Berševa

највећи је град у регији пустиње Негев, у Јужном округу Израела
(preusmereno sa Биршеба)

Berševa ili Virsaveja[a] (hebr. באר שבע, arap. ‏بئر السبع‎, O ovoj zvučnoj datoteci Be'er Sheva), najveći je grad u regiji pustinje Negev, u Južnom okrugu Izraela.[2] i često se naziva „prijestonicom Negeva“. Centar je četvrte najnaseljenije velegradske oblasti Izraela, osmi je najnaseljeniji grad u Izraelu, sa populacijom od 209.002 stanovnika 2018. godine,[1] kao i drugi najveći grad nakon Jerusalima sa površinom od 117.500 dunuma.

Berševa
hebr. באר שבע
arap. ‏بئر السبع‎
Berševa
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Izrael
OkrugJužni okrug
Osnovan1900.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.209.002 [1]
 — gustina177,87 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate31° 15′ 04″ S; 34° 47′ 16″ I / 31.251161° S; 34.787792° I / 31.251161; 34.787792
Aps. visina260 m
Površina1.175 km2
Berševa na karti Izraela
Berševa
Berševa
Berševa na karti Izraela
Ostali podaci
GradonačelnikRuvik Danilovič

biblijski period upućuje na to da se Berševa odnosi na položaj koji je zauzimao drevni grad Tel Berševa, koji je udaljen dvije i po milje od modernog grada, koji je osnovan na početku 20. vijeka od strane Osmanskog carstva.[3] Grad su osvojili Britanci, predvođeni trupom pod nazivom Australijski svijetli konj, tokom Prvog svjetskog rata. Godine 1947, Birseba (arap. بئر السبع), kako je tada bio poznat grad, je predviđen kao dio arapske države, u Planu Ujedinjenih nacija o podjeli Palestine. Nakon proglašenja nezavisnosti Izraela, egipatska vojska je prikupila svoje snage u Berševi, koja im je služila kao strateška i logistička baza. U bici na Berševi, koja je vođena u oktobru 1948. godine, grad je osvojen od strane Izraelskih odbrambenih snaga i pripojen Izraelu.[4]

Berševa se značajno razvila od proglašenja nezavisnosti Izraela. Veliki dio populacije čine potomci Sefarda i Mizraha, koji su migrirali iz arapskih država nakon 1948, kao i manje zajednice Sinova Izraela i Kočina iz Indije. Drugi i treći talas migracija odigrao se nakon 1990, kada su u Berševu stigli Aškenazi iz bivšeg Sovjetskog Saveza, kao i pripadnici grupe Beta Izrael iz Etiopije. Sovjetski migranti su uspostavili šah kao glavni sport u Berševi i grad je sada glavni razvojni centar za šah u Izraelu, kao i nacionalni šahovski centar, sa više velemajstora po gradu nego bilo koji drugi grad na svijetu,što ga u nekom smislu čini prijestonicom šaha.[5]

U Berševi se nalazi Univerzitet Ben Gurion, a grad je takođe centar tehnološke industrije Izraela.[6]

Etimologija uredi

Postoji nekoliko etimologija imena „Berševa“. Prva je zakletva Avrama Abimelehu da je on iskopao izvor (izvor zakletve), što se pominje u Bibliji, u Knjizi postanja.[7] Ostale uključuju sedam iskopanih izvora od strane Isaka, iako su identifikovana samo tri ili četiri, zakletva Isaka i Abimeleha;[8] kao i sedam jagnjadi kojim je zapečaćena zakletva Avrama i Abimeleha.

Bir ('Be'er) je hebrejska riječ za dobro, dok šeba (sheva) može da znači sedam ili zakletva, od hebrejske riječi shvu'a.

Arapski toponim takođe može da se prevede kao „sedam izvora“ ili uobičajenije „Izvor lavova“.

Tokom osmanskog upravljanja, grad je bio poznat kao osm. tur. بلدية بءرالسبع (Belediye Birüsseb').

Hebrejska Biblija uredi

Berševa je u Hebrejskoj Bibliji, odnosno Starom zavjetu, uglavnom obrađena u okviru povezanosti sa Patrijarsima Jakovom i Isakom, koji su kopali izvore i sklopili mirovne sporazume sa kraljem Abimelehom iz područja Gerara. Zbog toga mu je dvaput dato ime; prvi put kada je Avram sklopio sporazum sa Abimelehom,[9] a zatim i kada je Isak sklopio sporazum sa Abimelehom iz Gerara, čije su sluge takođe kopali bunare tamo.[10] Mjesto je tako povezano sa dvije ili tri priče iz Knjige postanja.

Sudeći prema Hebrejskoj Bibliji, Berševa je osnovana kada su Avram i Abimeleh razriješili nesuglasice oko izvora vode i sklopili savez.[11] Abimelehovi ljudi su preuzeli izvor od Avrama, nakon što ga je on prethodno iskopao, pa je Avram odnio brod i stoku Abimelehu, kako bi dobio izvor nazad. Izdvojio je sedam jagnjadi na stranu, kako bi se zakleo da je on iskopao izvor i niko drugi. Abimeleh je zaključio da izvor pripada Avramu i, u Bibliji, Berševa znači „Ozvor sedmorice“ ili „Izvor zakletve“.[12]

Berševa se dalje pominje u nekoliko pasusa u Knjizi postanja: „Isak je izgradio oltar u Berševi”,[13]Jakov je imao san o stepeništu do raja nakon što je napustio Berševu“, [14][15] „Berševa je bila teritorija plemena Juda i Simeon“,[16][17] „sinovi proroka Samuila bili su sudije u Berševi“,[18]Saul, prvi kralj Izraela, sagradio je utvrđenje tamo, u svojoj borbi protiv Amaleka“,[19][20] „Prorok Ilija je pobjegao u Berševu kada je Jezebel naredio da ga ubiju“.[21] Prorok Amos je spomenuo grad u smislu idolatrije.[22][23][24] Nakon Vavilonskog osvajanja i stavljanja u ropstvo većine izraeljaca, grad je napušten. Nakon što su se izraeljski robovi vratili iz Vavilona, ponovo su nastanili grad. Sudeći prema Hebrejskoj Bibliji, Berševa je bila najjužnija teritorija koju su nastanjivali Izraeljci, odakle potiče izraz „od Dana do Berševe“, kako bi se opisalo cijelo kraljevstvo.[24]

Zibija, supruga kralja Ahazija od Judeje i majka kralja Džehoe od Judeje, bila je iz Berševe.[25]

Istorija uredi

Grad je uništavan i ponovo izgrađivan mnogo puta tokom vjekova. Stekla je važnost tokom Vizantijske vladavine (od 4 do 7 vijeka), kada je bila ključna tačka za palestinsku granicu, odbrambenu liniju protiv pustinjskih plemena. U 7. vijeku, osvojili su je Arapi, dok je u 16. vijeku osvojilo Osmansko carstvo. Berševa je ostala važno mjesto sa vodom i mali trgovinski centar za plemena nomadskih Beduina u Nigevu, uprkos turskim naporima u planiranju i razvoju grada. Godine 1917, grad su preuzeli Britanci, otvarajući put ka osvajanju Palestine i Sirije. Nakon što su ga zauzele izraelske snage 1948, Berševu su brzo naselili migranti i razvila se kao administrativni, kulturni i industrijski centar Negeva. Jedan je od najvećih gradova u Izraelu, nakon Tel Aviva, Jerusalima i Haife.

Halkolit uredi

Ljudi su naseljavali prostor današnje Berševe još od halkolita. Živjeli su u pećinama, koristeći metalni alat i odgajajući stoku.[26] Pronalaskom iskopina Tel Ševe, na arheološkom nalazištu istočno od moderne Berševe, ukazuje na to da je oblasti bila naseljavana još od 4. milenijuma prije nove ere.[27]

Gvozdeno doba uredi

 
Arheološka lokacija Tel Ševa.

Za Tel Ševu, arheološko nalazište koje sadrži ruševine drevnog grada, vjeruje se da je Berševa koja se pominje u Bibliji i leži nekoliko kilometara istočno od modernog grada. Grad datira iz ranog Izrailjskog perioda, oko 10 vijeka prije nove ere. Lokacija je vjerovatno odabrana jer je bogata vodom; u području postoji nekoliko izvora. Sudeći prema Hebrejskoj Bibliji, te izvore su iskopali Avram i Isak, kada su naselili te prostore. Putevi su bili povezani u mrežu, sa odvojenim oblastima za administrativnu, komercijalnu, vojnu i upotrebu za stanovanje. Vjeruje se da je to prvo planirano naseljeno mjesto u regionu. Takođe je poznat po svom razrađenom sistemu vode. U suštini, ogromna cistijerna nalazi se u stijenama ispod grada.

