Zoran Radmilović

српски глумац

Zoran Radmilović (Zaječar, 11. maj 1933Beograd, 21. jul 1985) bio je srpski i jugoslovenski filmski, televizijski i pozorišni glumac, koji je odigrao neke od najupečatljivijih uloga u istoriji jugoslovenske kinematografije. Njegova najpoznatija uloga bila je u pozorišnoj predstavi Radovan III, po kojoj je dobio titulu Kralja humora i improvizacije.

Zoran Radmilović
Zoran Radmilović
Lični podaci
Puno imeZoran Radmilović
Datum rođenja(1933-05-11)11. maj 1933.
Mesto rođenjaZaječar, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti21. jul 1985.(1985-07-21) (52 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
UniverzitetDramske umetnosti u Beogradu
ZanimanjeFilmski, televizijski i pozorišni glumac
Porodica
SupružnikDina Rutić Radmilović
DecaAna Radmilović
Rad
Aktivni period1959—1985.
Bitne ulogeKralj Ibi — Tata Ibi
Ceo život za godinu dana — Živko Simić
Radovan III — Radovan
Paviljon 6 — Ivan Dmitrič Gromov
Priče iz radionice — Života Govedarević
Maratonci trče počasni krug — Bili Piton
Priče iz Nepričave — Domaćin
Veza do IMDb-a

Biografija uredi

Rođen je 11. maja 1933. godine, od oca Momčila, sudije i majke Ljubice, domaćice, u Zaječaru. Deda po ocu, Rihard Lang, bio je Nemac, arhitekta. Oženivši se Zoranovom babom Stevkom, prešao je u pravoslavlje i uzeo ime Radmilo. Odatle potiče porodično prezime Radmilović.

Po očevoj želji, upisao je Pravni fakultet u Beogradu, ali g aje posle dve godine napustio. Potom je studirao na Arhitektonskom fakultetu, koji takođe napušta, a ubrzo upisuje Filološki fakultet, odsek engleski jezik. Uporedo je oprobao glumačke mogućnošću u KUD „Ivo Lola Ribar“. Radmilović je tada napustio studije engleskog jezika i posvetio se glumi. Na nagovor glavne glumice, koja mu je bila simpatija i sa kojom je bio partner u kulturno-umetničkom društvu, upisao je i postupno apsolvirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju i nakon toga započeo karijeru u Beogradskom dramskom pozorištu (1962—1968), u kome je prvobitno nastupao u manje značajnim predstavama. Diplomirao je 1963. godine po povratku iz vojske.

Godine 1964, zbog odustajanja Ljube Tadića, Radmilović je dobio naslovnu ulogu u predstavi „Kralj Ibi“ (na sceni Ateljea 212). Tokom nastajanja predstave, njegova glumačka nadarenost dovela je do trijumfa improvizacije (veliki uspeh ostvaruje i na gostovanjima u Parizu, Moskvi, Njujorku, Veneciji i dr.) Kasnije je „svoju scenu“ ponovo predstavljao (zajedno s kasnijim Radovanom III Dušana Kovačevića), dve decenije.

Iako je ostvario niz uspelih uloga u pozorištu (bio je stalni član Ateljea 212 od 1968. godine do smrti), na filmu i televiziji sve su one ostale u senci „uloge života“ u „Kralju Ibiju“ (čak i kad se radi o briljantnom ostvarenju — ulozi Molijera u istoimenom komadu M. A. Bulgakova, za koju je nagrađen Oktobarskom nagradom Grada Beograda).

Na filmu je debitovao 1962. godine („Čudna devojka”, Jovana Živanovića) i odigrao oko dvadeset uloga. Glavne je ostvario u filmovima „Glineni golub” (T. Janić, 1966), „Ram za sliku moje drage” (Mirza Idrizović, 1968), „Pogled u noć” (N. Stojanović, 1968), „Paviljon 6” (L. Pintilije, 1978), „Srećna porodica” (Gordan Mihić, 1980).

Svoju poslednju, 299. ulogu, u predstavi „Radovan III” je odigrao 9. juna 1985. godine, uz velike bolove, ali opet, uz njegovu veliku želju, predstava je održana do kraja. Samo tri dana kasnije prebačen je u bolnicu, iz koje se nije vratio. Preminuo je 21. jula 1985. godine u 53. godini života, na Prvoj hirurškoj klinici u Beogradu, od problema sa digestivnim traktom.[1] Kremiran je, a njegova urna se nalazi u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Bio je oženjen glumicom Dinom Rutić (1943—2019). Usvojili su ćerku, devojčicu Anu rođenu u Peći i mnogo su je voleli. Inspirisana njime, njegova usvojena kći Ana Radmilović (1974—2017) je napisala dve knjige — „Zalažem se za laž“ (2009) i „Kad je svet imao brkove“ (2011).[2]

O njemu je 2021. godine snimljen film „Glumčina”.[3]

Pozorište uredi

 
Spomenik Zoranu Radmiloviću ispred pozorišta Atelje 212

Filmografija uredi

1950 1960 1970 1980 Ukupno
Dugometražni film 0 7 7 8 22
TV film 1 18 23 4 46
TV serija 0 11 23 32 66
TV mini serija 0 7 2 4 13
TV kratki film 0 0 2 2 4
Kratki film 0 0 2 0 2
Video 0 0 0 1 1
Ukupno 1 43 59 51 154
God. Naziv Uloga
1950.-te
1959. Krizantema
1960.-te
1962. Prva ljubav
1962. Čudna devojka Peđa
1963. Romeo i Đulijeta (TV film)
1963. Inkognito
1963. Kir Janja (TV) Mišić Notaroš
1964. Pravo stanje stvari
1964. Ime i prezime (serija)
1964. Marš na Drinu Kockar Petrović
1965. Peta strana sveta
1965. Ono more
1965. Akcija epej
1965. Koreni
1965. Hiljadu zašto? (serija) Zoran
1965. Gorki deo reke Doktor
1966. Njen prvi čaj (TV)
1966. Provod
1966. Glineni golub Predrag
1967. Svečanost na usputnoj stanici
1967. Sedam Hamleta (serija) Hamlet
1967. Šest ljubavi Lucije Živojinović
1968. Noćno dežurstvo sestre Grizelde
1968. Burleska o Grku
1968. Ram za sliku moje drage Nikola
1968. Ljubav na telefonu
1968. Sezona poljubaca
1968. Pedikirka
1968. Gorski car (serija) Svetolik
1969. Baksuz (serija)
1969. Ko će da spase orača
1969. Rađanje radnog naroda (serija) Jova Medenica
1969. Veliki dan
1970.-te
1970. Ujka Vanja (TV) Ivan Vanja Vojnicki, Marijin sin
1970. Burna noć
1970. Tristan i Izolda
1970. Poezija Ogdena Neša
1970. Rođaci (serija) Aleksa
1971. Spomen ploča
1971. Haleluja
1971. Sladak život na srpski način
1971. Operacija 30 slova (serija)
1971. Ceo život za godinu dana (serija) Živko
1971. V. R. — Misterije organizma Radmilović
1972. Rozenbergovi ne smeju da umru (TV) Julijus Rozenberg
1972. Smeh sa scene: Atelje 212 Tata Ibi & Kapetan
1972. Derviš i smrt (TV) Ahmet Nurudin
1973. Ličnost kojoj se divim
1973. Drveni sanduk Tomasa Vulfa
1973. Kralj Ibi (TV) Tata Ibi
1973. Izgnanici
1973. Paviljon broj šest (TV) Ivan Dmitrić Gromov
1973. Naše priredbe (TV serija) Gospodin Lebedev
1973. Opasni susreti (serija)
1973—1974. Obraz uz obraz (serija) Zoran
1975. Halucinacije
1975. Crni petak (TV) Načelnik opštine
1976. Priča o vojniku
1976. Džangrizalo (TV) Džangrizalo
1976. Izgubljena sreća (TV) Dragi
1976. Zvezdana prašina (TV) Marko
1976. Čast mi je pozvati vas (serija) Zoran
1976. Muzika pozornice (serija)
1977. Inferiornost (TV) Đovani
1977. Kako upokojiti vampira (TV) Andrija
1977. Usijane glave (serija)
1977. Crni dani (serija) Milorad Drašković
1977. Zapamtite (serija)
1977. Pod istragom Batica
1977. Više od igre (serija) Kapetan Mihajlo Miša Šljivić
1978. Molijer (TV) Molijer
1978. Pogled u noć
1978. Paviljon 6 Ivan Dmitrić Gromov
1978. Dan kada se rušio svet
1978. Obraz uz obraz: Novogodišnji specijal Zoran
1978. Sedam plus sedam Zoran
1979. Srećna porodica Ujak
1979. Radio Vihor zove Anđeliju
1979. Pripovedanja Radoja Domanovića (serija) Radoje Domanović
1979. Kakav dan
1979. Usijanje Fra Grga
1979. Most
1980.-te
1980. Duvanski put (serija)
1980. Majstori, majstori! Sava
1980. Biseri od pesama (TV kratki)
1981. Dunavo
1981. Pesničke vedrine (serija)
1981. Svetozar Marković (serija) Ilija Garašanin
1981. Široko je lišće Milan
1981. Šesta brzina Majstor Života Govedarević
1982. Maratonci trče počasni krug Bili Piton
1982. Kože (serija) Advokat Doktor Zacić
1982. Priče iz radionice (serija) Majstor Života Govedarević
1983. Priče iz Nepričave (serija) Domaćin
1983. Imenjaci (TV serija)
1983. Korespondencija (TV) Simeon Njegovan Hadžija, sin Lupusov
1983. Radovan III Radovan III
1983. Oštrica brijača
1983. Šećerna vodica Doktor Dragović
1984. Poslednja avantura Glumac
1984. Ulični pevači (serija)
1984. Prokleta avlija (TV) Latifaga „Karađoz“,
1984. Uvek sa vama (serija) Zoki
1985. Držanje za vazduh Svetlanin stric
1985. Otac na službenom putu Pilot
1985. Priče iz fabrike (serija) Doktor Pjevalica
1986. Šmeker Čika Dača

Nagrade uredi

 
Spomenik Zoranu Radmiloviću u Zaječaru
 
Zoran Radmilović na poštanskoj markici iz 2003. godine.

Nagrada Zoran Radmilović uredi

Nagrada Zoran Radmilović dodeljuje se od 1988. u okviru Sterijinog pozorja u Novom Sadu, a dodeljuje je kompanija „Novosti“.

Nagrada „Zoranov brk" uredi

Nagrada „Zoranov brk“ se dodeljuje svake godine u čast Zorana Radmilovića na manifestaciji „Dani Zorana Radmilovića“ u Zaječaru. Nagrada je ustanovljena 1991. godine.

Citati uredi

Kad polazim od kuće mrzim i sebe i publiku, a kad predstava počne, sva ta mržnja i jed eksplodira u svoju suprotnost, u ljubav.[4]

Zanimljivosti uredi

 
Grob Zorana Radmilovića u Aleja zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu
  • Velika je sličnost između Radmilovića i Slobodana Aligrudića. I pored toga što su umrli u istom periodu, njihovi karakteri su se neobično poklapali. Obojica su bili: druželjubivi, duhoviti, cinični, šarmantni, preki, osećajni, setni, jogunasti, nepoverljivi, isključivi i argoantni. Takođe, obojica su gradili slobodu glume, koja druge glumce nije ometala, već im davala na značaju. Bili su prožeti snažnom akcijom da se lik oslobodi svega što bi na njemu moglo biti lažno, izveštačeno i neuverljivo.[5]
  • Ulica u Zoranovom rodnom Zaječaru nosi njegovo ime, kao i jedna ulica u Beogradu. Postoje i njegovi spomenici u oba grada.
  • 21. jula 2010. na njegovoj kući u Mileševskoj ulici u Beogradu postavljena je spomen ploča u Radmilovićevu čast, u organizaciji Atelje 212 i čelnika opštine Vračar.
  • Po njemu je nazvano Narodno pozorište Timočke krajine „Zoran Radmilović”.

Festivali uredi

  • 1974. Beogradsko proleće — Boško Buha (Dečje beogradsko proleće)

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi