Ё (slovo ćirilice)

Jo (Ё ё, ruski izgovor: jɵ) je slovo ćirilice.[1]

Na engleskom je slovo Jo romanizovano upotrebom latiničnog slova ë, ë ili jo/yo za ruski jezik i i͡o, yo ili ë za beloruski jezik.

Ćiriličko slovo Jo
Pozicija u Unikodu
Veliko: U+0401
Malo: U+0451
Slova slovenskih jezika
А А́ А̀ А̄ Б В Г
Ґ Ѓ Д Ђ Е Ѐ
Ё Є Ж З З́ Ѕ
И Ѝ И́ І Ї Й Ј
К Ќ Л Љ М Н Њ
О Ō П Р С
С́ Т Ћ У У́ У̀ Ў
Ф Х Ц Ч Џ Ш Щ
Ъ Ы Ь Э Ю Я
Slova neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ Ҕ
Ӻ Ӷ Ԁ Ԃ
Ԭ Ԫ Ӗ Ӂ Җ Ӝ
Ԅ Ӟ Ҙ Ԑ
Ӡ Ԇ Ӣ Ҋ Ӥ
Қ Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ
Ӆ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ
Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ Ԋ Ӧ
Ө Ӫ Ҩ Ԥ Ҧ Ҏ
Ԗ Ҫ Ԍ Ҭ Ԏ
Ӯ Ӱ Ӳ Ү Ү́ Ұ
Ҳ Ӽ Ӿ Һ Ҵ Ҷ
Ӵ Ӌ Ҹ Ҽ Ҿ
Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ Э̆ Э̄
Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄ Є̈ Я̆ Я̄
Я̆ Я̈ Ԙ Ԝ Ӏ
Istorijska slova
Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ Ѿ
Ҁ Ѣ Ѥ Ѧ Ѫ
Ѩ Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ ֹѴ Ѷ
Digrafi ćirilice
Sva slova ćirilice

U međunarodnim sistemima, Jo je romanizovano kao ë.

Izvedeno je iz ćiriličkog slova E.

Izgovor

uredi

Slovo ⟨ё⟩ je naglašeni slog u ogromnoj većini ruskih i beloruskih reči. Na ruskom se nenaglašeno ⟨ё⟩ javlja samo u složenim brojevima i nekoliko izvedenih termina, pri čemu se smatra izuzetkom.

To je takozvani jotovani samoglasnik. U početnom ili post-vokalnom položaju predstavlja zvukove /jo/, kao u „Jorku“. Isto važi ako bilo koji od ⟨ъ⟩, ⟨ь⟩ prethodi ⟨ё⟩.

Slovo ⟨ё⟩ takođe označava fonemu /o/ zajedno s palatalizacijom prethodnog suglasnika (ako je to moguće). U ovom slučaju se između suglasnika i samoglasnika ne javlja zvuk /j/.

Tačan izgovor samoglasnika ⟨ё⟩ može da varira zbog alofonije u slovenskim jezicima. Na ruskom se izgovara [jɵ], sa samoglasnikom [ɵ] sličnim na novozelandskom ili južnoafričkom engleskom jeziku.

Upotreba

uredi

Jo se prvi put upotrebljavao na ruskom, ali njegov status na tom jeziku sada je dvosmislen. Jo se pojavljuje kao odvojeno slovo u ćirilici beloruskog, rusinskog, mongolskog i mnogih kavkaskih i turkičkih jezika.

Ruski jezik

uredi

Slovo Jo je sedmo slovo alfabeta, ali iako označava različit zvuk od E, često se tretira kao isto slovo za alfabet i sortiranje. U rečniku ёž dolazi iza edok i pre ezditь.

⟨Ё⟩ predstavlja fonemu /o/ posle /j/ ili meki suglasnik (ili povremeno posle ⟨ž⟩, ⟨š⟩), i to uvek treba naglasiti. Naizmenično je sa ⟨e⟩, napisano u nenaglašenim položajima. Nenaglašeno ⟨ë⟩ pojavljuje se samo u retkim pozajmljenicama, u složenicama (u ovom slučaju može se smatrati da ima sekundarni naglasak; najvažnije je da se ⟨ë⟩ javlja u rečima koje sadrže delove trëh- tri i četirëh- četiri, u izvedenicama od samog imena slova ⟨ë⟩ (ёfikátor- jofikator), u pozajmljenicama (kёnigsbérgskiй- pridev iz Konigsberga, sёrfingíst od surfovanja - surfer, sёdzё, gёmbёc).

U savremenom ruskom jeziku, refleks zajedničko-slovenskog jezika /e/ pod stresom i prateći palatalizovani suglasnik, ali koji ne prethodi palatalizovanom suglasniku, je /o/. Uporedite, na primer, ruski moё: ''mojo'' („moj“ srednji nominativ i akuzativ jednine) i poljski / češki / slovački / srpski / slovenački: moje.

Transkripcija stranih reči

uredi

⟨Ё⟩ se može upotrebljavati u ruskoj transkripciji stranih reči poreklom iz jezika koji koriste glas / ø /, pišu se eu /ö / ő/ ø (francuski, germanski jezici osim engleskog, uralski jezici), kao što je „Gerhard Schröder“, čije je prezime transliterisano kao Šrёder zbog sličnosti s izvornim ruskim zvukom [ɵ]. Ovo pismo se takođe često upotrebljava za transkripciju engleskog samoglasnika /ɜr/, u imenima poput Robert Bёrns za „Robert Burns“ ili Hёrst za „Hearst“ / „Hurst“ / „Hirst“.

Međutim, zvuk [jo], u rečima s evropskih jezika, obično se transkribuje na ruski kao ⟨jo⟩ u početnom i post-vokalnom položaju i ⟨ьo⟩ nakon suglasnika: Nev Iork za „Nev Iork“ i balьtalon za „bataljon“. Očigledni izuzetak je ruska reč za „ozbiljan“, koja se piše serьёznый, a ne *serioznый. Međutim, ovo je zbog činjenice da ova reč potiče od francuskog sérieux sa zvukom / ø /. (U 19. i ranom 20. veku bila su u upotrebi oba pravopisa. Pravopis sa ⟨io⟩ - ⟨io⟩ u pravopisu pre 1918. - zasnovan je na latinskom seriosus.)

Pravna pitanja

uredi

Smatra se da se slovo ⟨ё⟩ nalazi u najmanje 2500 prezimena koja se upotrebljavaju u Rusiji i drugim državama bivšeg SSSR-a. Uobičajeno je da osoba koja ima jedno od ovih prezimena poseduje neke pravne dokumente (pasoše, lične karte, izvode iz matične knjige venčanih i rođenih, dokumente o vlasništvu imovine, itd.) u kojima je prezime napisano sa ⟨ё⟩ a neke u kojima stoji jednostavno ''e''. Takođe, događa se da detetov izvod iz matične knjige rođenih sadrži ⟨ё⟩, a da svi lični dokumenti roditelja sadrže ⟨e⟩. Povremeno su takve neusklađenosti stvarale probleme građanima koji dobijaju nasledstvo ili obavljaju imovinske transakcije.

Beloruski i rusinski jezik

uredi

Jo je sedmo slovo beloruskog alfabeta i deveto slovo prešovske rusinske abecede/azbuke. U panonskom rusinskom jeziku ne postoji slovo ⟨ё⟩.

U beloruskom, kao i u prešovskom rusinskom, slova ⟨ё⟩ i ⟨e⟩ su odvojena i nisu zamenljiva.

Dunganski jezik

uredi

Za razliku od ruskog pravopisnog sistema, ⟨ё⟩ je obavezan u ćirilici koju koristi Dungan. U tom sinitskom jeziku razlika ⟨e⟩ / ⟨ё⟩ je presudna, jer se prva upotrebljava na takav način da se na standardnom kineskom jeziku napiše slog koji bi imao pinjin napisan ie, a druga se upotrebljava za slog koji se pojavljuje kao jao u pinjinu. ⟨ё⟩ je veoma istaknut u pravopisu na Dunganu, jer se vrlo čest slog koji se pojavljuje kao iang u pinjinu piše ⟨ёn⟩ u Dunganu.

Računarski kodovi

uredi
Znak Ё ё
Naziv u Unikodu VELIKO ĆIRILIČKO SLOVO JO MALO ĆIRILIČKO SLOVO JO
Vrsta kodiranja decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna
Unikod 1025 U+0401 1105 U+0451
UTF-8 208 129 D0 81 209 145 D1 91
Numerička referenca znaka Ё Ё ё ё

Reference

uredi
  1. ^ „Cyrillic: Range: 0400–04FF” (PDF). The Unicode Standard, Version 6.0. 2010. str. 42. Arhivirano (PDF) iz originala 13. 5. 2011. g. Pristupljeno 2023-09-12.