Bečej
Bečej (ranije Stari Bečej) je gradsko naselje u Srbiji i sedište istoimene opštine u Južnobačkom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2022. bilo je 19.492 stanovnika. Ekonomski je centar na srednjem toku Tise kroz Srbiju. Nalazi se na važnom putu koji povezuje Novi Sad i Suboticu. Grad se prvi put spominje 1091. godine.
Bečej | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Južnobački |
Opština | Bečej |
Osnovan | 1091. |
Stanovništvo | |
— 2022. | 19.492 |
— gustina | 86/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 36′ 54″ S; 20° 02′ 47″ I / 45.614928° S; 20.046292° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 84 m |
Površina | 226,7 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 21220 21221 |
Pozivni broj | 021 |
Registarska oznaka | BČ |
Nazivi
urediBečej je poznat po još nekim nazivima na drugim jezicima: mađ. Óbecse, nem. Altbetsche, tur. Beçe, rum. Becei.
Geografija
urediNa desnoj obali Tise je od davnina veliko naselje panonskog tipa, jedan od najvećih u Potisju, privredno, društveno i kulturno središte ovog dela Vojvodine — Bečej. U opštini Bečej su sledeća naselja: Bačko Petrovo Selo, Bačko Gradište, Radičević i naselje Mileševo. Bečej je na pogodnom geografskom položaju, na raskršću puteva, na veštačkim kanalima i reci Tisi.
Istorija
urediBečej, na bačkoj strani, nekada Stari Bečej, nastao je iz Tvrđave na adi Tise, koja je spajala naselja na levoj i desnoj obali reke. Na teritoriji današnje opštine, prilikom arheoloških iskopavanja, nađeni su predmeti iz ranijih epoha ljudskog društva. Na osnovu do sada obavljenih istraživanja i nađenog materijala, zna se da je ovo područje bilo naseljeno od petog milenijuma p. n. e., odnosno od starijeg neolita. Na mestu današnjeg grada i u njegovoj okolini život se odvijao kroz gotovo sve praistorijske kulture i periode. Nađena su naselja iz neolita, eneolita, bronzanog doba kao i naselja gvozdenog doba, sve do istorijskog perioda.
Početkom nove ere teritoriju su nastanili Sarmati. Tokom Velike seobe naroda kroz ovu teritoriju su naseljavala mnoga plemena zadržavajući se duže ili kraće na jednom mestu ostavljajući kuće i grobove. Najbrojnije ostatke iz tog perioda ostavili su Avari između VI i IX veka koji su u grobovima svojih pokojnika često ostavljali bogate priloge.
Bečej se prvi put pominje 1091. godine. Kao utvrđenje Bečej se spominje 1238. godine kada je ugarski kralj Bela IV svojom darovnicom poklonio Bečej u posed kaluđerima krstašima iz Stolnog Beograda. Severno od Bečeja nalazilo se naselje Perlek, koje je zaživelo još u XI-XII veku. Prema turskim tefterima pominje se kao naselje još 1650. godine, ali je 1698. godine bez stanovnika. Arheološkim iskopavanjem u ovom naselju nađen je čitav niz objekata: poluukopane zemunice, silosi, otpadne jame, bunari i rovovi. Najlepši predmeti koji su nađeni na ovom lokalitetu nalaze se danas u holu fabrike „Karbo-Dioksid“, koja se posle privatizacije zove Linde, gde je napravljena mala izložba.
U XV veku bio je posed srpskog despota Đurđa Brankovića. Do sredine 16. veka Bečej je promenio desetak feudalnih gospodara u okviru feudalne Ugarske.
Osmanski vezir Mehmed-paša Sokolović osvaja ga 1551. i pod turskom vlašću ostaje do 1687. godine. Nakon velikog austrijsko-turskog rata krajem XVII veka, Velike seobe Srba pod Arsenijem III Čarnojevićem i sklapanja mira u Sremskim Karlovcima 1699. ovo područje dolazi pod austrijsku vlast. Da bi osigurala svoje carstvo od upada Osmanlija, austrijska vlada duž novih granica osniva Potisko–pomorišku vojnu granicu. Od 1702. do 1751. grad je pripadao Potisko-pomoriškoj vojnoj granici Habzburške monarhije.