Persijski period uredi

Tokom persijske vladavine, od 539 do 332. godine prije nove ere, Berševa je bila južno od autonomne provincije Judej Medina u okviru persijsko Ahemenidskog carstva. Tokom tog perioda, grad je rekonstruisan[28] i izgrađena je citadela.[29] Arheološki nalazi iz perioda između 359 i 338 godine prije nove ere, uključuju keramiku i ostrakon.[29]

Helenski period uredi

Tokom vladavine Hasmonejaca, grad nije imao bitnu ulogu jer nije spomenut prilikom osvajanja Edoma niti u opisivanju Hasmonejskih ratova.[28]

Rimski i vizantijski period uredi

Tokom vladavine Rimskog carstva, grad je bio u regionu Kelesirija. Tokom rimskog i kasnije Vizantijskog carstva, grad je služio kao prva linija odbrane od napada Nabatejaca. Oko 64—63 godine p. n. e. Gnej Pompej Veliki učinio je Berševu najjužnijim gradom Rimske provincije Judeja i u narednim godinama grad je bio u pojasu granice, što se pripisuje vremenu vladavine Vespazijana,[30] dok je oko 268 godine grad postao centar eparhije.[30]

Berševa je opisana u Madaba mapama i od strane Jevsevija Kesarijskog kao veliko selo sa rimskim garnizonom.[31]

Poslednji stanovnici Berševe bili su Vizantinci, koji su napustili grad tokom Muslimanskog osvajanja Levanta, kada je grad uništen.[32] Ostao je napušten do 19. vijeka. Pronađena je keramika iz vizantijskog perioda i iz ranog perioda islamske vladavine.[33]

Osmanski period uredi

 
Pogled na Berševu sa juga, 1902.

Moderni grad izgrađen je od strane Osmanskog carstva, da služi kao administrativni centar za benefite Beduina na početku 20. vijeka i dato mu je ime Bir al Sabi Bir al-Sabi (izvori sedmorice). Do Prvog svjetskog rata, bio je uglavnom naseljen muslimanskim stanovništvom, sa oko 1.000 stanovnika.[34] Ben David i Kresel raspravljali su oko toga da li je to što je Berševa bila tradicionalno tržište za Beduine, bio kamen temeljac da postane prijestonica Negeva tokom tog perioda,[35] :3 dok je antropolog za Beduine Nedeva, Aref Abu Rabija, koji je bio i ministar prosvjete u Vladi Izraela, opisao Berševu kao prvi beduinski grad.[36]:ix

U junu 1899, Osmanska vlada naredila je stvaranje podokruga — keze, u okrugu Mutasarifik u Jerusalimu, sa Berševom kao glavnim gradom.[37] Sprovođenje ovoga povjereno je posebnom birou ministarstva unutrašnjih poslova.[37] Postojalo je više razloga zbog kojih su se Osmanslije odlučile na stvaranje posebnog okruga. Britanska inkorporacija Sinaja u Egipat dovela je do potrebe da Osmansko carstvo učvrsti vlast u južnoj Palestini.[37] Takođe je postojala želja da se ohrabri sedentacija Beduina, sa predviđenim porastom mira poreza.[37] Prvi guverner (Kajmakam), Ismail Kamal Bej, živio je u pozajmljenom šatoru od lokalnog šeika, dok nije izgrađena kuća guvernera (Saraja).[38] Kamala je zamijenio Muhamed Karula Efendi 1901. godine, koga je već 1903. godine, zamijenio Hamdi Bej.[37] Guverner je 1908. godine, postao promovisan za guvernera susjednog Jerusalimskog okruga (mutasarif muavin), čime je automatski bio iznad guvernera drugih podokruga.[37]

 
Berševa, 1917.

Posjetilac je u Berševi 1900. godine zatekao ruševine, dva kamena kana i nekoliko šatora.[39] Do 1901, tu su bile barake sa malim garnizonom i ostale građevine.[40] Austrougarsko češki orijentalista,[41] Aloiz Musil, napisao je 1902:

„Bir es Seba raste iz dana u dan. Ove godine, umjesto šatora, našli smo veličanstvene kuće, zajedno sa prelijepim ulicama od Saraja do ležaja u dolini. Pravljenje bašte od strane Vlade se isplaćuje, sve vrste drveća koje su usađene će sigurno uspjeti. Nekoliko grmova koji su usađeni prije dvije godine, pored parnog mlina, na kraju ulice u jugoistočnom dijelu, porasli su značajno. Živahna aktivnost u izgradnji takođe uzrokuje živahnu eksploataciju ruševina“.[42]

Do 1907. godine, tu je napravljeno veliko selo i vojna pošta, sa rezidencijom za kajmakama i velikom džamijom.[43] Broj stanovništva se prvo povećao sa 300 na 800 između 1902 i 1911, a do 1914. godine, tu je bilo 1.000 stanovnika, koji su živjeli u 200 kuća.[37]

Plan za grad u obliku hipodamovske sheme izradili su njemački i švajcarski arhitekti i dvojica drugih.[44] Druga dvojica su vjerovatno palestinski Arapi, Said Efendi al Našašibi i njegov asistent, Rageb Efendi al Našašibi. Ipak, Biger u svojoj knjizi Osmansko planiranje gradova u Palestini krajem 19. i početkom 20. vijeka, kaže da su u pitanju dvojica Turaka koji su se obrazovali u Njemačkoj.[45] Oblici šeme mogu se vidjeti i danas u starom gradu Berševa. Većina stanovništva u to vrijeme bili su Arapi iz Hebrona i pojasa Gaze, dok su i Jevreji počeli da se nastanjuju u gradu. Većina Beduina je napustila nomadski način života i sagradila kuće u Berševi.[46]

Prvi svjetski rat i Britanska uprava uredi

 
Željeznička stanica u Berševi, koju su izgradile Osmanlije.

Tokom Prvog svjetskog rata, Osmanlije su izgradile željezničku prugu od Hedžaske železnice do Berševe, koja je otvorena 30. oktobra 1915. godine.[47] Proslavi su prisustvovali komandant osmanske vojske Ahmed Džemal-paša i drugi zvaničnici. Linija je bila aktivna dok Britanska vojska nije istisnula Osmanlije 1917, pred kraj rata.

Berševa je igrala važnu ulogu u Sinajskoj i palestinskoj kampanji u toku Prvog svjetskog rata. Bitka na Berševi je bila dio britanske ofanzive u razbijanju turske odbrambene linije od Gaze do Berševe. Na dan 31. oktobra 1917. godine, tri mjeseca nakon što su preuzeli Rafu, britanske snage generala Alenbija su slomile otpor turskih snaga između Gaze i Berševe.[48] Oko 500 vojnika 4. i 12. australijskog puka lake konjice, 4. australijske brigade, koje je predvodio general Vilijam Grant, samo sa konjima i bajonetima, napali su turske rovove, osvojili ih i zarobili u bici poznatoj kao bitka za Berševu, koja je takođe poznata i kao poslednji uspješni napad konjicom u istoriji britanske vojske.[49][50] Na ivici starog grada smješteno je groblje stradalim vojnicima zemalja Komonvelta, Australije, Novog Zelanda i Ujedinjenog Kraljevstva. Takođe, u gradu se nalazi i memorijalni park posvećen stradalim vojnicima.

 
Pogled na Berševu iz vazduha 1948.

Tokom Britanskog mandata nad Palestinom, Berševa je bila veći administrativni centar. Britanci su izgradili željezničku prugu od Rafe do Berševe u oktobru 1917, koja je otvorena za javnost u maju 1918. godine, služeći stanovnicima Negeva i stanovništvu južno od planine Hebron.[51] Godine 1928, kada su počele da rastu tenzije između Jevreja i Arapa oko kontrole nad Palestinom, neredi su eskalirali i nakon jednog sukoba, u kojem je poginulo 133 Jevreja, a ranjeno njih 339, mnogi Jevreji su napustili Berševu, mada su se neki povremeno vraćali. Nakon napada Arapa na autobus pun Jevreja 1936. godine, sukobi su prerasli u Arapsku pobunu, koja je trajala od 1936 do 1939. godine, nakon čega su i preostali Jevreji napustili grad.[52]

Na popisu stanovništva 1922, u Berševi je živjelo ukupno 2.356 stanovnika, od čega njih 2.012 muslimana, 235 hrišćana, 98 jevreja i 11 druza.[53] Na popisu stanovništva 1931. godine, populacija se povećala na ukupno 2.959 stanovnika, od čega 2.791 muslimana, 152 hrišćana, 11 jevreja i 5 bahaija, dok je 545 jevrejskih kuća okupirano.[54] Anketom na selima koju je sprovela uprava mandatske Palestine 1945. godine, otkriveno je da je ukupna populacija 5.570 stanovnika, od čega njih 5.360 muslimana, 200 hrišćana i 10 drugih.[55]

Država Izrael uredi

Rat 1947-49. uredi

 
Filharmonijski orkestar Izraela nastupa u Berševi 1948.

Godine 1947, Specijalni komitet Ujedinjenih nacija za Palestinu (UNSCOP), predložio je da Berševa bude priključena jevrejskoj državi, u njihovom planu podjele za Palestinu.[56] Međutim, nakon što je ad hok komitet Ujedinjenih nacija izvršio reviziju plana, premjestili su grad u Palestinski dio, zbog većinskog Aralskog stanovništva.[56][57] Egipatske vojne snage bile su stacionirane u Berševi od maja 1948. godine.

