Ljuba (Šid)
Ljuba (slč. Ľuba) je naselje u Srbiji u opštini Šid u Sremskom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 446 stanovnika.
Ljuba | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Sremski |
Opština | Šid |
Stanovništvo | |
— 2011. | 446 |
— gustina | 37/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 09′ 13″ S; 19° 23′ 15″ I / 45.153666° S; 19.3875° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 231 m |
Površina | 15,3 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 22255 |
Pozivni broj | 022 |
Registarska oznaka | ŠI |
Ovde se nalazi Seoska kuća u Ljubi, kao nepokretno kulturno dobro.
Istorija uredi
Osmanska vlast (1526-1688) uredi
Godine 1526. Osmansko carstvo je dovršilo osvajanje Srema. Od svog prvog pomena 1568, Ljuba je bila deo iločke nahije sandžaka Srem. Na popisima 1568, 1578. i 1590. seoski knez bio je Baleta Marko.[1] Broj poreskih domaćinstava (ne nužno i ukupni broj domaćinstava) u Ljubi tokom druge polovine 16. veka izgledao je ovako:[2]
1568 | 1578 | 1590 |
---|---|---|
37 | 34 | 33 |
Ljuba je spadala u red naselja izražene etničke heterogenisti, što se može videti na osnovu onomastičkog materijala.[3]
Habzburška vlast (1688-1918) uredi
Po habzburškom osvajanju najvećeg dela Srema (1688-1691), car Leopold I je princu Liviju I iz porodice Odeskalki prepustio čitavu oblast zbog ranije datih novčanih pozajmica. Posedi Odeskalkija zvanično su oformljeni kao Sremsko vojvodstvo. Kasnije su iz njega izdvajana vlastelinstva i teritorije Vojne Granice, ali je Ljuba ostala u posedu Odeskalkija, koji je sam postao sastavnim delom Kraljevine Slavonije.
Pravoslavno stanovništvo sela je u crkvenom smislu pripadalo Šidskom protoprezviteratu Karlovačke mitropolije prema organizacionoj shemi iz 1756.[4] Rimokatoličko stanovništvo je u crkvenom smislu pripadalo rimokatoličkoj župi u Sotu, koja je bila pod jurisdikcijom obnovljene Sremske dijeceze, sa centrom u Kaptolu pokraj Požege.[5] Zbog malih prihoda ova biskupija je objedinjena sa Bosansko-đakovačkom 1773. bulom "Universi orbis Ecclesiis" pape Klimenta XIV, sa sedištem u Đakovu.[6]
Sremska županija je postala delom Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1868.
Prema popisu iz 1890, Ljuba je imala 805 stanovnika, od čega 44,2% rimokatolika, 35,3% protestanata i 20% pravoslavaca. Prema popisu iz 1900, Ljuba je imala takođe 805 stanovnika, od čega 36% Slovaka, 28,3% Hrvata, 20% Srba, 12% Mađara i 2,5% Nemaca.[7]
Jugoslovenska država (1918-2006) uredi
Prostor na kome se Ljuba nalazila 1918. bio je organizovan u Sremsku županiju, koja je 1922. reorganizovana u Sremsku oblast. U obe administrativne jedinice Vukovar je bio administrativnim centrom. Sama Ljuba nalazila se u Šidskom srezu. Prema naredbi Ministarstva za agrarnu reformu, 1925. je sproveden postupak utvrđivanja objekata agrarne reforme nekadašnjeg Sremskog vojvodstva i u Ljubi.[8]
Šidski protoprezviterat Karlovačke mitropolije je reformisan u Srpsko pravoslavno arhijerejsko namesništvo šidsko po formiranju Srpske pravoslavne crkve.[9]
Novom teritorijalno-administrativnom reformom 1929. Ljuba je postala delom Dunavske banovine sa centrom u Novom Sadu. Odlukom Kraljevske banske uprave iz 1934, članovima porodice Odeskalkija oduzeti su delovi imovine u Ljubi, a eksproprijacija je definitivno izvršena 1938.[8]
Sporazumom Cvetković-Maček iz 1939. godine, deo Dunavske banovine u kom se nalazila i Ljuba pripao je Banovini Hrvatskoj.
Geografija uredi
Ljuba je seosko naselje u opštini Šid, u Sremskom okrugu, na južnim padinama Fruške gore, na razvođi između potoka Šidina i potoka Milin do, na prosečno 231 m.n.v. Naselje je krstaste osnove i radijalne strukture. Stanovništvo se bavi poljoprivredom (stočarstvom, voćarstvom i vinogradarstvom).[10]
Galerija uredi
Demografija uredi
U naselju Ljuba živi 450 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,7 godina (40,1 kod muškaraca i 45,2 kod žena). U naselju ima 203 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,75.
Stanovništvo u ovom naselju veoma je heterogeno, a većinu čine Slovaci. U poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
|
m | ž |
|||
? | 0 | 2 | ||
80+ | 4 | 13 | ||
75—79 | 8 | 19 | ||
70—74 | 19 | 29 | ||
65—69 | 11 | 18 | ||
60—64 | 16 | 22 | ||
55—59 | 14 | 14 | ||
50—54 | 17 | 12 | ||
45—49 | 27 | 18 | ||
40—44 | 30 | 16 | ||
35—39 | 17 | 23 | ||
30—34 | 19 | 14 | ||
25—29 | 13 | 11 | ||
20—24 | 18 | 13 | ||
15—19 | 25 | 13 | ||
10—14 | 16 | 16 | ||
5—9 | 11 | 16 | ||
0—4 | 11 | 14 | ||
Prosek : | 40,1 | 45,2 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 238 | 79 | 141 | 10 | 7 | 1 |
Ženski | 237 | 23 | 151 | 56 | 6 | 1 |
UKUPNO | 475 | 102 | 292 | 66 | 13 | 2 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 116 | 90 | 0 | 0 | 7 |
Ženski | 71 | 65 | 0 | 0 | 1 |
UKUPNO | 187 | 155 | 0 | 0 | 8 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 0 | 2 | 2 | 1 | 0 |
Ženski | 0 | 0 | 2 | 0 | 0 |
UKUPNO | 0 | 2 | 4 | 1 | 0 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 0 | 1 | 5 | 0 | 1 |
Ženski | 0 | 0 | 1 | 1 | 1 |
UKUPNO | 0 | 1 | 6 | 1 | 2 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 5 | 0 | 0 | 2 | |
Ženski | 0 | 0 | 0 | 0 | |
UKUPNO | 5 | 0 | 0 | 2 |
Reference uredi
- ^ Šuletić, Nebojša (2013). Sremski sandžak u XVI veku. Doktorska disertacija. Beograd: Univerzitet u Beogradu. str. 119.
- ^ Šuletić, Nebojša (2013). Sremski sandžak u XVI veku. Doktorska disertacija. Beograd: Univerzitet u Beogradu. str. 142.
- ^ Šuletić, Nebojša (2013). Sremski sandžak u XVI veku. Doktorska disertacija. Beograd: Univerzitet u Beogradu. str. 186.
- ^ Ruvarac, Dimitrije (1902). Srpska Mitropolija Karlovačka oko polovine XVIII veka. Sremski Karlovci: Izd. srpskog patrijarha Georgija Brankovića. str. 26—27.
- ^ Bubalo1 Mitrović2 Radić3, Đorđe1 Katarina2 Radmila3 (2010). Jurisdikcija Katoličke crkve u Sremu. Beograd: Službeni glasnik. str. 143.
- ^ Bubalo1, Mitrović2, Radić3, Đorđe1, Katarina2, Radmila3 (2010). Jurisdikcija Katoličke crkve u Sremu. Beograd: Službeni glasnik. str. 140.
- ^ Matanović, Tomaš (2009). „Etnička i vjerska slika Srijema 1880. - 1910.”. Povijesni zbornik: godišnjak za kulturu i povijesno nasleđe. 4: 179—192.
- ^ a b Ljubljanac, Svetlana (2017). „Eksproprijacija poseda Iločkog vlastelinstva Odeskalki”. Spomenica Istorijskog arhiva "Srem". 17: 158—159.
- ^ Sremac, Radovan (2018). „Šidsko namesništvo od 1934. do 1939.”. Spomenica Istorijskog arhiva "Srem". 17: 136.
- ^ Marko V. Milošević, Leksikon nacionalnih parkova Srbije - Fruška gora. . <Београд. 2016. pp. 175.
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.