Tatarstan

конститутивни субјект Руске Федерације

Tatarstan (rus. Татарста́н; tat. Татарстан, Tatarstan), zvanično Republika Tatarstan (rus. Респу́блика Татарста́н; tat. Татарстан Республикасы, Tatarstan Respublikası = „Tatarstan Republika“), je konstitutivni subjekt Ruske Federacije[1] sa statusom republike na prostoru povolške Rusije.

Republika Tatarstan
Tatarstan Republika

Республика Татарстан
Татарстан Республикасы
Tatarstan Respublikası
Map
Država Rusija
Federalni okrugPovolški
Glavni gradKazanj
Površina68.020 km2
Stanovništvo2014.
 — broj st.3.838.374
 — gustina st.56,43 st./km2
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima
Najveći gradovi Tatarstana
Zastava Tatarstana na tatarstanskom parlamentu u Kazanju.
fizička karta Tatarstana

Glavni grad republike je grad Kazanj.

Površina republike je 68.000 km² sa brojem stanovnika koji iznosi 3.800.000 stanovnika. Većinu stanovništva čine Tatari (52,9%) i Rusi (39,5%), a zvanični jezici su tatarski i ruski. Nezvanični moto Tatarstana je Buldırabız! (srp. Možemo!).[2]

Etimologija uredi

Republika je dobila ime po titularnom narodu Tatarima koji su najbrojniji narod u ovoj republici (sa oko 53%), dok su Rusa drugi (sa oko 40%). Tatari su narod turkijskog porekla, tradicionalno sunitski muslimani ili pravoslavni hrišćani.

Republika je poznata i pod imenima Татарстан Җөмһүрияте, Tatarstan Cömhüriäte (tat.; җөмһүрият, cömhüriät je tat. naziv za republiku; srp. Tatarstan Republika, rus. Татарская Республика), kao i Татария, T... (?), (tat.; srp. Tatarija, rus. Тата́рия), ali ti nazivi nisu zvanični nazivi republike i više se koriste kolokvijalno.

Prvi etnonim Tatari pojavljuje se među mongolskim plemenima jugoistočno od Bajkalskog jezera u periodu 6–9 veka. U 13. veku sa mongolsko-tatarskim osvajanjima naziv Tatara postao je poznat i u Evropi.

Geografija uredi

Nalazi se u središtu Istočnoevropske nizije, otprilike 600 km istočno od Moskve. Leži duž reka Volge i Kame (Volge), i pruža se istočno prema Uralu.

Vremenska zona uredi

Tatarstan se celom površinom nalazi u Moskovskoj vremenskoj zoni (MSK/MSD). UTC joj je +0300 (MSK)/+0400 (MSD).

 
Panorama Kazanja sa reke Kazanjke.

Reke uredi

 
Kazanj, glavni grad Tatarstana

Najveće reke su (tatarski nazivi su u zagradama):

Klima uredi

  • Prosečna temperatura u januaru: -16 °C
  • Prosečna temperatura u julu: +19 °C
  • Prosečne godišnje padavine: do 500 mm

Jezera uredi

Najveća veštačka jezera su (tatarski nazivi su u zagradama):

Najveće prirodno jezero je Kaban, a najveća močvara je Kuljagaš.

Prirodna bogatstva uredi

Najveća bogatstva Tatarstana su nafta, prirodni gas i gips. Pretpostavlja se da Tatarstan ima preko jedne milijarde tona naftnih rezervi.

Demografija uredi

U Tatarstanu živi 3.779.265 stanovnika (podaci iz 2002). Od tog broja etničkih Tatara ima 2.000.116 (52,92%), 1.492.602 su etnički Rusi (39,49%), a 126.532 (3,34%) Čuvaši. Zvanični jezici su tatarski i ruski.

Glavni grad Kazanj je jedan od centara islama u Rusiji. Većina Tatara (60%) pripada sunitskom islamu, dok su 5% pravoslavni hrišćani. Rusi i Čuvaši koji žive u Tatarstanu su uglavnom pravoslavni.

Politika uredi

Na čelu državne uprave Tatarstana nalazi se predsednik. Od 2008. godine predsednik Tatarstana je Mintimer Šajmijev. Tatarstanski Državni Savet ima 100 mesta: pedeset su za partijske predstavnike a ostalih pedeset mesta su za delegaciju predstavnika lokalne vlasti. Predstavnik Saveta je Farid Muhametšin.

Prema tatarstanskom ustavu, predsednik može da bude izabran samo od tatarstanskog naroda, ali zbog Ruskog saveznog zakona ovaj zakon je suspendovan na neodređeno vreme. Ruski zakon o izboru guvernera kaže da guverner treba da bude izabran od strane lokalnih parlamenta i da kandidat može da bude predstavljen samo kao predsednik.

Dana 25. marta 2005, Šajmijev je za vreme njegovog četvrtog mandata ponovo izabran za predsednika od strane Državnog Saveta. Ovi izbori su održani posle izmene u zakonu o izborima i ne protive se ustavima Tatarstana i Rusije.

Politički status uredi

Republika Tatarstan je ustavna republika u sklopu Ruske Federacije.

Administrativna podela uredi

 
Administrativna podela Tatarstana

Tatarstan se nalazi u Istočnoevropskoj ravnici, između reka Volge i Kame, istočno od planine Ural. Za vreme Sovjetskog Saveza, Tatarstan je bio podeljen na tri oblasti: Bugulma, Čistopol i Kazanj. Danas, Tatarstan ima status administrativne republike i podeljen je na sledeći način:

Stanovništvo uredi

 
Kazanski Tatari (1862)
Kretanje broja stanovnika
1989.2002.2010.
3,637,8093,779,2653,786,488

Tatarstan naseljava oko 70  naroda. Najbrojnije etničke grupe su: Tatari (52,9%), Rusi (39,5%), Čuvaši (oko 3%), Mordvini, Udmurti, Marijci i Baškiri.

Zvanični jezici su tatarski i ruski. Prema ruskom zakonu, zvanično pismo je ćirilica. Vlada Tatarstana, kao i organizacije za ljudska prava i neki ruski intelektualci silno se protive ovom zakonu.

  • Stanovništvo: 3.779.256 (2002)
    • Gradsko: 2.790.661 (73,8%)
    • Seosko: 988,604 (26,2%)
    • Muško: 1.749.050 (46,3%)
    • Žensko: 2.030.215 (53,7%)
  • Žena na 1000 muškaraca: 1,161
  • Prosečna starost: 36.5 godina
    • U gradovima: 35.7 godina
    • U selima: 38.7 godina
    • Muškog stanovništva: 33.8 godina
    • Ženskog stanovništva: 38.8 godina
  • Broj domaćinstva: 1.305.360 (sa 3.747.267 ljudi)
    • U gradovima: 970,540 (sa 2.762.818 ljudi)
    • U selima: 334,820 (sa 984,449 ljudi)

Etničke grupe uredi

U Tatarstanu ima oko dva miliona Tatara i preko milion ipo etničkih Rusa, i mali broj Čuvaša, Marijca i Udumurta. Pored njih postoji i mali broj Ukrajinaca, Mordvina i Baškira. Većina Tatara su sunitski muslimani, ali mali broj Tatara poznat kao Kerašeni su pravoslavne vere i neki od njih tvrde kako su različiti od drugih Tatara iako dijalekat kojim pričaju se neznatno razlikuje od osnovnog dijalekta tatarskog jezika.

Prema popisu iz 2002. stanovništvo je sledeće: Tatari 52,92%, Rusi 39,49%, Čuvaši 3,35%, Udmurti 0,64%, Ukrajinci 0,64%, Mordvini 0,63%, Marijci 0,50%, Kerašeni 0,50%, Baškiri 0,39%, Azeri 0,26%, Belorusi 0,16%, Jermeni 0,16%, Uzbeci 0,13%, Tadžici 0,10%, Jevreji 0,09%, Nemci 0,08%, Kazaci 0,05%, Gruzini 0,05%, Moldavci 0,03%, Romi 0,02%, Lezgini 0,02% i različite druge etničke grupe. Istorijska statistika prema popisima:

popis 1926 popis 1939 popis 1959 popis 1970 popis 1979 popis 1989 popis 2002 popis 2010
Tatari 1.263.383 (48,7%) 1.421.514 (48,8%) 1.345.195 (47,2%) 1.536.430 (49,1%) 1.641.603 (47,6%) 1.765.404 (48,5%) 2.000.116 (52,9%) 2.012.571 (53,2%)
Rusi 1.118.834 (43,1%) 1.250.667 (42,9%) 1.252.413 (43,9%) 1.382.738 (42,4%) 1.516.023 (44,0%) 1.575.361 (43,3%) 1.492.602 (39,5%) 1.501.360 (39,7%)
Čuvaši 127,330 (4,9%) 138,935 (4,8%) 143,552 (5,0%) 153,496 (4,9%) 147,088 (4,3%) 134,221 (3,7%) 126,532 (3,3%) 116,252 (2,1%)
Drugi 84,485 (3,3%) 104,161 (3,6%) 109,257 (3,8%) 112,574 (3,6%) 140,698 (4,1%) 166,756 (4,6%) 160,015 (4,2%) 150.244 (4,1%)

Zvanični jezici u Tatarstanu su tatarski i ruski. Prema ruskom zakonu iz 2002, zvanično pismo je ćirilica. Prema mnogim organizacijama, ruskim intelektualcima i tatarskoj vladi ovaj zakon je neprihvatljiv.[3][4]

Najveći gradovi uredi

 

Izvor: Rosstat (2010)[5]
Grad Populacija
 
Kazanj
 
Naberežnije Čelni

Nižnjekamsk
 
Aljmetjevsk
1. Kazanj 1.143.546  
Zelenodoljsk
 
Buguljma
 
Jelabuga
 
Lenjinogorsk
2. Naberežnije Čelni 513.242
3. Nižnjekamsk 234.044 
4. Aljmetjevsk 146.309
5. Zelenodoljsk 97.651
6. Buguljma 89.204
7. Jelabuga 70.728
8. Lenjinogorsk 64.127
9. Čistopolj 60.703
10. Zainsk 41.803
11. Aznakajevo 34.853
12. Nurlat 32.601
13. Bavli 22.109
14. Mendeljejevsk 22.075
15. Buinsk 20.352
16. Agriz 19.300
17. Arsk 18.114
18. Menzelinsk 16.476
19. Mamadiš 14.435
20. Tetjuši 11.596

Privreda uredi

Tatarstan je jedan od najbogatijih regiona u Rusiji, prvenstveno zbog svoje naftne industrije (bili su vodeći proizvođač nafte u Sovjetskom Savezu 60-ih godina 20. veka). Najrazvijenija industrija je petrohemijska, takođe je razvijena i grana proizvodnje teških kamiona, po čemu su poznati u celom svetu (KamAZ).

Republika ima visoku razvijenu putnu infrastrukturu. Kroz Tatarstan prolazi glavna linija cevi noseći prirodni gas iz Urengoja i Jamburga ka zapadu i većim sistemima transporta obezbeđujući naftu raznim mestima u Evropskom delu Rusije.

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi