Šah

друштвена игра

Šah (od pers. شاه [šâh, shah] — „kralj“) sportska je igra na ploči (tabli) za dva igrača.

Šahovska tabla
Persijski mladići igraju šah. Šah se igrao u Persiji još od 3. veka
Šah sa figurama u obliku zmajeva u galeriji na Grenvil ostrvu u Vankuveru

Istorija šaha uredi

 
Šahovska partija sa živim figurama, 1924. godine

Ne postoje pouzdani podaci o njegovom postanku. Najverovatnije je da se pojavio pre više od 2.000 godina.[1] Prilikom arheoloških iskopavanja u Uzbekistanu nađene su dve figurice od slonovače koje pripadaju periodu vladavine cara Huviške (II vek). Stručnjaci smatraju da su to šahovske figurice. U V veku nastala je u Indiji posebna vrsta vojne igre na drvenoj ploči — „čaturanga“, što znači četverodeoni. Čaturanga je kao daleki predak današnjeg šaha bila igra koja je odražavala sastav i poredak tadašnje indijske vojske, koju su sačinjavala 4 roda: pešadija, konjica, slonovi i borna kola, a u sredini su se nalazili radža (kralj) i njegov savetnik mantrin (današnja kraljica ili dama). Kretanje figura određivalo se bacanjem kocke.

Igru su u VI veku prihvatili Persijanci (čatrang), a od njih u VII veku Arapi su osvajanjem Irana preuzeli i tokom naredna dva veka bila je veoma popularna u arapskim zemljama.[2] Održavani su mečevi između najboljih igrača, proučena su moguća otvaranja (tabije) i sastavljeni su prvi problemi otvaranja (mansube). Halif Harun al Rašid je poslao krajem VIII veka francuskom vladaru Karlu Velikom na poklon šah od slonove kosti.

U IX veku Arapi su je pod imenom „šatrandž“ preneli u Španiju, Šatrandž predstavlja viši oblik čaturange. Ishod borbe više ne određuje slučaj (bacanje kockice), već logika i snalažljivost igrača. Igra postiže veliku popularnost i širi se po evropskim zemljama sve do Islanda. Francuski kralj Luj IX je 1254. godine izdao specijalni edikt koji je zabranjivao igranje šaha. U Evropi je šah usavršen uvođenjem rokade i povećanjem dejstva kraljice i lovca (kod Arapa je kraljica mogla ići samo po jedno polje ukoso, a lovac je mogao da skače ukoso na svako treće polje: pošto je teško bilo izvesti mat, postojala su dva načina da se pobedi - usamljivanjem protivničkog kralja i patom, koji se računao kao pobeda za patiranu stranu). Sa reformom su ukinuta ova dva načina pobede [3].

Usavršavanjem od drevne čaturange igra je poprimala današnji oblik. Nastala je u XV veku kada se 1497. godine pojavilo prvo štampano delo o šahu koje je napisao španski šahist Lusena. Njegovo delo su nastavili u XVI i XVII veku Španac Rui Lopez i Italijani Polerio i Greko, sve dok u XVIII veku francuski šahovski majstor Filidor delom Analiza šahovske igre (franc. Analyse des Échecs) nije postavio temelje savremenoj šahovskoj teoriji.[4]

Pravila igre uredi

Šah se igra na kvadratnoj ploči (tabli) koja se naziva šahovska tabla (ploča). Tabla je podeljena na 8 kolona i 8 redova polja, dakle sadrži 64 polja koja su naizmenično crne i bele boje.

Polja mogu biti nacrtana (štampana) ili na posebnom stolu koji se naziva šahovski sto i služi prvenstveno za igranje šaha.[5]

Šahovske
figure
  Kralj
  Kraljica
  Top
  Lovac
  Skakač
  Pešak

Svaki igrač počinje igru sa 16 figura. Figure su: kralj, kraljica (ili dama), top (ili kula) — 2 komada, skakač (ili konj) — 2 komada, lovac (ili laufer) (2 komada), pešak (ili pion) — 8 komada. Jedan igrač igra belim, a drugi crnim figurama, naizmenično pomerajući svoje figure, pri čemu beli ima prednost prvog poteza.

