Semjon Antonovič Kozak (rus. Семён Антонови́ч Козак; 19021953) general-lajtant sovjetske Crvene armije, dvostruki Heroj Sovjetskog Saveza i narodni heroj Jugoslavije.

semjon kozak
Semjon Kozak
Lični podaci
Datum rođenja(1902-05-23)23. maj 1902.
Mesto rođenjaKorostenj, Volinjska gubernija, Ruska Imperija
Datum smrti23. decembar 1953.(1953-12-23) (51 god.)
Mesto smrtiJužno-Sahalinsk, Sahalinska oblast, Ruska SFSR, SSSR
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPSS od1923.
Učešće u ratovimaRuski građanski rat
Veliki otadžbinski rat
SlužbaSovjetska armija
Čingeneral-lajtant
Heroj
Heroj SSSR od26. oktobra 1943.
28. aprila 1945.
Narodni heroj od20. oktobra 1944.

Odlikovanja
sovjetska odlikovanja:
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Heroj Sovjetskog Saveza
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden Lenjina
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden crvene zastave
Orden Suvorova drugog stepena
Orden Suvorova drugog stepena
Orden Kutuzova drugog stepena
Orden Kutuzova drugog stepena
Orden Bogdana Hmeljnickoga drugog stepena
Orden Bogdana Hmeljnickoga drugog stepena
strana odlikovanja:
Orden narodnog heroja

Biografija uredi

Rođen je 23. maja 1902. godine u selu, kod Korostenja u Ukrajini. Kao devetnaestogodišnji mladić učestvovao je u Građanskom ratu u Sovjetskom Savezu i služio je u jedinicama za specijalne zadatke. U Komunističku partiju Sovjetskog Saveza učlanio se 1923. godine.

Od 1924. godine bio je kadrovski starešina Crvene armije, a od početka Velikog otadžbinskog rata bio je zadužen za osposobljavanje rezervnih boračkih jedinica u pozadini. Oktobra 1942. godine upućen je u aktivnu armiju i borio se na Staljingradskom, Voronješkom, Sedmom i Trećem ukrajinskom frontu. Pod njegovom komandom, 73. gardijska streljačka divizija prešla je put od Volge do srednjeg toka Dunava. Za učešće u uništenju nemačkih trupa kod Staljingrada, divizija je dobila počasni naziv „Staljingradska“.

Za uspešno forsiranje reke Dnjepar i osiguravanje nastupališta za napredovanje Crvene armije, Ukazom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Sovjetskog Saveza, general-major Semjon Kozak proglašen je za Heroja Sovjetskog Saveza.

Oktobra 1943. godine bio je kontuziran, ali je nastavio da se bori. Za ratne zasluge odlikovan je, 1943. godine, Ordenom Kutuzova i Medaljom za odbranu Staljingrada, a 1944. ordenima Suvorova, Bogdana Hmeljnickog i crvene zastave.

Oktobra 1944. godine, 73. staljingradska gardijska streljačka divizija, u sastavu trupa Trećeg ukrajinskog fronta, učestvovala je zajedno s jedinicama Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije u Beogradskoj operaciji i oslobodenju glavnog grada Jugoslavije.

U vreme bitke za Beograd žestoka borba je vođena na području Glavne železničke stanice, grupe zgrada Ministarstva, u Nemanjinoj ulici, i na Čukarici, gde su se fašisti žilavo branili. U tom delu grada zajedno su se borile brigade Šeste proleterske, 16. vojvođanske i 28. udarne divizije NOVJ, Četvrti gardijski mehanizirani korpus, 73. gardijska i 236. divizija Crvene armije.

Za odvažnost i hrabrost, pokazanu u borbama prilikom oslobodenja Beograda, Predsedništvo Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije odlikovalo je ordenima i medaljama više od dve hiljade sovjetskih vojnika i oficira. Semjon Kozak je 20. oktobra 1944. godine odlikovan Ordenom narodnog heroja Jugoslavije.

Posle Beogradske operacije, divizija je pod njegovom komandom nastavila borbene akcije, i među prvim jedinicama Trećeg ukrajinskog fronta forsirala Dunav. Za izvrsno rukovođenje borbenim akcijama 73. gardijske streljačke divizije prilikom forsiranja i proširenja nastupišta na desnoj obali Dunava, i tada pokazanu odvažnost i junaštvo, ukazom Prezidijuma Vrhovnog saveta Sovjetskog Saveza od 28. aprila 1945. godine, general-major Semjon Antonovič Kozak proglašen je dvostrukim Herojem Sovjetskog Saveza.

Posle završetka rata, ostao je u redovima Sovjetske armije. Preminuo je 23. decembra 1953. godine u Južno-Sahalinsku. Sahranjen je na groblju Novodevičje u Moskvi.

Literatura uredi