Википедија

Spisak država bez vojske

списак на Викимедији

Ovo je spisak država bez vojske. Pojam države ovdje označava suverenu državu i državu koja nije zavisna od drugih (npr. Bermudi, Gvam, Sjeverna Marijanska Ostrva) čija odbrana je odgovornost druge zemlje. Pojam oružane snage odnosi se na bilo koju odbranu koju sponzoriše vlada, a koja se koristi za unapređenje unutrašnje i spoljašnje politike njihove vlade. Neke zemlje koje se nalaze na spisku, kao što su Island i Monako, nemaju redovnu vojsku, ali imaju nepolicijsku vojnu silu.[1][2][3]

  Zemlje bez redovne vojske
  Zemlje bez redovne vojske, već imaju ograničenu vojsku

Mnoge od ovih zemalja koje su nabrojane imaju dugotrajni sporazum sa zemljama koje su ih prije okupirale; primjer je sporazum između Monaka i Francuske koji traje već oko 300 godina.[4][5] Države kao su Maršalska Ostrva, Mikronezija i Palau se u potpunosti oslanjaju na odbranu od strane SAD. Andora ima malu vojsku i može zahtjevati pomoć ukoliko je potrebno,[6][7] dok je Island imao sporazum sa Sjedinjenim Američkim Državama koji je trajao do 2006. godine, a koji ih je obavezivao da pružaju odbranu Islandu ukoliko je potrebno.[8][9]

Ostale zemlje su same zadužene za svoju odbranu i funkcionišu bez vojske ili imaju ograničen oblik vojske. Neke od zemalja kao Grenada i Kostarika su prošle kroz proces demilitarizacije.[10][11][12] Neke zemlje su osnovane bez oružanih snaga, kao što je Samoa prije više od 60 godina;[13] osnovni razlog bio je što je nezavisnost te zemlje bila, ili su još uvijek, pod zaštitom druge države. Sve zemlja na ovom spisku smatraju se u situaciji „nemilitarizacije”.[14]

Haiti je raspustio svoju vojsku 1994. godine nakon američke invazije. U 2017. godini nakon završetka misije Organizacije ujedinjenih nacija na Haitiju, vlada Haitija je najavila formiranje Oružanih snaga Haitija.[15][16]

Zemlje bez vojske uredi

Zemlje bez zvanične vojske
Br. Zemlja Tekst Izvor(i)
1   Andora Andora nema redovnu vojsku, ali ima potpisane sporazume o odbrani sa Francuskom i Španijom. Posjeduje malu dobrovoljačku vojsku koja se koristi u svečane svrhe, a još posjeduju i antiterorističku i jedinicu za talačke situacije koja se nalazi u sastavu policije. U sastavu policije se nalazi i gorska služba spašavanja. [17]
2   Dominika Dominika ne posjeduje redovnu vojsku još od 1981. godine. Odbrana spada u odgovornosti Regionalnog sistema sigurnosti. Dominika posjeduje policijske snage. U Zakonu o policiji u čl. 14 stoji da u slučaju rata policiske snage se mogu koristiti za odbranu države. [18][19][20]
3   Grenada Grenada ne posjeduje vojsku od 1983. godine nakon američke invazije. Unutrašnju sigurnost obezbjeđuju policijske jedinice sa 15 policijskih stanica i 900 policajaca. Odbrana spada u odgovornosti Regionalnog sistema sigurnosti. Posjeduju nekoliko patrolnih čamaca Dauntless i Defender klase. [10]
4   Kiribati Po ustavu postoji samo policija. Policija je opremljena dugim cijevima i ima u nadležnosti i obalsku stražu i posjeduju jedan patrolni čamac imena Teanoai. Odbrana je obezbjeđena od Australije i Novog Zelanda propisana sporazumom između ove tri zemlje. [21][22][23]
5   Lihtenštajn Raspustili su vojsku 1868. godine jer je bila skupa za održavanje. Vojska je dozvoljena u vrijeme rata, mada se do sada to nije desilo. Lihtenštajn posjeduje jedinicu za podršku koja je opremljena dugim cijevima. Odbranu im pruža Austrija i Švajcarska sporazumom potpisanim između ove tri zemlje. [24][25]
6   Maršalska Ostrva Od osnivanja posjeduju policijske snage koje imaju i zadatak obalske straže i u svom sastavu imaju patrolni čamac imena Lomor. Na osnovu sporazuma odbrana je zagarantovana od strane SAD. [26][27][28]
7   Mikronezija Od osnivanja države ne posjeduju vojsku. Jedino postoje policijske snage zadužene za unutrašnju sigurnost i obalsku stražu. U svom sastavu imaju i patrolne čamce FSS Palikir, FSS Micronesia i FSS Independence Pacific klase. Posjeduju i jedan avion koji obično koristi predsjednik i koji je doniran od strane Kine i to je avion Harbin Y-12. Na osnovu sporazuma odbrana je zagarantovana od strane SAD. [29][30][31]
8   Nauru Australija je zadužena za odbranu sporazumom između ove dvije zemlje. Međutim Nauru posjeduje policijske snage koje obezbjeđuju unutrašnju sigurnost. [32][33][34][35][36]
9   Palau Od osnivanja posjeduju samo policijske snage, i obalsku stražu sa 30-ak članova koji posjeduju dva patrolna čamca Remeliik i poklon Japana čamac Kedam. Na osnovu sporazuma odbrana je zagarantovana od strane SAD. [37][38][39]
10   Sveta Lucija Imaju dvije policijske jedinice od 116 ljudi zadužene za unutrašnju bezbjednost. Odbrana je u nadležnosti Regionalnog sistema sigurnosti. Vojni budžet im iznosi 5 miliona američkih dolara. [40][41]
11   Sent Vinsent i Grenadini Imaju dvije policijske jedinice od 691 čovjeka zadužena za unutrašnju bezbjednost sa 23 policijske stanice. Svi u komandi mornarice su školovani u Kraljevskoj ratnoj mornarici. Odbrana je u nadležnosti Regionalnog sistema sigurnosti. [42][43]
12   Samoa Od osnivanja država ne posjeduju vojsku. Jedino postoje policijske snage zadužene za unutrašnju sigurnost i obalsku stražu. U svom sastavu imaju i patrolni čamac Nafanua. Po sporazumu iz 1962. godine Novi Zeland je odgovoran za odbranu. [44][45][46]
13   Solomonska Ostrva Vojska je postojala sve do velikog etničkog konflikta, gdje je uz pomoć Australije, Novog Zelanda i ostalih pacifičkih zemalja uspostavljen mir i zakon. Od tada vojska ne postoji, već postoje policijske snage koje imaju i ulogu obalske staže i posjeduju dva patrolna čamca Auki i Lata. Odbrana je povjerena RAMSI sve do 30. juna 2017. godine. [47][48][49][50][51]
14   Tuvalu Od osnivanja posjeduju policijske snage koje imaju i zadatak obalske straže i u svom sastavu imaju patrolni čamac imena Te Mataili. [52][53][53]
15   Vatikan Posjeduju Vatikansku žandarmeriju za unutrašnju bezbjednost. Švajcarska garda je naoružana jedinica koje se brine za bezbjednost Pape. Ne posjeduje sporazum sa Italijom, jer bi prekršilo neutralnost Vatikana, ali formalo Vatikan štiti Vojska Italije. [54][55][56][57]

Zemlje bez redovne, ali sa ograničenom vojskom uredi

Zemlje bez redovne, ali sa ograničenom vojskom
Br. Zemlja Tekst Izvor(i)
1   Kostarika Ustavom (čl. 12) je vojska zabranjena za vrijeme predsjednika Hoze Figeres Ferera prvog decembra 1948. godine kada je on u ceremoniji razbio zid maljem simbolizujući kraj vojne vlasti. Vojni budžet je raspoređen na kulturu i obrazovanje. Posjeduje žandarmeriju ograničenih kapaciteta koja ima ulogu sprovođenja zakona i unutrašnje bezbjednosti, sprečavanja šverca narkotika, kontrola granice i obezbjeđivanje turističkih lokacija. Moto ove jedinice je Bog, otadžbina i čast!. U svom sastavu posjeduju 15 aviona među kojima su i jedan Aero Commander 500, tri Cessna 206, četiri Piper PA-31 Navajo i četiri helikoptera MD 500. [12][58][58][59][60]
2   Island Ne posjeduje vojsku od 1869. godine, ali je aktivni član NATO-a. Posjeduju sporazum sa SAD koje održavaju islandsku vojsku od 1951. do 2006. godine. Vojni aerodrom Keflavik zatvoren je 2006. nakon 55 godina. Međutim, vlada SAD je objavila da će nastaviti pružati podršku Islandu, ali bez stacioniranja svojih trupa na Islandu. Nemaju vojsku ali još održavaju tim za krizne situacije i policijske jedinice za podršku, protiv-vazdušni sistem odbrane i obalsku stražu. Još imaju i sporazume sa Norveškom, Danskom i ostalim članicama NATO-a. Obalska straža Islanda posjeduje četiri plovila od kojih je jedan ICGV Týr napravljen 1974. godine i posjeduju jedan avion i četiri helikoptera. U sastav obalske straže ulazi i sistem vazdušne odbrane sa radarskim kompleksima koji je osnovan 1987. godine. [8][61][62][63][64][65][66][67][68]
3   Mauricijus Mauricijus ne posjeduje redovnu vojsku još od 1968. godine. Sva vojska i policija sadrži 10.000 aktivnog ljudstva. 8.000 ljudi se nalazi pod komandom policije i zaduženo za sprovođenje zakona. Oko 1.500 ljudi se nalazi u specijalnoj jedinici, a 500 u mornarici. Vojni savjetnici koji za njih rade su iz Indije i Ujedinjenog Kraljevstva. Od aviona posjeduju po jedan Dornier Do 228, Britten-Norman Defender, Eurocopter Fennec, HAL Dhruv i tri helikoptera Aérospatiale Alouette III. Pored toga posjeduju i nekoliko patrolnih čamaca Zhuk, Sarojini Naidu i Kora klase. [69][70][71][72][73]
4   Monako u 17. vijeku su odlučili da svoju vojsku svedu na minimum. Odbrana je pod odgovornišću Frnacuske, ali ipak Monako ima dva odreda u sklopu svoje vojske sa ukupno 255 pripadnika i njihov primarni zadatak je zaštita princa Monaka. Policija je zadužena za unutrašnju bezbjednost. takođe posjeduju još i četiri mala broda koji vrše obalsku stražu. [4][74][75][76][77][78][79][80]
5   Panama Panama je ukinula vojsku 1990. za vrijeme predsjednika Giljerma Endara što je potvrđeno ustavnim promjenama iz 1994. godine. Ipak u sastavu imaju policiju, graničnu službu, avionski servis koji zajedno imaju male vojne mogućnosti. U svom sastavu posjeduju 3 aviona CASA C-212 Aviocar, 3 Cessna 208 Caravan i još nekoliko transportnih aviona, a od helikoptera 8 Bell 407 američke proizvodnje i 6 AgustaWestland helikoptera italijanske proizvodnje koji služe za borbu protiv proizvodnje narkotika. Obalska straža posjeduje 11 patrolnih čamaca američke proizvodnje. [81][82][83][84][85]
6   Vanuatu Vanuatu ima policijske snage koje su zadužene za unutrašnju bezbjednost. Vojska je sastavljena od 300 muškaraca i žena koji su opremljeni dugim cijevima. [86][87][88]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „National Security”. www.government.is (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  2. ^ „Police Department / Ministry of Interior / The Government / Government & Institutions / Portail du Gouvernement – Monaco”. en.gouv.mc (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  3. ^ „Comparative Criminology | Europe – Monaco”. Rohan.sdsu.edu. 1. 1. 2002. Arhivirano iz originala 30. 4. 2012. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  4. ^ a b USA International Business Publications (2009). Monaco Country Study Guide (na jeziku: engleski). Int'l Business Publications. str. 46—47. ISBN 978-1-4387-3361-6. Arhivirano iz originala 26. 01. 2019. g. Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  5. ^ „Monaco”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  6. ^ „BOE.es – Documento BOE-A-1993-16868”. www.boe.es (na jeziku: španski). 30. 6. 1993. Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  7. ^ „Andorra Defense Forces 1990 – Flags, Maps, Economy, Geography, Climate, Natural Resources, Current Issues, International Agreements, Population, Social Statistics, Political System”. www.theodora.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  8. ^ a b „Iceland Defense Force”. Global Security. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  9. ^ „U.S. Military Forces Leaving Iceland”. Usmilitary.about.com. Arhivirano iz originala 13. 02. 2009. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  10. ^ a b „Treaty Establishing the Regional Security System (1996)”. U.S. Department of State (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  11. ^ SCHANCHE, DON A. (17. 3. 1990). „Breakup of Palace Guard Helps to Demilitarize Haiti”. Los Angeles Times (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  12. ^ a b Heritage, Andrew (2005). „Costa Rica”. Financial Times World Desk Reference (na jeziku: engleski). Dorling Kindersley Pub. str. 206—208. ISBN 978-0-7566-1099-9. Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  13. ^ Grant, Ash (20. 5. 2010). „Top 10 Countries Without Military Forces”. Toptenz.net (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  14. ^ „Non-militarization”. www.demilitarisation.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 11. 2. 2012. g. Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  15. ^ Martinez Casares, Andres; Guyler Delva, Joseph (19. 11. 2017). „Haitian army set to make controversial return after two decades”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  16. ^ Martin Jasmin, Yvan (15. 11. 2017). „Haiti Hasn't Had a Military in Years — It Does Now”. VOA (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  17. ^ „Andora”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  18. ^ „Overview. 26 countries without armies – APRED”. www.demilitarisation.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 26. 1. 2019. 
  19. ^ Overview. 26 countries without armies, ARPED
  20. ^ cited literally from The Caribbean: Defence and Security in the Anglophone Caribbean — The Roads to Cooperation. in A Comparative Atlas of Defence in Latin America and Caribbean, 2010 Edition, table Defence Force’s Mission, p. 113 (pp. 113—128, pdf p. 1)
  21. ^ „Kiribati”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  22. ^ „Kiribati”. Freedom House. Arhivirano iz originala 07. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  23. ^ Australian Government, Department of Defence (20. 11. 1943). „Operation KIRIBATI ASSIST – Department of Defence”. Defence.gov.au. Arhivirano iz originala 2. 5. 2012. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  24. ^ „Background Note: Liechtenstein”. United States Department of State. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  25. ^ „Imagebroschuere_LP_e.indd” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 5. 2013. g. Pristupljeno 19. 10. 2012. 
  26. ^ „Background Note: Marshall Islands”. United States Department of State. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  27. ^ „Marshall Islands”. www.freedomhouse.org. Arhivirano iz originala 27. 03. 2012. g. Pristupljeno 17. 01. 2019. 
  28. ^ „Top 10 Countries Without Military Forces | Top 10 Lists”. TopTenz.net. Pristupljeno 30. 3. 2013. 
  29. ^ „Inspection of Embassy Kolonia, Federated States of Micronesia (ISP-I-02-09)”. United States Department of State. Arhivirano iz originala 29. 8. 2007. g. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  30. ^ „Micronesia”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  31. ^ „Micronesia”. www.freedomhouse.org. Arhivirano iz originala 07. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 01. 2019. 
  32. ^ „Nauru”. The World Factbook. Arhivirano iz originala 17. 9. 2008. g. Pristupljeno 21. 9. 2008. 
  33. ^ „Guns in Nauru: Facts, Figures and Firearm Law”. Gunpolicy.org. Arhivirano iz originala 18. 07. 2010. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  34. ^ „Nauru”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  35. ^ „Comparative Criminology | Asia – Nauru”. Rohan.sdsu.edu. Arhivirano iz originala 21. 11. 2015. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  36. ^ „Nauru”. Freedom House. Arhivirano iz originala 17. 09. 2012. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  37. ^ „PALAU”. Encyclopedia of the Nations. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  38. ^ „Palau”. Freedom House. Arhivirano iz originala 07. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  39. ^ „Palau”. State.gov. 7. 2. 2012. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  40. ^ „Royal Saint Lucia Police Force”. Rslpf.com. 4. 11. 1961. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  41. ^ „Saint Lucian Military statistics, definitions and sources”. Nationmaster.com. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  42. ^ „Comparative Criminology | North America – Saint Vincent and the Grenadines”. Rohan.sdsu.edu. 27. 10. 1979. Arhivirano iz originala 22. 6. 2015. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  43. ^ „History”. Security.gov.vc. Arhivirano iz originala 25. 3. 2013. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  44. ^ „Samoa”. The World Factbook. Arhivirano iz originala 21. 05. 2016. g. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  45. ^ „Samoa”. State.gov. 1. 2. 2012. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  46. ^ „Samoa”. Freedom House. Arhivirano iz originala 07. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  47. ^ „Australian defence presence in solomon islands”. Australian Government Department of Defense. Arhivirano iz originala 17. 8. 2008. g. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  48. ^ The Solomons Islands 1998—2003 Arhivirano 2012-05-09 na sajtu Wayback Machine, britains-smallwars.com/.
  49. ^ „Solomon Islands”. Freedom House. Arhivirano iz originala 07. 03. 2013. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  50. ^ „Solomom Islands”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  51. ^ „Regional Assistance Mission to Solomon Islands – Home”. RAMSI. 26. 4. 2012. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  52. ^ „Country Context”. World Health Organization. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  53. ^ a b „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 03. 10. 2018. g. Pristupljeno 17. 01. 2019. 
  54. ^ „Vatican City”. World Desk Reference. Arhivirano iz originala 22. 11. 2006. g. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  55. ^ http://www.miwsr.com/2012/downloads/2012-008.pdf
  56. ^ „Vatican City”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  57. ^ „The Pope's Soldiers: A Military History of the Modern Vatican Modern War Studies: Amazon.co.uk: David Alvarez: Books”. Amazon.co.uk. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  58. ^ a b El Espíritu del 48. „Abolición del Ejército”. Pristupljeno 9. 3. 2008.  (Spanish)
  59. ^ „World Military Aircraft Inventory”, Aerospace Source Book 2007, Aviation Week & Space Technology, January 15, 2007.
  60. ^ „Historia militar de Costa Rica revive con los 100 años del Cuartel Bellavista”. La Nación, Grupo Nación (na jeziku: španski). Pristupljeno 4. 9. 2018. 
  61. ^ „U.S. Department of State: Iceland”. State.gov. 8. 11. 2011. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  62. ^ „A press release from the Norwegian Ministry of Foreign Affairs”. Regjeringen.no. 26. 4. 2007. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  63. ^ „An English translation of the Norwegian-Icelandic MoU at the website of the Norwegian Ministry of Foreign Affairs.” (PDF). Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  64. ^ Norway Post: Norway and Iceland to sign defence agreement Arhivirano 2007-09-29 na sajtu Wayback Machine
  65. ^ Aftenposten: Norway to help defend Iceland Arhivirano 2011-06-29 na sajtu Wayback Machine
  66. ^ „Danmarks Radio”. Dr.dk. 26. 4. 2007. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  67. ^ Roberts, John (2009). Safeguarding the Nation: The Story of the Modern Royal Navy. Seaforth Publishing. str. 116. ISBN 978-1-84832-043-7. 
  68. ^ „U.S. military returns to Iceland”. Pristupljeno 18. 4. 2018. 
  69. ^ „Background Note: Mauritius”. United States Department of State. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  70. ^ „Mauritian Military Data”. Nationmaster.com. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  71. ^ „Mauritius”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  72. ^ „Supply of 'DHRUV' Advanced Light Helicopter”. indiahighcom. Arhivirano iz originala 11. 05. 2015. g. Pristupljeno 4. 5. 2015. 
  73. ^ „World Air Forces 2004" pp. 74” (PDF). Flightglobal Insight. 2015. Pristupljeno 17. 5. 2015. 
  74. ^ [1] Arhivirano 2013-12-06 na sajtu Wayback Machine
  75. ^ [2] Arhivirano 2013-08-12 na sajtu Wayback Machine
  76. ^ „La Compagnie des Carabiniers de S.A.S. le Prince – Palais Princier de Monaco”. Palais.mc. Arhivirano iz originala 9. 6. 2012. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  77. ^ Rosenberg, Matt. „17 Small Countries of Less Than 200 Square Miles”. About. Arhivirano iz originala 04. 08. 2016. g. Pristupljeno 23. 12. 2014. 
  78. ^ „Military in Monaco, Monaco Defense – Allo' Expat Monaco”. Arhivirano iz originala 2. 12. 2014. g. Pristupljeno 23. 12. 2014. 
  79. ^ Les moyens. gouv.mc
  80. ^ Carabiniers du Prince (Compagnie des). gouv.mc
  81. ^ „The Panama Defense Forces”. Library of Congress. Pristupljeno 27. 2. 2008. 
  82. ^ „Panama”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 
  83. ^ „Panama military – Flags, Maps, Economy, Geography, Climate, Natural Resources, Current Issues, International Agreements, Population, Social Statistics, Political System”. Photius.com. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  84. ^ „Panama homeland security signs for six AW139s”. flightglobal.com. Pristupljeno 14. 5. 2015. 
  85. ^ „World Air Forces 2018”. Flightglobal Insight. 2018. Pristupljeno 14. 1. 2018. 
  86. ^ „Vanuatu”. Freedom House. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  87. ^ „The Vanuatu Police Force”. Epress.anu.edu.au. Arhivirano iz originala 19. 4. 2012. g. Pristupljeno 17. 6. 2012. 
  88. ^ „Vanuatu”. The World Factbook (2024 izd.). Central Intelligence Agency. 

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Списак_држава_без_војске&oldid=27426837”