Pitalovo (rus. Пыталово; let. Pitalova) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom grada na zapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na krajnjem zapadu Pskovske oblasti i administrativno pripada Pitalovskom opštinskom rejonu čiji je ujedno i administrativni centar.

Pitalovo
Pыtalovo

Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Pskovska oblast
RejonPitalovski rejon
Osnovan1863.
Status grada1933.
Stara imenaJaunlatgale (1925—1938)
Abreni (do 1945)
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.5.424
Geografske karakteristike
Koordinate57° 04′ 00″ S; 27° 55′ 00″ I / 57.066667° S; 27.916667° I / 57.066667; 27.916667
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina80 m
Pitalovo na karti Rusije
Pitalovo
Pitalovo
Pitalovo na karti Rusije
Pitalovo na karti Pskovske oblasti
Pitalovo
Pitalovo
Pitalovo na karti Pskovske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj181410
Pozivni broj(+7) 81147
Registarska oznaka60
OKATO kod58 253 501
OKTMO kod58 653 101 001
Veb-sajt
pytalovo.reg60.ru

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu su živela 5.424 stanovnika.

Zvaničan status grada Pitalovo nosi od 1933. godine.

Etimologija uredi

Postoje dve verzije o poreklu imena grada. Prema prvoj verziji imperatorka Katarina Velika je 1766. područje oko sadašnjeg naselja dodelila izvesnom poručniku Pitalovu, te je samim tim ime antroponim (toponim izveden od ličnog imena).

Prema letonskoj verziji ime naselja potiče od letonske složenice „pie Tālavas”, što u slobodnom prevodu znači „blizu Talave”. Talava je bila jedna od srednjovekovnih letonskih feudalnih državica čija teritorija je prema nekim podacima obuhvatala i celo područje današnjeg Pitalovskog rejona. Nakon što je područje prešllo pod vlast Rusije toponim je rusifikovan i dobio je sadašnju formu.

U vreme kada je Pitalovo bilo u sastavu Letonije (1920—1945) u dva navrata je menjano ime grada. U periodu od 1925. do 1938. godine grad je nosio ime Jaunlatgale (Jaunlatgalе, Nova Latgalija), a potom i Abrene (Abreni). Izvorno ime gradu je vraćeno 1945. godine nakon što je ušao u sastav Ruske SFSR.

Geografija uredi

Grad Pitalovo smešten je u prostranoj Pskovskoj niziji na nadmorskoj visini od 80 m. Kroz grad protiče reka Utroja, leva pritoka Velikaje. Nalazi se na oko 102 km jugozapadno od administrativnog centra oblasti Pskova, te na oko 48 km jugozapadno od grada Ostrova.

Grad je važno saobraćajno središte i kroz njega prolazi deonica međunarodne železničke pruge od Sankt Peterburga, preko Pskova ka Vilnjusu. Takođe postoji i krak železnice koji se u Pitalovu račva ka Rigi.

Grad izlazi na deonicu međunarodnog magistralnog drumskog pravca E262 na relaciji Daugavpils (LIT)—Ostrov.

Istorija uredi

 
Železnička stanica u Pitalovu na fotografiji s početka 20. veka

U statističkom godišnjaku Ruske Imperije za 1782. godinu, na području Ostrovskog okruga tadašnje Pskovske gubernije po prvi put se pominje selo Pitalovo naseljeno sa svega 13 stanovnika. Godine 1863. nedaleko od sela, na obali reke Utroje, sagrađena je manja železnička stanica koja je po selu dobila naziv Pitalovo.[1][2] Zajedno sa stanicom u njenoj neposrednoj okolini sagrađeno je i nekoliko stambenih jedinica, a 1883. preko reke je sagrađen i železnički most. Stanica je kompletno renovirana i proširena 1904. godine.

