Pontsko-kaspijska stepa

Pontsko-kaspijska stepa, formirana od „Kaspijske stepe” i „Pontske stepe”, je stepa koja se proteže od severnih obala Crnog mora (Pontus Euxinus iz antike) do severnog područja oko Kaspijskog jezera. Proteže se od Dobrudže u severoistočnom kraju Bugarske i jugoistočne Rumunije, preko Moldavije i južne i istočne Ukrajine, preko ruskog severnog Kavkaza, regiona južne i donje Volge do zapadnog Kazahstana, pored kazahstanske stepe na istoku, obe čine deo veće evroazijske stepe. On čini deo palearktičkog carstva i bioma umerenih travnjaka, savana i šiblja.

Pontsko-kaspijska stepa
Stepa u „Nacionalnom parku prirode Azov-Sivaš”, Ukrajina, sa ponovo naseljenim konjima.
Stepa se prostire od Dunava do reke Ural. Na ovoj karti je prikazan region poznat kao Pontska stepa, koja je najveći deo cele Pontsko-kaspijske stepe.
Ekologija
CarstvoPalearktička zona
Biomumereni travnjaci, savane i žbunje
Granice
Geografija
Područje994.000 km2 (384.000 sq mi)
Zemlje

Područje odgovara Kimeriji, Skitiji i Sarmatiji klasične antike. Tokom nekoliko milenijuma, brojna plemena nomadskih konjanika koristila su stepu; mnogi od njih su nastavili da osvajaju zemlje u naseljenim regionima Evrope, zapadne Azije i južne Azij.

Termin „Pontsko-kaspijski region” se koristi u biogeografiji u odnosu na floru i faunu ovih stepa, uključujući životinje iz Crnog mora, Kaspijskog mora i Azovskog mora. Genetska istraživanja su identifikovala ovaj region kao najverovatnije mesto gde su konji prvi put pripitomljeni.[1]

Prema najzastupljenijoj teoriji indoevropskih studija, Kurganskoj hipotezi, pontsko-kaspijska stepa je bila domovina govornika protoindoevropskog jezika.[2][3][4][5]

Pontsko-kaspijska stepa pokriva površinu od 994.000 km2 (384.000 sq mi) Evrope, proteže se od Dobruže u severoistočnom delu Bugarske i jugoistočne Rumunije, preko južne Moldavije, Ukrajine, preko Rusije i severozapadnog Kazahstana do Uralskih planina. Stepa je na severu omeđena istočnoevropskom šumskom stepom, prelaznom zonom mešovitih travnjaka i umerenih lišćarskih i mešovitih šuma.

Na jugu, stepa se proteže do Crnog mora, osim granice Krima i zapadnog Kavkaza sa morem, gde krimski submediteranski šumski kompleks definiše južnu ivicu stepa. Stepa se proteže do zapadne obale Kaspijskog mora u Dagestanskoj oblasti u Rusiji, ali suva kaspijska nizinska pustinja leži između stepe i severozapadne i severne obale Kaspijskog mora. Kazahstanska stepa omeđuje stepu na istoku.

Pontsko-kaspijska mora su ostaci Turgajskog mora, produžetka Paratetisa koji se prostirao južno i istočno od Urala i pokrivajući veći deo današnje Zapadnosibirske nizije u mezozoiku i kenozoiku.

Praistorijske kulture uredi

 
Bronzano doba rasprostranjenja Jamna kultura stepskih stočara na dva potkontinenta — Evropu i južnu Aziju — od c. 3000 do 1500. p. n. e.[6]

Istorijski narodi i nacije uredi

 
Pontik-kaspijska stepa oko 650
 
Zaporoški kozaci borbe protiv Tatara iz Krimskog kanata – slikarstvo s kraja 19. veka

Reference uredi

  1. ^ „Mystery Of Horse Domestication Solved?”. sciencedaily.com. Pristupljeno 3. 4. 2018. 
  2. ^ David W. Anthony (2010). The Horse, the Wheel, and Language: How Bronze-Age Riders from the Eurasian Steppes Shaped the Modern World. Princeton University Press. ISBN 978-1400831104. 
  3. ^ Haak, Wolfgang; Lazaridis, Iosif; Patterson, Nick; Rohland, Nadin; Mallick, Swapan; Llamas, Bastien; Brandt, Guido; Nordenfelt, Susanne; Harney, Eadaoin; Stewardson, Kristin; Fu, Qiaomei; Mittnik, Alissa; Bánffy, Eszter; Economou, Christos; Francken, Michael; Friederich, Susanne; Pena, Rafael Garrido; Hallgren, Fredrik; Khartanovich, Valery; Khokhlov, Aleksandr; Kunst, Michael; Kuznetsov, Pavel; Meller, Harald; Mochalov, Oleg; Moiseyev, Vayacheslav; Nicklisch, Nicole; Pichler, Sandra L.; Risch, Roberto; Guerra, Manuel A. Rojo; Roth, Christina; Szécsényi-Nagy, Anna; Wahl, Joachim; Meyer, Matthias; Krause, Johannes; Brown, Dorcas; Anthony, David; Cooper, Alan; Alt, Kurt Werner; Reich, David (10. 2. 2015). „Massive migration from the steppe is a source for Indo-European languages in Europe”. bioRxiv. 522 (7555): 207—211. Bibcode:2015Natur.522..207H. PMC 5048219 . PMID 25731166. arXiv:1502.02783 . bioRxiv 10.1101/013433  Proverite vrednost parametra |biorxiv= $1 (pomoć). doi:10.1038/NATURE14317. Pristupljeno 3. 4. 2018. 
  4. ^ Allentoft, Morten E.; Sikora, Martin; Sjögren, Karl-Göran; Rasmussen, Simon; Rasmussen, Morten; Stenderup, Jesper; Damgaard, Peter B.; Schroeder, Hannes; Ahlström, Torbjörn; Vinner, Lasse; Malaspinas, Anna-Sapfo; Margaryan, Ashot; Higham, Tom; Chivall, David; Lynnerup, Niels; Harvig, Lise; Baron, Justyna; Casa, Philippe Della; Dąbrowski, Paweł; Duffy, Paul R.; Ebel, Alexander V.; Epimakhov, Andrey; Frei, Karin; Furmanek, Mirosław; Gralak, Tomasz; Gromov, Andrey; Gronkiewicz, Stanisław; Grupe, Gisela; Hajdu, Tamás; Jarysz, Radosław (2015). „Population genomics of Bronze Age Eurasia”. Nature. 522 (7555): 167—172. Bibcode:2015Natur.522..167A. PMID 26062507. S2CID 4399103. doi:10.1038/nature14507. 
  5. ^ Mathieson, Iain; Lazaridis, Iosif; Rohland, Nadin; Mallick, Swapan; Llamas, Bastien; Pickrell, Joseph; Meller, Harald; Guerra, Manuel A. Rojo; Krause, Johannes; Anthony, David; Brown, Dorcas; Fox, Carles Lalueza; Cooper, Alan; Alt, Kurt W.; Haak, Wolfgang; Patterson, Nick; Reich, David (14. 3. 2015). „Eight thousand years of natural selection in Europe”. bioRxiv: 016477. doi:10.1101/016477 . Pristupljeno 3. 4. 2018 — preko biorxiv.org. 
  6. ^ „Steppe migrant thugs pacified by Stone Age farming women”. ScienceDaily. Faculty of Science - University of Copenhagen. 4. 4. 2017. 

Spoljašnje veze uredi