Ćiriličko slovo Ї ї
Slova slovenskih jezika
А А́ А̀ А̄ Б В Г
Ґ Ѓ Д Ђ Е Ѐ
Ё Є Ж З З́
Ѕ И Ѝ И́ І Ї
Й Ј К Ќ Л Љ
М Н Њ О
Ō П Р С С́ Т
Ћ У Ў Ф Х Ц
Ч Џ Ш Щ Ъ Ы
Ь Э Ю Я
Slova neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ Ҕ
Ӻ Ӷ Ԁ Ԃ
Ԭ Ԫ Ӗ Ӂ
Җ Ӝ Ԅ Ӟ Ҙ
Ԑ Ӡ Ԇ
Ӣ Ҋ Ӥ Қ Ӄ
Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ Ӆ
Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ
Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ Ԋ
Ӧ Ө Ӫ Ҩ Ԥ
Ҧ Ҏ Ԗ Ҫ Ԍ
Ҭ Ԏ Ӯ Ӱ Ӳ
Ү Ү́ Ұ Ҳ Ӽ
Ӿ Һ Ҵ Ҷ Ӵ
Ӌ Ҹ Ҽ Ҿ
Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ Э̆
Э̄ Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄ Є̈
Я̆ Я̄ Я̆ Я̈ Ԙ Ԝ
Ӏ
Istorijska slova
Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ Ѿ Ҁ
Ѣ Ѥ Ѧ Ѫ Ѩ
Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ ֹѴ Ѷ
Digrafi ćirilice
Sva slova ćirilice

Ї ї (Ї ї, iskošeno: Ї ї) je pismo ukrajinskog ćiriličnog pisma. Ї je izvedeno od grčkog slova jota sa dijerezom.

To je bila početna varijanta ćiriličnog slova Ї, koje je u 18. veku prešlo sa dve tačke na jednu, verovatno inspirisano sličnim latiničnim slovom I. Kasnije su se dve varijante slova odvojile i postale različita slova ukrajinske azbuke.

Na ukrajinskom jeziku, pismo je uvedeno kao deo Želehivskog pravopisa, u ukrajinsko-nemačkom rečniku Jevhena Želehivskog (2 toma, 1885–86).

Ranije je korišćen i u srpskoj ćirilici krajem 18. i početkom 19. veka, gde je predstavljao glas /j/. U ovom svojstvu, uveo ga je Dositej Obradović, ali ga je Vuk Stefanović Karadžić na kraju zamenio savremenim slovom J.

Pored ukrajinskog pisma, koristi se i u panonskom, rusinskom i prešovskom rusinskom pismu u Slovačkoj, gde predstavlja jotirani samoglasnik /ji/, poput izgovora ⟨jo⟩ u „olujo”.

U različitim sistemima romanizacija, i je predstavljeno rimskim ji, ii, i, ili čak i, ali najčešći je ii.