Saša Vidić (Mlaka, 18. januar 1971Beograd, 23. april 2023) bio je srpski modni stilista, dizajner i modni kritičar.

Saša Vidić
Datum rođenja(1971-01-18)18. januar 1971.
Mesto rođenjaMlakaSFRJ
Datum smrti23. april 2023.(2023-04-23) (52 god.)
Mesto smrtiBeogradSrbija
Državljanstvosrpsko
Zanimanjestilista, kritičar i modni kreator
Aktivni period1992—2023.

Biografija uredi

Rođen je 1971. u selu Mlaka, a osnovnu i srednju školu završio je u Pakracu.[1] Retko je govorio o svom detinjstvu, ali je isticao da je bilo srećno i bezbrižno. Nakon početka rata u Hrvatskoj njegova porodica je proterana iz slavonskog sela Mlaka, pa se zajedno sa stricem i bratom preselio u Banjaluku, a nakon toga sa majkom kod ujaka u Beograd, 1991. godine.[1]

Moja porodica je 1991. proterana iz slavonskog sela Mlaka. Srbi su morali da se isele inače bi završili kao njihovi preci u nekom od logora. Kraj u kom sam odrastao i za vreme NDH je očišćen od Srba. Otišao sam sa stricem i mlađim bratom preko Save, sa zbegom u drvenom čamcu, baš onakvim kakvim ga je opisivao Vladimir Nazor.[2]Saša Vidić

Po dolasku u Beograd upisao je Fakultet za umetnost i dizajn, smer Modni dizajn. Vidić nije imao stalna primanja pa je napustio fakultet.[3] Za sebe je govorio da je „naporan, težak, zahtevan i sujetan prijatelj”, kao i da je poput svih umetnika „pomalo lud”, ali je smatrao da je „dobar čovek”.[3] Isticao je da ga nemar i neodgovornost u poslu izbacuju iz takta, a da ga u Srbiji nervira nedostatak elementarne kulture. Voleo je da putuje i čita knjige.[3]

Istakao je da se po dolasku u Beograd družio sa Brankom Katić i Sergejom Trifunovićem. Njegovi prijatelji bili su Svetlana Ceca Ražnatović, Nikola Rađen, Ana Kokić, Vujadin Savić, Nataša Bekvalac, Tatjana Vojtehovski i drugi.

Živeo je u novobeogradskom Bloku 63 u Beogradu.[4]

Preminuo je 24. aprila 2023. godine u KBC „Bežanijska kosa”.[4] Kremiran je 27. aprila 2023. na Novom groblju u Beogradu.[5]

Karijera uredi

Vidićeva prva kreacija je bila haljina koju je srpska glumica Branka Katić nosila na dodeli nagrada nakon premijere filma Mi nismo anđeli, 1992. godine. Posle toga je nastavio da kreira, a prvu kolekciju vlastitog brenda „Broz” predstavio je u septembru 1997. godine u metro stranici „Vuk”.[3]

Radio je kao kostimograf na Radio televiziji Srbije, a potom 14 godina proveo u modnoj kući „Zekstra”, gde je kreirao brojne kolekcije za ovaj brend i dizajnirao uniforme za privatna i javna preduzeća i ustanove, ali i za brojne poslovne ljude u Srbiji i njenom regionu.[3]

Bio je vlasnik „Ateljea SV” u Beogradu, a držao je i kafić pod nazivom „Diamond room”, koji je otvorio 2011. godine.[3] Radio je u modnoj kući „Clik”, i sarađivao sa Dejanom Milićevićem na snimanju spotova za brojne pevače. Bio je učesnik humanitarnog šoua Ples sa zvezdama i član žirija muzičkog takmičenja Pinkove zvezdice.[3]

U listovima Svet, Blic žena iznosio je kritička mišljenja o oblačenju poznatih ličnosti. U periodu od maja do jula 2019. kao kritičar pisao je na veb-sajtu „Telegraf”. Srpsku estradu komentarisao je i u emisiji Ekskluziv na Prvoj srpskoj televiziji. Gostovao je u mnogobrojnim emisijama kao modni žiri, a od maja do juna 2019. godine vodio je emisiju „456 sekundi sa Sašom Vidićem”.[3]

Dizajnirao je odeću za srpske sportiste koji su učestvovali na Letnjim olimpijskim igrama 2012. godine u Londonu, a nakon toga i za fudbalsku reprezentaciju Srbije pred početak Svetskog prvenstva 2018. godine u Rusiji.[3][6]

Modni uzori bili su mu Domeniko Dolče, Stefano Gabana i Mark Džejkobs, bivši kreator modne kuće Luj Viton.[3]

Sarađivao je sa javnim ličnostima, a neki od njih bili su Jelena Karleuša, Svetlana Ceca Ražnatović, Seka Aleksić, Aleksandra Prijović, Lepa Brena, Zdravko Čolić, Saša Matić i drugi. Isticao je da je sarađivao sa Aleksandrom Vučićem i Tomislavom Nikolićem, a da mu je bila čast što su njegove kreacije nosili Novak Đoković, Milica Mandić, Jasna Šekarić, Andrija Prlainović i drugi sportisti.[3]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi