Franc Rojšek Jaka (Slape, kod Ljubljane, 14. jun 1914Celje, 11. avgust 1975) učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-major JNA i narodni heroj Jugoslavije.

franc rojšek
Franc Rojšek
Lični podaci
Datum rođenja(1914-06-14)14. jun 1914.
Mesto rođenjaSlape, kod Ljubljane, Austrougarska
Datum smrti11. avgust 1975.(1975-08-11) (61 god.)
Mesto smrtiCelje, SR Slovenija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411965.
Čingeneral-major
Heroj
Narodni heroj od13. septembra 1952.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Orden ratne zastave Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom
Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 12. juna 1914. godine u selu Slape, u blizini Ljubljane. Poticao je iz zemljoradničke porodice, a nakon školovanja je ostao na selu i bavio se raznim fizičkim poslovima. Rano se povezao sa revolucionarnim radničkim pokretom i čitao marksisitičku literaturu, a 1940. godine je postao član tada ilegalne Komunističke partije Slovenije (KPS).[1]

Delujući kao komunista u svom selu i okolni, nakon okupacije Jugoslavije 1941. godine je aktivno radio na organizovanju Narodnooslobodilačkog pokreta (NOP). Radio je na prikupljanju oružja, okupljanju ljudi i drugim poslovima vezanim za pripremu oružanog ustanka. Sve do 1942. godine, kao partijski aktivista je delovao na terenu Vevčeg polja, gde je radio na organizovanju odbora Oslobodilačkog fronta (OF) i partizanskih jedinica, a učestvovao je i u raznim diverzantskim akcijama.[1]

Polovinom maja 1942. godine je stupio u partizanski odred, gde je najpre bio vodnik. Već u prvim borbama se istakao kao hrabar i požrtvovan borac. Kako je iskazivao veliko interesovanje za politički rad i dalje marksističko obrazovanje, bio je nakon političke obuke postavljen za političkog komesara bataljona Druge grupe partizanskih odred Slovenije, sa kojim je učestvovao u boraba u Gorenjskoj i Dolenjskoj. Pored političkog rada sa borcima, veliku pažnju je posvećivao radu sa narodom, objašanjavajući mu ciljeve Narodnooslobodilačkog pokreta, kao i težnje okupatora i domaćih izdajnika.[1]

Septembra 1942. godine kada je formirana Četvrta slovenačka udarna brigadaMatija Gubec”, Francov bataljon je ušao u njen sastav. Početkom januara 1943. godine je bio postavljen za zamenika komandanta Trećeg bataljona, a sredinom jula za komandanta Prvog bataljona. Nakon kapitulacije Italije, septembra 1943. godine kada je došlo do naglog razvoja Narodnooslobodilačke borbe u Sloveniji, kao starom iskusnom borcu mu je bila poverena dužnost Desete slovenačke ljubljanske udarne brigade, sa kojom je od kraja 1943. do polovine 1944. godine vodio gotovo neprekidne borbe sa nemačkim okupatorom i kvinsliškim snagama na Kurešleku, Ilovoj Gori, Mokrecu, Polomu i Hrastu, Dubu, Ajdovc, Jelenovom žlebu, Ribnici i delovima Gorskog kotara i Hrvatskog primorja.[1]

Polovinom 1944. godine Glavni štab NOV i PO Slovenije ga je kao iskusnog rukovodioca uputio u Slovenački primorje, gde je preuzeo najpre dužnost zamenika komandanta, a potom komandanta 30. slovenačke divizije, sa kojom je u zimu 1944/45. godine vodio veoma teške borbe na Trnovskoj Planoti, Crnom vrhu, Vipavskoj dolini, Colu, Predmeji i Krasu. U ovim borbama se istakao kao umešan komandant, a divizija je pod njegovim zapovedništvom zabeležila značajne pobede, kao što je oslobođenje Trnova i zarobljavanje elitne okupatorske jedinice. Tokom završnih operacija za oslobođenje Jugoslavije, 30. slovenačka divizija je učestvovala u borbama za oslobođenje Gorskog kotara, Hrvatskog i Slovenačkog primorja.[1]

Nakon oslobođenja zemlje, Franc Rojšek je nastavio profesionalnu vojnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Završio je Višu vojnu akademiju i nalazio se na mnogim odgovornim dužnostima. Penzionisan je 1965. godine u činu general-majora.[2]

Nakon penzionisanja je živeo u Celju, gde je bio aktivan društveno-politički radnik, delujući u opštinskoj organizaciji Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR). Preminuo je 11. avgusta 1975. godine u Celju.[2]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden ratne zastave, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, Orden partizanske zvezde sa puškama i dr. Ordenom narodnog heroja je odlikovan 13. septembra 1952. godine.[3][2]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d Narodni heroji 1982, str. 175.
  2. ^ a b v Narodni heroji 1982, str. 176.
  3. ^ Ko je ko 1957, str. 613.

Literatura uredi

  • Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd. 1957. 
  • Ko je ko u Jugoslaviji. Beograd: Hronometar. 1970. 
  • Narodni heroji Jugoslavije tom II. Beograd: Narodna knjiga. 1982.