Cilj igre je dovesti protivnika u šah-mat (šah-mat znači mrtav kralj) situaciju.

Šah-mat je situacija kada je kralj napadnut i ne postoji način da se zaštiti od napada ili da se pomeri na nenapadnuto polje. U slučaju šah-mata (kraće mat), partija se završava, a pobednik je igrač koji je matirao suparnika. Osim mata, kad je pobednik poznat, partija može da rezultuje i remijem ili pat pozicijom - tada je rezultat nerešen.

Pat je situacija kada je jedan od igrača na potezu, ali ne može da pomeri ni jednu svoju figuru.

Remi je situacija kada nijedan igrač ne može dati mat drugom igraču, uglavnom usled nedostatka figura ili kada oba igrača procene da ne mogu nadigrati svog protivnika, tada dogovorno zaključuju remi, i to se zapisuje ½:½, tj. poen se deli.

Nekada je postojalo pravilo da se u slučaju pata ili remija računa da su oba igrača izgubila, ili se igralo sve dok neko ne bi pobedio, međutim pošto je to moglo drastično da se oduži, da bi ubrzali odigravanje turnira, FIDE (franc. Fédération Internationale des Échecs - Međunarodna šahovska federacija) je donela današnje pravilo o podeli poena.

Šahovska notacija uredi

Ovaj članak koristi algebarsku šahovsku notaciju kako bi se opisali šahovski potezi.


Praćenje poteza koje je obavezno prilikom svih takmičenja.

Postoje nekoliko vrsta notacija: algebarska, opisna (primjenjuje se kod anglosaksonskih zemalja), Forsajtova, Udemanov kodeks itd.

U algebarskoj notaciji, koja se najviše koristi, prvo se beleži znak figure i polje sa kojeg se polazi (kralj — K, dama — D, top — T, lovac — L, skakač — S, dok se pešak ne obeležava početnim znakom figure); a potom se doda crtica i linija (od a do h) i red (od 1 do 8) polja na koje figura stupa.

Ako potez sadrži uzimanje protivničke figure, onda umesto crtice stavljaju se dve tačke.

Ako se potezom daje „šah“, onda se stavlja na kraju znak +.

Mala rokada se označava ovako: 0-0.

Velika rokada se označava ovako: 0-0-0.

Kad se pokreće pešak, napred se ne stavlja njegov znak.

Kao čest primer upotrebe notacije uzima se kratka partija s temom Legalovog mata:

1. e2-e4 e7-e5 2. Lf1-c4 d7-d6 3. Sg1-f3 h7-h6 4. Sb1-c3 Lc8-g4? (znakom pitanja se označava slab potez, a uzvičnikom odličan) 5. Sf3:e5! Lg4:d1? 6. Lc4:f7+ Ke8-e7 7. Sc3-d5 mat.

Postoji i kratka algebarska notacija, koja je daleko češće u upotrebi u turnirskoj praksi od duge algebarske notacije. Po njoj bi se navedena partija zapisala ovako:

1. e4 e5 2. Lc4 d6 3. Sf3 h6 4. Sc3 Lg4? 5. S:e5! L:d1? 6. L:f7+ Ke7 7. Sd5# (mat se označava tarabicom).

Potezi koji označavaju uzimanje u kratkoj notaciji označavaju se dvotačkom (:), međutim, to nije neophodno pošto se podrazumeva.

Ako dve figure mogu odigrati na isto polje, u kratkoj notaciji potez se označava ovako:

  1. Ako su obe figure na istom redu:
    • početnim slovom figure
    • linijom na kojoj se nalazi
    • poljem na koje se postavlja.
  2. Ako su obe figure na istoj liniji:
    • početnim slovom figure
    • brojem reda na kojem se figura nalazi
    • poljem na koje dolazi.
  3. Ako su figure na različitim redovima i linijama, koristi se metoda 1.
Primer za 1.
abcdefgh
88
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Topovi belog nalaze se na poljima a1 i h1; Tab1 - top koji se nalazio na polju a1 pomera se na b-liniju; ili, Thb1 - top koji se nalazio na polju h1 pomera se na b-liniju.
Primer za 2.
abcdefgh
88
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Topovi belog nalaze se na poljima a1 i a8; T1a2 - top koji se nalazio polju a1 pomera se na drugi red; ili, T8a2 - top koji se nalazio na polju a8 pomera se na drugi red.
Primer za 3.
abcdefgh
88
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Skakači belog nalaze se na poljima d2 i g1; Sgf3 - skakač koji se nalazio na polju g1 pomera se na polje f3; ili, Sdf3 - skakač koji se nalazio na polju d2 pomera se na polje f3.