Posle Austrijsko-turskog rata iz 1717. i sklapanja mira u Požarevcu iste godine, Turci su izgubili Banat, a samim tim prestaje potreba za postojanjem Potiske granice. Tadašnje županijske vlasti tražile su ukidanje privilegije graničara, čemu su se ovi žestoko suprotstavljaju. Nakon ukidanja ovog dela Vojne granice, mnogi Srbi koji su živeli u gradu odlaze u Rusiju. Da bi umirila graničare, austrijska vlada je 1751. osnovala Potisko-krunski okrug (distrikt) sa sedištem u Bečeju. Distrikt je postojao od 1751. do 1848. Troje privilegija je dato distriktu 1759, 1774. i 1800. Prva privilegija distriktu je definisala status njegove autonomije, dok je druga dozvolila Mađarima da se nasele u distriktu. U periodu koji je sledio Mađari su zamenili Srbe kao većinski narod u gradu. U to vreme dolazi do povećanja broja stanovnika, tako po popisu iz 1820. u njemu živi 8.357 stanovnika. Prema popisu iz 1910, stanovništvo Bečeja je brojalo 54.275 lica, od kojih je 30.465 govorilo mađarskim, a 22.821 srpskim jezikom. U njemu bilo četrnaest potiskih opština.
U mestu je početkom aprila 1854. godine izbio veliki požar u kojem je izgorelo 200 kuća. Požara je u isto vreme bilo i u okolini - Adi, Bačkom Petrovom selu i Gložanu. Novosadski list "Srbski dnevnik" se obraćao javnosti sa apelima da se pomogne bečejskoj sirotinji.[1]
U periodu od blizu jednog veka postojanja distrikta u Bečeju se razvilo zanatstvo, trgovina i druge privredne i društvene delatnosti i on postaje politički i kulturni centar srednjeg Potisja. Bečej će u sastavu austrougarske carevine ostati do kraja Prvog svetskog rata 1918, kada ovo krajevi ulaze u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Između dva svetska rata u nastaje teška industrija Bečeju sa oko 1500 radnika i taj broj se neće značajnije menjati. Posle Drugog svetskog rata, Bečej je i dalje sresko mesto sve do 1955. kada je pripojen vrbaškom, a te godine prelazi u novosadski srez, do 1966. kada su ukinuti srezovi. Godine 1955. Mileševo i Radičević ulaze u sastav opštine Bečej, a 1960. i Bačko Gradište i Bačko Petrovo Selo. Takva administrativna podela postoji i danas.
Demografija
urediU naselju Bečej živi 20.547 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 39,5 godina (37,9 kod muškaraca i 41,1 kod žena). U naselju ima 9.614 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,66 (popis 2002).
Stanovništvo u ovom naselju veoma je nehomogeno, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.
|
m | ž |
|||
? | 29 | 43 | ||
80+ | 154 | 362 | ||
75—79 | 266 | 499 | ||
70—74 | 468 | 646 | ||
65—69 | 647 | 796 | ||
60—64 | 692 | 820 | ||
55—59 | 747 | 834 | ||
50—54 | 950 | 976 | ||
45—49 | 1.053 | 1.107 | ||
40—44 | 910 | 900 | ||
35—39 | 824 | 850 | ||
30—34 | 855 | 816 | ||
25—29 | 874 | 813 | ||
20—24 | 985 | 870 | ||
15—19 | 897 | 848 | ||
10—14 | 787 | 753 | ||
5—9 | 746 | 703 | ||
0—4 | 641 | 613 | ||
Prosek : | 37,9 | 41,1 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 10.351 | 3.222 | 6.056 | 488 | 576 | 9 |
Ženski | 11.180 | 2.219 | 6.114 | 2.080 | 759 | 8 |
UKUPNO | 21.531 | 5.441 | 12.170 | 2.568 | 1.335 | 17 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 5.680 | 1.805 | 18 | 44 | 1.932 |
Ženski | 3.565 | 633 | 1 | 8 | 1.077 |
UKUPNO | 9.245 | 2.438 | 19 | 52 | 3.009 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 78 | 175 | 660 | 74 | 216 |
Ženski | 22 | 17 | 601 | 95 | 54 |
UKUPNO | 100 | 192 | 1.261 | 169 | 270 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 44 | 91 | 133 | 101 | 63 |
Ženski | 123 | 87 | 136 | 249 | 291 |
UKUPNO | 167 | 178 | 269 | 350 | 354 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 146 | 2 | 0 | 98 | |
Ženski | 121 | 11 | 0 | 39 | |
UKUPNO | 267 | 13 | 0 | 137 |
Kultura
urediU gradu su zanimljivi arhitektonski spomenici, monumentalne crkve, od kojih se u pravoslavnoj ističe ikonostas, rad Uroša Predića. Na Tiskom šetalištu je veliki Spomenik slobodi (Kristina Vitkijević Plavska), obeležje revolucionarne borbe stanovnika ovog grada u Drugom svetskom ratu. U Bačkom Petrovom Selu je znamenit ikonostas, rad Teodora Ilića Češljara.
