Misisipi

савезна држава САД

Misisipi (engl. Mississippi) je američka savezna država koja se nalazi na jugoistoku SAD. Na severu se graniči sa Tenesijem, na istoku sa Alabamom, na severozapadu sa Arkanzasom, na jugozapadu sa Luizijanom, a na jugu se nalazi Meksički zaliv. Zapadna granica je većinom određena tokom istoimene reke Misisipi. Misisipi je 32. po površini i 35. po broju stanovnika od 50 američkih saveznih država. Glavni i ujedno najveći grad je Džekson.

Misisipi
Položaj Misisipija
Država SAD
Glavni gradDžekson
Najveći gradDžekson
Proglašenje za
 državu
 — datum: 10. decembar 1817.
 — poredak: 20.
GuvernerTejt Rivs
Površina125.443 km2
Stanovništvo2019.
 — broj st.2.976.149
 — gustina st.23,73 st./km2
 — ISO 3166-2US-MS
Zvanični veb-sajt Izmenite ovo na Vikipodacima

Misisipi je 10. decembra 1817. godine pristupio Uniji i postao 20. američka savezna država. Do 1860. Misisipi je postao najveći nacionalni proizvođač pamuka, a 55% stanovništva države činili su robovi.[1] Misisipi je 9. januara 1861. godine proglasio secesiju od Unije postavši jedna od sedam država članica Konfederacije, koje su činile najveće robovlasničke države SAD. Posle Američkog građanskog rata ponovo postaje članica Unije 23. februara 1870. godine.[2]

Do velike migracije tridesetih godina 19. veka, Afroamerikanci su činili većinsko stanovništvo Misisipija. Po podacima iz 2010. godine 37,3% stanovništva čine Afroamerikanci, što je najviši procenat od svih saveznih država. Misisipi je bio mesto značajnih događaja pokreta za građanska prava kao što su Pobuna Ole Mis iz 1962. godine koju su pokrenuli beli studenti koji su se protivili desegregaciji, ubistvo borca za ljudska prava Medgara Eversa 1963. godine i ubistvo trojice aktivista za pravo glasa 1964. godine.

Misisipi je među saveznim državama prilično nisko rangiran kada su u pitanju zdravstvo, obrazovanje i razvoj,[3] ali visoko rangiran kada je u pitanju siromaštvo.[4] Poslovica "Hvala Bogu na Misisipiju" popularna je među stanovnicima drugih nisko rangiranih saveznih država jer ih ekstremno nisko rangiranje Misisipija pošteđuje poslednjeg mesta na nacionalnim rang-listama.[5]

Misisipi se gotovo u potpunosti nalazi unutar priobalne ravnice Zaliva i uglavnom se sastoji od nizijskih ravnica i niskih brda. Na severozapadnom delu se nalazi delta reke Misisipi, kao deo njene aluvijalne ravni. Najviši vrh je planina Vudal (engl. Woodall Mountain) sa visinom od 246 metara nadmorske visine. U Misisipiju preovladava vlažna suptropska klima.

Etimologija uredi

Ime savezne države Misisipi izvedeno je od istoimene reke Misisipi koja teče i čini njenu zapadnu granicu. Evropski doseljenici su je nazvali prema reči iz odžibvejske reči ᒥᓯ-ᓰᐱ (translit. „misi-ziibi” — prev. „velika reka”).[6]

Istorija uredi

Pretkolonijalni period uredi

Oko 10 000 godina p. n. e, Paleo-Indijanci su došli u deo koji se danas naziva američkim jugom.[7] Paleo-Indijanci su bili lovci-sakupljači i lovili su megafaunu koja je izumrla pri kraju pleistocena. Indijanska naselja razvijala su se u dolini reke Misisipi na prirodnim nasipima i uzvišenjima. U blizini svojih stalnih sela obrađivali su velika polja i razvijali poljoprivredu. Ustanovili su praksu lokalizovanog krčenja šuma, ali nisu u celini promenili ekologiju delte Misisipija.[8]

 
Prikaz čoktskog sela Fransoe Bernarda (1869), Muzej Pibodi - Univerzitet Harvard. Žene spremaju farbu za bojenje traka od trske za pravljenje korpi.

Sredinom devetog veka nove ere počinje se razvijati Misisipijska kultura. Nju su karakterisala bogata i složena poljoprivredna društva graditelja humki u kojima se razvijaju i specijalizovani zanati. Ovi narodi su imali trgovačku mrežu koja se protezala kontinentom od Velikih jezera do obale Meksičkog zaliva. Njihove velike građevine, predstavljajući njihovu kosmologiju političkih i verskih uverenja, i danas se nalaze na obalama reka Misisipi i Ohajo. Potomci indijanskih plemena Misisipijske kulture su narodi Čikaso i Čokto.

Prvu veliku evropsku ekspediciju na teritoriji današnjeg Misisipija predvodio je španski istraživač Ernando de Soto, koji je prošao kroz njen severoistočni deo 1540. godine u svojoj drugoj ekspediciji u Novom svetu.

Kolonijalni period uredi

Aprila 1699. godine francuski kolonisti osnovali su prvo evropsko naselje Stari Biloksi u blizini današnjeg Ošan Springsa. Godine 1716. Francuzi su osnovali Načez, grad koji će postati dominantno trgovačko mesto u toj oblasti. Francuzi su ovu oblast počeli nazivati Novom Francuskom, iako su Španci nastavili da polažu pravo na deo zalivske obale današnje južne Alabame pored cele oblasti današnje Floride.

 
Pušmataha, vođa naroda Čokto početkom 19. veka

Tokom kolonijalne ere, evropski doseljenici uvozili su porobljene Afrikance za rad na plantažama. Za vreme francuske i španske vlasti razvila se klasa slobodnih obojenih ljudi, mahom mešovitog porekla, uglavnom potomaka evropskih muškaraca i porobljenih ili slobodnih crnkinja, te njihove dece meleza. U ranim danima francuski i španski kolonisti većinom su bili muškarci. Čak i kada se sve više Evropljanki počelo pridruživati naseljima, muškarci su imali međurasne zajednice sa ženama afričkog i višerasnog porekla. Evropljani bi često pomagali svojoj višerasnoj deci da se obrazuju ili da postanu šegrti u zanatskim radnjama, namirivali im imovinu i oslobađali njihove majke i decu iz ropstva. Sa ovim društvenim kapitalom, slobodni obojeni ljudi postali su zanatlije, a ponekad i obrazovani trgovci i vlasnici imovine, čineći treću klasu između Evropljana i većine porobljenih Afrikanaca u francuskim i španskim naseljima.

Posle pobede Velike Britanije u Francusko-indijanskom ratu, kolonijalnom delu Sedmogodišnjeg rata, Francuzi su im predali oblast Misisipija prema uslovima Pariskog sporazuma (1763). Takođe su ustupili svoje oblasti na severu koje su bile istočno od reke Misisipi, uključujući zemlju Ilinois i Kvebek. Posle Pariskog mira (1783), donji deo Misisipija je došao pod špansku vlast kao deo Zapadne Floride. Godine 1819. Sporazumom Adams-Onis, Sjedinjene Države su završile kupovinu Zapadne Floride i cele Istočne Floride, koje će 1822. godine biti spojene u Teritoriju Floridu.

Američka teritorija uredi

Posle Američke revolucije (1775-1783), Britanija je ustupila ovo područje novim Sjedinjenim Američkim Državama. Teritorija Misisipija je uspostavljena 7. aprila 1798. godine. Teritorija Misisipija kasnije je dva puta proširena kako bi uključila spornu teritoriju na koju polažu pravo i Sjedinjene Države i Španija.

Između 1800. i 1830. godine, Sjedinjene Države su kupovale zemlju od indijanskih plemena za nova naseljavanja Amerikanaca evropskog porekla. Doseljenici su uglavnom bili migranti iz drugih južnih saveznih država, posebno Virdžinije i Severne Karoline, gde je tlo bilo iscrpljeno. Novi doseljenici nastavili su da zadiru u zemlju naroda Čokto i pritiskali su saveznu vladu da protera Indijance. Dana 27. septembra 1830. godine potpisan je Ugovor Dansing Rabit Krik između američke vlade i naroda Čokto. Indijanci su pristali da prodaju svoju domovinu u Misisipiju i Alabami, uz kompenzaciju i preseljenje u rezervate na indijanskoj teritoriji (danas teritorija Oklahome). Ovo je oslobodilo zemljište za prodaju evropsko-američkim migrantima za naseljavanje.

Članom 14 Ugovora omogućeno je onim Indijancima koji su odlučili da ostanu da postanu američki državljani, jer se smatralo da se tako odriču svog plemenskog statusa. Oni su postali druga najveća indijanska etnička zajednica koje je to učinila (neki pripadnici naroda Čiroko su bili prvi koji su to učinili, birajući da ostanu u Severnoj Karolini i drugim oblastima umesto da se pridruže uklanjanju). Danas broj njihovih potomaka jeste 9.500 osoba koje se identifikuju kao pripadnici naroda Čokto u nekoliko okruga Misisipija.

Mnogi robovlasnici su doveli porobljene Afroamerikance sa sobom ili ih kupili putem domaće trgovine robljem, posebno u Nju Orleansu. Procenjuje se da je oko milion crnih robova nasilno prevezeno na Duboki jug, uključujući i teritoriju Misisipija, u internoj migraciji koja je razbila mnoge porodice robova na Gornjem jugu, gde su vlasnici plantaža prodavali višak robova. Južnjaci su usvojili robovske zakone na Dubokom jugu i ograničili prava slobodnih crnaca.

Počevši od 1822. godine, robovi u Misisipiju bili su zakonski zaštićeni od okrutnih i neobičnih kazni od strane svojih vlasnika. Kodeksi o južnjačkim robovima su u većini slučajeva namernog ubijanje roba stavili van zakona. Na primer, slučaj Oliver protiv države iz 1860. godine optužio je optuženog za ubistvo sopstvenog roba.

Geografija uredi

Država je smeštena istočno od istoimene reke na njenom donjem toku. Područje je najvećim delom ravno, s nekoliko manjih uzvišenja na krajnjem severoistoku. Na jugu država ima uski pojas obale kojom izlazi na Meksički zaliv. Misisipi se graniči na severu s Tenesijem i Alabamom na istoku, dok se na zapadnoj strani reke Misisipi nalaze Arkanzas i Luizijana.

Država Misisipi je sačinjena od nizija, najviša tačka je planina Vudal, u podnožju Kamberlandskih planina 246 m iznad nivoa mora. Najniža tačka je na nivou mora na Golfskoj obali. Većina Misisipija je deo Golfske obalske ravni. Obalska ravan je pretežno sačinjena od niskih brda kao što je Pajn Hils na jugu i Nort Sentral Hils. Pontotok Ridž i Fol Lajn Hils na severoistoku su nešto više. Lesno zemljište se može naći na zapadu države. Na severoistoku je plodna crnica koja se proteže do Crnog pojasa Alabame. Područje države sastoji se od dve plodne nizije, rečne doline reke Misisipi i njegove delte uz Meksički zaliv, kao i brežuljkastog područja na severoistoku. Pored reke Misisipi koja dominira područjem, određeno značaj ima njena pritoka Jazu. Najveće reke u Misisipiju su Velika crna reka, Biserna reka, Jazu, Paskagula, Tombigbi. Najveća jezera su rezervoar Ros Barnet, Arkabutla, Sardis i Grenada. Najveće od navedenih je jezero Sardis.

Na severozapadu, zemlju čini delta Misisipija, dela aluvijalne ravni Misisipija. Ravan je uska na jugu i postepeno se širi severno od Vikzburga. Ta regija ima plodno zemljište, koje se delom sastoji iz mulja koji je donesen poplavama Misisipija. Misisipi je pretežno šumski predeo sa više od pola zemlje prekriveno drvećem, uključujući prevashodno bor, pamuk, hrast, orah, brest i biljka poznata kao hikori.

Klima uredi

 
Montgomeri Kaunti u jesen

Misisipi ima vlažnu suptropsku klimu sa dugim letima i kratkim i blagim zimama. Prosečne temperature osciliraju od 95 °F (oko 35 °C) u julu, i oko 48 °F (oko 9 °C) u januaru. Temperature leti malo variraju širom države, ali zimi, regija blizu Misisipi Saunda je znatno toplija nego deo unutar kontinenta. Izmerena temperatura u Misisipiju je varirala od −19 °F (−28,3 °C) 1966 na Korintu severoistočno do 46,1 °C (115,0 °F) 1930 kod Holi Springza na severu. Moguće su obilne padavine snega širom države kao što je bilo tokom Novogodišnje snežne oluje iz 1963. godine. Prosečne godišnje padavine se povećavaju od severa ka jugu, zajedno sa regijama u blizini Golfskog Zaliva. Dakle, Klarksdejl na severozapadu ima oko 50 inča (oko 1,270 mm) padavina godišnje, a Biloksi na jugu oko 61 inča (oko 1,550 mm). Sneg pada na severu i u centralnom delu države, a povremeno na jugu. Kraj leta i početak jeseni predstavlja početak uraganske sezone. Uragani se kreću iz Meksičkog zaliva, i dolaze u unutrašnjost Misisipija, posebno u južni deo države. Uragan Kamila 1969. godine i uragan Katarina 2005. godine, koji su pobili 238 ljudi u državi, su najrazorniji uragani koji pogodili državu. Misisipi ima u proseku 27 tornada godišnje. Dva od pet najopasnijih tornada u američkoj istoriji su pogodili Misisipi. Oko 7 tornada skale F5 su zabeleženi u ovoj državi.

Ekologija uredi

 
Misisipi tabla

Zbog sezonskih poplava, moguće je da od decembra do juna, reka Misisipi stvara plodnu plavnu ravan u delti Misisipija, uključujući i njene pritoke. Da bi kontrolisali poplave, robovi su napravili nasipe duž reke Misisipi. Poplave su oduvek bile značajan deo istorije Misisipija. Godine 1879, Kongres Sjedinjenih Američkih Država stvorio je Komisiju Reke Misisipi, čija odgovornost uključuje pomaganje odbora za nasipe.

Demografija uredi

Demografija
1900.1910.1920.1930.1940.1950.1960.1970.1980.1990.2000.2010.
1.551.2701.797.1141.790.6182.009.8212.183.7962.178.9142.178.1412.216.9122.520.6382.573.2162.844.6582.967.297[9]

Prema popisu iz 2000. poreklo najvećeg broja starosedelaca jeste:

  • američko (14,2%)
  • irsko (6,9%)
  • englesko (6,1%)
  • nemačko (4,5%)
  • francusko (2,3%)
  • škotsko-irsko (2,3%)
  • italijansko (1,4%)
  • škotsko (1,2%)

Reference uredi

  1. ^ Dattel, Eugene (oktobar 2006). „Cotton in a Global Economy: Mississippi (1800-1860)”. Mississippihistorynow.mdah.state.ms.us. 
  2. ^ Glass, Andrew (23. 02. 2008). „Mississippi readmitted to the Union Feb. 23, 1870”. POLITICO. Pristupljeno 18. 04. 2022. 
  3. ^ „Mississippi Rankings and Facts”. U.S. News & World Reports. Pristupljeno 18. 04. 2022. 
  4. ^ „Poverty Data”. talkpoverty.org. Pristupljeno 18. 04. 2022. 
  5. ^ „Thank God for Mississippi”. Urban Dictionary. Pristupljeno 18. 04. 2022. 
  6. ^ „Mississippi State Name Origin”. ereferencedesk.com. Pristupljeno 18. 04. 2022. 
  7. ^ Prentice, Guy (2003). „Pushmataha, Choctaw Indian Chief”. Southeast Chronicles. Arhivirano iz originala 02. 12. 2007. g. Pristupljeno 20. 04. 2022. 
  8. ^ Saikku, Mikko (28. 01. 2010). „Bioregional Approach to Southern History: The Yazoo-Mississippi Delta”. Southern Spaces. Pristupljeno 20. 04. 2022. 
  9. ^ „2010 Census Data”. Pristupljeno 5. 10. 2014. 

Spoljašnje veze uredi