Ljuba (Šid)

село у Војводини

Ljuba (slč. Ľuba) je naselje u Srbiji u opštini Šid u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 446 stanovnika.

Ljuba
Dom kulture
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSremski
OpštinaŠid
Stanovništvo
 — 2011.Pad 446
 — gustina37/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 09′ 13″ S; 19° 23′ 15″ I / 45.153666° S; 19.3875° I / 45.153666; 19.3875
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina231 m
Površina15,3 km2
Ljuba na karti Srbije
Ljuba
Ljuba
Ljuba na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj22255
Pozivni broj022
Registarska oznakaŠI

Ovde se nalazi Seoska kuća u Ljubi, kao nepokretno kulturno dobro.

Istorija uredi

Osmanska vlast (1526-1688) uredi

Godine 1526. Osmansko carstvo je dovršilo osvajanje Srema. Od svog prvog pomena 1568, Ljuba je bila deo iločke nahije sandžaka Srem. Na popisima 1568, 1578. i 1590. seoski knez bio je Baleta Marko.[1] Broj poreskih domaćinstava (ne nužno i ukupni broj domaćinstava) u Ljubi tokom druge polovine 16. veka izgledao je ovako:[2]

Broj poreskih kuća u Ljubi tokom 16. veka
1568 1578 1590
37 34 33

Ljuba je spadala u red naselja izražene etničke heterogenisti, što se može videti na osnovu onomastičkog materijala.[3]

Habzburška vlast (1688-1918) uredi

Po habzburškom osvajanju najvećeg dela Srema (1688-1691), car Leopold I je princu Liviju I iz porodice Odeskalki prepustio čitavu oblast zbog ranije datih novčanih pozajmica. Posedi Odeskalkija zvanično su oformljeni kao Sremsko vojvodstvo. Kasnije su iz njega izdvajana vlastelinstva i teritorije Vojne Granice, ali je Ljuba ostala u posedu Odeskalkija, koji je sam postao sastavnim delom Kraljevine Slavonije.

Pravoslavno stanovništvo sela je u crkvenom smislu pripadalo Šidskom protoprezviteratu Karlovačke mitropolije prema organizacionoj shemi iz 1756.[4] Rimokatoličko stanovništvo je u crkvenom smislu pripadalo rimokatoličkoj župi u Sotu, koja je bila pod jurisdikcijom obnovljene Sremske dijeceze, sa centrom u Kaptolu pokraj Požege.[5] Zbog malih prihoda ova biskupija je objedinjena sa Bosansko-đakovačkom 1773. bulom "Universi orbis Ecclesiis" pape Klimenta XIV, sa sedištem u Đakovu.[6]

Sremska županija je postala delom Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1868.

Prema popisu iz 1890, Ljuba je imala 805 stanovnika, od čega 44,2% rimokatolika, 35,3% protestanata i 20% pravoslavaca. Prema popisu iz 1900, Ljuba je imala takođe 805 stanovnika, od čega 36% Slovaka, 28,3% Hrvata, 20% Srba, 12% Mađara i 2,5% Nemaca.[7]

Jugoslovenska država (1918-2006) uredi

Prostor na kome se Ljuba nalazila 1918. bio je organizovan u Sremsku županiju, koja je 1922. reorganizovana u Sremsku oblast. U obe administrativne jedinice Vukovar je bio administrativnim centrom. Sama Ljuba nalazila se u Šidskom srezu. Prema naredbi Ministarstva za agrarnu reformu, 1925. je sproveden postupak utvrđivanja objekata agrarne reforme nekadašnjeg Sremskog vojvodstva i u Ljubi.[8]

Šidski protoprezviterat Karlovačke mitropolije je reformisan u Srpsko pravoslavno arhijerejsko namesništvo šidsko po formiranju Srpske pravoslavne crkve.[9]

Novom teritorijalno-administrativnom reformom 1929. Ljuba je postala delom Dunavske banovine sa centrom u Novom Sadu. Odlukom Kraljevske banske uprave iz 1934, članovima porodice Odeskalkija oduzeti su delovi imovine u Ljubi, a eksproprijacija je definitivno izvršena 1938.[8]

Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. godine, deo Dunavske banovine u kom se nalazila i Ljuba pripao je Banovini Hrvatskoj.

Geografija uredi

Ljuba je seosko naselje u opštini Šid, u Sremskom okrugu, na južnim padinama Fruške gore, na razvođi između potoka Šidina i potoka Milin do, na prosečno 231 m.n.v. Naselje je krstaste osnove i radijalne strukture. Stanovništvo se bavi poljoprivredom (stočarstvom, voćarstvom i vinogradarstvom).[10]

Galerija uredi

Demografija uredi

U naselju Ljuba živi 450 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,7 godina (40,1 kod muškaraca i 45,2 kod žena). U naselju ima 203 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,75.

Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a većinu čine Slovaci. U poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[11]
Godina Stanovnika
1948. 822
1953. 884
1961. 838
1971. 757
1981. 639
1991. 585 583
2002. 559 563
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[12]
Slovaci
  
301 53,84%
Hrvati
  
127 22,71%
Srbi
  
92 16,45%
Mađari
  
13 2,32%
Jugosloveni
  
4 0,71%
Rusini
  
2 0,35%
Muslimani
  
1 0,17%
nepoznato
  
1 0,17%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference uredi

  1. ^ Šuletić, Nebojša (2013). Sremski sandžak u XVI veku. Doktorska disertacija. Beograd: Univerzitet u Beogradu. str. 119. 
  2. ^ Šuletić, Nebojša (2013). Sremski sandžak u XVI veku. Doktorska disertacija. Beograd: Univerzitet u Beogradu. str. 142. 
  3. ^ Šuletić, Nebojša (2013). Sremski sandžak u XVI veku. Doktorska disertacija. Beograd: Univerzitet u Beogradu. str. 186. 
  4. ^ Ruvarac, Dimitrije (1902). Srpska Mitropolija Karlovačka oko polovine XVIII veka. Sremski Karlovci: Izd. srpskog patrijarha Georgija Brankovića. str. 26—27. 
  5. ^ Bubalo1 Mitrović2 Radić3, Đorđe1 Katarina2 Radmila3 (2010). Jurisdikcija Katoličke crkve u Sremu. Beograd: Službeni glasnik. str. 143. 
  6. ^ Bubalo1, Mitrović2, Radić3, Đorđe1, Katarina2, Radmila3 (2010). Jurisdikcija Katoličke crkve u Sremu. Beograd: Službeni glasnik. str. 140. 
  7. ^ Matanović, Tomaš (2009). „Etnička i vjerska slika Srijema 1880. - 1910.”. Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasleđe. 4: 179—192. 
  8. ^ a b Ljubljanac, Svetlana (2017). „Eksproprijacija poseda Iločkog vlastelinstva Odeskalki”. Spomenica Istorijskog arhiva "Srem". 17: 158—159. 
  9. ^ Sremac, Radovan (2018). „Šidsko namesništvo od 1934. do 1939.”. Spomenica Istorijskog arhiva "Srem". 17: 136. 
  10. ^ Marko V. Milošević, Leksikon nacionalnih parkova Srbije - Fruška gora. . <Београд. 2016. pp. 175. 
  11. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  12. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  13. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi