Horgoš

насеље у Србији, у општини Кањижа,

Horgoš (mađarski: Horgos) je naselje u Srbiji, u opštini Kanjiža, u Severnobanatskom okrugu. Najsevernije je naselje u Republici Srbiji. Pored sela se nalazi i granični prelaz između Srbije i Mađarske sa nazivom Horgoš na auto-putu E-75, kao i železnička pruga SuboticaSegedin.

Horgoš
Glavna ulica u mestu
Grb
Grb
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugSevernobanatski
OpštinaKanjiža
Stanovništvo
 — 2011.Pad 5.709
 — gustina76/km2
Geografske karakteristike
Koordinate46° 09′ 10″ S; 19° 57′ 56″ I / 46.15273° S; 19.96558° I / 46.15273; 19.96558
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina75 m
Površina74,8 km2
Horgoš na karti Srbije
Horgoš
Horgoš
Horgoš na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj24410
24411
Pozivni broj024
Registarska oznakaKA

Prema popisu iz 2011. bilo je 5709 stanovnika.

Istorija uredi

Područje Horgoša pre Slovena i Mađara, naseljavali su Kelti, Skiti, Huni i Avari. Ribarsko mesto po nazivu Horgoš pominje se u 16. veku. Veruje se da naziv potiče od jednog jezera koje se nalazi u Horgoškom ritu, a koje je bilo u obliku horoga[a]. Segedinski ćata, Karas Mikloš (mađ. Kárász Miklós), kupio je ovu oblast 1746. godine. Kao početak planskog naseljavanja računa se 1772. godina, kada je 120 porodica iz Mađarske naselilo je ovo mesto. Tokom 18. veka, stanovnici Horgoša uglavnom su se bavili stočarstvom, zemljoradnjom i zanatskim poslovima. U prvoj polovini 19. veka, počinje razvoj male privrede. Iz tog vremena datiraju prve krojačke i kovačke radnje. U ovo vreme pojavljuje se i putnički promet. Organizovan je i poštanski saobraćaj. Prva škola počela je sa radom 1845. godine.[2][1]

 
Stara vila na glavnoj ulici u Horgošu

Agrarnom reformom između dva svetska rata obuhvaćene su bogate porodice. Konfiskovanu imovinu dobile su novi doseljenici. Oni su 1936. podigli crkvu neposredno uz opštinsku kuću,[3] osvećena je 9. avgusta te godine.[4]

Nakon Drugog svetskog rata, Dvorac grofa Karasa korišćen je kao škola. U selu su podignute fabrike Vitamin i Iglo, a Horgoš je postao poznat po proizvodnji mlevene paprike, pod nazivom horgoška.[2]

Saobraćaj uredi

 
Železnička stanica u Horgošu

Horgoš je značajno saobraćajno čvorište. Ovde je raskrsnica lokalnih i regionalnih puteva. Najduži evropski put E75 prolazi pored Horgoša. Granični prelaz Horgoš jedan je od najprometnijih graničnih prelaza u Srbiji. Železnička stanica Horgoš nalazi se na pruzi Subotica-Segedin.

Demografija uredi

U naselju Horgoš živi 5043 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,2 godina (38,1 kod muškaraca i 42,1 kod žena). U naselju ima 2439 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,59 (popis 2002).

Ovo naselje je uglavnom naseljeno Mađarima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Demografija[5]
Godina Stanovnika
1948. 7.902
1953. 7.768
1961. 7.871
1971. 7.823
1981. 7.640
1991. 7.201 7.099
2002. 6.325 6.541
2011. 5.709
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[6]
Mađari
  
5.302 83,82%
Srbi
  
436 6,89%
Romi
  
298 4,71%
Jugosloveni
  
114 1,80%
Crnogorci
  
23 0,36%
Hrvati
  
20 0,31%
Bunjevci
  
9 0,14%
Albanci
  
6 0,09%
Nemci
  
3 0,04%
Ukrajinci
  
1 0,01%
Slovenci
  
1 0,01%
Slovaci
  
1 0,01%
Rusini
  
1 0,01%
Rumuni
  
1 0,01%
Muslimani
  
1 0,01%
Makedonci
  
1 0,01%
nepoznato
  
3 0,04%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Bratimljenje uredi

Poznate ličnosti uredi

Vidi još uredi

Napomena uredi

  1. ^ U obliku horoga - u obliku kuke[1]

Reference uredi

  1. ^ a b Pap, Đerđ. „Horgoš”. Zvanična stranica opštine Kanjiža. Arhivirano iz originala 22. 02. 2020. g. Pristupljeno 22. 2. 2020. 
  2. ^ a b „Horgoš”. Informacioni centar za razvoj Potiskog regiona. Pristupljeno 22. 2. 2020. 
  3. ^ "Politika", 6. avg. 1936
  4. ^ "Politika", 10. avg. 1936
  5. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  6. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  7. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze uredi