Ženeva (franc. Genève, nem. Genf, ital. Ginevra) drugi je po veličini grad u Švajcarskoj (posle Ciriha), a najveći grad Romandije (dela Švajcarske u kome se govori francuski jezik). Ženeva je i glavni grad i najveće mesto istoimenog kantona Ženeva.

Ženeva
Genève  (francuski)
Genf  (nemački)
Ginevra  (italijanski)
Kolažni prikaz Ženeve: Dvorac Nacija, CERN, vodoskok i Ženevsko jezero
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država  Švajcarska
KantonKanton Ženeva
Osnovan121.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2018.201.818
 — gustina12.724,97 st./km2
Aglomeracija513.188
Geografske karakteristike
Koordinate46° 12′ S; 6° 09′ I / 46.2° S; 6.15° I / 46.2; 6.15
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina369 m
Površina15,86 km2
Ženeva na karti Švajcarske
Ženeva
Ženeva
Ženeva na karti Švajcarske
Poštanski broj1200, 1201, 1202, 1203, 1204, 1205, 1206, 1207, 1208, 1209, 1227, 1240
Pozivni broj22
Veb-sajt
www.geneve.ch

I pored svoje ne baš izrazite veličine Ženeva se smatra jednim od globalnih gradova, uglavnom zbog prisustva brojnih međunarodnih organizacija, uključujući evropsko sedište Ujedinjenih nacija.

Po istraživanju iz 2006, Ženeva je drugi grad na svetu po kvalitetu života (takođe posle Ciriha).[1]

Poreklo naziva uredi

Smatra se da je naziv grada vezan za Kelte. Najstariji sačuvani naziv je bio latinski naziv Genava (lat. Genava) nepoznatog porekla. Tokom ranog srednjeg veka naziv se postepeno menjao ka sadašnjem obliku Ženeva (fra. Genève [ʒənɛv]). Ženeva kao vekovima poznat grad ima brojne drugačije nazive na evropskim jezicima (engl. Geneva, nem. Genf, ital. Ginevra, retorom. Genevra).

Položaj grada uredi

 
Snimak Ženeve iz satelita

Ženeva je izuzetno važan grad kako u državi tako u na nivou sveta. Na nivou Švajcarske ona je udaljena:

  • od glavnog grada Švajcarske, Berna, grad je udaljen 165 km jugoistočno,
  • od Bazela 250 km južno,
  • od Ciriha 280 km jugoistočno.

Na nivou Evrope Ženeva je udaljena:

  • od Liona 150 km istočno,
  • od Milana 250 km severozapadno,
  • od Pariza 540 km jugoistočno.

Geografija uredi

Reljef

Ženeva se nalazi na krajnjem jugozapadu Švajcarske, sa tri strane okružena francuskom granicom. Grad se razvio na krajnje jugozapadnoj tački Lemanskog jezera. Na ovom mestu iz jezera otiče reka Rona. Njena dolina deli alpsko planinsko područje južno od grada i severno položeno područje planina Jure. Sama dolina je na približno 350–400 m nadmorske visine, valovita, plodna i gusto naseljena.

Vode

Ženeva se nalazi na krajnje jugozapadnoj tački Lemanskog jezera (francuski: Lac Léman), koje je po gradu nazvano i Ženevskim. Jezero je ledničkog porekla i spada u najveća alpska jezera. Na mestu starog dela Ženeve iz jezera otiče reka Rona. Neposredno južno od gradskog jezgra i Ronu se uliva manja reka Avre, koja dolazi sa Alpa.

Istorija uredi

 
Prikaz grada iz 16. veka
 
Detalj iz starog gradskoj jezgra Ženeve

Prva naselja na mestu Ženeve vezuju se za doba praistorije. Početkom nove ere ovde se nalazilo keltsko-germansko naselje, koje su Rimljani osvojili 121. godine. Tada je zabeležen i današnji naziv grada. U doba kasnog Rima grad postaje središte hrišćanskog episkopa.

Početkom srednjeg veka kroz ovu oblast protutnjalo je mnogo varvarskih plemena, od kojih su najveći uticaj ostavili Burgundi i Franci. Godine 888. grad je pripojen Burgundiji. Godine 1033. naselje potpalo pod nemački uticaj. Godine 1154. grad sa okolinom dobija elemente autonomije, koja je postepeno proširivana. Godine 1394. velikaška porodica Savoja postepeno preuzima uticaj na gradom, a sama porodica dobija vojvodsko zvanje. Međutim, grad je i dalje imao višeg zaštitnika. Godine 1526. ovo postaje tadašnja Švajcarska konfederacija, sa kojom se grad ujedinjuje.

U ovo vreme javlja se u Ženevi i pokret reformacije na čelu sa Žanom Kalvinom. Godine 1536. građani su se samoproglasili protestantima. U ovo vreme (1536—1564) u gradu je živeo i radio poznati protestantski delatnik, Žan Kalvin, koji postaje duhovni vođa grada, a koji i danas predstavlja jedan od simbola grada. I pored toga što je grad ostao protestantski, u 17. veku u grad se vraćaju rimokatolička crkva, a postepeno i vernici.

Tokom Francuske revolucije (1789/99) građani Ženeve su aktivno učestvovali u svim događanjima, pa je grad sa okolinom 1798. pripojen Francuskoj. U okviru nje je ostao sve do pada Napoleona 1814. godine. Tada je Ženeva s neposrednom okolinom pripojena Švajcarskoj Konfederaciji, što je ostalo do danas.

Međunarodni značaj grad dobija posle Prvog svetskog rata, kada grad postaje sedište međunarodne organizacije Lige naroda 1919. godine. Ova organizacija (budući da nije sprečila svetski rat) ustupila je mesto Ujedinjenim nacijama posle Drugog svetskog rata, što je uzrokovalo preseljenje međunarodne pažnje u novo sedište, Njujork. Međutim, u Ženevi su ostala i dalje sedišta brojnih međunarodnih organizacija. Ovo je gradu dalo veći značaj naspram njegove veličine i položaja, pa je grad i danas veliko privredno i kulturno središte.

Klima uredi

Klima oblasti Ženeve je umereno kontinentalna. Prosečna godišnja temperatura je 9,0 °C, dok je prosečna količina padavina blizu 1000 mm/m².

Srbi u Ženevi uredi

Osnovana je 2. jula 1888. godine u Ženevi, prva Srpska čitaonica. Nju je zamenilo Srpsko udruženje Vila 1892. godine. Društvo su 1896. godine napustili njegovi članovi i dobrotvori Filip la Renotijer od Ferari i Šaron. Društvo je održavalo redovne sastanke sa prigodnim nacionalno-umetničkim programom, i imalo je bogatu knjižnicu koja se stalno širila poklon-knjigama. Redovnih članova je bilo 17, a postojale su i druge kategorije. To društvo je održavalo veze sa ostalim srpskim društvima i organizacijama širom srpstva. Početkom 1897. godine društvo su vodila dva filosofa: Đorđe Stajić predsednik i Dragutin Vladisavljević tajnik (sekretar).[6]

Delfa Ivanić u svom životopisu spominje, kada je studirala u Ženevi, da je tada tu postojalo omladinsko društvo Srpska lira, dok u istim Uspomenama, kasnije ovo društvo navodi kao Srpska vila.[7] U vreme Prvog svetskog rata u Ženevi je bila Uprava srpskog Crvenog krsta, s kojim je sarađivalo Udruženje srpskih žena iz Nice.[8]

Stanovništvo uredi

Po procenama iz 2008. godine u Ženevi živi približno 186.000 stanovnika, a u gradskoj zoni preko pola miliona. Po oba pokazatelja to je drugi grad u Švajcarskoj, a najveći i najznačajniji u njenom frankofonom delu. Od spomenutih 186 hiljada stanovnika 38,7% nema švajcarsko državljanstvo.

Jezik

Švajcarski Francuzi čine tradicionalno stanovništvo grada i francuski jezik je zvanični u gradu i kantonu. Međutim, gradsko stanovništvo je tokom proteklih nekoliko decenija postalo veoma šaroliko, pa se na ulicama Ženeve čuju brojni drugi jezici.

Religija

Mesni Francuzi su u 16. veku prihvatili protestantsko učenje Žana Kalvina. Međutim, poslednjih decenija u gradu se znatno povećao udeo rimokatolika. Današnji verski sastav grada je: rimokatolici 39,5%, ateisti 22,0%, protestanti 17,4%, muslimani 4,4%, jevreji 1,1%.

Privreda uredi

 
Jedna od važnih trgovačkih ulica grada
 
Ženevski salon automobila

Ženeva je staro i danas poznato bankarsko središte. U gradu se nalaze centrale i velike ispostave niza velikih i međunarodno poznatih banaka. Grad je i važno trgovačko središte.

U gradu i okolini smešteno je mnogo međunarodnih kompanija (industrija, saobraćaj, poslovanje).

Od proizvodnje posebno se ističe tradicionalna izrada časovnika. Uporedo sa tim grad se specijalizovan i na drugim poljima precizne izrade vrednih iskupih predmeta, pa je postao i važno trgovište za luksuznu robu. Sa druge strane, sve ovo čini grad jednim od najskupljih za život.

Ženeva je poznata i po brojnim događanjima i manifestacijama. Posebno se treba izdvojiti Ženevski salon automobila.

Obrazovanje uredi

Ženeva je i veliko naučno-istraživačko i obrazovno središte sa viševekovnom tradicijom (Univerzitet u Ženevi je osnovan 1559. g.). Prva škola za međunarodne odnose osnovana je početkom 20. veka upravo u Ženevi.

Znamenitosti grada uredi

 
Pogled na Ženevu sa Lemanskog jezera u smiraj dana

Ženeva poseduje dobro očuvano staro gradsko jezgro sa brojnim crkvama, palatama, trgovima, fontanama, spomenicima. Pored toga grad ima i brojne velelepne ustanove međunarodnih organizacija, brojne parkove, aleje, dugačak kej duž jezera. Od toga se mogu izdvojiti:

  • Katedrala svetog Petra (Cathédrale Saint-Pierre), iz 12. veka, gde je započet kalvinizam u švajcarskim zemljama;
  • Palata nacija (Palace of Nations), nekadašnje sedište Lige naroda, izgrađena 30-ih 20. veka;
  • Zid reformacije (Monument international de la Réformation), spomenik u čast protestantizmu;
  • Vodoskok;
  • Park Lagranž (Parc de la Grange), veliki park duž Lemanskog jezera;
  • Prirodnjački muzej (Muséum d'histoire naturelle);
  • Kompleks sajma u Ženevi.

Saobraćaj uredi

 
Aerodrom u Ženevi

Zbog prisustva brojnih međunarodnih ustanova i kompanija Ženeva ima veoma razvijen međunarodni i međugradski saobraćaj. Zapadno od grada nalazi se Međunarodni aerodrom „Kointrin“. Gradska železnička stanica ima brojne polaske ka velikim gradovima u samoj državi i u Francuskoj.

U javnom gradskom prevozu učestvuju tramvaji, trolejbusi, autobusi i brodovi po jezeru. Prva tri vida prevoza nalaze se u okrilju gradskog saobraćajnog preduzeća. Javni prevoz obuhvata grad sa predgrađima, uključujući i ona u susednoj Francuskoj.

Partnerski gradovi uredi

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Mercer Human Resource Consulting World-wide quality of living survey Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. april 2007). London, 10. april 2006.
  2. ^ „Climate normals Genève–Cointrin (Reference period 1981–2010)” (PDF). Zürich-Airport, Switzerland: Swiss Federal Office of Metreology and Climatology, MeteoSwiss. 2. 7. 2014. Arhivirano (PDF) iz originala 17. 7. 2015. g. Pristupljeno 5. 4. 2015. 
  3. ^ „Genève–Cointrin extreme values”. KNMI. Arhivirano iz originala 22. 01. 2016. g. Pristupljeno 8. 11. 2011. 
  4. ^ „Genève–Cointrin 1981-2010 mean extreme values”. KNMI. Pristupljeno 29. 12. 2017. [mrtva veza]
  5. ^ „Geneva (06700) - WMO Weather Station”. NOAA. Pristupljeno 19. 2. 2019.  Archived February 19, 2019, at the Wayback Machine
  6. ^ "Zastava", Novi Sad 1897. godine
  7. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 246. ISBN 978-86-7403-172-8. 
  8. ^ Milanović, Jasmina (2012). DELFA IVANIĆ, USPOMENE. Beograd: INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU. str. 101, 102, 179. ISBN 978-86-7403-172-8. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi