Hronologija radničkog pokreta kod južnoslovenskih naroda do 1879.

sledeća celina:
1919—1929. ►

Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za radnički i socijalistički pokret kod južnoslovenskih naroda koji su se dogodili do 1879 godine. Hronologija se bavi događajima na području bivše Jugoslavije, a tada Austrougarske i Osmanlijskog carstva, kao i nezavisnih država Kneževine Srbije i Knjaževine Crne Gore i opštim događajima vezanim za međunarodni radnički pokret i južnoslovenske narode.

Napomena: Za događaje koji su se odigravali na teritoriji današnjih država Srbije (bez Vojvodine), Crne Gore i Makedonije, gde je do 1919. bio na snazi stari kalendar, odnosno julijanski kalendar, u zagradi se nalazi datum po starom kalendaru.


1842. 1848. 1849. 1850. 1853. 1857. 1858. 1864. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1878.


1842. godina

uredi

u toku juna

uredi
  • U Beogradu tipografski radnici Državne štamparije stupili u štrajk zahtevajući povoljnije uslove rada (prema dosadašnjim istraživanjima ovo je bio prvi radnički štrajk u Srbiji).[1]
 
Naslovna strana komunističkog manifesta

u toku septembra

uredi

1848. godina

uredi

21. februar

uredi

2. decembar

uredi

u toku 1848.

uredi

1849. godina

uredi

9. avgust (28. jul po s.k.)

uredi
  • U Beogradu nosači zaposleni pri carinarnici na Savi stupili u štrajk zahtevajući povećanje mesečne plate za 2 talira. Štrajk je uspešno završen.[1]

1850. godina

uredi

28. mart

uredi

1853. godina

uredi

u toku oktobra

uredi

1857. godina

uredi

7. novembar (26. oktobar po s.k.)

uredi

u toku decembra

uredi
  • U Majdanpeku došlo do protesta oko 230 otpuštenih rudara, od kojih su većina bili stranci.[1]


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1858. godina

uredi

u toku decembra

uredi

1860. godina

uredi

13. avgusta

uredi

26. septembra

uredi

1864. godina

uredi

28. septembar

uredi
  • U Londonu osnovano Međunarodno udruženje radnika — prva međunarodna revolucionarna organizacija proletarijata poznata i pod nazivom Prva internacionala. Ovo udruženje postojalo je do 1876. i imalo je velikog uticaja na južnoslovenske narode, gde se pod njegovim uticajem javljaju prvi socijalisti, pokreću se prvi socijalistički listovi i prevodi marksističke literature.[1]

1866. godina

uredi

4. mart

uredi

1867. godina

uredi

u toku aprila i maja

uredi
  • Turci predali ključeve gradova knezu Mihailu i njihova vojska otpočela povlačenje iz Srbije.

20. oktobar

uredi
  • U Osijeku održana osnivačka skupština „Osječkog radničko-obrazovnog društva“.[2]


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1868. godina

uredi

9. februar

uredi

10. jun (29. maj po s.k.)

uredi

2. avgust

uredi

24. septembar

uredi

1869. godina

uredi

13. april

uredi

1. maj

uredi
  • U Budimpešti pokrenut nedeljni list „Tipografija“, glasilo tipografskih radnika. U listu su sarađivali i tipografski radnici sa teritorije Vojvodine. Pod uticajem ovog časopisa i u Vojvodini su se počeli organizovati štamparski radnici.[3]

20. septembar

uredi
  • U Zagrebu održan sastanak oko 150 radnika i obrtnika s namerom da osnuju radničko društvo.[3]

u toku oktobra

uredi
  • U Rijeci radnici kovačkih, postolarskih i stolarskih radionica stupili u štrajk. Štrajkači su tražili da im se smanji radno vreme (koje je tada trajalo 13 časova) i Gradskom veću su uputili zahtev da posreduje između radnika i poslodavaca.[3]


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1870. godina

uredi
 
Karl Marks (1818—1883)
 
Spomen-ploča na zgradi Tipografskog društva u Zagrebu

20. februar

uredi
  • U Ljubljani održana Osnivačka skupština „radničkog-prosvetnog društva“ na kojoj je učestvovalo oko 400 učesnika.[3]

21. februar (9. februar po s.k.)

uredi
  • U Beogradu na zboru šest stolarski i osam bravarskih majstora doneta odluka o osnivanju Prve stolarsko-bravarske družine.[3]

3. april

uredi
  • U Budimpešti osnovana „Opšta radničko-bolesnička i invalidska kasa“ koja je delovala u okvir Opšteg radničkog društva sa ciljem da na osnovu uzajamnosti pruži pomoć svojim članovima u slučaju bolesti ili invaliditeta. U početku članovi su bili samo radnici iz Budimpešte, a od 1874. se otvaraju ispostave i u Beloj Crkvi, Vršcu, Pančevu, Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), Velikoj Kikindi, Subotici i dr.[3]

7. maj (25. april po s.k.)

uredi

26. april

uredi
  • U Mariboru izbio prvi štrajk krojačkih pomoćnika, koji su tražili bolje uslove rada i povećanje nadnica. Štrajk je uspešno završen 29. aprila.[4]

16. jun

uredi

5. jul

uredi

24. jul

uredi
  • U Zagrebu održana skupština tipografskih radnika na kojoj je osnovano „Tipografičko društvo za međusobno podupiranje i naobraženje“, koja je obuhvatala sve grafičke radnike u Hrvatskoj i Slavoniji.[4]

16. septembar (4. septembar po s.k.)

uredi
  • U Beogradu potvrđena pravila Prve potrošačke kooperative. Oko njenog osnivanja i rada posebno se angažovao Svetozar Marković.[4]

25. oktobar

uredi
  • U Osijeku krojački pomoćnici stupili su u štrajk tražeći povećanje zarade i ograničenje radnog vremena na 10 sati. Zbog pretnje policije, deo štrajkača se posle tri dana vratio na posao, usled čega je štrajk propao.[4]


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1871. godina

uredi

21. januar (9. januar po s.k.)

uredi
  • U Šapcu na inicijativu socijalista doneta odluka o osnivanju Obućarske družine, kao proizvođačke kooperative.[4]

28. januar (16. januar o s.k.)

uredi
  • U Beogradu na radničkom zboru doneta odluka o osnivanju Opšteg radničkog društva. Tada su bila usvojena i pravila društva, koja vlasti nisu htele da potvrde.[4]

u toku januara

uredi
  • U Beogradu doneta odluka o osnivanju Prve krojačke družine, na kooperativnoj osnovi. Ova družina je otpočela sa radom tokom februara.[4]
 
Barikade u Parizu 1871.

18. mart

uredi
  • U toku francusko-pruskog rata u Parizu izbila pobuna radnika u kojoj je grad oslobođen i stvorena „Pariska komuna“. Ova kratkotrajna država bila je prva „radnička država“ na svetu u kojoj je sproveden niz društvenih reformi koja su kasnije imale dosta uticaja na dalji tok razvitka socijalističke ideologije. Snage odane francuskoj vladi, uz prusku pomoć, su uspele da uguše revoluciju. U toku tzv „krvave nedelje“ od 21. do 28. maja ubijeno je preko 30.000 Parižana.[4]

30. mart

uredi
  • U Ljubljani otpočeo štrajk krojačkih pomoćnika, koji je okončan povišicom nadnica od 20%.[4]

3. april

uredi
  • U Ljubljanu došao Johan Most, jedan od vođa austrijskog radničkog pokreta. On je trebalo da održi govor na radničkom zboru, ali su vlasti taj skup zabranile.[4]

6. april

uredi
  • U Mariboru održan radnički zbor na kom je govorio Johan Most. Mariborsko obrazovno radničko društvo se tada, posle podele u austrijskom radničkom pokretu (na umerene i radikale) našlo u rukama radikalne struje, koju je predvodio Most.[4]

20. april

uredi
 
Naslovna strana prvog broja lista Radenik iz 1871.

29. april (17. april po s.k.)

uredi

3. maj

uredi
  • U Zagrebu izbio štrajk stolara. Policija je u cilju zaustavljanja štrajka najpre uhapsila vođe štrajka, a potom su sledećeg uhapšeni i ostali štrajkači. Ubrzo su svi pušteni na slobodu.[5]

13. jun (1. jun po s.k.)

uredi

18. jun

uredi
  • U Vršcu osnovano Vršačko opšte radničko društvo čiji je cilj bio stručno i kulturno obrazovanje radnika, kao i održavanje slobodnih konferencija i drugih aktivnosti. Zbog političkih govora, koji su bili česti na radničkim zborovima, društvo je 1875. godine bilo zabranjeno.[5]

22. jul

uredi
  • U Ljubljani izbio štrajk radnica fabrike bombona i slatkiša. Uz pomoć policije, štrajk je bio ugušen, a dve radnice, koje su bile organizatorke štrajka, su otpuštene.[5]

25. jul (13. jul po s.k.)

uredi


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1872. godina

uredi

13. januar

uredi

20. mart (8. mart po s.k.)

uredi

22. avgust (10. avgust po s.k.)

uredi
  • Knez Milan Obrenović postao punoletan i preuzeo vladarske dužnosti od namesništva.

1873. godina

uredi

19. januar

uredi
  • U Zagrebu održana Osnivačka skupština Zagrebačkog radničkog društva. Skupština, kojoj je prisustvovalo oko 200 radnika, usvojila je pravila društva, koja su bila odobrena od Zemaljske vlade.[6]

23. januar

uredi
  • U Zemunu pokrenut prvi socijalistički pedagoški časopis Učitelj. Ovaj prvi broj je izašao pod uredništvom Mite Neškovića. Drugi broj pod uredništvom Nikole Brašovana štampan je u Vršcu. Generalna komanda u Zagrebu je 18. januara 1874. donela odluku o zabrani časopisa.[6]

4. oktobar

uredi
  • U Zagrebu izašao prvi broj lista Radnički prijatelj. Osnivači lista su bili zagrebački socijalisti, a cilj lista je bio političko obrazovanje radničkog staleža i širenje društvenog života. List je izlazio dva puta mesečno, pola na hrvatskom, a pola na nemačkom jeziku. Poslednji broj lista izašao je 25. aprila 1875. godine.[6]

29. oktobar

uredi
  • U Zagrebu Zemaljska vlada odobrila pravila „Društva tiskarah i slovarah u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji“, čime je ovo društvo proširilo svoje delovanje na celu Hravtsku i istovremeno postalo preteča Saveza strukovnih organizacija tipografa.[6]

16. novembar

uredi
  • U Celju osnovano Radničko obrazovno društvo. Društvo je u junu 1875. rasformirano.[6]


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1874. godina

uredi
 
Svetozar Marković (1846-1875)

u toku januara

uredi

5. jul

uredi

9. jul

uredi

27. jul (15. jul po s.k.)

uredi

3. avgust (22. jul po s.k.)

uredi
  • U Beogradu objavljen prvi broj teorijskog, književnog i naučnog časopisa Rad. List je bio pokrenula socijalistička grupa Svetozara Markovića i izlazio je do 5. aprila 1875. (5. juna po s.k.).[6]

1875. godina

uredi

25. januar

uredi
  • U Mariboru osnovano Opšteobrazovno radničko društvo.[6]

21. februar

uredi
  • U Zagrebu Zagrebačko radničko društvo, koristeći novi „Zakon o slobodi sastajanja“, organizovalo prvu javnu radničku skupštinu u prostorijama gradske pivare na kojoj je prisustvovalo oko 300 radnica.[6]

10. mart (26. februar po s.k.)

uredi


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  

1876. godina

uredi
 
Spomenik „Topolivcu“ u Kragujevcu, ispred zgrade Zastave

1. januar (20. decembar 1876. po s.k.)

uredi
  • U Beogradu Vlada Kneževine Srbije potvrdila pravila Družine tipografskih radnika. Ovo društvo je u početku imalo samo prosvetno-potporni karakter, a od 1896. definitivno je preraslo u sindikalnu organizaciju.[7]

27. februar (15. februar po s.k.)

uredi
  • U Kragujevcu održane demonstracije radnika i sledbenika Svetozara Markovića. Ove demonstracije poznate su u istoriografiji kao „Crveno barjače“ — u Kragujevcu su na opštinskim izborima 13. novembra 1875. (1. novembar po s.k.) pobedili socijalisti, a vlasti su da bi sprečili predaju opštinske vlasti socijalistima za 27. februar (15. februar po s.k.) sazvale zbor građana, u nadi da će na njemu dođi do izražavanja nepoverenja građana prema socijalistima. Zakazani zbor, je uz masovno učešće radnika izglasao poverenje opštinskom odboru. Ova pobeda obeležena je masovnim radničkim demonstracijama. Povorka demonstranata, na čelu sa crvenom zastavom, na kojoj je bila ispisana reč „Samouprava“ i uz zvuke „Marseljeze“ prodefilovala je centralnim kragujevačkim ulicama.[7]

30. jun

uredi

1878. godina

uredi

13. jun

uredi

29. jul

uredi
  • Započela austrougarska okupacija Bosne i Hercegovine. Tokom ulaska austrijske vojske u Bosnu i Hercegovinu u mnogim mestima su joj Turci, uprkos zabrane sultana, pružali otpor (okupacija je trajala do 1908. kada je izvršena aneksija).

u toku septembra

uredi


  1842.   1848.   1849.   1850.   1853.   1857.   1858.   1864.   1866.   1867.   1868.   1869.   1870.   1871.   1872.   1873.   1874.   1875.   1876.   1878.  


Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Hronologija 1 1980, str. 1.
  2. ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 2.
  3. ^ a b v g d đ e Hronologija 1 1980, str. 3.
  4. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj Hronologija 1 1980, str. 4.
  5. ^ a b v g d đ e ž Hronologija 1 1980, str. 5.
  6. ^ a b v g d đ e ž z i Hronologija 1 1980, str. 6.
  7. ^ a b v Hronologija 1 1980, str. 7.

Literatura

uredi
  • Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta. 1963.  COBISS.SR 54157575
  • Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980.  COBISS.SR 1539739342
  • Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985.  COBISS.SR 68649479