Ako dva pešaka mogu uzeti istu protivničku figuru ili pešaka, pešak koji vuče beleži se:

  • slovom linije na kojoj se nalazi
  • znakom :
  • oznakom polja na koje stupa
Primer za uzimanje
abcdefgh
88
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
Beli pešaci nalaze se na poljima e4 i c4, crni top na polju d5. Ako pešak sa e4 uzima topa, beleži se e:d5, a ukoliko pešak sa c4 uzima topa, beleži se c:d5.
Primer za promociju
abcdefgh
88
77
66
55
44
33
22
11
abcdefgh
U slučaju promocije pešaka beleži se potez pešakom, a odmah sledi početno slovo figure koja se postavlja na tablu. Primeri: a8D, h8S, d8L, f1T.

U Srbiji, šahovski potezi se mogu beležiti ćirilicom ili latinicom. Sudijska komisija Šahovskog saveza Centralne Srbije preporučuje upotrebu ćirilice.

Šahovska takmičenja uredi

Šahovska takmičenja mogu se podeliti na turnire, mečeve i timska takmičenja. O bilo kakvom takmičenju da se radi, za pobedu se dobija 1 poen, za remi ½ poena, dok se za izgubljenu partiju ne dobijaju poeni (retko kada organizatori šahovskih takmičenja odstupaju od ovog pravila).[6]

Šahovski turniri uredi

Šahovski turniri organizuju po kružnom sistemu (Soneborn-Berger - često se nazivaju samo Berger), zatim po švajcarskom, ševeninškom i nokaut sistemu.

Kružni sistem (Berger) uredi

Berger-turniri obično su zatvorenog tipa (igrači koji učestvuju, dolaze po pozivu organizatora). Kad je reč o kružnom sistemu (Soneborn-Berger), igra se po pravilu „svako sa svakim“. Minimalan broj igrača je tri, a može se organizovati da se igra jednokružno (svako sa svakim po jednu partiju), dvokružno (svako sa svakim po dve partije - jednu belim figurama, drugu crnim) itd. Ukoliko je za turnir prijavljen neparan broj igrača, u svakom kolu jedan igrač je slobodan (nema protivnika) i ne dobija poene. Pobednik turnira je igrač koji sakupi najveći broj poena. Ukoliko više takmičara ostvari jednak broj poena, uspešniji je onaj igrač čiji je veći zbir poena sa takmičarima iz gornje polovine konačne turnirske tabele. Ovaj sistem nosi ime po pobornicima ideje, engleskom šahisti Viljemu Sonebornu i austrijskom teoretičaru šahovske završnice Johanu Bergeru.

(vidi Bergerove tablice)

Švajcarski sistem uredi

Turniri koji se igraju po švajcarskom sistemu obično su otvoreni turniri (svako može da se prijavi za turnir) i za učešće obično se plaća upisnina. Najčešće, ovo su masovni turniri, sa velikim brojem učesnika i posle Drugog svetskog rata postali veoma su popularni u čitavom svetu, tako da su doneli ogromnu korist u popularizaciji šaha. Tvorac ovog sistema je Švajcarac dr J. Miler.

Pošto je broj učesnika turnira prevelik da bi igrao svako sa svakim kao kod turnira koji se igraju po Berger-sistemu, pre svakog kola pribegava se ciljanom parovanju. Na primer, pre nego što se potpuno završe sve partije prvog kola, još uvek se ne zna ko će sa kim igrati čak ni u sledećem, drugom kolu. To gotovo da isključuje mogućnost „domaćih“ priprema, i samim tim, smanjuje se broj eventualnih remija.[7]

Za švajcarski sistem, karakteristična su tri pravila:

  1. nijedan igrač ne može igrati sa istim protivnikom dva puta;
  2. u svakom kolu, igrači za protivnike imaju takmičare koji su im što bliže po broju poena na tabeli;
  3. posle svakog kola igrači moraju imati što izjednačeniji broj partija koje su odigrali sa belim, i sa crnim figurama.

Slično kao i kod turnira po Berger-sistemu, ukoliko je broj učesnika neparan, jedan takmičar u svakom kolu je slobodan pošto nema protivnika, s tom razlikom da slobodan igrač u švajcarskom sistemu dobija poen. Prema pravilima, slobodan je onaj igrač koji je u prethodnom kolu bio poslednji na turnirskoj tabeli. Dodatno, igrač ne može biti slobodan više od jedanput.

Sistem se može primeniti pri bilo kom broju učesnika i kola, za bilo koju aktivnost (mada se najčešće koristi u šahu) u kojoj se pojavljuju tri rezultata - pobeda, nerešeno (remi) i poraz.

Možda jedini nedostatak švajcarskog sistema je činjenica da poslednja kola nose izrazito veću težinu od prvih, odnosno važnija su za konačan plasman igrača. Ako takmičar započne turnir pobedama, u narednim kolima susreće se sa sve jačom opozicijom (zahvaljujući pravilu 2.), pa ga je kasnije lakše dostići igrač koji je započeo porazima.

Pobednik turnira je onaj učesnik koji sakupi najveći broj poena. Ukoliko u konačnom plasmanu više učesnika ostvare jednak broj poena, tada se uspešnijim smatra igrač koji je bolji uspeh ostvario po Buholc-koeficijentu. Buholc-koeficijent je u stvari zbir poena svih protivnika nekog igrača.

U Srbiji, pogotovo su popularni tzv. „vikend-turniri“ koji se organizuju po švajcarskom sistemu. Na „vikend-turnirima“, obično se u petak igraju dva kola, u subotu četiri, a u nedelju kada se turnir završava, poslednja tri kola.

Po švajcarskom sistemu igra se i na Šahovskim olimpijadama, koje FIDE organizuje svake 2 godine.

Ševeninški sistem uredi

Ševeninški sistem (negde Sheveningen sistem) predviđen je za ekipna takmičenja, gde svaki igrač jednog tima za protivnike ima sve igrače suparničkog tima.

Nokaut sistem uredi

Kup-sistem, u kom se u drugom kolu susreću pobednici iz prvog kola, u trećem kolu susreću se pobednici iz drugog kola, itd., sve dok se ne dođe do finala u kom igraju jedina dva takmičara koja su do tog momenta pobedila sve svoje suparnike. Onaj protivnik koji pobedi u finalu, postaje pobednik turnira.[8]

Mečevi uredi

Šahovski meč organizuje se između dva protivnika. Kako bi oba protivnika bila ravnopravna (npr. da imaju isti broj kola sa belim i crnim figurama), najčešće se mečevi organizuju tako da imaju paran broj kola. Ukoliko to nije slučaj, radi se o hendikep-mečevima. Pobednik šahovskog meča je igrač koji na kraju ostvari veći broj poena (odnosno pobeda).

Ekipna takmičenja uredi

Igraju timovi, jedan tim protiv drugog, tako što se igrači raspoređuju po tablama. Obično se za prvu tablu uzimaju najjači igrači tima. Svaki tim ima svog kapitena. Kapiten ekipe ne mora istovremeno biti igrač za tablom, može biti i neko treće lice. Kod ekipnih prvenstvenih susreta, kada ekipe u svakom kolu putuju, bele figure na prvoj tabli ima domaća ekipa.

Ekipna takmičenja mogu biti ligaška (na lokalnom ili nacionalnom nivou), ili su u pitanju šahovski dvoboji reprezentacija.

Ostala takmičenja uredi

Simultanke uredi

Postoje 3 oblika simultanke:

  1. Jedan igrač igra protiv više igrača tako što se kreće od table do table i svaki put povuče po potez. Obično se igra na 20-30 tabli, no bilo je pokušaja da se igra na rekordnom broju tabli.
  2. Jedan igrač igra protiv više igrača na većem broju tabli, pri čemu novi igrači sedaju na table onih koji su poraženi.
  3. Alternativna simultanka, u kojoj dva igrača igraju s više protivnika tako što naizmenično vuku poteze.

Hendikep-mečevi uredi

Hendikep-mečevi su šahovska takmičenja egzibicionog tipa (po svojoj prirodi, nisu po FIDE šahovskim pravilima), odnosno mečevi u kojima jedan protivnik ima neku prednost nad drugim (npr. stalno bele figure, ili više vremena za razmišljanje, ili figuru više itd).

Najveći hendikep-meč u istoriji koji je ikada organizovan je Kasparov protiv sveta. Meč se igrao 1999. godine na internetu. S jedne strane igrao je Gari Kasparov, sa druge čitav svet, dok se o potezu „sveta“ odlučivalo se glasanjem po principu proste većine - potez koji bi dobio najviše glasova biran je kao potez „sveta“. To je u stvari bio dopisni meč, svaka strana imala je na raspolaganju maksimalno 24 časa za naredni potez. Uprkos činjenici da je „svet“ izbacio oštru teorijsku novost još u 10. potezu, Kasparov je pobedio u 62. potezu.

Šah „na slepo“ može biti poseban vid hendikep-meča, ako samo jedan igrač igra „na slepo“.

Šah „na slepo“ uredi

Šahovska partija u kojoj bar jedan igrač igra tako što nema mogućnost da vidi šahovsku tablu, ili nema kontakta sa šahovskim figurama. Poseban oblik šaha „na slepo“ je simultanka „na slepo“, gde jedan igrač, bez mogućnosti da vidi šahovske table igra protiv većeg broja suparnika (koji vide svoju tablu i figure) istovremeno. Svetski rekord u ovakvom vidu šaha ostvario je u San Francisku 1960. godine Džordž Koltanovski, odigravši 56 partija „na slepo“ po tempu 10 sekundi za potez. Simultanka je trajala 9 sati, a rezultat je bio 50 pobeda i 6 poraza u korist Koltanovskog.

Šahovske titule uredi

Finalnu reč kod dodeljivanja šahovskih titula ima Kvalifikaciona komisija FIDE.

Titule u muškoj konkurenciji uredi

Dodeljuje ih Komisija za titule i rejtinge FIDE.

  • (GM) Velemajstor
  • (IM) Međunarodni majstor (pop. intermajstor)
  • (FM) FIDE majstor (pop. majstor)
  • (CM) Majstorski kandidat (pop. kandidat)

Titule u ženskoj konkurenciji uredi

Dodeljuje ih Komisija za titule i rejtinge FIDE.

  • (WGM) Ženski velemajstor
  • (WIM) Ženski međunarodni majstor (pop. intermajstor)
  • (WFM) FIDE majstor (pop. majstor)
  • (WCM) Majstorski kandidat (pop. kandidat)

Počasne titule uredi

Dodeljuje ih Komisija za titule i rejtinge FIDE.

Ostale titule uredi

Pored nabrojanih standardnih šahovskih titula, FIDE dodeljuje i titule za šahovsku kompoziciju (komponovanje i rešavanje problema i studija). Ove titule dodeljuje Stalna komisija FIDE za šahovsku kompoziciju. Titule za dopisni šah dodeljuje ICCF (en. International Correspondence Chess Federation - Međunarodna federacija za dopisni šah).[9]

== Liste ==[10]

Svetski šampioni u muškoj kategoriji uredi

„Nezvanični“ ali široko priznati šampioni (pre-šampionsko doba) uredi

Zvanični šampioni uredi

„Nezvanični“ ali široko priznati svetski šampioni uredi

FIDE svetski šampioni nakon Garija Kasparova uredi

Svetske šampionke uredi

Ostali poznati šahisti uredi

Trenutno najbolji igrači sveta uredi

Najboljih 10 igrača prema FIDE rejting listi, avgust 2020) su:

Igrač God. rođenja Država Rejting
1. Magnus Karlsen 1990   Norveška 2863
2. Fabijano Karuana 1992   SAD 2835
3. Liren Ding 1992   Kina 2791
4. Jan Nepomnijačtči 1990   Rusija 2784
5. Maksim Vašije-Lagrav 1990   Francuska 2778
6. Aleksandar Griščuk 1983   Rusija 2777
7. Levon Aronjan 1982   Jermenija 2773
8. Vesli So 1993   SAD 2770
9. Tejmur Rađabov 1987   Azerbejdžan 2765
10. Aniš Giri 1994   Holandija 2764

Najbolje šahistkinje sveta uredi

Najboljih 10 igračica prema rejting listi FIDE, maj 2018) su:

Igrač God. rođenja Država Rejting
1. Jifan Hu 1994   Kina 2658
2. Venđun Đu 1991   Kina 2571
3. Ana Muzičuk 1990   Ukrajina 2564
4. Katerina Lagno 1989   Rusija 2556
5. Aleksandra Kostenjuk 1984   Rusija 2555
6. Viktorija Cmilite 1983   Litvanija 2542
7. Tingđie Lei 1997   Kina 2537
8. Marija Muzičuk 1992   Ukrajina 2532
9. Valentina Gunina 1989   Rusija 2526
10. Žongji Tan 1991   Kina 2522

Trenutno najbolji igrači Srbije uredi

Najboljih 10 srpskih igrača prema rejting listi FIDE (za januar 2022) su:

Igrač God. rođenja Rejting
1. Robert Markuš 1983 2625
2. Velimir Ivić 2002 2607
3. Aleksandar Inđić 1995 2604
4. Ivan Ivanišević 1977 2599
5. Bojan Vučković 1980 2559
6. Miloš Perunović 1984 2539
7. Marko Nenezić 1995 2525
8. Boban Bogosavljević 1988 2523
9. Luka Budisavljević 2004 2511
10. Nikola Sedlak 1983 2510

Najbolje šahistkinje Srbije uredi

Najboljih 10 srpskih igračica prema rejting listi FIDE (za januar 2022) su:

Igrač God. rođenja Rejting
1. Teodora Injac 2000 2407
2. Jovana Rapport 1992 2299
3. Marija Rakić Vulićević 1990 2294
4. Anđelija Stojanović 1987 2287
5. Jovana Erić 1992 2278
6. Jordanka Belić 1964 2270
7. Tijana Blagojević 1997 2260
8. Adela Velikić 1997 2258
9. Marija Manakova 1974 2257
10. Marina Gajčin 2001 2254

Šahovski programi uredi

  • JakšaH Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. jun 2010), Srbija \ Republika Srpska je prvi srpski šahovski program. Korisnički interfejs kao i dokumentacija su napisani i na srpskom i na engleskom jeziku, projektna dokumentacija je pisana na srpskom, a interesantno je da je kompletan izvorni kod u potpunosti napisan na ćirilici.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Istorija šaha”. www.chessscout.info. Arhivirano iz originala 17. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  2. ^ „Kako je izmislio sah?”. Duhoviti. Arhivirano iz originala 17. 02. 2020. g. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  3. ^ „Pourquoi dit-on "échec et mat" à la fin d'une partie d'échecs ?”. www.cnews.fr (na jeziku: francuski). Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  4. ^ „Chess History”. CHESSHERE. Pristupljeno 22. 1. 2020. 
  5. ^ „ŠAHOVSKA PRAVILA ZA POČETNIKE”. www.sportilus.com. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  6. ^ „Apprendre les échecs: mon premier tournoi”. Apprendre les échecs (na jeziku: francuski). 22. 7. 2016. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  7. ^ „Table de Berger” (PDF). Echecs. 
  8. ^ „Système”. Echecs (na jeziku: francuski). 
  9. ^ „PRAVILNIK O KATEGORIJAMA I TITULAMA”. Šah. 19. 4. 2017. Pristupljeno 17. 2. 2020. 
  10. ^ „Hall of Fame”. www.iccf.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 17. 2. 2020. 

Spoljašnje veze uredi