Odnosi Srbije i Rumunije

Odnosi Srbije i Rumunije su inostrani odnosi Republike Srbije i Rumunije.

Odnosi Srbija-Rumunija
Map indicating locations of Rumunija and Srbija

Rumunija

Srbija

Rumunija je zemlja sa kojom Srbija, u odnosu na sve ostale susede, ima najstarije uspostavljene diplomatske odnose. Odnosi su uspostavljeni 19. aprila 1841. Srbija ima ambasadu u Bukureštu i konzulat u Temišvaru, a Rumunija ima ambasadu u Beogradu i konzulat u Vršcu. Dele zajedničku državnu granicu u dužini od 476 km.

Istorija odnosa uredi

Rumunija je zemlja sa kojom Srbija ima tradicionalno dobre odnose. Dve srpske kraljice su bile rumunskog porekla, kraljica Natalija i kraljica Marija.

Srbija i Rumunija su zajedno dobile međunarodno priznjanje nezavisnosti 13. jula 1878. kao rezultat rata sa turskom i Berlinskog kongresa.

Srbija i Rumunija su bile saveznice u Drugom balkanskom ratu 1913. i u Prvom svetskom ratu od avgusta 1916.

 
Granica Jugoslavije i Rumunije u Banatu 1919–1924.

U novembru 1918. Srbija zauzima Banat sa Temišvarom.

Odnosi Jugoslavije i Rumunije uredi

Između dva svetska rata Rumunija i Jugoslavija su sa Čehoslovačkom činile Malu Antantu od 1920. i Balkansku Antantu sa Turskom i Grčkom od 1934.

Drugo zasedanje stalnog saveta Male Antante se održao u Rumuniji u Sinaji 1933. trajalo je četiri dana od 24. do 29. septembra, a na poslednjoj sednici uzeli su učešća i jugoslovenski i rumunski kraljevi.

Drugi svetski rat uredi

Za vreme Drugog svetskog rata, Rumunija je bila članica Sile Osovina, ali nije to iskoristila za teritorijalno proširenje na uštrb Srbije. Nemačke jedinice su ušle u Rumuniju 1941. i koriste zemlju kao platforma za invaziju Jugoslavije i Sovjetskog Saveza. Avgusta 1944. preko Rumunije jedinice Sovjetskog Saveza su došle u Jugoslaviju.

Posle Drugog svetskog rata uredi

 
George Georgiju-Dež u Beogradu 1964.
 
Tito i Čaušesku u Bukureštu 1966.
 
Hidroelektrana Đerdap u Đerdapskoj klisuri

Period zaoštrenih odnosa predstavlja kriza Informbiroa nastala posle Rezolucije Informbiroa donete na zasedanju Informbiroa u Bukureštu 28. juna 1948. Ali su se kasnije odnosi normalizovali i počelo se sa sprovođenjem nekih od zajedničkih kapitalnih projekata (vidi Hidroelektrana Đerdap).

Moderni odnosi uredi

Za vreme raspada SFRJ, Rumunija je bila suzdržana i ni na koji način nije otežavala krizu u regionu. Nakon 2000, odnosi postaju intenzivniji i raznovrsniji.

Rumunija nije priznala jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova i kao takva je među nekoliko članica NATO i EU.

U Srbiji živi oko 30.000 Rumuna, a u Rumuniji oko 25.000 Srba.

Otvorena pitanja uredi

Ekonomski odnosi uredi

Rumunija je značajan ekonomski partner Republike Srbije i pokazuje stalni interes za realizaciju ekonomskih i infrastrukturnih projekata.

  • U 2007. godini je spoljnotrgovinska razmena bila ukupno 692 miliona dolara, od čega je izvoz R. Srbije u Rumuniju činio 265 miliona, a uvoz 427 miliona USD.
  • U 2012. godini je nastavljen pozitivan trend rasta robne razmene koja je ukupno iznosila 1,729 milijarde USD, od čega je srpski izvoz u Rumuniju bio 905 miliona, a uvoz iz Rumunije 824 miliona dolara.
  • U 2018. ukupna robna razmena vredela je 1,853 milijarde dolara. Izvoz iz naše zemlje bio je 1,141 milijarde, a uvoz 712 miliona USD.
  • U 2019. godini razmenjeno je ukupno roba vrednih 1,969 milijardi USD. Izvoz iz RS iznosio je 1,149 milijarde, a uvoz 817 miliona dolara.
  • U 2020. godini spoljnotrgovinska razmena bila je ukupno 2,095 milijarde dolara. Iz Srbije je izvezeno roba vrednih 1,271 milijardu, a uvezeno za 824 miliona USD.[1][2]

Međunarodne organizacije uredi

Organizacije u kojima su obe države imaju članstvo:

Diplomatski predstavnici uredi

 
Rumunska crkva u Vršcu
 
Srpska crkva u Temišvaru

U Beogradu uredi

U Bukureštu uredi

Ambasada Republike Srbije u Bukureštu (Rumunija) radno pokriva Moldaviju.[3]

Partizanska strana je u jesen 1944. preuzela jugoslovensko predstavništvo u Rumuniji, pa je 1. oktobra 1944. član AVNOJ-a Nikola Petrović dobio punomoćje da u ime NKOJ-a zastupa interese Jugoslavije u Rumuniji. Kako je Rumunija bila poražena zemlja, to Jugoslavija u njoj nije odmah obnovila rad diplomatskog predstavništva, već je ustanovila političko predstavništvo, na čijem je čelu tokom 1945. bio Nikola Grulović.[5]

Zanimljivosti uredi

Slovo iz srpske ćirilice je preuzeta iz nekadašnje rumunske ćirilice.

Jedan od eksponata Nacionalnog muzeja istorije u Bukureštu jeste pozlaćena sablja koju je knez Mihailo poklonio rumunskom vladaru A. J. Kuzi sa urezanom posvetom: Pouzdanom prijatelju u nesigurnim vremenima.

Poređenje uredi

  Rumunija   Srbija
Stanovništvo 20.121.641 9.024.734 (sa KiM)
Površina 238.391 km² 88.361 km²
Gustina naseljenosti 84.4 /km² 96,78/km² (bez KiM)
Prestonica Bukurešt - 1.944.367 (2.600.000 šire područje) Beograd - 1.233.796 (1.659.440 šire područje)
Oblik vladavine Parlamentarna republika Parlamentarna republika
Zvanični jezik Rumunski Srpski
Veroispovest 86,8% pravoslavlje, 7,5% Protestantizam ,
4,7% Katolicizam, 1% ostali
84,1% pravoslavlje, 6,24% Katolicizam, 4,82% Islam,
1,44% Protestantizam, 3,4% ateisti
Etnička struktura 89,5% Rumuni, 6,6% Mađari, 2,5% Romi,
0,3% Ukrajinci, 0,3% Nemci, 0,2% Rusini,
0,2% Turci, 0,4% ostali
82,86% Srbi, 3,91% Mađari, 1,82% Bošnjaci,
1,44% Romi, 1,08% Jugosloveni, 0,89% Slovaci, 9,79% ostali
BNP (nominalni) 12,200 $ po glavi stanovnika 10,900 $ po glavi stanovnika

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Serbia Exports to Romania”. Trading Economics. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  2. ^ „Serbia Imports from Romania”. Trading Economics. Pristupljeno 10. 9. 2021. 
  3. ^ „Države pokrivene na nerezidencijalnoj osnovi”. Arhivirano iz originala 23. 07. 2015. g. Pristupljeno 18. 02. 2015. 
  4. ^ „Iz istorije: Narodni heroj Radoš Jovanović - Selja”. Topličke vesti. 6. 3. 2018. Pristupljeno 7. 5. 2022. 
  5. ^ JUGOSLOVENSKA DIPLOMATIJA 1945–1950: STVARANjE PARTIJSKE DIPLOMATIJE, Slobodan SELINIĆ, Institut za noviju istoriju Srbije

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi