Vitepska oblast (blr. Ві́цебская во́бласць, rus. Ви́тебская о́бласть) administrativna je jedinica prvog ranga na severu Republike Belorusije i sa površinom od 40.100 km² na drugom je mestu među beloruskim oblastima. Osnovana je 15. januara 1938. kao jedna od oblasti tadašnje Beloruske SSR. Na jugu je ograničena teritorijama Mogiljovske, Minske i Grodnjenske oblasti Belorusije, na severu i istoku su Smolenska i Pskovska oblast Ruske Federacije. Na severozapadu je Daugavpilski okrug Letonije, dok je na zapadu granica sa Litvanijom (Vilnjuski i Utenski okruzi).

Vitepska oblast
blr. Віцебская вобласць
rus. Витебская область
Položaj Vitepske oblasti
Država Belorusija
Glavni gradVitepsk
Površina40.100 km2
Stanovništvo2011.
 — broj st.1.221.800 [1]
 — gustina st.32 st./km2
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Administrativni centar oblasti je grad Vitepsk, a veći gradovi su još i Orša, Polack i Navapolack.

Prema podacima popisa stanovništva iz 2009. na području oblasti je živelo 1.231.000 stanovnika ili u proseku 30,7 st/km². Vitepska oblast je najređe naseljeni deo Republike Belorusije.

Geografija uredi

Vitepska oblast obuhvata površinu od 40.100 km² što čini nešto manje od 20% teritorije Belorusije. Graniči se sa ruskim oblastima Pskovskom i Smolenskom na severu i istoku, na jugu su Mogiljovska, Minska i Grodnjenska oblast Belorusije. Na zapadu i severozapadu se graniči sa Litvanijom (Vilnjuski i Utenski okruzi) i Letonijom (Okrug Daugavpils).

Reljefom Vitepske oblasti dominiraju blago zatalasano pobrđe (koje zauzima oko četvrtine teritorije) i zamočvarena nizijska prostranstva beloruskog Pojezerja. Najviši delovi su u brdima Vitepskog pobrđa gde se nalazi i najviša tačka oblasti brdo Garševa sa nadmorskom visinom od 295 metara. Najveće ravničarsko područje je Polacka nizija koja zauzima skoro polovinu celokupne teritorije.

Vitepska oblast je područje sa najgušćom rečnom mrežom u Belorusiji, ali i sa najvećim brojem jezera. Najveći deo oblasti pripada basenu Zapadne Dvine (oko 80% površine) koja je ujedno i najveća reka koja protiče teritorijom ove oblasti, te Dnjepra, Njemena i Lovata. Najvažnije pritoke Zapadne Dvine su Usvjača, Obalj, Polota, Drisa, Kasplja, Lučosa, Ula, Ušača i Disna. Na ovom području svoj tok započinju pritoke Dnjepra Berezina i Drut.

Na području oblasti postoji preko 2,8 hiljada jezera od kojih su površinom najveća Asvejsko, Lukomsko, Drjukšjaj, Drivjati, Neščarda, Snudi, Strusta i brojna druga.

Klima je umerenokontinentalna sa dosta dugim i hladnim zimama i blagim i vlažnim letima. Januarski prosek temperatura vazduha se kreće između -6,5 °C na zapadu do -8,5 °C na istoku, dok je julski prosek između 17 °C i 18 °C. Godišnje se prosečno izluči oko 600 mm padavina u nizijskim i oko 750 mm u brdskim predelima, a najveći deo padavina (oko 70%) izluči se tokom letnjeg dela godine. Vegetacioni period traje od 180 do 190 dana.

 
Tipičan Vitepski pejzaž

Više od trećine teritorije je pod šumama (najviše u Polackom i Rasonskom rejonu sa preko 50% teritorije). Glavne vrste drveća su beli bor i smrča od četinara, te bela breza, jasika i jova od listopadnog drveća. Zamočvareno je oko 6% površina.

U sevrnom delu rejona nalazi se nacionalni park Braslavska jezera, dok je na jugu zaštićeno prirodno područje Berezinski.

Godine 2001. dvojica beloruskih naučnika Alksej Solomonov i Valerij Anoško su na osnovu merenja objavili da se u blizini jezerceta Šo (u ovoj oblasti) nalazi geografski centar Evrope.[2]

Istorija uredi

Vitepska oblast formirana je 15. januara 1938. na osnovu zakona tadašnjeg Sovjetskog Saveza o teritorijalnoj podeli zemlje. Pre toga područje ove oblasti bilo je deo Vitepske gubernije Ruske SFSR, a područje gubernije delom je prešlo u sastav Beloruske SSR tek 1924. godine.

Godine 1944. zapadni deo Vitepske oblasti je organizovan kao posebna administrativna jedinica Polacka oblast (raspuštena 1954). Teritorijalno je proširena 1960. kada su u njen sastav ušli gradovi Braslav i Pastavi, odnosno 1961. kada joj je priključen Bjagomljski rejon Minske oblasti.

Vitepska oblast je poslednji region Belorusije koji je i službeno dobio svoj grb i zastavu (tek 2. juna 2009). Kao osnova za nove simbole poslužio je grb nekadašnje Vitepske gubernije iz 1856. godine.