Jigal Alon je predložio osvajanje Berševe,[58] što je prihvatio premijer Izraela — David Ben-Gurion. Sudeći prema izraelskom istoričaru, Beniju Morisu, Ben Gurion je naredio osvajanje Berševe, okupaciju okolnih teritorija, kao i demoliranje većeg dijela grada.[59] Cilj je bio da se probije egipatska blokada izraelskih konvoja do Negeva. Egipatska vojska nije očekivala napad i doživjeli su poraz.[60] Izrael je bombardovao grad 16. oktobra,[61] dok su 21. oktobra, u 4 sata ujutru, 89 bataljon 8 brigade i 7 i 9 bataljoni brigade Negeva napali egipatsku vojsku. Jedan dio je napredovao od Mišar Hanegeva, udaljenog 20 km od Berševe, dok je drugi dio napredovao od turske željezničke stanice i Hacerima; Berševa je osvojena do, 9.45 ujutru istog dana. Oko 120 vojnika egipatske vojske odvedeno je u zarobljeništvo. Svo arapsko stanovništvo koje je pružalo otpor je protjerano,[34] dok je ostatak arapskog stanovništva, oko 200 muškaraca i 150 žena i djece, odvedeno u policijsko utvrđenje, odakle su 25. oktobra, žene, djeca, starije i onesposobljene osobe odvezene kamionima na granicu Gaze. Egipatski vojnici su odvedeni u logore za ratne zarobljenike. Neki muškarci su ostali da žive u lokalnim džamijama, gdje su čistili, a kada bi bilo otkriveno da snadbijevaju egipatsku vojsku informacijama, bili bi i oni deportovani.[59] U gradu je zabilježen veliki porast pljački, a do decembra, u nekom proračunu, ukupno je deportovano oko 30.000 Arapa iz Berševe i okolnih oblasti, od kojih je većina migrirala u Jordan.[61][62] Nakon Operacije Joav, radijus od 10 km od Berševe pretvoren je u zonu gdje nije bio dozvoljen ulaz Beduinima.[63] Kao odgovor na to, Savjet bezbjednosti ujedinjenih nacija donio je dvije rezolucije, 4 i 16. novembra, u kojima se zahtijeva od Izraela da napusti oblast.[64]

Prve četiri decenije uredi

 
Berševa tokom 1960-ih.

Nakon završetka rata, sporazumom iz 1949. godine, Berševa je i formalno pripojena Izraelu. Grad je od tada transformisan u izraelski grad, sa malom arapskom zajednicom.[34] Berševa je strateški važna lokacija, zbog solidne snadbjevenosti vodom, kao i zbog bitnih saobraćajnica, do Jerusalima i Hebrona na sjeverozapadu, do Mrtvog mora i El Karaka na istoku, do Akabe na jugu, do Gaze na zapadu i do Al Auje i granice sa Egiptom na jugozapadu.[60]

Nakon nekoliko mjeseci, kuće koje su porušene u ratu su obnovljene. Usljed talasa migracija u Izrael nakon uspostavljanja nezavisne države, Berševa je doživjela veliki porast broja stanovnika, jer se doselilo hiljade migranata. Grad se brzo proširio izvan svog jezgra, što je postalo poznato kao stari grad, dok su se nova naselja izgradila u okolini, sa raznovrsnim projektima kuća, kao što su apartmani i pomoćne farme, kao i šoping centri i. škole. Stari grad je pretvoren u centar grada, sa radnjama, restoranima i kancelarijama gradske uprave. U gradu je izgrađena industrijska oblast, kao i jedan od najvećih bioskopa u Izraelu. Do 1956, broj stanovnika u Berševi je porastao na 22.000.[65][66] Godine 1959, počeli su protesti i neredi u Vadi Salibu, blizu Haife, nakon čega su se proširili i na druge djelove države, uključujući i Berševu.[67]

Bolnica Soroka otvorena je 1960. Do 1968. godine, populacija u gradu porasla je na 80.000.[68] Univerzitet Negev, koji je kasnije postao Univerzitet Ben Gurion, otvoren je 1969. Egipatski predsjednik — Anvar Sadat, posjetio je Berševu 1979, a populacija u gradu porasla je na više od 110.000 do 1983. godine.

Moderni urbani razvoj uredi

 
Berševa sredinom 1970-ih.

Kao dio projekta šematskog prikaza Negeva, neprofitna organizacija Jevrejski nacionalni fond finansira glavne projekte rekonstrukcije Berševe. Jedan projekat je riječni park Berševe, koja obuhvata dio pored rijeke od 3,6 km² sa zelenilom, staze za planinarenje, sportsku arenu od 3.000 mjesta, brodsko jezero dužine 6.1 ha, napunjeno od recikliranih otpadnih voda, šetališta, restorane, kafiće, galerije, iznajmljivanje brodova, amfiteatar od 12.000 mjesta, igrališta i most duž rute vodenih cijevi grada Mekorota. Plan uključuje izgradnju novih kuća sa pogledom na park i komšiluk.[69] Zvanični ulaz u riječni park biće park Belt Ešel, koji će se sastojati od parka izgrađenog oko dvorišta, sa istorijskim ostacima naselja Belt Ešel.[70]

 
Pješački most, 2012.

Četiri nova šoping centra su planirana. Prvi, kanjon Berševa biće ekološki centar za bazenima za skupljanje kiše i generatorima za osvjetljenje na solarnu energiju, ukupne površine od 115.000m2, pored parka dugog 8.000 metara, sa biciklističkom stazom.[70][71][72] Drugi tržni centar će biti poljoprivredni centar, prvi ikada u Izraelu. Biće ograđeni, kružni kompleks, sa 400 mjesta za prodavce, a biće okružen parkovima i zelenilom.[70]

U gradu je izgrađena i nova centralna autobuska stanica, koja ima kompleks ograđen staklom, sa kafićima i radnjama.[70]

Poslednjih godina, u investicije za renoviranje starog grada, očuvanje istorijskih građevina i unapređenje infrastrukture, uloženo je oko 10,5 miliona evra.[73] Turska četvrt je takođe renovirana, sa novim kaldrmisanim ulicama, proširenim trotoarima i restauriranim turskim kućama, koje su pretvorene u trpezarije i mjesta za trgovinu.[69]

Godine 2011, gradska skupština je objavila plan za pretvaranje Berševe u „vodeni grad“ Izraela.[74] Jedan od projekata — „plaža Berševe“, predviđa postrojenje od 7 dunuma nasuprot gradske skupštine.[75][76] Ostali projekti uključuju izgradnju novih fontana blizu medicinskog centra Soroka i naspram Tehničkog fakulteta.

 
Moderni grad Berševa.

Tokom 1990-ih, u Izraelu su počeli da se pojavljuju neboderi, a uporedo sa tim počela je i izgradnja visokih građevina u Berševi.[77] Danas, centar grada se obično opisuje kao „kolekcija čistih, kompaktnih i donekle sterilnih stambenih tornjeva i visokoulaznih kancelarija“.[78] Najveća gradska građevina je Trg Rambam 2, zgrada od 32 sprata.[79] Planirane su brojne dodatne visoke građevine, pored ili u okviru zgrade, uključujući nebodere.[80][81][82] Planirana je i izgradnja luksuznih stambenih višespratnica u gradu.[83]

Grad je u 21. vijeku doživio veliku građevinsku ekspanziju, što uključuje i urbani razvoj elemenata, kao što su vodene fontane i mostovi; a takođe uključuje i razvoj prirode, kao što je izgradnja igrališta i parkova.[84]

U decembru 2012. godine, plan za izgradnju 16.000 novih stambenih jedinic u Ramotu, odbačen je u korist kreiranja urbane šume, koja će obuhvatati 660 ha i služiće kao „zeleno pluće“ grada, kao dio plana za razvoj „zelene trake“ oko grada. U šumi će se nalaziti oblasti za piknik, biciklističke staze i pješačke staze. Sudeći prema gradonačelniku Berševe, Ruviku Daniloviču, grad i dalje ima veliku površinu nerazvijenog prostora na otvorenom, koji može da se koristi za urbani razvoj.[85]

Godine 2017, potvrđen je novi urbani plan grada, dizajniran da poveća populaciju stanovništva na 340.000 do 2030. godine. Planom je predviđena izgradnja 13.000 novih stambenih jedinica, zajedno sa razvojem industrije i biznisa na ukupnom prostoru od 4 miliona metara kvadratnih. Takođe je planirana i izgradnja druge gradske bolnice.[86]

Bezbjedonosni incidenti u gradu uredi

U oktobru 1998. godine, 64 ljudi je ranjeno u napadu granatom.[87] Na dan 31. avgusta 2004. godine, 16 ljudi je ubijeno u dva napada bombaša samoubica na gradske autobuske stanice, za šta je Hamas preuzeo odgovornost. Na dan 28. avgusta 2005, bombaš samoubica je napao centralnu autobusku stanicu, 47 ljudi, od čega dva čuvara.[88] Tokom operacije Liveno olovo, koja je počela 27. decembra 2008, a trajala je do prekida vatre — 18. januara 2009, Hamas je ispalio 2.368 raketa, kao što je (BM-21 Grad) i minobacača iz Gaze na jug Izraela, uključujući Berševu. Raketni napadi su se nastavili i kasnije, ali su bili manje uspješni nakon predstavljanja Gvozdene kupole, odbrambenog sistema od raketa.[89][90][91][92]

Godine 2010, jedan Arapin je napao i povrijedio dvoje ljudi sjekirom.[93][94][95] Godine 2012, Palestinac iz Dženina je zaustavljen prije nego što je napao ljude nožem u sigurnoj kući.[96][97] Na dan 18. oktobra 2015. godine, napadač je revolverom ubio vojnika koji je čuvao autobusku stanicu, nakon čega ga je upucala policija.[98] U septembru 2016, izraelska bezbjedonosna agencija, Šin Bet, spriječila je teroristički napad na vjenčanju u gradskoj opštini.[99][100]

Grb Berševe uredi

 
Grb Berševe u štampi 1965.

Od 1950. godine, Berševa je mijenjala grb nekoliko puta. Grb iz 1950. dizajnirao je Abraham Hali. Sadržao je drvo tamaris, fabriku i vodu kako teče kroz cjevovod.[101]

Godine 1972, grb je modernizova sa simboličnim predstavljanjem Dvanaest plemena Izraela i tornja.[101] Upisane su riječi iz Biblije: „Avram sadi drvo tamarisa u Berševi“.[102] Od 2012, pripojen mu je broj 7, kao dio gradskog preobražaja.

Geografija uredi

 
Suvo riječno korito u Ashan parku.

Berševa je pozicionirana na ivici pustinje Negev, 115 km jugoistočno od Tel Aviva i 120 km jugozapadno od Jerusalima. Pozicioniran je na glavnoj saobraćajnici koja vodi od centra i sjevera države do Elijata na krajnjem jugu. Dolina Berševa je popularna hiljadama godina, s obzirom na to da ima dostupnu vodu koja teče sa brda Hebron zimi i skladišti se ispod zemlje u ogromnim količinama.[103] Glavna rijeka u Berševi je Nahal Berševa, vadi, koja izaziva poplave zimi. Drugi bitni vadiji koji prolaze kroz grad su potoci Kovšim i Katef. Berševu okružuje više gradova satelita, uključujući Omer, Lehavim i Mejtar, kao i nekoliko Beduinskih lokacija kao što su: Rahat, Tel Ševa i Lakija.

Sjeverozapadno od grada, blizu Ramota, je region koji se zove Goralska brda (hebr. :גבעות גורל; dosl. brda vjere). U regionu se nalaze brda nadmorske visine i do 500 metara.[104]. Zbog teške konstrukcije, jedinstvena flora u regionu je zaštićena.

Sjeveroistočno od grada, blizu Neve Menahema, nalaze se Les ravnice i suva riječna korita.

Klima uredi

Klima u Berševi je topla pustinjska, klasifikacije BWh, sa uticajem sredozemne klime. Grad ima karakteristike i mediteranske i pustinjske klime. Ljeta su topla i suva, a zime su blage. Količina kiše tokom zimskog perioda je velika, veća i od količine koja padne u ostalim gradovima sa sličnom klimom, kao što je Almerija u Španiji. Ljeti, temperature su visoke i preko dana i tokom noći, sa prosječnom temperaturom 34,7 °C. Najniža prosječna temperatura iznosi 21,4 °C. Zimi, najviša prosječna temperatura je 17,7 °C, dok je najniža 7,1  °C. Snijeg rijetko pada. Na dan 20. februara 2015, pao je prvi put nakon 1992. godine.[105]

Padavine su rijetke ljeti, najviše kiše padne u periodu između septembra do maja, ali godišnja količina padavina je niska, u prosjeku padne 195,1 mm godišnje. Pješčane oluje sa maglom su česte, posebno zimi, kao rezultat velike vlage.

Klima Berševa
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 31,5
(88,7)
35,2
(95,4)
38,4
(101,1)
43,8
(110,8)
44,8
(112,6)
46,0
(114,8)
42,0
(107,6)
43,8
(110,8)
43,8
(110,8)
41,7
(107,1)
38,3
(100,9)
32,5
(90,5)
46
(114,8)
Srednji maksimum, °C (°F) 24,6
(76,3)
27,3
(81,1)
32,0
(89,6)
37,5
(99,5)
38,7
(101,7)
39,6
(103,3)
39,3
(102,7)
38,3
(100,9)
38,7
(101,7)
36,8
(98,2)
31,9
(89,4)
26,9
(80,4)
39,6
(103,3)
Maksimum, °C (°F) 17,7
(63,9)
18,7
(65,7)
22,0
(71,6)
26,5
(79,7)
30,5
(86,9)
33,1
(91,6)
34,7
(94,5)
34,7
(94,5)
32,9
(91,2)
29,7
(85,5)
25,0
(77)
20,0
(68)
27,13
(80,84)
Prosek, °C (°F) 12,4
(54,3)
13,2
(55,8)
15,9
(60,6)
19,7
(67,5)
23,2
(73,8)
26,1
(79)
28,0
(82,4)
28,1
(82,6)
26,2
(79,2)
23,2
(73,8)
18,6
(65,5)
14,4
(57,9)
20,75
(69,37)
Minimum, °C (°F) 7,1
(44,8)
7,7
(45,9)
9,8
(49,6)
12,8
(55)
16,0
(60,8)
19,0
(66,2)
21,3
(70,3)
21,5
(70,7)
19,6
(67,3)
16,7
(62,1)
12,2
(54)
8,8
(47,8)
14,38
(57,87)
Srednji minimum, °C (°F) 2,8
(37)
4,0
(39,2)
5,3
(41,5)
7,2
(45)
11,1
(52)
15,4
(59,7)
18,4
(65,1)
18,4
(65,1)
16,0
(60,8)
12,4
(54,3)
7,5
(45,5)
4,8
(40,6)
2,8
(37)
Apsolutni minimum, °C (°F) 1,4
(34,5)
0,5
(32,9)
2,4
(36,3)
4
(39)
8
(46)
13,6
(56,5)
15,8
(60,4)
15,6
(60,1)
13
(55)
10,2
(50,4)
3,4
(38,1)
3
(37)
0,5
(32,9)
Količina padavina, mm (in) 48
(1,89)
40
(1,57)
29
(1,14)
9
(0,35)
3,6
(0,142)
0
(0)
0
(0)
0
(0)
0,5
(0,02)
9
(0,35)
18
(0,71)
38
(1,5)
195,1
(7,672)
Dani sa padavinama 9 8 6 2 1 0 0 0 0,2 2 4 7 39,2
Relativna vlažnost, % 50 48 44 35 34 36 38 41 43 42 42 48 41,8
Izvor #1: Meteorološka stanica Izraela[106][107][108][109]
Izvor #2: Meteorološka stanica Izraela[110]

Demografija uredi

Berševa je jedan od najbrže rastućih gradova po broju populacije i Izraelu. Iako zvanično ima oko 200.000 stanovnika, veći je u površini od Tel Aviva i urbani plan planira u budućnosti populaciju između 450.000 i 500.000 stanovnika.[111] Planirano je da ima populaciju od 340.000 do 2030. godine.[86] Godine 2010, Nacionalni savjet za planiranje i konstrukciju odobrio je master plan čiji je cilj bio povećanje populacije u Berševi i njenom gradskom području na milion do 2020. godine.[112] Prema popisu iz 2018, u Berševi živi 20.000 Arapa, što čini 10% ukupne populacije grada.[113]

Izraelski centar za statistiku podijelio je gradsko područje Berševe na dva područja:

Gradski prstenovi u gradskoj oblasti Berševe[114]
Gradski prstenovi Lokacija Populacija (popis 2014) Gustina stanovništva
(po km²)
Stanovništvo po godinama
stopa rasta
Izraelski Jevreji Izraelski Arapi Ostali[A] Ukupno
Jezgro[B] 1 177,200 4,400 19,500 201,100 1,711.8 0.9%
Spoljašnji prsten[V] 32 35,700 124,100 500 160,300 286.4 3.0%
Sjeverni dio 12 11,700 72,100 200 84,000 272.8 3.2%
Istočni dio 8 14,900 52,000 200 67,100 527.8 2.7%
Zapadni dio 12 9,000 0 100 9,100 73.2 4.4%
Ukupno 65 248,500 252,600 20,500 521,600 533.6 1.8%
  1. ^ Ostali uključuju hrišćane i neizjašnjene po pitanju religije.
  2. ^ Uključuje grad Berševu.
  3. ^ Uključuje gradove Rahat i Ofakim, lokalne savjete Lehavim, Omer i Tel Ševa, kao i još manjih gradova.

Ekonomija uredi

 
Neboder u Negevu.

Najviše zaposlenih u jednoj ustanovi u Berševi ima u medicinskom centru Soroka,[115] gradskoj opštini, Izraelskim odbrambenim snagama i univerzitetu Ben Gurion. Glavni kompleks izraelske vazdušne industrije pozicioniran je u glavnoj industrijskoj zoni, sjeverno od puta 60. Brojna elektronska i hemijska postrojenja, uključujući farmaceutsku industriju Teva, nalaze se u gradu.

Berševa je postala i tehnološki centar, a posebno se ističe u sajber obezbjeđenju.[6] Veliki tehnološki park izgrađen je blizu željezničke stanice Berševa.[116] Kompanije Dojče telekom, Elbit sistem, EMC, Lokid Martin, Ness Technologies, WeWork i RAD Data Communications otvorile su postrojenja u gradu, dok je kompanija Jerusalem Venture Partners pokrenula sajber inkubator.[117] Naučno-tehnološki park, koji su finansirali fondacija RASHI-SACTA, opština Berševa i privatni donator, otvoren je 2008. godine.[116] Drugi park visoke tehnologije otvoren je sjeverno od grada, blizu Omera.

Na jugoistočnoj strani grada, pozicionirane su tri industrijske zone, Maktešim, Emek Sara i Kirjat Jehudi, kao i industrijska zona između Kirjat Jehudija i starog grada.

Lokalna vlast uredi

 
Zgrada Okružnog suda u Berševi.

Grad je dugo vremena mučilo loše upravljanje, politički problemi i loše finansijsko planiranje. Od 2005, pažnja je usmjerena na razvoj parkova i infrastrukture. Godine 2005, otvoren je novi centar za mlade, dok je novi kulturni centar otvoren 2008. Nakon dosta godina finansijog mučenja, grad je 2006 imao pozitivan budžet.[118]

Zvanični grb Berševe prikazuje Avrama kako sadi drvo tamarisa, sudeći prema Knjizi postanja,[119] kao i toranj povezan sa gradskim građevinama.

Prvi gradonačelnik Berševe bio je David Tuvijah, koji je na dužnost stupio 1950, a ostao je do 1961. Naslijedio ga je Zejev Zrizi, koji je bio na funkciji samo dvije godine, nakon čega je za gradonačelnika izabran Elijašu Navi, koji je na toj funkciji proveo 23 godine, do 1986. Moše Zilberman ga je naslijedio, ali je nakon tri godine, funkciju preuzeo Jičak Rager, koji je ostao na funkciji do 1997. godine. Naslijedio ga je David Buntfeld, ali je na funkciji proveo samo godinu, nakon čega je Jakov Turner stupio na dužnost. Godine 2008, Ruvik Danilovič, koji je prije toga bio zamjenik gradonačelnika, pobijedio je na izborima i preuzeo je funkciju gradonačelnika.[120]

Na izborima 2018, Danilovič je osvojio 92% glasova.[121]

Gradonačelnici Berševe
Ime Stupio na dužnost Otišao sa dužnosti Godina na dužnosti
1 David Tuvijahu 1950 1961 11
2 Zejev Zrizi 1961 1963 2
3 Elijašu Navi 1963 1986 23
4 Moše Zilberman 1986 1989 3
5 Jičak Rager 1989 1997 8
6 David Buntfeld 1997 1998 1
7 Jakov Turner 1998 2008 10
8 Ruvik Danilovič 2008

Institucije obrazovanja uredi

 
Univerzitet Ben Gurion.

Sudeći prema izveštaju CBS-a, Berševa ima 81 školu i 33.623 đaka. Od toga, ima 60 osnovnih škola i 17.211 osnovaca, uz 39 viših škola u koje ide 16.412 učenika. Nakon 12 razreda, koliko se ide u školu u Berševi, 52.7% učenika dobilo je sertifikat zrelosti, diplomu Bagrut 2001. U gradu takođe postoji nekoliko privatnih škola i ješivota za religijski sektor.

U Berševi se nalazi jedan od najprestižnijih univerziteta u Izraelu — Univerzitet Ben Gurion, koji se nalazi u urbanom dijelu grada, u četvrtu Delet. Ostali bitni fakulteti su Otvoreni univerzitet Izraela, Fakultet inženjerstva Šamon, Fakultet akademskih nauka Kaje, Praktični inženjerski fakultet Berševe (Hamikhlala ha technologit shel Be'er sheva),[122] i univerzitetsko naselje fakulteta za vazduh i prostor — Tehnološka škola Berševa.[123]

Gradske četvrti uredi

Nakon proglašenja nezavisnosti Izraela, Berševa je postala „laboratorija“ za arhitekturu Izraela.[124] Mišol girit, gradska četvrt, izgrađen je krajem 1950. godine i bio je prvi pokušaj da se stvori alternativa standardnom projektu kuća u Izraelu. Hashatiah (tepih), takođe poznat i kao Hashekhuna ledugma (model komšiluka), pozdravljen je od strane arhitekti širom svijeta.[124] Danas, Berševa je podijeljena na 17 nastanjenih četvrti, kao dodatak Starom gradu i Ramotu. Mnoga od četvrti su imenovani po slovu iz hebrejskog alfabeta, što takođe ima i numeričku vrijednost, ali se nekim novim okruzima daju ponekad puna imena.

Umjetnost i institucije kulture uredi

 
Bioskop Keren, prvi bioskop u Negevu.

Godine 1953, bioskop Keren, prvi bioskop u Negevu otvoren je u Berševi. Izgradila ga je organizacija Histadrut i imao je mjesta za 1.200 osoba.[125] Berševa je baza izraelske simfonije, osnovane 1973. Tokom godina, razvila je širok repertoar simfonijskih radova, koncerata za solo izvođače i velika horska izvođenja. Među njima su Izrael u Egiptu od Šuberta i Mocarta, Rosinijeva "Stabat mater" i Vivaldijeva Glorija. Svjetski poznati izvođači nastupili su kao solisti sa simfonijom, uključujući Pinkasa Cukermana, Žan Pjera Rampala, Šloma Minca]], Gerija Kerija i Pola Tortelijera.[126] Godine 1970, podignuta je skulptura kao spomen ploča palim izraelskim borcima, na brdu sjeveroistočno od grada.[127] Berševa teatar otvoren je 1973. Svjetleća operska grupa Negeva oformljena je 1980 i izvodi mjuzikle na engleskom svake godine.[128]

Oblici reljefa u gradu uključuju Avramove Izvore i staru tursku željezničku stanicu, dok je fokus na razvojnim planovima.[129] Kuća umjetnika u Negevu, pokazuje ilustracije koje u određenom smislu podsećaju na Negev.[130]

Muzej umjetnosti Negev otvoren je ponovo 2004, u kući koja je služila kao boravak guvernera oblasti tokom Osmanske vladavine, dok je u Starom gradu uspostavljan centar za umjetnost za mlade ljude.

Godine 2009, izgrađen je novi informacioni centar za turiste, Prolaz do Negeva.[131]

Velika džamija u Berševi uredi

 
Velika džamija u Berševi 1948.

Godine 1906, tokom vladavine Osmanskog carstva, sagrađena je velika džamija Berševe, uz pomoć donacija prikupljanih od Beduina u Negevu. Aktivno je korišćena za molitve sve dok grad nije pao pod izraelsku vlast 1948.[132]

Džamija je do 1953. korišćena kao gradska sudnica, a tokom 1950-ih pretvorena je u arheološki muzej, a 1990-ih je zatvorena zbog renoviranja. Grad je namjeravao da je pretvori u arheološki sektor muzeja Negev, koji će biti posvećen jevrejskoj kulturi,[133] protiv čega su pisali peticiju Muslimani i Beduinska zajednica, tražeći da se džamija vrati u upotrebu i da se dozvole molitve.[133] Grad je odbio zahtjev, uz obrazloženje da aktivna džamija u srcu jevrejskog grada nije moguća.[133]

Godine 2011, Vrhovni sud pravde u Izraelu, djelimično je prihvatio peticiju protiv grada, prihvatajući da se džamija pretvori u muzej, ali da bude posvećena islamskoj kulturi, bez dozvole za obavljanje molitvi.[134]

Saobraćaj uredi

 
Pješački most od željezničke stanice do Univerziteta Ben Gurion.

Berševa je središte transporta u južnom Izraelu; nudi drumski, željeznički i vazdušni saobraćaj. Povezana je sa Tel Avivom preko autoputa 40, drugog najvećeg autoputa u Izraelu, koji prolazi istočno od grada i poznat je kao „Berševa bajpas“, zbog toga što nudi putnicima sa sjevera da putuju na jug, izbjegavajući prolazak kroz centar grada. Od zapada do istoka, grad je podijeljen autoputem 25, koji ide do Aškelona i pojasa Gaze na sjeverozapadu i Dimone na istoku. Treći autoput — autoput 60, povezuje Berševu sa Jerusalimom i saobraćajnicom Šoket, a prolazi i pored Zapadne obale. Na lokalnom nivou, duž grada su izgrađene saobraćajnice u obliku prstena, koje služe da se smanje gužve u gradu. Ulica 406 ide od sjevera do juga grada, prolazeći kroz gradski centar.

Autobuska kompanija, Metrodan Berševa, počela je sa radom 2003. godine. Do 2016, posjedovala je 90 autobusa i saobraćala na 19 linija, od kojih većina polazi sa glavne gradske autobuske stanice.[135] Tim linijama su ranije saobraćali gradski autobusi, poznati kao „Urbani autobuski servis Berševe“. Na dan 25. novembra 2016. godine, kompanija Dan Berševa je preuzela gradski autobuski saobraćaj, dok je kompanija Metrodan Berševa ugašena. Nakon što je preuzela autobuski saobraćaj, kompanija Dan Berševa je uvela elektronski način plaćanja, što je uobičajeno u Berševi.[136] Autobuski međugradski saobraćaj iz Berševe vrše kompanija Edžer, Dan badarom i Metropolitan.[137]

U gradu postoje dvije željezničke stanice. Stara, stanica Sjeverni univerzitet Berševa, prolazi pored Univerziteta Ben Gurion i medicinskog centra Soroka, dok nova, Centralna željeznička stanica Berševe, prolazi pored glavne autobuske stanice. Između dvije željezničke stanice, pruge se dijele na dva dijela i nastavljaju do Dimone i Mrtvog mora. Planirano je proširenje do Elijata i Arada.[138]

 
Centralna autobuska stanica u Berševi.

Stanica Sjeverni univerzitet Berševa je krajnja stanica voza koji saobraća iz Dimone. Svim željezničkim stanicama može da se pristupi iz Berševe, preko transfer stanica u Tel Avivu i Lodu. Do 2012, željezničke stanice do Berševe imale su konfiguraciju od po jedne spore pruge, sa oštrim krivinama i dosta mjesta za ukrštanje, što ograničava brzinu voza. Između 2004 i 2012, pruge su renovirane korišćenjenjem sistema poravnanja, kako bi se izbjegla ukrštanja i dodata je po još jedna pruga. Rekonstrukcija je koštala 2,8 milijardi i značajno je smanjen period putovanja i povećan intenzitet saobraćaja do i iz Tel Aviva, kao i od Kirjat Mockina do Berševe.[139] Planirana je izgradnja sistema brzih pruga, od Berševe do Tel Aviva i Elijata.[140]

Duži period postoji plan za izgradnju lakog šinskog sistema, što je i uvršteno u master plan razvoja grada.[141] Ugovor za izgradnju potpisan je 1998, ali nije sproveden. Godine 2008, ministar finansija Izraela, objavio je da će zamrznuti izgradnju projekta lakog šinskog sistema u Tel Avivu i umjesto toga započeti izgradnju u Berševi, ali ipak projekat nije realizovan. Godine 2014, gradonačelnik Berševe, Ruvik Danilovič, izjavio je da će laki šinski sistem biti izgrađen u gradu.[142][143][144] Godine 2017. ministar saobraćaja Izraela dao je dozvolu Berševi da započne sa preliminarnim planom lakog šinskog sistema.[145]

Sport uredi

Hapoel Berševa nastupa u Premijer ligi Izraela, nakon promocije iz drugog ranga — Leumit lige, u sezoni 2008/09. Svoje utakmice igra na stadionu Turner. Hapoel je bio prvak Izraela pet puta: 1975, 1976, 2016, 2017 i 2018, dok je Kup osvojio 1997. U gradu postoje još dva lokalna kluba, Makabi Berševa, iz četvrti Neve Noj i FK Berševa iz četvrti Dalet, koji je nasljednik ugašenog kluba Beitar Avram Berševa.

U gradu postoji i košarkaši klub — Hapoel Berševa, koji nastupa u areni Konč, kapaciteta 3.000 mjesta.

 
Elija Viviani, prije starta treće etape Điro d’Italije 2018 u Berševi.

Berševa je postala nacionalni šahovski centar Izraela, zahvaljujući migrantima iz Sovjetskog Saveza. U gradu se nalazi više velemajstora nego u bilo kom drugom gradu u svijetu.[146] Grad je bio domaćin Svjetskog prvenstva u šahu 2005, a šah se uči u gradskim vrtićima.[147] Šahovski tim Izraela je osvojio srebrnu medalju na 38. Šahovskoj olimpijadi 2008. godine,[148] kao i bronzanu medalju na 39. Olimpijadi 2010. Elija Levant je osnovao šahovski klub 1973.[149]

U gradu se nalazi drugi najveći rvački centar u Izraelu, AMI škola rvanja. Centar vodi Leonid Šulman i ima otprilike 2.000 učenika, od kojih su većina potomci migranata iz Sovjetskog Saveza. Makabi Berševa ima tim za rvanje slobodnim stilom, dok Hapoel Berševa ima tim za rvanje grčko-rimskim stilom. Na Svjetskom prvenstvu u rvanju 2010, studenti škole AMI osvojili su pet medalja.[150] Kriket se igra pod nadležnosti Kriket asocijacije Izraela. u gradu se takođe nalazi ragbi klub, čiji su seniori i juniori osvojili nekoliko titula prvaka države.[151] U gradu se nalazi i teniski centar, koji je otvoren 1991. godine i sadrži osam terena. Takođe, u gradu se nalazi i nekoliko aerodroma koji služe za vazduhoplovno jedriličarstvo.

Berševa je bila jedan od gradova domaćina Điro d’Italije 2018, čiji je start bio u Izraelu, što je bilo prvi put u istoriji da je Điro startovao van Evrope. Berševa je bila domaćin treće etape, do Elijata,[152] gdje je u sprintu pobijedio Elija Viviani, ispred Saše Modola i Sema Beneta.[153]

Ekološke nagrade uredi

Godine 2012, kružna staza od 42 km za planinarenje, koja se prostire oko grada, osvojila je treće mjesto na godišnjem takmičenju Evropske saobraćajne asocijacije.[154]

Poznati stanovnici uredi

 
Ilan Ramon, prvi izraelski astronaut umro u katastrofi spejs-šatla Kolumbija.

Partnerski gradovi uredi

Sestrinski gradovi uredi

Berševa je u sestrinskim odnosima sa 13 gradova:[155]

Afrika

Azija

Evropa Sjeverna Amerika

Okeanija

Južna Amerika

Napomene uredi

  1. ^ prema prevodu Staroga zaveta Đure Daničića

Reference uredi

  1. ^ a b „Population in the Localities 2018" (XLS)”. cbs.gov.il. Israel Central Bureau of Statistics. 25. 8. 2019. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  2. ^ Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 148. ISBN 86-331-2075-5. 
  3. ^ Mildred Berman (1965). „The Evolution of Beersheba as an Urban Center”. Annals of the Association of American Geographers. 55 (2): 308—326. doi:10.1111/j.1467-8306.1965.tb00520.x. 
  4. ^ Guide to Israel, Zev Vilnay, Hamakor Press, Jerusalem, 1972, p. 309–14
  5. ^ „Beersheba Masters Kings, Knights, Pawns”. latimes.com. Los Angeles Times. 30. 1. 2005. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  6. ^ a b „Beersheva: Israel's emerging high-tech hub - Globes English”. globes.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  7. ^ „Genesis Chapter 21 בְּרֵאשִׁית”. mechon-mamre.org. Arhivirano iz originala 01. 08. 2020. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  8. ^ „Genesis Chapter 26 בְּרֵאשִׁית”. mechon-mamre.org. Arhivirano iz originala 16. 01. 2021. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  9. ^ „Genesis 21:22-34 New Revised Standard Version”. biblegateway.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  10. ^ „Genesis 26:23-33”. mechon-mamre.org. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  11. ^ Genesis 21:22-34
  12. ^ Freedman, David Noel; Myers, Allen C. (2000). Eerdmans Dictionary of the Bible. William B. Eerdmans Publishing Company. 
  13. ^ Genesis 26:23–33
  14. ^ Genesis 28:10–15
  15. ^ Genesis 46:1–7
  16. ^ Joshua 15:28
  17. ^ Joshua 19:2
  18. ^ I Samuel 8:2
  19. ^ I Samuel 14:48
  20. ^ I Samuel 15:2–9
  21. ^ I Kings 19:3
  22. ^ Amos 5:5
  23. ^ Amos 8:14
  24. ^ a b „Beer Sheva”. Jewishmag.com. Arhivirano iz originala 30. 4. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  25. ^ 2 Kings 12:1
  26. ^ „Beersheba”. Jewishvirtuallibrary.org. 21. 10. 1948. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  27. ^ Herzog, Z (1984). Beer-sheba II: The Early Iron Age Settlement. Institute of Archaeology, Tel Aviv University and Ramot Publishing Co. Tel Aviv. 
  28. ^ a b „Be'er Sheva”. ynet encyclopedia. 
  29. ^ a b Rapport, Arial. מכורש עד אלכסנדר: תולדות ישראל בשלטון פרס. Open University of Israel. str. 196—198. 
  30. ^ a b The Origin of the Limes Palaestinae and the Major Phases in its Development. Studien zu den Militärgrenzen Roms. 1967. 
  31. ^ The Scripture Gazetteer: A Geographical, Historical, and Statistical Account of the Empires, Kingdoms, Countries, Provinces, Cities, Towns, Villages, Mountains, Valleys, Seas, Lakes, Rivers, &c Mentioned in the Old and New Testaments: Their Ancient History, Natural Productions, and Present State: with an Essay on the Importance and Advantage of the Study of Sacred Geography. 1. 1883. str. 308. 
  32. ^ „הקדמה לתולדות באר שבע וסיפוריה”. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  33. ^ „Salvage excavation In Ramot Nof, Be'er Sheva”. JSTOR 23457938. 
  34. ^ a b v Yitzhak, Reiter (2017). Contested Holy Places in Israel–Palestine: Sharing and Conflict Resolution. Taylor & Francis. str. 209. ISBN 978-1-351-99885-7. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  35. ^ Kressel, Gideon M.; Ben-David, Joseph (1996). „The Bedouin Market: the axis around which Beer-Sheva developed in the British Mandatory Period” (PDF). Nomadic Peoples. The Commission on Nomadic Peoples of the International Union of Anthropological and Ethnological Services (IUAES) (39): 3—28. Arhivirano iz originala (PDF) 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  36. ^ Abu-Rabia, Aref (2001). A Bedouin Century: Education and Development among the Negev Tribes in the 20th century. Berghahn Books. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  37. ^ a b v g d đ e Yasemin Avcı (2009). „The application of Tanzimat in the desert: The Bedouins and the creation of a new town in Southern Palestine (1860–1914)”. Middle Eastern Studies. 45 (6): 969—983. doi:10.1080/00263200903268728. 
  38. ^ 'Aref Abu-Rabi'a (2001). A Bedouin Century. Berghahn Books. str. 8—10. 
  39. ^ George L. Robinson (1901). „The Wells of Beersheba”. The Biblical World. 17 (4): 247—255. doi:10.1086/472788 . 
  40. ^ Palestine Exploration Fund, Quarterly Report for April 1901. str. 100. 
  41. ^ Gellner, Ernest (1995). Anthropology and Politics: Revolutions in the Sacred Grove. Basil Blackwell. str. 212—228. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  42. ^ Alois Musil (1908). Arabia Petraea. 2. Wien. str. 66. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  43. ^ George L. Robinson (1908). „Beersheba Revisited”. The Biblical World. 31 (5): 322+327—335. doi:10.1086/474045 . 
  44. ^ Gerdos, Yehuda (1985). „Basis of Beersheba City Planning”. Ur.: Na'or, Mordechai. Settlement of the Negev, 1900–1960 (na jeziku: hebrejski). Jerusalem, Israel: Yad Yitzhak Ben-Zvi. str. 167—177. 
  45. ^ Rageb, Gideon (2013). Ottoman Town Planning in Late 19th and early 20th Century Palestine. 3rd International Geography Symposium. str. 23—32. 
  46. ^ Vilnai, Ze'ev (1969). „Be'er Sheva”. Ariel Encyclopedia (na jeziku: hebrejski). 1. Tel Aviv, Israel: Sifriyat HaSadeh. str. 473—515. 
  47. ^ Cotterell, Paul (1986). „Chapter 3”. The Railways of Palestine and Israel. Abingdon, UK: Tourret Publishing. str. 14–31. ISBN 978-0-905878-04-1. 
  48. ^ Biger, Gideon (1994). An Empire in the Holy Land: Historical Geography of the British Administration in Palestine, 1917–1929. St. Martin's Press, New York, Magnes Press, Jerusalem. str. 23–24. 
  49. ^ „Senate Debates: 60th Anniversary of the State of Israel”. 18. 3. 2008. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  50. ^ Medlicott, Jeanne (21. 4. 2015). „Beersheba Lighthorse Anzac diorama unveiled in Narooma”. Narooma News. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  51. ^ Biger 1994, str. 119.
  52. ^ Kark, Ruth; Frantzman, Seth J. (april 2012). „The Negev: Land, Settlement, the Bedouin and Ottoman and British Policy 1871–1948”. British Journal of Middle Eastern Studies. 
  53. ^ J. B. Barron, ur. (1923). „Table V”. Palestine: Report and General Abstracts of the Census of 1922. Government of Palestine. str. 11. 
  54. ^ E. Mills, ur. (1932). Census of Palestine 1931. Population of Villages, Towns and Administrative Areas. Jerusalem: Government of Palestine. str. 7. 
  55. ^ „United Nations Conciliation Commission for Palestine”. Arhivirano iz originala 20. 7. 2014. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  56. ^ a b United Nations Special Committee on Palestine, Report to the General Assembly. II. UNGA Resolution 181. 3. 9. 1947. Arhivirano iz originala 10. 9. 2015. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  57. ^ Shapira, Anita (2015). Yigal Allon, Native Son: A Biography. University of Pennsy. str. 239. ISBN 978-0-812-20343-1. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  58. ^ Shapira 2015, str. 245.
  59. ^ a b Morris, Benny (2004). The Birth of the Palestinian Refugee Problem Revisited. Cambridge University Press. str. 467. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  60. ^ a b Shapira, Anita (2007). Yigal Allon: Native Son. University of Pennsylvania Press. str. 245. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  61. ^ a b Alef, Abu-Rabia (2007). Cities of the Middle East and North Africa: A Historical Encyclopedia,. ABC-CLIO. str. 80. ISBN 978-1-576-07919-5. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  62. ^ Simha, Flapan. „The Palestinian Exodus of 1948”. Journal of Palestine Studies. 16, No. 4 (Summer, 1987: 3—26. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  63. ^ Benny, Morris (1987). The birth of the Palestinian refugee problem, 1947–1949. Cambridge University Press. str. 245. ISBN 0-521-33028-9. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  64. ^ Zeev, Tzahor (1993). The 1949 Air Clash between the Israeli Air Force and the RAF. 28, No. 1. Journal of Contemporary History. str. 75—101. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  65. ^ „The Canadian Jewish Chronicle - Google News Archive Search”. 
  66. ^ „Pittsburgh Post-Gazette - Google News Archive Search”. 
  67. ^ Allouche, Jeremy. The Oriental Communities in Israel, 1948-2003. str. 35. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  68. ^ „How Sea of Immigrants Tamed the Negev Wilderness”. [mrtva veza]
  69. ^ a b „Jewish National Fund: Be'er Sheva River Park”. Jnf.org. Arhivirano iz originala 27. 06. 2012. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  70. ^ a b v g „Beit Eshel Park, Beersheba”. Blueprint Negev. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  71. ^ „Jewish National Fund plants an emissary in the Bay area”. Jweekly.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  72. ^ „Negev Beersheba River park”. www.jnf.org. Arhivirano iz originala 18. 05. 2019. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  73. ^ „Upwelling of Renewal”. Times of Israel. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  74. ^ רועי צ'יקי ארד 8 July 2011 00:54 עודכן ב: 23:15. „שיגעון המים של בירת הנגב – חינוך וחברה – הארץ”. Haaretz.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  75. ^ „mynet באר שבע – תגידו, צריך חוף ים בבאר שבע?”. Mynet.co.il. 20. 6. 1995. Arhivirano iz originala 26. 1. 2017. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  76. ^ „מקומי – באר שבע nrg – ...דרעי עצבני: רב העיר ב"ש יוצא לקרב”. Nrg.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  77. ^ „Skyscrapers dotting Tel Aviv landscape | j. the Jewish news weekly of Northern California”. Jweekly.com. 29. 3. 1996. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  78. ^ „Beersheba desert bloom”. globaltravelerusa.com. Arhivirano iz originala 5. 11. 2012. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  79. ^ „Rambam Square 2, Beer Sheva”. IL /: Emporis.com. 21. 7. 2003. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  80. ^ „All buildings | Buildings”. Emporis. 21. 7. 2003. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  81. ^ „Rambam Square 2 | Buildings”. IL: Emporis. 21. 7. 2003. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  82. ^ „skyscrapers | Buildings”. Emporis. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  83. ^ „ynet מגדלים בלב המדבר: תנופת הבנייה מגיעה לב"ש – כלכלה”. Ynet.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  84. ^ „Construction Boom Hits Beersheba”. YNET News. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  85. ^ „Beersheba opts for trees over urban sprawl – Israel Environment, Ynetnews”. Ynetnews.com. 20. 6. 1995. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  86. ^ a b „Beer Sheva to have population of 340,000 by 2030”. Globes. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  87. ^ „64 פצועים, מהם שניים קשה ושלושה בינוני, בפיגוע בתחנה המרכזית בבאר שבע”. גלובס. 20. 10. 1998. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  88. ^ „Palestinian Bomber Kills Only Himself Near Israeli Bus Station”. New York Times. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  89. ^ „חדשות – צבא וביטחון nrg – ...כיפת ברזל יירטה שתי רקטות”. Nrg.co.il. 31. 10. 2011. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  90. ^ „ynet גראד דוחה מחאה? "גם ספטמבר לא יזיז אותנו" – חדשות”. Ynet.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  91. ^ „חדשות – צבא וביטחון nrg – ...רקטה התפוצצה בבאר שבע; חיל”. Nrg.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  92. ^ „חדשות – צבא וביטחון nrg – ...הרוג ושישה פצועים בפגיעות”. Nrg.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  93. ^ „פיגוע בבאר-שבע: ערבי תקף בגרזן ופצע שניים | שלימות הארץ | חדשות”. Hageula.com. 27. 6. 2011. Arhivirano iz originala 16. 5. 2013. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  94. ^ „באר שבע: כוחות גדולים במצוד אחר "התוקף בפטיש" – וואלה! חדשות”. News.walla.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  95. ^ „אלמוני תקף שני גברים בפטיש ליד עיריית באר שבע – וואלה! חדשות”. News.walla.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  96. ^ „נענע10 – סוכל ניסיון פיגוע בבאר שבע: פלסטיני שתכנן לבצע פיגוע דקירה נעצר בדירת מסתור בעיר – חדשות”. News.nana10.co.il. 17. 6. 2009. Arhivirano iz originala 4. 2. 2012. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  97. ^ „חדשות 2 – סוכל פיגוע דקירה בבאר שבע: מחבל נעצר בדירת מסתור”. Mako.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  98. ^ Sterman, Adiv; Gross, Judah Ari. „Terrorist opens fire at Beersheba bus station, kills one, wounds 11”. www.timesofisrael.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  99. ^ „Islamic Jihad terror attacks in Beer Sheva thwarted”. BICOM. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  100. ^ „i24NEWS”. www.i24news.tv. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  101. ^ a b „סמל העיר”. עיריית באר שבע. Arhivirano iz originala 26. 4. 2019. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  102. ^ Genesis 21:33
  103. ^ „The climate of Beer Sheva”. Arhivirano iz originala 25. 3. 2008. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  104. ^ טייג, אמיר (29. 3. 2010). „כל חייל שניווט פעם בגבעות גורל ישמח לשמוע שאת הג'בלאות החשופות החליפו וילות עם גינות פורחות”. Pristupljeno 27. 5. 2020 — preko TheMarker. 
  105. ^ „Be'er Sheva rejoices after rare snowfall”. ynetnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  106. ^ „Averages and Records for Beersheba (Precipitation, Temperature and Records [Excluding January and June] written in the page) between 1981 and 2000”. Israel Meteorological Service. avgust 2011. Arhivirano iz originala 14. 9. 2010. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  107. ^ „Records Data for Israel (Data used only for January and June)”. Israel Meteorological Service. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  108. ^ „Temperature average” (na jeziku: hebrejski). Israel Meteorological Service. Arhivirano iz originala 18. 6. 2013. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  109. ^ „Precipitation average” (na jeziku: hebrejski). Arhivirano iz originala 25. 9. 2011. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  110. ^ „הסבר לקובץ ערכי טמפרטורה 2013” (PDF). Israel Meteorological Service]. 2013. str. 11. Arhivirano iz originala (PDF) 30. 1. 2016. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  111. ^ „The Blueprint Negev and the Future of Israel | Jerusalem Post – Blogs”. Blogs.jpost.com. 18. 10. 2012. Arhivirano iz originala 30. 12. 2012. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  112. ^ „תוכנית באר שבע אושרה; המטרה – מיליון תושבים עד שנת 2020”. Calcalist.co.il. 20. 6. 1995. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  113. ^ „In first, Arab to run in Beersheba municipal elections”. maannews.net. Ma'an News Agency. 5. 9. 2013. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  114. ^ „Localities, Population And Density Per Sq. Km. By Metropolitan Area” (PDF). Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  115. ^ „About Soroka University Medical Center”. hospitals.clalit.co.il. 
  116. ^ a b „Dun's 100 2007 – Be'er-Sheva Municipality VP”. Duns100.dundb.co.il. Arhivirano iz originala 21. 2. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  117. ^ Bousso, Nimrod (24. 4. 2015). „Desert Storm: Be'er Sheva Rapidly Emerges as Global Cyber Center”. Ha'aretz. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  118. ^ „Beer-Sheva Municipality”. duns100.dunb.co.il. Arhivirano iz originala 21. 2. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  119. ^ Genesis / Bereishit 21:33
  120. ^ „Secular candidate elected Jerusalem mayor”. Enews20.com. 12. 11. 2008. Arhivirano iz originala 15. 2. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  121. ^ Schiff, Ben (1. 11. 2018). „סופי: התוצאות בבאר שבע כולל קולות החיילים”. Mynet Be'er Sheva (na jeziku: hebrejski). Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  122. ^ „technical college website”. Tcb.ac.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  123. ^ „school website”. Techni-bs.iscool.co.il. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  124. ^ a b „Magic Carpet: The Carpet-Style Patio Homes of Be'er Sheva”. Haaretz.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  125. ^ Wolfson, Edi; Zivan, Zee (2017). Be'er-Sheva Tours and Trails. str. 20. 
  126. ^ „Sounds from the South”. Arhivirano iz originala 9. 10. 2012. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  127. ^ „h2g2 – Be'er Sheva, Israel – A4499625”. BBC. Arhivirano iz originala 31. 5. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  128. ^ „The salons of the South – Haaretz – Israel News”. Haaretz. 24. 12. 2006. Pristupljeno 27. 5. 2020. [mrtva veza]
  129. ^ „Blueprint for Beersheba”. JPost. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  130. ^ „Touch and feel the Negev”. JPost. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  131. ^ Lubliner, Elan (21. 2. 2009). „'Gateway' center aims to help the Negev bloom again”. Jerusalem Post. Around Israel. Arhivirano iz originala 13. 8. 2011. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  132. ^ „In latest attack on Palestinian heritage, Israel reopens museum in old mosque”, Al Akhbar Newsletter, 22. 12. 2014, Arhivirano iz originala 25. 2. 2017. g., Pristupljeno 27. 5. 2020 
  133. ^ a b v „Will Be'er Sheva allow Muslims to use city's only mosque? – Haaretz – Israel News”. Haaretz. Arhivirano iz originala 6. 6. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  134. ^ Curiel, Ilana (24. 7. 2011). „Beersheba mosque to become Islam museum”. Yediot Ahronot. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  135. ^ „Transportation in the Negev”. Negev Information Center. Arhivirano iz originala 14. 6. 2008. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  136. ^ „תשלום עבור נסיעה - דן באר שבע”. www.danbr7.co.il. Arhivirano iz originala 22. 2. 2017. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  137. ^ „Map of lines of the Metropoline company” (na jeziku: hebrejski). Metropoline. Arhivirano iz originala 17. 12. 2008. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  138. ^ Hazelkorn, Shahar (17. 3. 2008). „Mofaz Decided: A Railway to Eilat Will Be Built”. Ynet (na jeziku: Hebrew). Arhivirano iz originala 21. 3. 2008. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  139. ^ Bocker, Ran (15. 7. 2012). „From Beersheva to Tel Aviv in 55 MInutes”. Ynet (na jeziku: hebrejski). Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  140. ^ „Eilat high speed rail line gets green line”. Airrailnews.com. 14. 2. 2013. Arhivirano iz originala 10. 4. 2013. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  141. ^ „mynet באר שבע – רכבת קלה? הצחקתם את הבאר שבעיים”. Mynet.co.il. 20. 6. 1995. Arhivirano iz originala 26. 1. 2017. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  142. ^ „נחתם ההסכם הסופי לתכנון רכבת קלה בבאר שבע - גלובס”. 
  143. ^ „"מספיק להגר למרכז - יש כאן דירות בחצי מיליון שקל, והרבה מהן" - Bizportal”. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  144. ^ „Tel Aviv light rail project may be stopped in its tracks”. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  145. ^ „Beer-Sheva develops light rail plans”. 11. 7. 2017. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  146. ^ Bekerman, Eitan (4. 9. 2006). „Chess masters set to compete in world blitz championship”. Haaretz. Arhivirano iz originala 11. 10. 2008. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  147. ^ „World Team Championship in Beer Sheva, Israel”. World Chess Federation. 1. 11. 2005. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  148. ^ Tzahor, Uri (26. 11. 2008). „Israel takes silver medal at Chess Olympiad”. Ynewnews.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  149. ^ Gavin Rabinowitz (12. 12. 2004). „Beersheba is king of world chess”. Jerusalem Post. str. 4. Arhivirano iz originala 14. 6. 2011. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  150. ^ „mynet באר שבע – באר שבע מובילה במאבק על ספורט ההאבקות”. Mynet.co.il. Arhivirano iz originala 6. 8. 2017. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  151. ^ „ミニ”. Arhivirano iz originala 29. 5. 2007. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  152. ^ Ryan, Barry (18. 9. 2017). „Giro d'Italia 2018 will begin with Jerusalem individual time trial”. cyclingweekly.com. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  153. ^ Cary, Tom (6. 5. 2018). „Elia Viviani claims second straight stage win at Giro d'Italia”. telegraph.co.uk. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  154. ^ „Beersheba wins EU's green travel award”. Ynetnews.com. 20. 6. 1995. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  155. ^ „International Relations of the City of Beersheba” (na jeziku: hebrejski). Beersheba Municipality. Arhivirano iz originala 13. 2. 2012. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  156. ^ „Villes amies de Bouaké” (na jeziku: francuski). mairiebke.e-monsite.com. Arhivirano iz originala 20. 10. 2014. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 
  157. ^ Partner Cities of Lyon and Greater Lyon. copyright 2008 Mairie de Lyon. Arhivirano iz originala 19. 7. 2009. g. Pristupljeno 27. 5. 2020. 

Literatura uredi

  • Thareani-Sussely, Yifat (2007). „The 'Archaeology of the Days of Manasseh' Reconsidered in the Light of Evidence From The Beersheba Valley”. Palestine Exploration Quarterly. 139 (2): 69—77. doi:10.1179/003103207x194091. 

Spoljašnje veze uredi

  Berševa turistički vodič sa Vikiputovanja