Radujevac (Negotin)

Radujevac je naselje u Srbiji u opštini Negotin u Borskom okrugu. Prema popisu iz 2022. u naselju je bilo 735 stanovnika (prema popisu iz 2011. bilo je 1211 stanovnika, prema popisu iz 2002. bilo je 1540 stanovnika a prema popisu iz 1991. bilo je 2715 stanovnika).

Radujevac
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugBorski
OpštinaNegotin
Stanovništvo
 — 2011.1540
Geografske karakteristike
Koordinate44° 16′ 03″ S; 22° 40′ 03″ I / 44.2675° S; 22.6675° I / 44.2675; 22.6675
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina44 m
Radujevac na karti Srbije
Radujevac
Radujevac
Radujevac na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj19334
Pozivni broj019
Registarska oznakaNG

Položaj sela uredi

Radujevac je ratarsko seosko naselje zbijenog tipa udaljeno 13 kilometra severoistočno od Negotina. Smešteno je na prosečno 40 metara nadmorske visine, na desnoj obali Dunava. Severna geografska širina naselja je od 44° 16’ 05”, istočna geografska dužina 22° 40’ 05”, a površina atara 2.697 hektara. Od Negotina se do ovog naselja može stići direktnim asfaltnim putem.

Istorija uredi

Ostaci starina u ataru naselja upućuju na raniju naseljenost (zidine starog utvrđenja, lokaliteti Selište, Čajna i Radan na kojima su nekada bila naselja, staro groblje i drugo).

Po predanju Radujevac se pre 200-300 i više godina zasnovali stanovnici tri susedna naselja u Selištu, Čajni i Radanu, koja su bila u ataru sadašnjeg sela, u kojima je bilo 20-30 „burdelja“, a čije je poreklo nepoznato. Smatralo se da su se doselili iz Vidinskog pašaluka i Vlaške . Premeštanju u sadašnji Radujevac najviše su doprinele ekonomske prilike. Lađe, koje su ovde pristajale i dok nije bilo sela a kada je ustanovljen „karantin“ još su se duže vremena zadržavale, te su se ukazale prilike za prodavanje namirnica. Kako, zbog daljine pomenutih mesta, stanovništvo nije bilo u mogućnosti da na vreme donose namirnice, to je bilo prinuđeno da se premesti bliže, te je tako osnovan Radujevac.[1]

Prvi put se pominje u turskim popisima (1530. godine) kao naselje sa 22 kuće. Godine 1586. je imalo 16 kuća, a 1736 - 80 kuća. Pored Radujevca su se nalazila sela Neguriče, Prehod i Ivkovče. Tokom 18. veka ova sela su nestala ili su se stopila sa stanovništvom Radujevca.[2]

Na austrijskim kartama, Langerovoj i karti Temišvarski Banat, sa početka 18. veka zabeležen je Radojewcaz-Radovevatz, a 1723. godine imala 39 hlebova. Zabeleženo je da je 1736. Radujevac imao 80 kuća a da je sveštenik u selu Rabdin – Radbinđ služio u 50 domova. Ovo poslednje dvoimeno selo više se nigde ne pominje a priča se da je nekada bilo naselje Radan na istom mestu. Selo Raduj(ev)acz je zabeleženo 1784. godina a Radujevac je zapisan 1811. godine. Godine 1846. selo je imalo 252 kuće, 1866. 335, a 1924. godine 503 kuće.[1]

 
Spisak učenika u školi u Radujevcu iz 1843. godine

Današnje naselje je podeljeno na Gornji i Donji kraj.

U njima su između dva svetska rata živele sledeće familije: Gornjakovići ili Gornješti (slava Petkovica), Kiculovići ili Kiculešti (slava Sveti Andreja), Dobrići (slava Sveti Nikola), Kacalojevići (slava Petkovica), Ametišti i Đonešti (slava Mala Gospojina), Đormešti (slava sv. Nikola), Nikulešti (slava Petkovica), Tornešti (slava Sveti Nikola), Miruešti (slava Petkovica), Petraškovići (slava Sveti Nikola), Arsenovići ili Arsenešti (slava Petkovica), Palas (slava Sveti Arhanđeo), Vasiljevići ili Kolcići (slava Sveti Nikola), Domaćini (slava Petkovica), Mezerići ili Čerčelići (slava Petkovica), Firulovići ili Đovandijevići (slava Petkovica), Tabakovići (slava Sveti Nikola), Panići ili Panešti (slava Petkovica), Rošogići (slava Petkovica), Mokofići (slava Sveti Arhanđeo), Malšešti (slava Petkovica), Cikulovići ili Cikulešti (slava Sveti Andreja), Šljivići ili Prunešti (slava Petkovica), Andriješti (slava Petkovica), Stojanovići (slava Sveti Nikola), Peškirešti (slava Petkovica), Popešti (slava Petkovica), Zajačaranovići (slava Sveti Nikola), Gočići ili Gogešti (slava Petkovica), Maridžijevići (slava Sveti Nikola), Mitrinovići (slava Mitrovdan), Grekulići ili Grekulešti (slava Sveti Nikola), Barbojevići ili Barboješti (slava Petkovica), Bugarčići ili Bugarešti (slava Sveti Nikola), Košovljani (slava Sveti Jovan), Ungurjani (slava Sveti Todor), Prahovljani (slava Petkovica), Radulešti (slava Sveti Arhanđeo), Đurići (slava Sveti Vrači), Novazarevići (slava Sveti Nikola), Carani (slava Petkovica), Vladići (slava Sveti Arhanđeo), Šiškovići, Magurjanovići i Fločići (slava Petkovica), Pačići (slava Mitrovdan), Anđelići (slavaSveti Nikola), Jankovići (slava Petkovica), Fajdići (slava Petkovica), Glogođanovići (slava Velika Gospojina), Usti (slava Sveti Nikola) i Jovanovići (slava Sveti Nikola).[3]

 
Tužba Fridriha Kopajnca, agencijskog činovnika iz Radujevca protiv ćumruklije Mijajla Čeleševića iz Beograda od 26. februara 1876.

Zavetina u naselju je Spasovdan.

Pravoslavni hram u naselju je postojao i u 18. veku (1736. godine), dok je crkva posvećena Vaznesenju Gospodnjem sagrađena 1910. godine.

Stanovništvo Radujevca je pravoslavno, nacionalno se izjašnjava kao srpsko, vlaško i rumunsko, a antropogeografskim i etnološkim proučavanjima svrstano je u vlaška naselja.

Godine 1921. godine imalo je 503 kuća i 2.879 stanovnika, 1948 - 618 kuća i 2.708 stanovnika, a 2002. godine 833 kuća i 1.625 stanovnika. Godine 2007. u inostranstvu iz ovog naselja radi 831 stanovnik (u Austriji 576, Nemačkoj 152 i Švajcarskoj 60).

Osnovna škola Pavle Ilić Veljko u naselju je počela sa radom 1851. godine. Školske 2006/2007. godine je imala 71 učenika. Sve dok nije u susednom naselju Prahovo otvoreno pristanište i železnička stanica, u Radujevcu je bilo glavno pristanište za Negotin i za celu južnu Krajinu.

Zemljoradnička zadruga u Radujevcu je osnovana 1899. godine. (obnovljena 1947. godine). U periodu od 1950. do 1953. godine u Radujevcu je radila i Seljačka radna zadruga „Petar Stambolić“ (prestala sa radom odlukom skupštine zadrugara). Električnu rasvetu Radujevac dobija 1954. godine, Dom kulture 1949-1955, a put i telefonske veze sa svetom 1982. godine.

Demografija uredi

Prema poslednjem popisu iz 2022. godine u Radujevcu je živelo 735 stanovnika što je za 476 manje u odnosu na 2011. kada je na popisu bilo 1211 stanovnika. U naselju živi 666 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 56,33 godina (54,29 kod muškaraca i 58,24 kod žena).[4]

Prema podacima popisa iz 2022. u naselju ima 308 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,39 a prema istom popisu u naselju ima 1005 stambenih jedinica od kojih je 472 naseljenih.[5]

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima(prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[6]
Godina Stanovnika
1948. 2.708
1953. 2.700
1961. 2.767
1971. 2.799
1981. 2.866
1991. 2.715 2.152
2002. 735 2.467
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[7]
Srbi
  
1.327 86,16%
Vlasi
  
143 9,28%
Rumuni
  
16 1,03%
Crnogorci
  
2 0,12%
Hrvati
  
1 0,06%
Rusi
  
1 0,06%
nepoznato
  
21 1,36%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Poznate ličnosti uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 202. 
  2. ^ Stanojević, Tihomir (1972). Negotin i Krajina od prvih tragova do 1858. godine. Negotin: Zajednica kulture SO Negotin, Novinska ustanova „Timok”. str. 51. 
  3. ^ Jovanović, Kosta (1940). Negotinska Krajina i Ključ - Srpski etnografski zbornik, knjiga 55. Beograd: Srpska kraljevska akademija. str. 202,203. 
  4. ^ Starost i pol, podaci po naseljima - Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. godine (PDF), Pristupljeno 27.7.2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 464. ISBN 978-86-6161-230-5. 
  5. ^ Domaćinstva prema broju članova - Popis stanovništva, podaci po naseljima, avgust 2023. Beograd: Republički zavod za statistiku. 2023. str. 122. ISBN 978-86-6161-232-9. 
  6. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  7. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  8. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi