g d đ Stojković, Ratko B. (2016). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade. Knj. 3, 2011-2015. Beograd: Enigmatski savez Srbije. str. 30. ISBN 978-86-911565-1-0.
- ^ a b v g Stojković, Ratko B. (2011). Leksikon literata - laureata : srpske književne nagrade. Knj. 2, 2003-2010. Beograd: Enigmatski savez Srbije. str. 22. ISBN 978-86-912077-3-1.
- ^ „Rajku Petrovu Nogi nagrada „Đuro Damjanović“”. Radio-televizija Republike Srpske. 27. 4. 2012. Pristupljeno 28. 4. 2012.
- ^ Rajko Petrov Nogo dobitnik nagrade „Despotica mati Angelina“ („Politika“, 7. avgust 2015)
- ^ „Rajko Petrov Nogo dobitnik nagrade "Marko Miljanov"”. RTRS. 23. 4. 2016. Pristupljeno 28. 12. 2022.
- ^ „Rajko Petrov Nogo dobitnik „Kočićeve nagrade“”. Grad Banja Luka. 24. 7. 2018. Pristupljeno 28. 12. 2022.
- ^ „Rajko Petrov Nogo dobitnik nagrade “Lazar Vučković””. Mitropolija. 11. 10. 2018. Pristupljeno 28. 12. 2022.
- ^ Rajku Petrovu Nogu svečano uručena književna nagrada „Jelena Balšić“ („Večernje novosti”, 15. april 2019)
- ^ „Rajko Petrov Nogo i Goran Petrović dobitnici Velike nagrade - Ivo Andrić”. RTRS. 21. 1. 2019. Pristupljeno 28. 12. 2022.
- ^ Rajko Petrov Nogo laureat Disove nagrade („Večernje novosti”, 4. maj 2020)
- ^ Kovačević, Snežana. „Danojliću i Nogu postuhumno Povelja Matice srpske”. Politika Online. Pristupljeno 2023-03-22.
- ^ Letopis Matice srpske, Knj. 487, sv. 4, Novi Sad (april, 2011)
Spoljašnje veze
uredi- Radio-televizija Republike Srpske: Snaga iz poraza - Rajko Petrov Nogo, 6. 6. 2011. (jezik: srpski)
- Radio-televizija Republike Srpske: 20 godina od stvaranja Republike Srpske: Rajko Petrov Nogo (intervju 2009), 22. 7. 2012. (jezik: srpski)
- Znaju za Konstantina, ne haju za Nemanju - intervju („Politika“, 26. jul 2013)
- Kad skloniš velike pojave se bumbari („Politika“, 24. oktobar 2015)
- Za mene je ćirilica i više od identiteta („Večernje novosti”, 29. septembar 2019)