Demografija uredi

Prema procenama za 2011. u oblasti živi oko 1.220.000 stanovnika[1] (što je za oko 150.000 manje u odnosu na popis 1999). Ova oblast drži dva neslavna rekorda u Belorusiji: ima najmanju stopu rasta na nacionalnom nivou (svega 9,7 na 1000 ljudi) i najvišu stopu umrlih (15,5 na 1000 stanovnika). U periodu od 1959. do 1999. broj seoskog stanovništva u oblasti se smanjio za gotovo 50% dok je broj gradske populacije rasta, tako da danas u gradovima živi skoro 70% populacije.

U etničkom pogledu, Belorusi čine 82% populacije, a slede Rusi sa 13,6%, Ukrajinci 1,6% i Poljaci 1,5%.

Narod Popis 1939.[3] Popis 1959. Popis 1970. Popis 1979. Popis 1989. Popis 1999. Popis 2009[4]
Belorusi 1.061.754 1.036.550 1.131.584 1.133.027 1.119.479 1.129.141 1.047.978
Rusi 101.041 118.816 167.656 187.016 213.911 187.872 124.958
Ukrajinci 15.658 11.636 19.819 23.757 26.148 21.926 14.557
Poljaci 11.515 83.800 24.876 17.308 25.266 21.003 11.141
Jevreji 77.173 18.987 17.343 15.080 12.702 4.633 2.127
Romi 709 ... 1.100 1.274 1.716 1.598 1.186
Jermeni 411 335 342 571 1.431 1.149
Tatari 1.221 1.248 1.544 1.413 1.538 1.260 822
Azeri 152 ... 203 259 726 834 646
Litvanci 1.863 ... 1.138 1.027 1.079 917 624
Moldavci 76 ... 232 409 720 649 522
Letonci 4.522 ... 909 788 759 755 499
Gruzini 375 186 207 341 384 285
Nemci 882 232 353 476 639 268
Čuvaši 347 359 405 531 396 221
Ukupno 1.281.238 1.276.113 1.370.006 1.385.372 1.409.909 1.377.161 1.230.821

Na području oblasti postoji 6.480 seoskih naseljenih mesta (od tog broja 366 sela je napušteno). Sela su u glavnom zbijenog tipa i u njima u proseku živi po 58 stanovnika. U 73% sela živi manje od 10 stanovnika. Adminsitrativni status grada u oblast ima 19 naseljenih mesta, a od tog broja njih 4 ima status oblasne subordinacije i zasebne su administrativne celine. Status varošice imaju 24 naseljena mesta.

 
Navapolack
 
Polack

Poredak Grad Populacija

 
Vitepsk
 
Orša

1. Vitepsk 347.500
2. Orša 122.200
3. Navapolack 101.000
4. Polack 83.700
5. Pastavi 19.800
6. Glibokaje 19.500
7. Lepelj 18.600
8. Navalukomlj 14.100
9. Garadok 13.400
10. Baranj 12.100
Podaci: BELSTAT

Administrativna podela uredi

Vitepska oblast administrativno je podeljena na 4 grada oblasne subordinacije (Orša, Polack, Navapolack i Vitepsk) i na 21 rejon. Administrativni centar oblasti je grad Vitepsk.

Rejoni Vitepske oblasti Belorusije
Rejon Administrativni
centar
Površina
km²[5]
Stanovnika
popis 2009.[6]
Gustina po km²
Bešankovički rejon Bešankoviči 1.249,65 18.500 14,8
Braslavski rejon Braslav 2.270,07 29.200 12,9
Vitepski rejon Vitepsk 2.737,85 40.600 14,8
Gornjodvinski rejon Verhnjedvinsk 2.140,6 24.700 11,5
Glibočki rejon Glibokaje 1.759,58 41.000 23,3
Garadočki rejon Garadok 2.980,13 26.800 9
Dokšički rejon Dokšici 2.267,61 26.800 11,8
Dubrovenski rejon Dubrovna 1.249,7 17.000 13,6
Lepeljski rejon Lepelj 1.822,22 35.300 19,4
Ljoznenski rejon Ljozna 1.417,63 17.700 12,5
Mjorski rejon Mjori 1.786,64 24.400 13,6
Oršanski rejon Orša 1.667,73 31.000 18,7
Polacki rejon Polack 3.137,78 27.300 8,7
Pastavski rejon Pastavi 2.096,44 39.500 18,8
Rasonski rejon Rasoni 1.926,87 11.500 6
Sjanonski rejon Sjano 1.966,05 26.300 13,4
Talačinski rejon Talačin 1.498,56 28.500 19
Ušački rejon Ušači 1.489,38 16.000 10,7
Čašnički rejon Čašniki 1.481,12 35.000 23,6
Šarkavščinski rejon Šarkavščina 1.189,18 18.600 15,6
Šumilinski rejon Šumilina 1.695,4 20.700 12,2
 
Administrativna mapa Vitepske oblasti

Ekonomija uredi

Vitepska oblast je važna saobraćajna raskrsnica. Njenu teritoriju seku dve velike panevropske magistrale E30 (auto-put M1) i E95 (auto-put M8) koje se seku u blizini Orše. Kroz Oršu takođe prolazi železnička pruga Minsk - Moskva.

U industrijskom pogledu dominiraju energetika, prehrambena i hemijska industrija.

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi