Milan Daljević

учесник НОБ, генерал-пуковник ЈНА и политичар СФР Југославије.

Milan Daljević (Grdanovci, kod Sanskog Mosta, 17. septembar 1925Beograd, 26. mart 2020), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije.

milan daljević
Lični podaci
Datum rođenja(1925-09-17)17. septembar 1925.
Mesto rođenjaGrdanovci, kod Sanskog Mosta, Kraljevina SHS
Datum smrti26. mart 2020.(2020-03-26) (94 god.)
Mesto smrtiBeograd,  Srbija
Profesijavojno lice
Porodica
SupružnikJoža Daljević
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411988.
Čingeneral-pukovnik

Odlikovanja
Orden Republike Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden narodne armije sa lovorovim vencem
Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem Orden partizanske zvezde sa srebrnim vencem
Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom Orden za hrabrost Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 17. septembra 1925. godine u Grdanovcima, kod Sanskog Mosta, u zemljoradničkoj porodici Mihajla i Boje Daljević. Imao je dva brata i pet sestara. Nakon završene osnovne škole i niže gimnazije, pohađao je Učiteljsku školu. Nakon završetka prvog razreda Učiteljske škole, sa nepunih 16 godina, stupio je u partizane, 27. jula 1941. godine. Bio je borac Treće čete Prvog krajiškog partizanskog odreda. U toku rata, bio je omladinski rukovodilac bataljona, sekretar SKOJ-a u Prvom bataljonu i pomoćnik političkog komesara brigade.[1] Učestvovao je u borbama tokom Četvrte i Pete neprijateljske ofanzive (na Neretvi je ranjen), zatim tokom desanta na Drvar, u Beogradskoj operaciji i u proboju Sremskog fronta. Ratni put je završio u Celju, 1945. godine. Iz rata je izašao sa činom kapetana.[2][3]

Posle oslobođenja Jugoslavije, ostao je u profesionalnoj vojnoj službi u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Obavljao je visoke vojne i političke dužnosti. Bio je politički komesar Školskog centra, politički komesar Prve proleterske divizije, pomoćnik komandanta Devete armije za političko-pravne poslove, načelnik Političke uprave Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO), podsekretar u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu i sekretar Opunomoćstva CK SKJ za JNA u armijskoj oblasti i SSNO. Na Jedanaestom kongresu SKJ, 1978. godine, izabran je za člana Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, a od 1976. do 1982. godine nalazio se na poziciji izvršnog sekretara Predsedništva CK SKJ. Bio je i član Saveta narodne odbrane. Završio je Višu partijsku školu „Đuro Đaković”, Višu vojnu akademiju JNA i Visoku školu političkih nauka u Beogradu. Penzionisan je 1988. godine, u činu general-pukovnika JNA.[2][3]

Bio je i aktivan sportski radnik u Jugoslovenskom sportskom društvu „Partizan“, gde se nalazio na mestu predsednika Šahovskog kluba. U jednom mandatu je bio predsednik Auto-moto saveza Jugoslavije (AMSJ).[2]

Bio je oženjen i imao je dva sina. Preminuo je 26. marta 2020. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.[2][3]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden Republike sa zlatnim vencem, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden narodne armije sa lovorovim vencem, Orden za vojne zasluge sa velikom zvezdom, dva Ordena partizanske zvezde sa srebrnim vencem, Orden narodne armije sa zlatnom zvezdom, Orden za hrabrost i Orden za vojne zasluge sa zlatnim mačevima.[2]

Reference uredi

Literatura uredi

  • Branko J. Bokan Prvi krajiški NOP odred. Beograd: Vojnoizdavački i novinski centar. 1988. godina