Nedaleko od Bečeja nalazi se dvorac koji je pripadao porodici Dunđerski koji su bili zemljoposednici, a koji je sada preuređen u hotel i restoran pod imenom Fantast, koji se nalazi u vlasništvu poljoprivrednog kombinata PIK Bečej. U kapeli pored dvorca nalaze se ikonostasi Uroša Predića.
Kultura i kulturna događanja
urediKulturna delatnost opštine odvija se preko četiri organizacije: Narodne biblioteke, Gradskog muzeja, Istorijskog arhiva i Centra za kulturu.
Narodna biblioteka je najstarija ustanova iz ove oblasti. Osnovana je 1863. godine. Svojom delatnošću pokriva sva mesta opštine, a raspolaže sa 80.000 knjiga. Gradski muzej je ustanova zavičajnog karaktera, osnovan je 1953. godine. Tokom svog postojanja se razvijao i proširivao svoju delatnost, tako da je sada zastupljena arheologija, istorija, likovno stvaralaštvo, etnologija, priroda, numizmatika i drugo. U organizaciji Muzeja, 1954. godine je osnovana i Umetnička kolonija Bečej, koja je dala znatan doprinos na obogaćivanju likovne zbirke.
Istorijski arhiv Senta, Odsek za istorijsku građu Bečej bavi se pronalaženjem i zaštitom dokumenata koji su značajni za rekonstruisanje naše dalje i bliže prošlosti. Centar za kulturu je organizator amaterske delatnosti u opštini. U okviru njega deluju ansambl narodnih pesama i igara „Đido”, „Tisa”, „Lole”, zatim likovna sekcija, pozorišna, mlada dramska sekcija, recitatorska, itd.
Početkom 90-ih godina oformljen je kulturni pokret pod imenom „Itaka”, on je zamišljen kao inicijator kulturnog „buđenja” mladih ljudi u Bečeju, u okviru „Itake” počele su sa radom mnoge radionice, kao što su dramska, likovna, organizovane su javne tribine na razne aktuelne teme, u Bečeju su gostovali tada još neafirmisani mladi glumci sa svojim predstavama.
Za Bečej je veoma značajna manifestacija Majske igre — smotra dečjeg stvaralaštva Srbije. U Bečeju se odvija i umetničko takmičenje srednjoškolske omladine na mađarskom jeziku.
-
Narodna biblioteka Bečej
-
Gradski muzej Bečej
-
Spomenik u gradskom parku
-
Dvorac Fantast
-
Dvorac Fantast
-
Tehnička škola
-
Spomenik palim borcima
Kulturno-istorijski spomenici
urediBečej je grad star više od 900 godina. U njemu se nalaze brojni kulturno-istorijski spomenici. U samom centru grada svojom monumentalnošću se izdvaja srpska pravoslavna crkva. Podignuta je 1858. godine, a rađena je u vizantijskom stilu. U crkvi se naročito ističe visoki ikonostas sa klasicističko-romantičarskim dekoracijama i sa 63 ikone, koje je radio poznati akademski slikar Uroš Predić.
U centru grada je i katolička crkva koja je svoj sadašnji oblik dobila 1830. godine. To je jednobrodna građevina, polukružne apside na severu, izdužene osnove i sa zvonikom na čeonoj strani. Poseduje dve oltarske slike poznatog mađarskog slikara Mora Tana, rođenog 1828. godine u Bečeju.
Trgom dominira i spratna zgrada opštine iz 1881. godine, a uz nju se nalazi zadužbina baronese Eufemije Jović iz 1894. godine, koje je izgrađena u secesionističkom stilu. Dve zgrade od 1902. godine čine jednu celinu, tako da se fasada Skupštine opštine Bečej prema trgu proteže u dužini od preko 60 metara.
Trg okružuju i nekadašnja osnovna škola (danas srednja mašinska) iz 1861. godine, spratna zgrada bivšeg hotela „Central” (sada Centar za kulturu i srednja Ekonomsko-trgovačka škola), zgrada štamparije „Proleter” (bivša Potiska štedionica), kancelarije „Fadip” (nekada Ajfelova, zatim Komaromijeva kuća iz 1901. godine) i kuća Bogdana Dunđerskog iz 1904. godine.
Vredno pažnje predstavlja i ustava na ušću Velikog bačkog kanala u Tisu. Brana je rađena po planovima Hajnca Alberta, tehničkog direktora kanala, u periodu od 1895. do 1900. godine. Postoji verovatnoća da je konstrukcija ovog objekta izašla iz Ajfelove radionice. Šlajzovi su urađeni na električni pogon. Struju za njihov rad proizvodila je hidrocentrala koja je napravljena neposredno pored njih. Ova ustava je bila jedna od najsavremenijih u svetu u to vreme.
-
Katolička crkva
-
Gradska kuća
-
Tehnička škola
Obrazovanje
urediPrema istorijskim podacima prva srpska osnovna škola osnovana je u Bečeju 1703. godine, a mađarska 1765. godine. Dečje zabavište na mađarskom jeziku osnovano je 1881. godine, a na srpskom jeziku 1887. godine. Prva srednja škola je zanatska koja počinje sa radom 1883. godine. U Bečeju se od specijalna škola za decu zaostalu u razvoju, niža muzička škola, gimnazija, ekonomska-trgovačka škola i mašinska škola.
-
Tehnička škola
-
Osnovna škola Zdravko Gložanski
-
Ekonomsko-trgovinska škola
Privreda
urediU opštini je najrazvijenija poljoprivreda. U okolini Bečeja su bogata lovišta i poznata izletišta, čarde na Tisi, a u samom naselju je Bečejska banja (1904) — Centar za rehabilitaciju tkzv. Jodna banja.
Grad i opština Bečej svoj razvoj najviše duguju tipičnim ravničarskim bogatstvima: plodnoj zemlji, vodnom fondu, zemnom gasu i izvorima termalne vode. Otuda je poljoprivreda (na 44000 ha izuzetno kvalitetne zemlje) zauzela prvo mesto u privrednom usponu opštine Bečej. Povoljni klimatski uslovi, blizina reke Tise, kanala Dunav—Tisa—Dunav i tradicionalna naklonjenost stanovništva ka poljoprivredi utisnuli su svoj specifični pečat. Kao logična posledica prirodnih i socio-kulturnih potencijala razvija se i agroindustrijski kompleks koji čini temelj ukupne industrijske proizvodnje. Tu se prvenstveno misli na PIK Bečej (Poljoprivredno- industrijski kombinat), koji se osim ratarstava i stočarstva bavi i preradom povrća i voća u svojoj radnoj jedinici „Flora-Bečej“, doradom semena, a kao posebno preduzeće se izdvojila „Pivara Bečej“.
Preradom metala se bavila nekada čuvena fabrika automobilskih delova i opreme „Fadip“, drveta fabrika nameštaja „8. oktobar“, soje nadaleko čuvena fabrika „Sojaprotein“, fabrika stočne hrane „Bečejka“, fabrika građevinskog materijala „Fit“ i Fabrika četaka Tisa. Pored skoro svih grana privrede bilo je razvijeno građevinarstvo, a postoji i duga tradicija zanatstva.
Sport
urediSport u Bečeju ima dugu tradiciju. Društvo biciklista osnovano davne 1872. godine, a Streljačko društvo 1878. godine. Ta sportska društva nisu bila slična današnjim, ali je njihova veličina u tome što su postavili temelj sportskoj aktivnosti koja se kasnije nastavlja kroz razvoj velikog broja sportova. To su pre svega gimnastika, atletika, plivanje, veslanje itd.
U Bečej je u leto 1911. godine doneta prva fudbalska lopta, kada je počeo da se igra fudbal. Danas u opštini deluju 32 kluba, od kojih se neki nalaze i u saveznim ligama. Najznačajnijim rezultatima i najdužom tradicijom u ligaškom takmičenju izdvajaju se vaterpolisti, fudbaleri, teniseri, košarkašice, košarkaši i rukometaši. Bečej je poznat po velikom uspehu vaterpolo kluba Bečej koji je 2000. godine bio pobednik na turniru fajnal fora koji je održan u Bečeju i time su vaterpolisti Bečeja postali prvaci Evrope. FK Bečej je 1994. godine bio član prve savezne lige.
U okviru Aero-kluba „Bečej“ deluje zmajarska sekcija čiji su članovi postigli najbolje rezultate u ovom atraktivnom sportu na prostoru Državne zajednice SCG. Na devet održanih Državnih prvenstava osvojili su pet prvih mesta, jednom bili drugi i dva puta treći. Najtrofejniji zmajar SCG je Dušan Zahar koji je četiri puta uzastopno bio prvak SCG, jednom bio drugi i dva puta treći. Prvo mesto je osvojio i Đurić Radomir. Oni su bili i jedini učesnici iz SR Jugoslavije na Prvim svetskim vazduhoplovnim igrama koje su održane u Turskoj 1997. godine i zauzeli 12. mesto.
Posebno značajan za razvitak sporta je Omladinski sportski centar u Bečeju, gde se najviše i odvija sportski život.
Turizam
urediZnačajno bogatstvo ovog grada predstavljaju termalne vode. Zahvaljujući njima u Bečeju od 1904. godine postoji Gradsko kupatilo, danas Jodna banja. U njenoj neposrednoj blizini nalazi se Omladinski sportski centar sa zatvorenim i otvorenim olimpijskim bazenom, Goranski park i rasadnik i bivši hotel "Bela lađa" koji zajedno čine izuzetan kompleks za posetioce u neposrednoj blizini izletišta na Tisi.
Na udaljenosti od oko 12 kilometara od Bečeja u pravcu puta Bečej—Bačka Topola nalazi se dvorac koji je dvadesetih godina 20. veka izgradio poznati veleposednik Bogdan Dunđerski. Danas je on preuređen u hotel "Fantast" visoke B kategorije. U neposrednoj blizini se nalazi i kapela. Ikonostas na kapeli, freske na zidu i mozaik nad ulazom je delo akademskog slikara Uroša Predića. Čitav kompleks se nalazi u sastavu PIK Bečej. Tu se nalazi i poznata ergela čije usluge turisti mogu koristiti. Izvanredni su i tereni za lovni turizam.
Teritorijom opštine protiče reka Tisa, a tu je i Veliki bački kanal, Beljanska bara kao i niz manjih kanala bogatih ribom što sve omogućava veliki izvor za ljubitelje ribolova. „Ribnjak Bečej“, koji se nalazi između Bečeja i Bačkog Gradišta, pruža dobre terene za sportski ribolov, a u njegovom sastavu nalazi se riblji restoran.
-
Ribnjak Bečej
-
Ribnjak Bečej
-
Ribnjak Bečej
-
Tisa u Bečeju
-
Kanal u Bečeju
-
Gradski park
Poznati Bečejci
uredi- Sevastijan Ilić, arhimandrit
- Porfirije Perić, patrijarh srpski
- Branka Veselinović, srpska glumica
- Aleksandar Popović, prvi srpski geolog
- Stevan V. Popović, veliki srpski kulturni pregalnik, izdavač kalendara, časopisa i knjiga, upravnik Tekelijanuma u Budimpešti, član Ugarskog parlamenta
- Bogdan Dunđerski, veleposednik
- Stevan Milovanov, profesor, pisac
- Janika Balaž, muzičar koji je odrastao u Bečeju
- Mor Tan, slikar
- Miloš Šarčev, profesionalni bodibilder
- Čaba Silađi, plivač
- Čedomir Bugarski, rukometaš
Vidi još
urediReference
uredi- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1854. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ Etnička struktura nakon popisa 2011.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Spoljašnje veze
uredi- Zvanični sajt opštine Bečej
- Bečejski mozaik - Najstarije glasilo u gradu
- Bečejske opštine iz ugla građana
- Pravo lice grada
- BecejOnLine.com Savremen gradski portal sa najnovijim informacijama iz opštine Bečej
- Nezvanični sajt opštine Bečej
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)
- Gugl satelitska mapa (Maplandia)
- Plan naselja na mapi (Mapquest)
- Nikola Gaćeša: Agrarna reforma u Starom Bečeju 1918-1941, Istraživanja, broj 19, 2008. godine
- "Vreme", 27. dec. 1936.