Višnji Voločok
Višnji Voločok (rus. Вышний Волочёк) grad je oblasne subordinacije na severu Tverske oblasti, odnosno na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Iako je zasebna administrativna jedinica i poseban gradski okrug u oblasti (rus. городской округ Вышний Волочёк) u gradu se nalazi i administracija Višnjevoločkog rejona.
Višnji Voločok Вышний Волочёк | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Središnji FO |
Oblast | Tverska oblast |
Rejon | gradski okrug |
Osnovan | 1471. |
Status grada | 1770. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 49.391 |
— gustina | 914,65 st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 57° 35′ 00″ S; 34° 34′ 00″ I / 57.583333° S; 34.566667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Aps. visina | 160 m |
Površina | 54 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 171151 – 171168 |
Pozivni broj | +7 48233 |
OKATO kod | 28 414 |
OKTMO kod | 28 714 000 001 |
Veb-sajt | |
www.v.volochekadm.ru |
Prema procenama nacionalne statističke službe Višnji Voločok je 2014. imao 49.391 stanovnika, što ga čini trećim po veličini gradom u oblasti, posle Tvera i Rževa.
Geografija uredi
Grad Višnji Voločok smešten je u severoistočnom delu morenskog Valdajskog pobrđa, na samom razvođu Baltičkog i Kaspijskog sliva. Leži na istočnoj obali veštačkog Višnjevoločkog jezera, na mestu gde iz jezera otiču reke Cna (pritoka Mste i deo Baltičkog basena) i Tverca (pritoka Volge). Centralni delovi grada nalaze se na nadmorskoj visini od 160 m.
Grad se nalazi na oko 120 km severozapadno od administrativnog centra oblasti grada Tvera, odnosno na 297. kilometru nacionalnog autoputa prve kategorije „Rosija“ koji povezuje Moskvu i Sankt Peterburg.
Gradski okrug Višnjeg Voločoka zauzima teritoriju površine 54 km².
Istorija uredi
Zahvaljujući arheološkim istraživanjima izvesno je da je na području u porečju reka Cna i Tverce još tokom srednjeg veka postojalo ribarsko i trgovačko naselje kao preteča današnjeg grada. Prvi pisani podaci o Višnjem Voločoku datiraju iz jednog letopisa iz 1471. godine. Međutim naselje se pominje i ranije, u nekim crkvenim knjigama izvesnog mitropolita Isidora koji je 1437. prošao tuda.[1] Car Ivan III Vasiljevič je tokom pohoda ka Novgorodu 1475/76. prešao preko Voločke zemlje.
Godine 1546. u Višnjem Voločoku su postojala „73 kmetovska, 19 crkvenih i 9 napuštenih poseda“.[2] Godine 1579. u Antverpenu je Entoni Dženkinson objavio Kartu Rusije, Moskovije i Tartarije na kojoj je bio označen i Voločok. Tokom Smutnih vremena (1600–1630) u više navrata je pljačkan i paljen od strane poljsko–litvanskih osvajača.
Ukazom imperatora Petra Velikog 1703. je počela izgradnja Višnjevoločkog hidrosistema, vodenog puta kojim je trebalo da se povežu tokovi Volge i Neve, odnosno Moskva i Petrograd. Posle kanala već 1740. izgrađena je i železnica koja je povezala dva grada (rekonstruisana 1851. godine). Zahvaljujući gradnji vodenog i železničkog puta Višnji Voločok doživljava veliki provredni rast i za kratko vreme postaje jedan od najvažnijih trgovačkih i inudstrijskih centara, a naročito su bili razvijeni tekstilna i staklarska industrija. Ukazom imperatorke Katarine Velike od 28. maja 1770. Višnji Voločok dobija status grada, a nepune dve godine kasnije (2. aprila 1772) dobija službeni grb. Iste godine u gradu je održan i prvi veliki sajam.
Godine 1886. grad je imao 15.881 stanovnika i važio je za jedan od većih i najbolje organizovanih gradova tadašnje Tverske gubernije. U to vreme u gradu je radilo 15 fabričkih postrojenja i čak 436 različitih trgovačko-uslužnih objekata. Grad je imao vlastitu bolnicu i 6 škola.
Sovjetska vlast u gradu uspostavljena je 8. novembra 1917. godine.
Demografija uredi
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 52.326 stanovnika, dok je prema procenama za 2014. grad imao 49.391 stanovnika.[3]
1897. | 1939. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
16.612 | 63.644 | 66.360 | 73.688 | 71.703 | 64,789[4] | 56,405[5] | 52,326[6] | 49,321 |
Kultura uredi
Na teritoriji grada postoje 24 objekta koja se nalaze na listi kulturnog nasleđa od nacionalnog značaja, te još 44 objekta od lokalnog kulturno-istorijskog značaja.[7] Među njima su Bogojavljenjska saborna crkva iz 1810. godine i Kazanjski manastir. Lokalni muzej otvoren je 1932. godine.
Znameniti Voločani uredi
- Pjotr Anžu ((797—1869) — admiral i polarni istraživač;
- Sergej Glazenap (1848—1937) — astronom i dopisni član Sovjetske akademije nauka;
- Mihail Serdjukov (1678—1754) — trgovac i hidroinženjer, glavni graditelj Višnjevoločkog hidrosistema;
- Boris Sokolov (1914—2013) — geolog i paleontolog;
- Oleg Sorohtin (1927—2010) — geolog i geofizičar;
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Медведев, Сергей Васильевич (2012). Визитная карточка Вышнего Волочка. Архивирано на сајту Wayback Machine (25. децембар 2018)
- ^ Вышний Волочек // Энциклопедический словарь Брокгауза и Ефрона: В 86 томах (82 т. и 4 доп.). — СПб., 1890—1907.
- ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2014 года Архивирано на сајту Wayback Machine (27. април 2020)
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (2011). „Predvaritelьnыe itogi Vserossiйskoй perepisi naseleniя 2010 goda (Preliminarni rezultati nacionalnog popisa stanovništva 2010)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Официальный список объектов историко-культурного наследия Тверской области (памятники Вышнего Волочка на с. 53—59).[мртва веза]
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb-sajt
- Heraldička istorija grada
- Nacionalna enciklopedija gradova i regiona Rusije: grad Višnji Voločok