U januaru 1920. letonska vojska zauzima Pitalovo i njegovu okolinu, a već 11. avgusta iste godine shodno odredbama Riškog mirovnog ugovora celo to područje i zvančno postaje delom letonske države. Nove letonske vlasti su na tom području već 1. aprila 1925. formirale novu političku jedinicu Abrenski okrug sa sedištem u Pitalovu. Iste godine Pitalovo je preimenovano u Novu Latgaliju, odnosno u Jaunlatgale (let. Jaunlatgale). Godine 1933. Jaunlatgale dobija zvaničan status grada. Prema podacima letonske statističke službe iz 1935. u gradu su živela ukupno 1.242 stanovnika, a najbrojniji su bili Rusi sa 50,4% i Letonci sa 38,6%.[3] U isto vreme u gradu su delovale tri crkvene opštine: rimokatolička, luteranska i ruska pravoslavna.[4].

Dana 1. aprila 1938. godine grad ponovo menja ime i postaje Abrene (let. Abrene).[4][5].

Krajem juna 1941. grad su okupirale jedinice Trećeg rajha, a već u prvim danima okupacije izvršena su masovna streljanja uglavnom ruskog i jevrejskog stanovništva grada (tokom prvog meseca okupacije streljano je oko 3.000 osoba), a u samom centru grada, u zgradi nekadašnje gimnazije formiran je koncentracioni logor.[6] Grad su 22. jula 1944. godine oslobodile jedinice sovjetske Crvene armije.

Već krajem avgusta iste godine zvanično je uspostavljena Pskovska oblast, a nekadašnji letonski Abrevski okrug vraćen je u sastav Rusije.[7] Već naredne godine uspostavljen je Pitalovski rejon, a gradu je vraćeno istorijsko ime Pitalovo.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza Letonija, koja se smatrala pravnim naslednikom Letonske Republike iz 1918, tražila je od Rusije vraćene područja nekadašnjeg Abrenskog okruga, pozivajući se na Riški mir iz 1920. godine. Teritorijalni spor između dve zemlje rešen je međudržavnim ugovorom od 27. marta 2007, a shodno odredbama tog dogovora Letonija se odrekla teritorijalnih pretenzija na područje nekadašnjeg Abrenskog okruga.[8]

Demografija uredi

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 5.826 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 5.424 stanovnika.[9]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
---3.4534.0995.1737.166[10]6.806[11]5.826[12]5.424

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Kratkaя istoriя goroda Pыtalovo i raйona”. Informacionnый saйt goroda Pыtalovo Pskovskoй oblasti. Pristupljeno 1. 4. 2014. 
  2. ^ „Stanciя Pыtalovo”. Saйt «Pskovskiй kraй». Pristupljeno 1. 4. 2014. 
  3. ^ Ethnic composition, all communes: 1935 census
  4. ^ a b „Kraй v period meždu dvumя mirovыmi voйnami (1920—1940 gg.)”. Informacionnый saйt goroda Pыtalovo Pskovskoй oblasti. Pristupljeno 2. 4. 2014. 
  5. ^ article:DIVL40|query:Abrenes%20Abreni|issueType:P Likums par Jaunlatgales apriņķa un Jaunlatgales pilsētas pārdēvēšanu Архивирано на сајту Wayback Machine (6. април 2016) // Latvijas Vēstnesis, 1938.gada 2.aprīlis.
  6. ^ „Vremя grozovoe”. Informacionnый saйt goroda Pыtalovo Pskovskoй oblasti. Pristupljeno 2. 4. 2014. 
  7. ^ „Gde seйčas Abrene i gde Pыtalovo?”. Saйt Regionalьnoй obщestvennoй organizacii «Sankt-Peterburgskoe Latыšskoe obщestvo». Pristupljeno 3. 4. 2014. 
  8. ^ Rudnev, Arseniй (27. 3. 2007). „Rossiя i Latviя podpisali dogovor o rubežah”. Utro.ru. Pristupljeno 3. 4. 2015. 
  9. ^ Численность населения Российской Федерации по муниципальным образованиям на 1 января 2015 года Архивирано на сајту Wayback Machine (23. септембар 2015)
  10. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  11. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  12. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze uredi