Kačarevo

насеље у граду Панчеву, Србија

Kačarevo je naselje grada Pančeva, u Južnobanatskom okrugu Autonomne Pokrajine Vojvodine, u Republici Srbiji. Prema konačnim rezultatima popisa stanovništva iz 2011. godine, u Kačarevu živi 7.100 stanovnika.[1]

Kačarevo
Centar mesta
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
GradPančevo
Stanovništvo
 — 2011.Pad 7.100
 — gustina186/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 57′ 57″ S; 20° 41′ 50″ I / 44.9657125° S; 20.6971897° I / 44.9657125; 20.6971897
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina80 m
Površina38,0 km2
Kačarevo na karti Srbije
Kačarevo
Kačarevo
Kačarevo na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26212
Pozivni broj013
Registarska oznakaPA

Istorija uredi

Na mestu današnjeg Kačareva, 1791. godine je, prema vojnim planovima, izgradio car Leopold II i u tadašnje nove kuće preselio je Nemce, koji su se počeli doseljavati 1792. godine. Doseljenici su bili evangelisti, poreklom iz Virtemberga, i nazvali su selo Franzfeld, po austrijskom caru Francu II.[2]. Godine 1921. 97,7% stanovništva činili su Nemci.[3] Od 1924. godine do početka Drugog svetskog rata, mesto je nosilo ime Kraljevićevo.[4]

Za vreme okupacije 19411944, lokalne nemačke vlasti su vratile ime Francfeld. Za vreme borbi za oslobođenje zemlje, jedna sovjetska oklopna jedinica je 4. oktobra 1944. godine ušla u selo. Dva dana posle dolaska Sovjeta osniva se prvi narodno-oslobodilački odbor, sa zadatkom da obezbedi državne zgrade i kuće Nemaca. U novembru mesecu 1944. godine, formirana je vojna stanica koja je preuzela svu vlast u selu. Vojska je od sve zemlje u ataru formirala poljoprivredno dobro, a pokretnu imovinu je stavila pod upravu narodnog odbora. U aprilu 1945. godine, po naređenju vojne stanice, svo nemačko stanovništvo je smešteno u logor na kraju sela. Vojna stanica je počela da vrši pripreme za dolazak kolonista. Konfiskovala je svu nemačku imovinu i smestila u nekoliko magacina u selu, da bi se kada kolonisti dođu ta imovina njima podelila. Kasnije je selo dobilo svoje današnje ime po narodnom heroju Svetozaru Kačaru (1914—1944), Svetozarova majka je kolonizovana iz Bosne u Kačarevo.[traži se izvor]

Po popisu iz 2011. godine, većinu stanovnika sela čine Srbi koji su se doselili iz Bosne, Banije, Like i Dalmacije. Makedonci čine 20% stanovništva, koji su većinom doseljeni iz Porečja. Godine 1971, Makedonci su činili 41% stanovništva.[traži se izvor]

Od 1989. godine u Kačarevu se svake godine, u Hali sportova, održava slaninijada. Godine 2020. godine, je održana po 33. put.[5]

Crkva uredi

Srpska pravoslavna crkvena opština u Kačarevu je formirana 1980. godine. Pošto lokaciju u centru sela nije bilo moguće dobiti,doneta je odluka da se u Kačarevu, u ulici 4. oktobra 43 kupi plac za izgradnju crkve. Blagoslovom tadašnjeg episkopa banatskog Amfilohija, od 1985. godine, služba se odvija u delu postojeće kuće na lokaciji. Za vreme službovanja oca Miroslava Vujića, tadašnjeg paroha kačarevačkog, potekla je inicijativa za izgradnju hrama koji će biti posvećen Svetoj braći Ćirilu i Metodiju. Episkop Amfilohije je 1989. godine osvetio temelje budućeg hrama, a naredne godine je započeta je izgradnja hrama po projektu arhitekte Predraga Ristića, koja je trajala punih 15 godina. Episkop banatski Nikanor i episkop sremski Vasilije su 4. septembra 2005. godine osveštali novopodignuti hram i tom prilikom položili mošti Svetog Save Osvećenog u časni presto hrama.

Demografija uredi

Prema popisu iz 2002. bilo je 7.624 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 8.103 stanovnika).

U naselju Kačarevo živi 6.084 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,8 godina (38,1 kod muškaraca i 39,3 kod žena). U naselju ima 2.411 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,16.

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 5.044
1953. 5.899
1961. 7.792
1971. 8.088
1981. 8.309
1991. 8.103 7.857
2002. 7.624 8.009
2011. 7.100
Etnički sastav prema popisu iz 2002.‍[7]
Srbi
  
5.042 66,13%
Makedonci
  
1.467 19,24%
Jugosloveni
  
322 4,22%
Crnogorci
  
100 1,31%
Mađari
  
19 0,24%
Slovaci
  
18 0,23%
Muslimani
  
14 0,18%
Hrvati
  
13 0,17%
Nemci
  
9 0,11%
Rumuni
  
4 0,05%
Bugari
  
3 0,03%
Česi
  
1 0,01%
Slovenci
  
1 0,01%
Rusi
  
1 0,01%
Bošnjaci
  
1 0,01%
nepoznato
  
244 3,20%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Republici Srbiji 2011 – Starost i pol — Republički zavod za statistiku. . Београд. 2012. ISBN 978-86-6161-028-8. 
  2. ^ „Franzfelder Urkunden” [Sertifikat o osnivanju Francfelda]. Franzfedler.de. jul 2004. Arhivirano iz originala 4. 4. 2023. g. 
  3. ^ "Vreme", 14. jun 1939
  4. ^ "Vreme", Beograd 3. avgust 1924. godine
  5. ^ Mirišu, probaju, a slabo kupuju („Večernje novosti”, 14. februar 2019)
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi