Novi primitivizam

Поткултурни покрет у Сарајеву 1980-их.

Novi primitivizam bio je supkulturni pokret osnovan marta 1983 i muzički pravac mnastao iz pank roka i novog talasa. u Sarajevu, glavnom gradu SR Bosne i Hercegovine unutar SFR Jugoslavije. Pokret se izražavao muzički, te satirom, i nadrealnom skeč komedijom na radiju i televiziji. Protagonisti i sledbenici pokreta bili su poznati kao novi primitivci iliti new primitives.

Funkcionišući kao krovni koncept koji obuhvata rad dva rok sastava: Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtović & His Meteors, te stvaralaštvo radijskog segmenta "Top lista nadrealista" koji je 1984. prerastao u televizijsku skeč emisiju, diskurs Novog primitivizma prvenstveno je doživljavan kao zajebantski i duhovit.

Pokret se zvanično raspao tokom 1987., iako su bendovi i televizijska emisija nastavili rad još par godina—Elvis J. Kurtović & His Meteors do 1988. godine, Zabranjeno pušenje (u tom obliku) do 1990. i Top lista nadrealista do 1991. godine.

Karakteristike uredi

Zasnivajući se na duhu običnog bosanskog stanovništva van kulturnog mejnstrima, pokret je izveo žargon sarajevskih mahala (prepun slenga i turicizama) na zvaničnu jugoslovensku javnu scenu. Mnoge pesme i skečevi novog primitivizma bave se „malim ljudima“—penzionerima, rudarima, sitnim kriminalcima, uličnim nasilnicima, devojkama iz provincije itd.—ubačenim u neobične i apsurdne situacije. Stilski, metode novih primitivaca uporedive su sa Letećim cirkusom Montija Pajtona, deleći kratku formu skečeva i koristeći apsurdnost kao sredstvo izazivanja smeha kod publike. Oličenje novog primitivizma je omladinac koji čita zahtevnu literaturu poput Hegelove Fenomenologije duha, ali mu istovremeno nije problem ni da se potuče. Pokret se uspostavio kao sarajevska reakcija na novotalasne i pank pokrete koji su zahvatili alternativnu muzičku scenu u Jugoslaviji. Neke od najistaknutijih osobina novoprimitivnog pokreta bile su promovisanje i popularizovanje sarajevskog uličnog žargona i slenga koji nije bio poznat izvan Sarajeva, uzdizanje mentaliteta i kulture sarajevske mahale, prikazujući lokalne likove poput sitnih kriminalaca, alkoholičara, manje poznate pop-kulturne ličnosti, radničku klasu i budalaštine na lokalnim ulicama. Zbog toga se pokret smatrao lokal-patriotskim i eklektičnim izrazom sarajevske urbane kulture.

Protagonisti pokreta gajili su specifičan pogled na novi primitivizam. Verovatno najistaknutiji među njima, Nele Karajlić, objasnio je jednom prilikom da je pokret „nastao unutar jasno definisanih istorijskih koordinata, prostorno i vremenski, tačno na pola puta između mjesta gdje je Gavrilo Princip ubio nadvojvodu Franca Ferdinanda juna 1914. godine i mjesta gdje je upaljen Olimpijski plamen februara 1984., dok se vremenski, dogodio negdje u periodu između Titove smrti u maju 1980. i početka afere Agrokomerc 1987. godine". Karajlić pokret dodatno vidi kao "otpor bilo kom obliku establišmenta—kulturnog, društvenog i političkog—ne samo rokenrol establišmenta koji je tada dominirao Sarajevom sa takozvanim 'dinosaurus' bendovima poput Bijelog dugmeta i Indeksa, koje su novi primitivci doživljavali s određenom dozom prezira".[1] Dominantan metod društvene i kulturne kritike koji je pokret koristio podrazumevao je potpunu lokalizaciju putem smeštanja naracije u Sarajevo. Uz dalju upotrebu (često i stvaranje/izmišljanje) lokalnih urbanih legendi, kulturnih i društvenih fenomena te živih likova, najčešće marginalaca, kao katalizatora za oslikavanje šire političke slike. Time je pokret postao i rigidno lokalna ekspresiona forma koja je dala platformu jeziku, kulturi i mitovima sarajevskih ulica, a istovremeno je izbila i na širu jugoslovensku scenu. Još jedna karakteristika pokreta bilo je usvajanje pseudonima od strane svih vodećih ličnosti, koje su imale tendenciju da budu ili komične prirode ili zasnovane na semantici nadimaka koji su oduvek bili vrlo rasprostranjeni u Sarajevu. Glavni razlog za to bio je taj što niko od članova nije mogao biti etnički identifikovan. Drugi razlog je bio davanje platforme za stilizaciju nadimaka koja je bila istaknuta u Sarajevu - oblik lokal-patriotizma i ismejavanja samoga sebe.

"Glavni ideolog pokreta" Malkolm Muharem nazvao je novi primitivizam "prvim sarajevskim metkom koji je pogodio svoju metu još od Principovog atentata na Ferdinanda 1914."[2]

Poreklo termina uredi

Naziv pokreta lansiran je kao podsmešljiva reakcija na dva već aktuelna pokreta u masovnoj kulturi s početka 1980-ih: novi romantizam na Zapadu i Neue Slowenische Kunst u jugoslovenskoj republici SR Sloveniji. S jedne strane, termin novi primitivizam bio je jasna antireferenca na novi romantizam jer su sarajevski momci nastojali da budu sve osim romantični i slatki, dok su s druge strane takođe želeli da naglase stereotipe iz popularnih jugoslavenskih viceva o Bosancima i Slovencima—gde se prvi prikazuju kao sirovi, nesofisticirani, prostodušni i otvorenog srca, a drugi kao ukočeni, hladni, uštogljeni, posredni i proračunati. U umetničkom i izražajnom smislu, novi primitivizam se u najvećoj meri naslanjao na pokrete poput novog talasa i panka.

Istorija uredi

Krajem 1970-ih i početkom 1980-ih, stasavala je generacija klinaca iz sarajevskog naselja Koševo, svi rođeni početkom ili sredinom 1960-ih. Odgajani u porodicama više srednje klase koje su živele u stambenim zgradama izgrađenim nakon Drugog svetskog rata, njihova adolescentna interesovanja kretala su se oko muzike, fudbala i filmova. Ubrzo su se usresredili na muziku kao osnovnu aktivnost i istovremeno sa polaskom u srednju školu pokrenuli bendove uprkos vrlo ograničenim muzičkim sposobnostima. Većinu muzičkih uzora pronalaze u zapadnjačkoj masovnoj kulturi—od onih ranih poput Džerija Li Luisa, Lu Rid, The Rolling Stones, The Who itd. do onih kasnijih kojima su se priklanjali prateći pank scenu koja je uporedo nastajala.

Do početka 1980. godine, klinci uspevaju da adaptiraju podrum u prizemlju stambene zgrade u ulici Fuada Midžića 19 u improvizovani prostor za probe gde uvežbavaju muzički materijal, održavaju kamerne predstave, pa čak i modnu reviju. U početku vrlo neformalni sa neredovnim probama i čestim promenama sastava (često putem međusobnih trampi članova benda), do 1981. bendovi—nazvani Zabranjeno pušenje i Elvis J. Kurtović & His Meteors—poprimili su nešto ozbiljniju notu. Usvojivši garažni/pank rok senzibilitet, počeli su da posvećuju više pažnje pisanju pesama te krenuli da sviraju po malim gradskim klubovima. Paralelno, od maja 1981. godine, neki od klinaca iz oba benda dobili su priliku da sarađuju na "Top listi nadrealista", segmentu u okviru radijske emisiji ‘’Primus‘’ koja se emitovala sedmično, subotom ujutro, na drugom kanalu Radio Sarajeva.

1982-1983: Formiranje pokreta uredi

Ideja o stvaranju pokreta kao okvira koji bi obuhvatao njihovu celokupnu aktivnost mesecima je krajem 1982. godine i početkom 1983. bila predmet diskusije među pojedincima okupljenim oko grupe Elvis J. Kurtović & His Meteors—menadžera benda Malkolma Muharema, glavnog tekstopisca i maskote Elvisa J. Kurtovića i pevača Gorana Rize Petranovića—koji su osmislili "Manifest novog primitivizma" objavljen 1982. godine u lokalnom fanzinu.[3]

Ostali istaknuti članovi pokreta postali su dr. Nele Karajlić, mr. Sejo Sekson, Dražen Ričl, Boris Šiber, Zenit Đozić i drugi iz sarajevskog naselja Koševo. Usput su im se pridružili i pojedinci izvan koševskog miljea, kao naprimer Branko Đurić Đuro, koji će vremenom takođe postati istaknuti. Uprkos tome što je bio nešto stariji i nije bio iz istog kraja, filmski reditelj Emir Kusturica (koji je već bio dobro poznat sa svojim nagrađivanim filmom Sjećaš li se Doli Bel) bio je saradnik i prijatelj ekipe; iako se njegovi filmovi ne mogu direktno povezati sa pokretom, njihov duh svakako deli određena osećanja sa novim primitivizmom. Dok su bendovi svirali male demo svirke po gradu, nailazili su i na druge rok bendove u povoju, poput Plavog orkestra i Crvene jabuke koji su takođe negovali slične tematske narative usresređene na priče o malim lokalnim likovima, iako će se ubrzo udaljiti od te estetike i okrenuti ka komercijalnijem mejnstrimu.

Smatra se da je pokret nezvanično lansiran na svirci Elvis J. Kurtović & His Meteors u sarajevskom klubu CEDUS početkom marta 1983. Na istoj svirci nastuiplo je i Zabranjeno Pušenje. Pod uticajem ostvarenja poput filma Quadrophenia iz 1979. koji prikazuje omladinsku scenu Londona sa ekipama poput modova, rokera i Tedi bojsa, momci sa Koševa pokušali su da stvore svoju lokalnu verziju toga.[4] Formalno uvođenje novog entiteta nije promenilo ništa u dinamici interne grupe jer su svi oni nastavili da funkcionišu kao družina iz komšiluka, ali je novinarima dalo nešto za šta mogu da se uhvate i olakšalo plasman bendova u široj javnosti. Po sopstvenom priznanju, Muharem je koristio pokret "kako bi stvorio utisak u Beogradu i Zagrebu da se u Sarajevu dešava nešto više nego što se ustvari dešava".[5]

Sada kada su počeli da funkcionišu kao pokret, pored muzike i komedije na radiju, momci su odlučili da prošire svoje načine izražavanja - pokušavajući da osmisle stil odevanja koji će se povezati sa novim primitivizmom. Neslužbeni izgled pokreta rođen je tako sa stilom demodea koji se sastoji od uskih zvonastih pantalona, kariranih jakni, tanke zlatne ogrlice koja se nosi iznad košulje i šiljatih cipela (tzv. Špicoke) - sličnih izgledu odela iz 1970-ih — koji su momci usvojili od sitnih siledžija i malih krijumčara i džeparaoša viđenih po Baščaršiji - iako ne nose, odevne predmete poput Levis 501 farmerki koje su ili prokrijumčarene iz Italije ili su falsifikovane lokalno u Jugoslaviji. Elvis J. Kurtović & His Meteors posebno su prigrlili ovaj retro izgled, a mlada publika su se uskoro pojavila na svojim klupskim svirkama obučena na ovaj način. U međuvremenu, Karajlić je došao do nezvanične vere pokreta: "Tuđe hoćemo, svoje nemamo" ("Šta nije naše, mi želimo; jer naše, nemamo."), Parodija na jedan od često korišćenih političkih slogana komunistički period: "Tuđe nećemo, svoje ne damo." ("Ono što nije naše, ne želimo; naše, nećemo odustati."). Jedna od prvih aktivnosti u ime pokreta bila je pisanje otvorenog pisma Goranu Bregoviću, najpoznatijem i najuticajnijem rok muzičaru u Jugoslaviji, koji je trenutno prolazio kroz dobro dokumentovanu kreativnu i komercijalnu krizu sa svojim bendom Bijelo dugme, najnoviji studijski napori dobijaju loše kritike i prodaju se uglavnom, kao i izveštaji o sukobima i skorom odlasku vokaliste Željka Bebeka. Preplavljeno veselim sarkazmom i zaostalim komplimentima, pismo novih primitivaca pozvalo je Bregovića da im se pridruži, nudeći mu novi početak uz kreativno resetovanje.

1983–1984: Elvis J. Kurtović & His Meteors pokreću priču uredi

Elvis J. Kurtović & His Meteors bili su prvi među novim primitivcima koji stiču izvesnu afirmaciju na sceni. Promovisani od strane menadžera Muharema, koji je pored vođenja poslovnih aspekata benda imao uticaj i na njegove kreativne aktivnosti, nakon klubova po Sarajevu Elvis J. Kurtović & His Meteors 1983. počinju da odlaze i na klupske svirke u druge jugoslovenske gradove—Beograd (SKC), Zagreb (Kulušić i Lapidarij), Rijeku (Palah), Pulu itd.—gde nailaze na dobre reakcije mlade klupske publike. Manjak originalanosti u svom zvuku—kojim dominiraju direktne obrade Roling Stonsa, The Who itd.—nadomešćuju osebujnim živim nastupom koji se pretvara u jedinstvenu mešavinu rokenrola sa elementima stend-up komedije uz obilje mladalačke energije koju glavni tekstopisac i maskota benda Elvis J. Kurtović usmerava sa bine neprestanom komunikacijom sa publikom između pesama. Dok uglavnom sviraju po studentskim klubovima, promotivne aktivnosti su im ograničene na štampane medije. Muharem bi im osiguravao publicitet prestavljajući ih kao rodonačelnike novog pokreta te uzdizanja novog primitivizma i usmeravanja novinara iz jugoslovenske omladinske štampe—beogradskih listova Džuboks i Reporter, zagrebačkog Poleta i ljubljanske Mladine—da zauzmu 'pravi ugao' za priču, dok se članovi benda doprinosili utisku dajući živopisne intervjue i bombastične izjave, često izgovorene u obliku manifesta.

[Tokom ljeta 1983] bili smo negdje na putu, na nekoj svirci. Kad smo se vratili u Sarajevo u našem omiljenom kafiću "Dedan" na Čaršiji dočekao nas je naš drug Branko Đurić-Đuro, također mladi roker, i dramatičnim tonom nam saopćio: "Hej, tražio vas je novinar iz Starta, hoće da radi intervju s vama!" Mislili smo da nas zeza, no Đuro nam je ispričao priču kako je čovjek došao iz Zagreba, tražio nas po Radio-televiziji (niko nije čuo za nas), pa u Diskotonu (niko čuo za nas) i onda je krenuo po kafićima da se raspituje o toj grupi i tom pokretu... i tako je naletio na njega i ostavio mu broj. Vrlo brzo smo, nakon prvih iskustava s medijima, skontali da ljudi bukvalno shvataju metafore iz naših prvih intervjua po omladinskoj štampi! Tako da je i novinar uglednog zagrebačkog Starta pomislio da će nas lako pronaći u Sarajevu, jer k'o fol jako smo popularni. A mi u stvari sviramo po studentskim klubovima za 200-300 ljudi (i to uglavnom sa Zabranjenim pušenjem i Plavim orkestrom—dok ovi drugi nisu otišli u vojsku) i ponekad u Domu mladih ili Slogi kao predgrupa nekoj poznatijoj jugoslovenskoj grupi, kad je proslava radioemisije PRIMUS i tako to. U Sarajevu nas niko od "ozbiljnijih medija" nije šljivio ni dva posto. Novovalno orijentirana publika zainteresirano prihvata našu kombinaciju rok muzike i humora, a kad su novinari omladinske štampe u pitanju, primjećujemo da od svih naših blebetanja najviše vole priču o nekakvom "novom pokretu mladih u Sarajevu".[6]

-Elvis J. Kurtović o početnoj promotivnoj strategiji benda.

Krajem jula 1983, novopečeni bend dobio je veliki medijski vetar u leđa nakon što je zagrebački Start (jugoslovenski visokotiražni nedeljni časopis i svojevrstan pandan Plejboju) poslao svog novinara Gorana Gajića u Sarajevo radi prikupljanja materijala za priču o nekonvencionalnoj grupi. Objavljen kao tekst na dve strane sa naslovom "Meteorski uspon Elvisa J. Kurtovića" u časopisu koji je izlazio u tiražu od 200.000 primeraka, članak je bila daleko najveća medijska eksponiranost koju je bend do tada dobio. Nadovezujući se na narativne potke koje su Muharem i Kurtović već dobro ustanovili i razvili preko jugoslovenskih omladinskih štampanih medija, članak je bio izuzetno afirmativan i laskav za mladiće iz EJK -a i HM -a - proglasivši ih "idućom bitnom stvari u jugoslavenskom roku".[6] Uz novu serijom živopisnih izjava od strane članova benda (sad već jednim od zaštitnih znakova benda), list je takođe ponovo objavio—na Muharemovo insistiranje uprkos Kurtovićevom protivljenju—njihovo sarkastično otvoreno pismo Goranu Bregoviću koje je tako ovaj put dobilo mnogo veću publiku.[7]

Jašući na talasu publiciteta kojeg su dobili putem članka u Startu, Muharem je tokom jeseni 1983. godine brzo reagovao, ambiciozno zakazujući veliki koncert Elvisa J. Kurtovića i njegovih meteore sa bendom D'bojs kao predgrupom u sarajevskoj dvorani "Đuro Đaković", kapaciteta od skoro 1000 mesta.[6] Karte za svirku su brzo rasprodane štoćereći da je postigla izvanredan uspeh, izuzetan trijumf benda koji u to vreme još nije bio na televiziji i još uvek nije imao studijsko izdanje.

S tim u vezi, decembra 1983., Muharem je uskoro dogovorio termin u studiju Akvarijus u Beogradu kako bi snimio materijal za svoj debitantski album čiju produkcijom je prvobitno trebalo da odradi Peđa Vranešević iz Laboratorije zvuka, ali je na kraju angažovan Goran Vejvoda koji je posao obavio uz pomoć Elvisa J. Kurtovića i Muharema. Margita Stefanović iz Katarine II gostovala je na sintisajzeru tokom snimanja albuma jer je njen bend istovremeno snimao svoj debi album u istom studiju.

Nedugo zatim, Elvis J. Kurtović & His Meteors i Muharem su potpisali ugovor sa ZKP RTLj, a njihov debi album "Mitovi i legende o Kralju Elvisu" izašao je u februaru 1984. godine usred Zimskih olimpijskih igara koje su se održavale u Sarajevu. Smatrajući da bi im promocija albuma tokom Olimpijskih igara obezbedila dodatni publicitet zbog velikog broja novinara i drugih posetilaca okupljenih u gradu, Elvis J. Kurtović & His Meteors održavaju pres-konferenciju,[8] kao i niz klupskih svirki u popularnom studentskom klubu Trasa.[9] Usput, odradili su svoj prvi pravi TV nastup na Hitu meseca (jugoslovenski pandan britanskoj emisiji Top of the Pops), izvodeći "Baščarši Hanumen" na plejbek i kreveljeći su u kamere. Nakon izlaska albuma, usledila je promotivna klupska turneja po većim jugoslovenskim gradovima, ali pošto je ploča naišla na slab prijem kod publike sa manje od 15.000 prodatih primeraka, turneja se brzo završila, a deprimirani članovi benda vratili su se kući u Sarajevo.

Malkolm Muharem je uskoro prestao da radi sa bendom.

1984: Das ist Walter objavljen, Top lista nadrealista debituje na televiziji uredi

Nekoliko meseci kasnije, u aprilu 1984, Jugoton je objavio debitantski album Zabranjenog pušenja Das ist Walter u ograničenom broju od 3.000 primeraka, što jasno ukazuje na izuzetno niska komercijalna očekivanja izdavačke kuće. Snimljen u izuzetno skromnim okolnostima tokom neočekivano dugog perioda od sedam meseci iz razloga koji su bili van njihove kontrole, album donosi hiperlokalizovan pank i garažni rok senzibilitet sa pesmama koje se pozivaju na različite toponime sa područja Sarajeva i kulturne temelje poput Vratnika, Baščaršije, groblja Bare, FK Sarajevo, Hadžići, Bajram, Tržnica (glavno gradsko tržište), Valter brani Sarajevo, ulica Fuada Midžića i opskurni kino s niskobudžetnim stranim filmovima. Većina pesama usredsređena je na pojedince sa društvene margine, poput zatvorenika koji robija u Zenici zbog ubistva iz osvete za seksualni napad na njegovu suprugu, koja voli Hanku i Šaban, mrzi hipi, mrzi anarhiste i grafite, Lokalni Vratnik, koji prezire Zapad, koji ima veliki autoritet nad susedstvom, taksista koji radi samo noću, nedavno se vratio kući u Sarajevo nakon boravka u zatvoru u Zenici zbog neutvrđenog prekršaja, željan organizatora / političara lokalne zajednice na svom putu prema gore komunistička nomenklatura, rudnici uglja Kreka i Banovići itd.

Početna prodaja albuma bila je veoma slaba.

Paralelno sa izlaskom albuma, Top lista nadrealista prešla je na televiziju kao nedeljni skeč-komičarski program. Emisije su se počele prikazivati 2. juna 1984. godine na drugom kanalu TV Sarajevo, kao i na razmjeni JRT -a za ostatak zemlje. Uprkos tome što su bili smešteni u milje koje je bilo daleko od njihovog prirodnog okruženja -njihovi komični skečevi su u suštini bile puniči između numera narodne muzike - emisija se na kraju pokazala kao dobro sredstvo za dosezanje šire publike. Nakon nekoliko uvodnih epizoda koje su u velikoj meri naišle na ravnodušnost, emisija je počela sticati malo publike izvan svog sarajevskog omladinskog jezgra s kojim se na taj način povezala.

Ovo postepeno povećanje gledanosti Top liste nadrealista imalo je pozitivan efekat na prodaju albuma Das ist Walter. Na talasu sve gledanije TV emisije, kao i sve većoj popularnosti "Zenica Bluz" (obrada pesme "San Kventin" Džonija Keša), Karajlićeva i Seksonova mešavina panka i lokalnog pripovedanja odjednom počinje da privlači sve prijemčiviju publiku iako je album već objavljen pre više mesecimi. I sama izdvačka kuća Jugoton bila je iznenađena ovakvim razvojem događaja te bila primorana da više puta naručuje doštampavanje albuma na pločama i kasetama.

Novi primitivizam kao pojam takođe je počeo da se prima u javnosti pošto su jugoslovenski mediji krenuli da ga upotrebljavaju kada se pozivaju na stil benda ili kada govore o televizijskoj emisiji. Takođe, jedna od popularnijih pesama na albumu, „Anarhija All Over Baščaršija“, izričito pominje nove primitivce, dovodeći ih u kontekst „nasilnika s Vratnika koji slušaju narodnu muziku, napadaju hipike, i gnušaju se Zapada“.

Dana 15. septembra 1984. godine, posle nastavka emitovanja televizijskih epizoda ​​Top liste nadrealista nakon letnje pauze, bend je svirao u sarajevskom Domu Mladih uz Bajagu i Instruktore pred izuzetno energičnom publikom od 4.500 ljudi. Bend je ovim i zvanično izašao iz studentskih klubova te krenuo da nastupa u većim dvoranama. U oktobru 1984. Zabranjeno pušenje dolazi u Beograd na zakazan nastup u SKC, gde bivaju iznenađeni punom razmerom svoje novonastale popularnosti. Osim što su morali da dodaju još jedan koncert na istom mestu sledećeg dana radi akomodacije publike koja želi da ih vidi, deca su počela da ih prepoznaju na ulici. Dve SKC svirke poslužile su bendu kao odskočna daska za opsežnu i uspešnu jugoslovensku turneju; 4. novembra 1984. rasprodali su Halu sportova, sportsku arenu u Beogradu sa 6.000 posetilaca. Istovremeno, do novembra 1984. godine, Karajlića su počeli primećivati tiražni časopisi o stilu života u Jugoslaviji, poput TV novosti i Studija, jer je jasno uspostavljena veza između njegovih likova komičara u skeču Top lista nadrealista i njegove šarene scenske rok zvezde sa Zabranjenim pušenjem. Bend je na toj turneji svirao preko 60 koncertnih datuma.

Paralelno, prodaja albuma je na kraju dostigla tiraž od 100.000, dok se pojam Nju primitivs takođe ustalio u tom procesu. Međutim, povećani profil značio je i povećanu kontrolu što su Karajlić i bend spremali da saznaju.

1984–1985: Afera "Maršal" uredi

Na koncertu u riječkoj Dvorani Mladosti pred oko dve i po hiljade posetilaca u utorak, 27. novembra 1984. godine, bend je nehotice pokrenuo lavinu kontroverzi.

Tokom tonske probe pred nastup, pojačalo benda je otkazalo na šta je Karajlić u šali dobacio: "Crk'o maršal", nakon čega je usledila dramska pauza i dodatak: "Mislim na pojačalo" (pošalica na račun smrti maršala Tita 1980.), čime je nasmejao manju grupu ljudi koja se u tom momentu zadesila u neposrednoj blizini. Budući da mu se svidela reakcija okupljenih tokom tonske probe, dvadesetjednogodišnjak je odlučio da započne i sam koncert sa istom šalom, tobože kao objašnjenje za kašnjenje početka svirke.

Reakcije u SR Hrvatskoj uredi

Negativnih reakcija tokom i neposredno nakon koncerta gotovo i da nije bilo, a bend je nastavio turneju trijumfalnim nastupom 10. decembra 1984. u Ledenoj dvorani Doma sportova u Zagrebu pred 12.000 obožavalaca. Iako je nekoliko novinskih napisa u zagrebačkim novinama uoči koncerta u Domu sportova, uzgredno i neutralnim tonom, spomenulo Karajlićevu škakljivu pošalicu iz Rijeke, tek će članak novinara Veljka Vičevića [hr] objavljen u riječkim dnevnim novinama Novi list [hr] pokrenuti lavinu sa dalekosežnim posledicama. Ispod naslova "Opak dim Zabranjenog pušenja", Vičevićev tekst snažno osuđuje mladi bend za "nedostatka morala" i "prekoračenja svih normi".

Vičevićevo štivo bacilo je prvi kamen koji će se uskoro pretvoriti u lavinu kritika, a na kraju završiti i sudskim procesom protiv Karajlića, kao i, posledično, potpunom javnom marginalizacijom benda, novih primitivaca i Top lista nadrealista.

Iako upakovana kao javni ukor nestašnim omladincima za nedolično ponašanje, kritika Novog lista na račun benda imala je lokalnu dnevnopolitičku pozadinu. Služila je uglavnom za otvaranje novog fronta u sukobu između dve frakcije unutar Saveza komunista Hrvatske (SKH) koje su, u okviru međusobne borbe za kontrolu nad materijalnim dobrima SKH, odmeravale snage i po pitanju uticaja nad Savezom socijalističke omladine Hrvatske (SSOH), republičkim ogrankom Saveza socijalističke omladine Jugoslavije (SSOJ), podmlatka jedine političke partije u zemlji—Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Još od smrti nosioca ordena jugoslovenske zvezde, narodnog heroja i junaka socijalističkog rada Vladimira Bakarića (republičkog političkog lidera, dugogodišnjeg fukcionera i najvećeg autoriteta među komunistima u SR Hrvatskoj) godinu i po dana ranije, borba za prevlast unutar ogranka SKJ u SR Hrvatskoj (SKH) vodila se između dve frakcije: takozvanih bakarićevaca (samoproglašenih nastavljača Bakarićeve politike, čuvara revolucionarne vatre) i takozvanih šuvarovaca (navodnih reformski nastrojenih komunista koji su se okupili oko društveno-političkog radnika u usponu, četrdesetosmogodišnjeg marksiste i partijskog mladog lava Stipe Šuvara). Budući da je riječki koncert organizirao lokalni pro-šuvarovski gradski ogranak SSO, suparnički pro-bakarićevski tabor iskoristio je Karajlićevu opasku o Maršalu, kao i svoju kontrolu nad riječkim Novim listom, kako bi bacio ljagu na organizatore koncerta te ostale pro-šuvarovske elemente unutar partije. S druge strane, šuvarovci iz hrvatskog SSO-a, koji su kontrolisali uređivačku politiku zagrebačkih nedeljnih novina Polet, koristili su stranice tog lista kao platformu za replike i protivoptužbe. Logično, Polet je samim tim žestoko branio Karajlića i Zabranjeno pušenje. Sam Karajlić, iako generalno zahvalan Poletu na podršci, je u kasnijim intervjuima priznao da podrška tog lista nije bila ništa principijelnija od napada s druge strane: "I jedne i druge je bilo potpuno briga za mene. Bio sam im klasična moneta za potkusurivanje, rekvizit koji su koristili za potrebe svog unutarpartijskog obračuna“.

Reakcije u Sarajevu uredi

Desetak dana kasnije, krajem decembra 1984. godine, priča o incidentu iz Rijeke stiže u sarajevsku štampu, gde je lokalni novinari—među kojima se isticao Pavle Pavlović iz nedeljnog tabloida As—spremno dočekuju za dalju osudu benda. U tekstu naslovljenom „Otrovni dim Zabranjenog pušenja“, Pavlović naziva Karajlićevu šalu „grubom asocijacijom, sarkazmom koji vrijeđa do srca“.[10] Usput navodi da „razvikana sarajevska primitivna grupa“ (kako karakteriše Zabranjeno pušenje) „započinje opasnu igru podmetanja“ te daljom tvrdnjom da su nakon koncerata u Zagrebu i Rijeci „imali posla sa SUP-om“ insinuira privođenje članova benda u miliciju.[10] Kolumnista zatim širi konkretan fokus sa riječkog koncerta i samog benda te pronalazi problematične ideološke konotacije i u reklamnim džinglovima koji istovremeno tokom decembra 1984. na Radio Sarajevu promovišu Diskotonovo izdanje radijskog materijala Top liste nadrealista.[10] Pavlović nastavlja uverenjem da su „pušači“ (kako pežorativno oslovljava članove benda) „samo još jedna iz niza novovalnih grupa koja će trajati nešto duže od života leptira“ pre nego što sa žaljenjem konstatuje da je „i ovo malo vremena već bilo dovoljno da se mladi željni zabave i spektakla zadoje i novim mislima, stalnim potcjenjivanjima svega što smo do sada stvorili i banalnog, prostačkog igranja s temeljnom parolom iz NOB-a — Tuće nećemo, svoje ne damo“.[10] Novinar završava zlokobno se pitajući da li je vreme da se „zatre otrovni dim Zabranjenog pušenja“.[10] Objavljen u visokotiražnim novinama, čiji je prosečan broj distribuiranih primeraka do kraja 1984. redovno premašivao 350.000 (a povremeno dobacivao čak i do 420.000),[11] članak je priči dao ogroman publicitet čime je medijska hajka na nove primitivce poprimila daleko intenzivniji oblik.

Osim visokotiražnog Asa, i drugi sarajevski listovi, poput Vena i Oslobođenja, brzo su se pridružili osudi benda putem izrazito oštrih tekstova.

Kao svojevrstan apsurd, kratak tekst pod naslovom "Smrdljiv dim Zabranjenog pušenja" u kom se bend denuncira i u drugom sarajevskom nedeljnom tabloidu Ven, objavljen je kao pravdanje lista pred svojim čitaocima sedam dana nakon što su u svom prethodnom broju proglasili Zabranjeno pušenje rok bendom godine za 1984. na osnovu ankete sprovedene među jugoslovenskim kompozitorima pop-rok i narodne muzike.[12] Samo nedelju dana po nagrađivanju grupe, Ven se tako distancira od Zabranjenog pušenja izražavajući „žaljenje što su ovi mladići izabrani za rok-grupu 84. godine” i uverava javnost „da su vijesti o njihovom ponašanju doprle do članova ovog žirija, njima sigurno ne bi bilo mjesta u tom izboru”.[12] Nepotpisani tekst se završava obraćanjem da „ovi mladi ljudi izbacuju sa muzičke scene i takve »dosjetke« koje izazivaju nedvosmislene asocijacije da oni prave viceve i sa najsvetijim među svim Jugoslovenima, aludirajući na našeg Predsjednika, te posprdno izvrćući smisao jedne od temeljnih parola našeg društva [Tuđe nećemo, svoje ne damo]”.[12]

Obračun sa mladim bendom u Oslobođenju, putem čitave rubrike objavljene 4. januara 1985., ispostavio se kao posebno nezgodan za bend obzirom da je dnevni list odlikovala određena reputacija te svakako ozbiljnija ciljna publika od Asa i Vena. Uz prenošenje Vičevićog teksta iz Novog lista, rubrika u sarajevskim dnevnim novinama sadrži i teške kritike Zabranjenog pušenja iz pera kolumniste Oslobođenja, lista koji se inače nominalno uglavnom klonio tema iz pop kulture, estrade i šou biznisa. Pod naslovom "Opušci novih primitivaca" kolumnista Ramo Kolar ukorava Karajlića za "vrijeđanje lika maršala Jugoslavije na najružniji način" te se pita "iz kojih li izvora oni [novi primitivci] izvlače svoje uvrede i mrlje na ljude kojih su se jedva sećali (i koji su etički i na mnogo drugih načina nemjerljivo bolji od njih) pre nego što zaključe: „Jedno su lokalne šale, dok je nešto sasvim drugo pljuvanje po stvarima koje su ovu zemlju, koja je ustala iz pepela i krvi svojih najboljih sinova, učinile ono što jeste. To nije nešto s čim bi iko—bilo novi primitivci ili bilo ko drugi—smio da se, s oproštenjem, zajebava“.

Pogođeni tekstom u Oslobođenju, već sledećeg dana članovi Zabranjenog pušenja reagovali su uputivši pismo svim društveno-političkim organizacijama u gradu Sarajevu i Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, uključujući i štampane medije koji su kritikovali grupu. Referišući se na pisanje Oslobođenje, članovi benda tvrde da takst "sadrži ozbiljne neistine i neverovatne optužbe o našem ponašanju na sceni zasnovane na neproverenim i lažnim glasinama koje su zlonamerno širene kako bi nas moralno i politički diskreditovale". Izražavajući duboko razočaranje što kao rođene Sarajlije doživljavaju medijske napade u svom gradu, članovi Zabranjenog pušenja takođe podsećaju javnost na njihova socijalistička svojstva iznoseći svoja tri nastupa na raznim štafetama mladih, uključujući i njihov nastup uživo pre 100.000 mladih na Trgu Marksa i Engelsa u Beogradu nekih šest meseci ranije na proslavi Dana mladosti. Pismo se nastavlja prenoseći "ogorčenost nad napadima koji potiču iz odeljaka štampe u našem gradu, a da čak nismo ni tražili našu stranu priče", pre nego što se zaklonjeno osvrne na novinara As Pavla Pavlovića, žaleći se da se "više poverenja daje zlonamerni proizvođač lažnih glasina i zlobno iznosio neistine nego nama koji smo tamo zaista bili ”. Suština pisma je njihova tvrdnja da nikada nisu uvredili imidž i nasleđe druga Tita, čime su demantovali medijske izveštaje koji tvrde suprotno i označili ih "monstruoznim lažima". Međutim, pismo je generalno ignorisano u Sarajevu i SR Bosni i Hercegovini, jer su jedini mediji koji su ga objavili dvadesetak dana kasnije bili Zagreb 'Politika .

Budući da nijedno od novinskih kuća u Sarajevu i ostatku Bosne i Hercegovine nije objavilo svoje pismo, članovi su odlučili da se direktno obrate institucijama sistema, dogovorivši se dva dana kasnije da ih primi član Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine Hrvoje Ištuk [ hr ] i uspio je od njega dobiti uvjeravanja da će se situacija uskoro smiriti. Međutim, počelo se događati upravo suprotno, jer su već zakazani koncerti benda počeli da se otkazuju. Prva koja će se u narednim mjesecima pokazati kao serija dnevnika otkazanih koncerata bile su dvije emisije zakazane u Splitu 11. i 12. januara 1985.

U komunističkoj zemlji u kojoj je "verbalni prestup" inkriminisan i naveden u krivičnom zakonu kao osnova za krivično gonjenje, Karajlić i drugi članovi benda pozvani su na desetine policijskih ispitivanja. Komunistička Jugoslavija imala je svoje svete krave i javna kritika ili ismijavanje, bilo prikriveno ili otvoreno, prema Titu, partiji ili je Narodnooslobodilački rat bio osnova za stroge kazne. Karajlić je na kraju izveden pred sud uz krivičnu prijavu koja je na kraju svedena na prekršajnu u pravnom procesu koji se razvukao godinama.

... i posledice uredi

Međutim, još veći problem je bio taj što je, usled afere ​​Maršal, Zabranjeno Pušenje dospelo na medijsku crnu listu. Iako nisu bile eksplicitno zabranjene, njihove pesme skinute su sa radijskih plejlisti, pristup televiziji bio im je ograničen, a više od 30 njihovih već rezervisanih koncerata početkom 1985. otkazano je zbog pritiska s vrha koji se manifestovao naprasnim i volšebnim uvođenjem administrativnih prepreka kao što je uskraćivanje atesta za bezbednost prostora na dan koncerta i tako dalje.

Tokom čitavog januara 1985. novi primitivci su bili izloženi brojnim bizarnim manifestacijama hajke pokrenute protiv Zabranjenog pušenja u Sarajevu.

Na savjet svog advokata, na sudskim ročištima tokom slučaja 'Crk'o Maršal' branio sam se poricanjem da sam ikad izrekao rečenicu za koju sam optužen. Moj advokat, inteligentan čovjek potpuno svjestan političkog momenta u Jugoslaviji, znao je dokle bi sve moglo da ode ako bih eventualno priznao da sam to zaista izgovorio. Takođe je znao da će „crk'o maršal“, što je 1984. još uvijek zvučalo kao bogohuljenje, uskoro poprimiti sasvim drugačiji kontekst. I zaista, u roku od nekoliko godina, slikovito rečeno, „crk'o maršal“ je postao zvanični politički program novonastalih partija koje su jačale i na kraju osvojile vlast u cijeloj Jugoslaviji.[13]

-Nele Karajlić o sudskom sporu koji je u periodu 1985–86 pokrenut protiv njega zbog verbalnog delikta.

Svakog januara, tokom zimskog školskog raspusta, jutarnja šema TV Sarajeva sastojala se i od repriza dečjih emisija, a jedna takva emisija je slučajno sadržala spot hit pesme "Zenica Bluz". Ne znajući da emisija sadrži sporni spot, tehničko lice u režiji tog dana greškom je pustilo emisiju. Budući da je Zabranjenom pušenju praktično bilo pod zabranom, rukovodioci TV Sarajevo našli su za shodno da se izvine za propust kasnije tog dana u glavnoj informativnoj emisiji svoje stanice Dnevnik 2, kao i da privremeno suspenduju tehničko lice odgovorno za propust.

Istovremeno, histerija se proširila i na aktivnosti Top liste nadrealista . Dok su u Sarajevu promovisali svoje tek objavljeno izdanje (koje je Diskoton objavio na audio kaseti, kao kompilaciju najboljih skečeva 'Top liste nadrealista' na radiju), stigma u gradu spram aktivnosti novih primitivaca je bila tolika da se nijedan jedini novinar nije pojavio na promociji kasete u muzičkoj prodavnici Muzikalije u Štrosmajerovoj ulici, plašeći se da će to što će tamo viđen eventualno biti protumačeno kao javno iskazivanje podrške prokazanom Karajliću i prijateljima.

Zbog svih problema i gnjavaže odjednom povezanih sa organizovanjem koncerta Zabranjenog pušenja, lokalni promoteri počeli su da izbegavaju bend uprkos jasnoj potražnji za njihovim koncertima. Budući da su sve više bili izopšteni iz javnosti, te videvši da im se komercijalni zamah stečen tokom prethodne godine zbog toga sve više topi, bend je odlučio da uloži svu svoju energiju u organizaciju jedne velike svirke koja bi poslužila kao ohrabrenje za sve potencijalne promotere da ne odustaju od benda. Ipak, uprkos rasprodanoj Hali Pionir u Beogradu, u subotu, 16. februara 1985. godine, sa više od 7.000 ljudi u publici, koncert nije imao željeni medijski efekat, a silazna putanja benda nastavljena je uz svirke koje su sada već potpuno presušile.

Suočavajući se sa nepremostivim preprekama, grupa je privremeno popustila, odlučujući da se neko vreme smiri, dok su se neki članovi vratili na Top listu nadrealista na Radio Sarajevu. Međutim, u martu 1985. vlasti su i tome stavile tačku, zauvek uklonivši segment iz radijskog programa.

I dok je karijera Zabranjenog pušenja odjednom krenula nizbrdo, drugi bend iz istog novo primitivnog miljea, Plavi Orkestar, postajao je sve popularniji.

Ostali bendovi koji su se u jednom ili drugom trenutku identifikovali sa novim primitivcima su: Bombaj Štampa, Plavi Orkestar, Dinar i Crvena Jabuka, iako su brzo prešli na komercijalnije i komunikativnije oblike izražavanja.

1984-1985: Muharem preuzima Plavi orkestar, Soldatski bal ruši diskografske rekorde uredi

Iako su baklju novog primitivizma prvenstveno nosili Elvis J. Kurtovich i njegovi meteori i Zabranjeno pušenje, i drugi bendovi su bili povezani sa pokretom.

Nakon što su se rastali sa Elvisom J. Kurtovičem i njegovim meteorima nakon što je njihov album prvijenac bio slab, prijemčiv menadžer Malkolm Muharem prešao je na drugu lokalnu sarajevsku odjeću - Plavi Orkestar- bend koji je takođe već neko vreme nastupao na sceni studentskog kluba u gradu i sada je želeo da napravi sledeći korak snimanjem i izdavanjem studijskog albuma. Iako su takođe započeli kao garažna/pank rok grupa koja se često ukrštala sa Pušenjem i EJK -om (Orkestarov basista Ćera I je čak svirao na Pušeninim demo snimcima pre nego što se pridružio Orkestar -u, dok su bendovi takođe često održavali klupske svirke), vremenom, posebno nakon što su postigli stabilan sastav Loše, Pave, Ćere I i Ćere II početkom leta 1983. Plavi Orkestar prešao je na konvencionalnije oblike izražavanja u jugoslovenskom opštem kulturnom kontekstu. U praksi je to značilo suštinsko napuštanje punka u korist popa i otvoreno koketiranje sa jugoslovenskim komercijalnim narodom u njihovom zvuku. Iako im otvaraju vrata komercijalno, ova ih je praksa donekle stavila na rub novog primitivizma. U poređenju sa dve glavne nove primitivne odeće, njihov scenski izgled bio je daleko uredniji, a tekstovi manje cerebralni.

Da budem potpuno iskren, potpisao sam taj ugovor [za novajliju Plavi Orkestar krajem 1984. i početkom 1985.] čisto na komercijalnom uspehu Zabranjenog Pušenja sa Das ist Valter. Moj glavni cilj [Jugotonovom direktoru] Škarici bio je u tome što je ovaj materijal još jedan novi primitivni projekat, samo iz ugla kampa. I dalje je to bila veoma teška prodaja, iako se na kraju povukao, čak se i odjavio na pesmama poput „Suada“ i „Šta će nama šoferima kuća“. Ipak, njegovo prihvatanje bilo je samo preliminarno jer je želio da se snimi najmanje 5-6 novih pjesama i tada će donijeti konačnu odluku. Dakle, u osnovi je bend morao ponovo da pravi demo snimke. A pošto su članovi bili u potpunom rasulu, a na raspolaganju je bio samo Loša, preko Jaje Houre uspeo sam da se dokopam Husa da proizvede ove nove demo snimke. Hus je zauzvrat doveo svoje prijatelje iz Parnog valjka da se igraju, kao neka vrsta angažovane ekipe za čišćenje u hitnim slučajevima ... I tek tada je Škarica dao svoj konačni odgovor. Dakle, da, snimci zbog kojih je Jugoton konačno potpisao Plavi Orkestar bili su de facto snimci Parnog Valjaka. -Menadžer Plavi Orkestar Malkolm Muharem o tajnim poslovima koji su doveli do oslobađanja Soldatskog bala .

Ipak, Muharem je ugledao novu priliku sa četvoricom svežih momaka od kojih je svaki tek napunio 20 godina nakon što su se nedavno vratili u grad sa svojih jednogodišnjih obaveznih vojnih službi. Osim što se u prethodnih nekoliko godina ukrštao sa njima na raznim svirkama dok je vodio Elvisa J. Kurtoviča i njegove meteore, Muharem je već podelio nekoliko primera kratke poslovne saradnje sa mladima iz Plavog orkestra, poput pomoći njima, septembra 1983, organizujte demo snimanje u studiju Druga Maca Enca Lesića u Beogradu neposredno pre nego što su otišli ​​da odsluže svoje obavezno vojno vreme. U jesen 1984. godine, kada je Muharem zvanično uzeo bend pod svoje, jedva da je postojao sa svojim glavnim kreativnim dvojcem-frontmenom Sašom Lošićem i gitaristom Mladenom "Pavom" Pavičićem [ hr ] -ne pod uvjetom da govori i Pava ne učestvuje u bilo kakvim aktivnostima vezanim za bend. Ne odustanu, Muharema su svoje 1983 demo u izvrłnih Jugoton je Sinisa Škarica [ sr ], bacanje mu još jedan novi primitivni bend predstavljajući Plavi orkestar je zvuk i sliku kao logor. Po sopstvenom priznanju, Muharem je takođe iskoristio ogroman uspeh Das ist Valter Zabrenjenog Pušenjaalbum kao njegova glavna prodajna tačka sa Škaricom kojem je navodno bilo potrebno dodatno ubedjenje jer je učinio da bend snimi još demo snimaka. veza poput Prljavo kazalište 'a Jasenko Houra [ hr ], Muharema dobio Parni valjak ' a Huseina "Kuće" Hasanefendić [ sr ] da pristane da snimi još nekoliko demo snimaka sa Plavi orkestar mladih, koji su doveli Pavičić leđa u preklop i do januara 1985. sva četvorica su otišli ​​u Zagreb na snimanje u SIM studio. Nakon toga, ovi novi demo snimci su takođe uspeli da obezbede predugovor sa Jugotonom.

Album pod nazivom Soldatski bal izašao je u februaru 1985. godine i trenutno je stvorio senzaciju u celoj Jugoslaviji, stavljajući mladi bend među najuspešnije jugoslovenske rok izvođače poput Bijelog dugmeta i Riblje Čorbe. Muharem je u suštini ostao veran promotivnim tehnikama koje je prethodno primenio sa Elvisom J. Kurtovičem i njegovim meteorima - štampanim medijima i zvučnim zapisima - iako je sarkastična bravura EJK & HM -a sada zamenjena sanjivim dečačkim šarmom Plavog Orkestara. Međutim, ovog puta to je imalo ogroman komercijalni efekat jer je bend krajem leta 1985. krenuo na jugoslovensku turneju sa scenama hiljada vrištećih i nesvesnih tinejdžerki koje su se ponavljale iz grada u grad. Nazvana „Bolje biti pijan nego star“ (Bolje pijana nego stara) po hitu benda, turneja je uključivala 140 koncerata u sportskim arenama i na drugim velikim mestima širom zemlje. Muharem dodatno angažovala novinar koji je postao režiser Goran Gajić da snimi dokumentarac turneje na taj način spajanja sa njim dve godine nakon Gajic je napisao blistavi leta 1983 članak o Elvis J. Kurtović u Start . Osim toga, Gajić je režirao video spot za hit pesmu Plavi Orkestar "Kad mi kažeš, paša" sa glumicama Tanjom Bošković, Sonjom Savić, novinarkom Mirjanom Bobić-Mojsilović [ sr ] i TV licem Suzanom Mančić. Album je na kraju prodan u 550.000 primjeraka. Iako se neočekivanim i iznenadnim uspehom, senzibilitet benda brzo pretvorio još više u folk folk, pošto su se skoro pretvorili u slatki dečački bend, mnogi mediji su ih i dalje predstavljali kao novu primitivnu grupu, dajući pokretu nezapamćenu promociju u Jugoslaviji tokom prve polovine 1985.

1985–1986: Ričl napušta Elvis J. Kurtović & His Meteors kako bi oformio Crvenu Jabuku, odmah postaje slavan uredi

Nakon što su se sredinom 1984. godine rastali od svog menadžera Malkolma Muharema, nakon razočaravajuće komercijalne prođe njihovog debi albuma Mitovi i legende o Kralju Elvisu, Elvis J. Kurtović & His Meteors nastavili su u istoj postavi, objavivši još jednu ploču—Da Bog da crk'o rokenrol (objavnjen 1985.)—koji na sličan način nije uspeo da se poveže sa širom publikom.

Njihovo pojavljivanje na JU rok misiji na stadionu Marakana u Beogradu juna 1985. ispostavlio se kao labudova pesma. Gitarista Dražen Ričl—koji se još od maja 1985. muzički ponovo povezivao sa Zlajom Arslanagićem, njegovim starim kolegom iz grupe Ozbiljno Pitanje te Top liste nadrealista—zvanično je napustio Elvis J. Kurtović & His Meteors nakon nastupa na JU rok misiji. Ostatak benda—vokal Rizo Petranović, bubnjar Radomir "Hare" Gavrilović, basista Nermin "Fićo" Dedić i klavijaturista Zoran "Poka" Degan—takođe polazi istim putem i bend praktično prestaje da postoji.

Iako su Ričl i Arslanagić održavali kontakt tokom perioda od rasformiranja Ozbiljnog pitanja 1982. godine, dvojac u potpunosti obnavlja saradnju u leto 1985. godine pokrenuvši novi bend koji će naposletku dobiti ime Crvena jabuka. Budući da su i dvadesettrogodišnji Ričl i dvadesetčetvorogodišnji Arslanagić u mežuvremenu već stekli određenu afirmaciju putem Top liste nadrealista, njihovo okupljanje ljeta 1985. radi novog muzičkog projekta osiguralo im je medijsku pažnju i pre objavljivanja ikakvog materijala. Posebno učestala bila su medijska poređenja i paralele sa Plavim orkestrom, još jednim sarajevskim bendom čiji su mladi članovi stasali u Novom primitivizmu a zatim prešli na nešto komercijalniji zvuk i eksplodirali na jugoslovenskoj muzičkoj sceni. Medijski narativ o Crvenoj jabuci kao bendu koji je, i krestivno i poslovno, krenuo dobro utabanom stazom Plavog orkestra posebno se intenzivirao nakon potpisivanja ugovora sa Jugotonom krajem 1985. I samo snimanje albuma u studiju SIM u Zagrebu takođe je pomno praćeno u jugoslovenskoj muzičkoj štampi, uključujući i televizijske izveštaje.

Krajem marta 1986. godine objavljen je istoimeni debi album Crvene jabuke koji odmah postiže veliki komercijalni uspeh. Iako u sebi sadrži nešto od lokalizovane estetike Novog primitivizma, album je prevashodno komercijalna ploča koja ciljano komunicira sa širokim jugoslovenskim narodnim masama, dizajnirana da dopre do što većeg broja mladih sa zvukom u rasponu između melodičnog bržeg popa i pop roka. Ipak, mnogi muzički kritičari i posmatrači nastavljali su da povezuju Crvenu jabuku sa Novim primitivizmom uprkos tome što su čak i sami Ričl i Arslanagić kroz izjave tokom promocije albuma vidno nastojali da svoj novi bend udalje od pokreta.

1987: Zvanični kraj uredi

Novi primitivizam je raspušten 1987. godine na lažnoj ceremoniji kojoj je prisustvovala većina njegovih osnivača i istaknutih ličnosti. Snimljeno na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti (ASU) u obliku skeča televizijske komedije za TV Sarajevo, Službeni novi raspad primitivizma uokviren je kao kongres Jugoslovenske komunističke lige (SKJ) sa delegatima koji su se izmjenjivali da govore za govornicom. Nazvan Sedmi izvanredni kongres novog primitivizma, zaključio je da će pokret odmah raspustiti njegovi članovi mantrom "bolje mi [da to uradimo] nego neko drugi".

Reakcije uredi

1983 uredi

Početna reakcija šire jugoslovenske javnosti na pokret nije bila pozitivna. Tokom prvobitne faze novog primitivizma, leta 1983. godine, u visokotiražnom dnevnom listu Politika pojavljuje se isečak koji se neposredno bavi tek održanom zajedničkom svirkom Elvis J. Kurtović & His Meteors i Plavog orkestra u beogradskom SKC-u a posredno i samim pokretom. U svom negativnom osvrtu, rok kritičar Ljuba Trifunović stavlja novi primitivizam u isti kontekst sa tada aktuelnim koketiranjem komercijalne folk pevačice u usponu Lepe Brene sa rok zvukom (koje pežorativno naziva "naivni rok"), izražavajući razočarenje što su se "obe pojave manifestovale upravo kada smo počeli da mislimo da je jugoslovenski rok konačno postao imun na takve bolesti zbog novog talasa koji je efikasno oduvao tzv. pastirski rok i sve njegove derivate". Trifunović dalje vidi nove primitivce u kontinuitetu sa neki od prethodnih proizvoda iz ponude sarajevske muzičke scene kao što su kompozitor Nikola Borota Radovan, opus grupe Jutro, rano Bijelo dugme i saradnja rokera Milića Vukašinovića sa mladom narodnjačkom zvezdom Hankom Paldum. Trifunović završava tvrdnjom da je pridev „novi“ potpuno izlišan u nazivu pokreta: „Elvis J. Kurtović & His Meteors i Plavi orkestar predstavnici su ovog obnovljenog i ogoljeog primitivizma. Iako postoje izvesne beznačajne razlike prilikom poređenja interpretativnog diletantizma ova dva benda (uz blagu prednost Elvisu J. Kurtoviću), ono što zaista deprimira je njihov apsolutni stvaralački patos oličen u maksimi 'budimo ono što jesmo—primitivni balkanoidi'“.

Iako su ga jugoslovenski rok kritičari u početku uglavnom negativno dočekali, pokret je dobio neočekivani kompliment od najuspešnijeg i najpoznatijeg jugoslovenskog rok muzičara Gorana Bregovića koga su novi primitivci često nemilosrdno prozivali i ismevali. Tokom jeseni 1983. godine, gostujući u emisiji Rok oko TV Sarajeva, Bregović je nazvao Novi primitivizam "jedinim autentičnim jugoslovenskim odgovorom na pank".

1984 uredi

Krajem 1983. godine, a posebno tokom 1984. godine, kako se pokret sve više profilisao izlaskom debitantskog albuma Zabranjenog pušenja i prelaskom Top liste nadrealista na televiziju, počeo je i da dobija sve bolje osvrte u jugoslovenskim medijima.

Jula 1984. rok kritičar Darko Glavan napisao je detaljnu ličnu ocenu novog primitivizma uopšte, te grupe Elvis J. Kurtović & His Meteors i posebno Zabranjenog pušenja. Izražavajući blago odobravanje, on iznosi limitirani okvir unutar kog mu je pokret prihvatljiv: "Ako se nekome sviđaju, neću ga odvraćati, međutim, ako se nekome ne sviđaju, takođe neću pokušati da ga ubedim u suprotno". Štaviše, iako je primećivanje novih primitivaca zaslužilo medijsku pažnju koju su dobili, on se pita da li je količina publiciteta postala prevelika jer su „sjajni kao dodatni začin razvijenoj i raznovrsnoj rok sceni, ali teško mogu da funkcionišu kao dominantni trend".  Fokusirajući se na EJK & HM, on ih označava kao „bosanski odgovor na Sha Na Na", pre nego što su proglašava prihvatljivim oblikom zabave za široke mase i dobrodošlim odmorom od nekoherentne umetničke rok pretencioznosti. Iako dodatno izražava skepticizam da li je sve to još uvek dovoljno za konvencionalnu rok karijeru, navodeći nespremnost Elvis J. Kurtović & His Meteors da osveže svoje repetitivne šale kao povod za zabrinutost u pogledu njihovih dugoročnih izglede za uspeh u karijeri. Glavan je optimističniji kad je u pitanju Zabranjeno pušenje, smatrajući ih „muzikalnijim, talentovanijim i u kontekstu LP -a, jednostavno jačim od Elvis J. Kurtović & His Meteors“. Upoređivanje Pušenja sa The Clash -om pored toga što uzdižu svoju umetničku ambiciju da „spasava ih da postanu jednodimenzionalne karikature i dodatno se poziva na stilizovani neorealizam sa lokalnim ukusomod Emir Kusturica 's sjecas li se Doli Doli Bel? ", Glavan smatra da, uprkos povremenom neuspehu da artikuliše svoju inventivnost, bend ima svež glas i nekoliko sjajnih pesama sa svog debi albuma.

1985 uredi

Novi primitivizam privukao je mnogo više pažnje štampe tokom početka 1985. godine, dok je takozvana „afera maršala“ bjesnila u medijima u zemlji nakon navodno uvredljive dosjetke frontmena Zabranjenog pušenja Nele Karajlić o smrti maršala Tita na koncertu benda krajem novembra 1984. u Rijeci.

Kao deo svog članka iz januara 1985. o različitim aspektima "afere Maršal" Zabranjenog Pušenja, dok se skandal još uvek odvijao i čiji je ishod bio u velikoj meri promenljiv, rok kritičar Zlatko Gall uključio je svoja zapažanja o bendu konkretno i Novom primitivizmu uopšte. Pisanje kroz prizmu tekućeg političkog skandala koji se raspravljalo u jugoslovenskim medijima i sud javnog mnjenja, on sažima filozofiju javnog delovanja Nove primitivizmu kao "poseduju jasne protiv intelektualne osobine koje uključuju veličanje na STREETVISE lokalnog Noble Savage preko humor koji svira jeftinim mjestima i kao takav prelazi tanku granicu između aluzijas jedne strane i vulgarnost i odbojnost s druge ". Gall nastavlja navodeći da debitantski album Zabranjenog Pušenja Das ist Valter " uglavnom sleće s desne strane te linije uprkos grubosti benda i raznim nedostacima koje su uspeli da pretvore u prednost " pre nego što je dalje pohvalio, baš kao što je to učinio Glavan šest meseci ranije, za „uspešno dočaranje i ponovno stvaranje atmosfere Kusturicine Sjećaš li se Doli Bel? ", koji Gall vidi kao" film koji je pored raspirivanja nostalgije probudio i svijest mladih Sarajlija o vlastitom (novom primitivnom) identitetu ". Novinar zaključuje da je tako Zabranjeno Pušenje postavilo pozornicu za karijeru kakva je Buldožer's, ali da je njegov ogroman uspeh "olakšan euforijom oko nove primitivne Top liste nadrealista " tokom protekle godine "često gurao bend na pogrešnu stranu linije vulgarnosti tokom njihovih nastupa uživo, a to je onda samo mali korak" na neukusnu opasku i neuspešnu šalu o američkom pojačalu “.

U kontekstu „afere Maršal“, prebacivanja u višu brzinu koja je dovela do toga da su Zabranjeno Pušenje i Novi Primitivizam u suštini zabranjeni od javnih aktivnosti u raznim delovima Jugoslavije - sa mnoštvom otkazanih svirki Zabranjenog Pušenja, zabranama radijskih plejlisti za njihove pesme, uklanjanjem Top lista nadrealista sa sarajevskog radija i televizije, pokrenut je sudski spor protiv Karajlića itd.-filmski kritičar i kolumnista Bogdan Tirnanić napisao je dugometražni komadmarta 1985. kritikujući jugoslovenske kulturne politike odozgo prema gore koristeći fenomen novog primitivizma kao primer. Posmatrajući kako je pokret ugušen na političkoj osnovi i uklonjen iz vida odmah nakon što mu je posvećena ogromna medijska pažnja, Tirnanić nudi ličnu podršku opsjednutim novim primitivcima izjavljujući da "vjeruje da je verzija mladog Karajlića zaista bila samo prokleto pojačalo “. Pisac zatim postavlja da „iako će u nekom budućem trenutku biti potpuno nevažno da li su ova deca izmasila ono što im se pripisuje, ništa od toga ne utiče na suštinu stvari, jer čak i ako je ova javna istraga bila usredsređena na ono što je Karajlić mislio je da njegova šala na sceni u Rijeci nije lansirana na način na koji je bila,na račun jednog momka, rekao mi je tako, cela nova primitivna stvar će se uvek gorko rešavati na ovaj ili onaj način. "Pre nego što izloži ovu tvrdnju, Tirnanić se povlači da ponudi svoje poglede na stvaralačke zasluge Nove Primitivizam, proglašavajući ga "nesumnjivo jednom od najvećih medijskih i kulturnih atrakcija 1984. godine koji se pojavio kao lokalna subkulturna filozofija kao reakcija na rane osamdesete godine u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani u odgovarajućim rock'n'roll miljeima kada su ti gradovi bili punk i scene novog talasa počele su da se smanjuju "i sažimaju kao" jedinstven i jednostavan program koji potpuno eliminiše opasnost da ikada postane, čak i nesvesno ili slučajno,epigon globalnog trenda zbog afirmacije osebujnog kulturnog sadržaja koji potiče iz autentičnog prirodnog resursa -homo balcanicus - sa svojim širokim spektrom društveno - folklornih karakteristika: od povlačenja čakije do opcionalne lične higijene ". Tirnanić nastavlja napominjući da" nije uvek lako reći da li je dr. Nele Karajlić i Elvis J. Kurtović ražnjuju likove o kojima pripovedaju, prepuštajući ih ironičnom kampus Das ist Valter . Kada je u pitanjuTop liste Nadrealista " a 1984 serije, iako ga je" dobrodošao dašak svežeg vazduha na bajatog jugoslovenskoj televiziji "s obzirom, pisac i smatra da je" njegova socijalistička - kamp stil je dvadesetak godina prekasno, nakon Jovana Ristic  [ r ] 's earli 1960s igra u DADOV  [ sr ] i komarac kabare ".

Nasleđe uredi

Novi primitivizam kao potkulturni pokret zadržao je značaj i nakon zvaničnog raspada 1987. godine.

Romanopisac, i rođeni Sarajlija, Miljenko Jergović u svom se literarnom opusu kao novinski kolumnista u više navrata osvrtao na novi primitivizam, spominjući ga s radošću i u pozitivnom svetlu. Piščevi komplimenti za protagoniste pokreta kreću se u širokom rasponu: od pohvala njihovom doprinosu sarajevskom građanskom ponosu do divljenja tehnikama pripovedanja i upotrebi jezika u njihovim pesmama i humorističkim skečevima. Početkom devedesetih godina 20. veka on je rezimirao novi primitivizam kao "opšti kulturni emancipatorski pokret koji je Bosance trebalo da oslobodi kompleksa večne inferiornosti prema Zagrebu i Beogradu". U kolumni iz 2014. godine pokret je objasnio kao "gest samoironije, koji je poslužio kao način da se grad Sarajevo izvuče iz svoje kulturološke učaurenosti i, bar na kratko, postane kulturna prestonica Jugoslavije" pre nego što je dodao da je to takođe donelo "ismevanje režima i potpunu karnevalizaciju svakodnevnog života, dok je povezalo fantastičnu sposobnost da ispriča" malu priču ", kao i da pruži danak i omaž kroz pripovedanje".  Pišući 2017. o jeziku, stilu i metaforičkim asocijacijama koje su koristili novi primitivci, Jergović je na sve to gledao kao na "dio umjetne sarajevske čaršije"kod koji su ovi momci izmislili da bi ispričali svoje priče i napisali svoje pesme, isti kod koji bi na kraju našao put do gradskih ulica, pa čak i do njegovih intelektualnih salona - govnara nove sarajevske kulturne i književne elite ". Jergović nadalje uzviknuo u istom delu da "jezik u ranim Top listama nadrealista i početnim albumima Zabranjenog pušenja i EJK & HM -a nije imao nikakvog uticaja u stvarnosti jer niko u gradu Sarajevu nije tako govorio", objašnjavajući sve to kao " persiflaž"svojevrsno ismijavanje samog sebe koje je pretpostavljalo sve vrste uljepšavanja. "Zaključio je rekavši da je" ono što je počelo kao persiflaža uskoro završilo kao široko prihvaćen standard [u Jugoslaviji] toliko da je zbog ovih nekolicine jedinstveno talentovanih i duhovitih pojedinaca, dar humora postao je kolektivan u smislu da ako je istinit stereotip da su Cigani dobri u pjevanju i sviranju instrumenata, i ako svi crnci znaju plesati i držati ritam, onda svi u Bosni moraju biti sposobni ispričati vic i zabaviti gomilu “.

U svom oštrom ukoru pokreta iz 1993. godine, Muhidin Džanko, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, označio je novi primitivizam kao "izuzetno antiislamski pokret" koji je "zahvaljujući harizmi njegovih protagonista, uspio direktno opstruirati pa čak i eliminirati nacionalna osjećanja bosansko -muslimanske omladine, od kojih su većina ponosni pripadnici 'nove primitivne nacije' ". Nadalje, vidio je da je poetika novog primitivizma ukorijenjena u njegovom specifičnom jeziku koji sadrži "navodne govorne obrasce i govor sarajevske čaršije i mahale ", prije nego što ju je odbacio kao "Orijentalna leksikologija “.

Zoran "Cane" Kostić, frontmen Partibrejkersa, nije bio ljubitelj novog primitivizma; to je usput spomenuo tokom intervjua 1997. godine, osvrćući se na rane godine svog benda i posebno se prisećajući komercijalnog uspeha u celoj Jugoslaviji Plavi Orkestar i Crvene Jabuke iz sredine osamdesetih, koji je imao svoju odskočnu dasku u Beogradu: „Sredinom 1980-ih, muzička scena u gradu je ponovo počela da se pojavljuje i novi bendovi su počeli da se pojavljuju. Ali, to je bio loš put. Bosanci (Plavi Orkestar i Crvena Jabuka) ušli su u Beograd negde oko 1986. odmah nakon što su ovi hrabri novi primitivni momci postavili scenu za njih su bili njihovi trojanski konji. Nikada nisam ušao u tu novu primitivnu stvar upravo zato što sam u njoj video nešto drugo. Mislim, na kraju, njihova glupa glupost omogućila je bendu poput Valentina  [ sr ] da osvoji Beograd.

Mnogima je novi primitivizam dobio dodatnu važnost u kontekstu raspada Jugoslavije. Knjige poput „ Shake, Rattle and Roll“ iz 2013 .: Jugoslovenska rok muzika i poetika društvene kritike koju je napisao Dalibor Mišina, docent za sociologiju na Univerzitetu Lakehead, posvećuju značajan deo proučavanju ukupnog značaja novog primitivizma u poslednjoj deceniji SFR Jugoslavije. postojanja, tvrdeći da je zemlja mogla opstati da je usvojila vrednosti koje propagira novi primitivizam i slični žanrovi kao svoj novi kulturni model.

Pominjući usput Novi primitivizam u kolumni o folk rok bendu Nervozni Poštar iz 2018. godine, romanopisac Muharem Bazdulj uporedio je pokret sa „nestašnim detetom koje voli da iskušava strpljenje svojih roditelja, svojih učitelja i direktora škole, ali nije sasvim spreman da učini čak i nešto što bi zapravo rizikovalo izbacivanje iz škole "pre nego što zaključi da je" baš kao što je barok završio u rokokoutako je i Novi primitivizam završio u Nervoznom Poštaru "jer se" Nervozni Poštar pojavio u vreme kada je estetika Novog primitivizma praktično postala vladajuća u jugoslovenskoj javnoj sferi i kada strah od neodobravanja kulturne elite više nije bio prisutan ni u tom obliku gde vas pali da vas kulturna elita smatra odvratnom “

Novi primitivizam je prvenstveno bio zajebancija koja je na kraju shvaćena malo previše ozbiljno. Nastao je kao naš odgovor na globalne muzičke trendove koje je zapadna muzička industrija proizvodila i lansirala u redovnim intervalima kako bi prodala više ploča. Kad god dođe do zastoja u prodaji, industrija izbaci nešto što se zove, na primer, novi romantizam. I onda se pojavljuje bend koji se zove Ultravok, na primer, pa smo se svi ošišali kao Ultravok i tu stvar kupujemo godinu ili godinu i po dana. A onda je vreme za nešto novo, a isti ciklus se ponavlja iznova ..... Kao osetljivi i prijemčivi potrošači pop-kulture, brzo smo shvatili da je cela stvar lažna pa smo odlučili da se „pridružimo“ muzičkoj industriji tako što smo došli do sopstvenog pokreta. Novi primitivizam bio bi genijalan da ga je preuzeo i negovao ozbiljan konceptualni umetnik spreman da u njega uloži bar onoliko energije koliko su oni slovenački momci uložili u svoju Neue Slovenische Kunst. Međutim, objektivno govoreći, to je uvek bilo nemoguće jer su momci iz NSK ozbiljno shvatili svoje stvari dok mi nikada nismo prošli fazu zajebavanja..... Trebao bih dodati i da je najveća razlika između Novog primitivizma i NSK u činjenica da je "stari primitivizam" opipljivo postojao, dok "Altslovenische Kunst", strogo govoreći, nikada nije postojao. -Nele Karajlić 2012. o tome da li je novi primitivizam bio politički ili kulturni pokret.

Jednom u 100 godina, dobijem poziv od nekog ko mi se predstavi kao istraživač koji radi na nekom univerzitetu i kaže mi da želi da mi postavlja pitanja o novom primitivizmu. Moja instantna reakcija je da ga zajebavam. Međutim, kada mi kasnije pošalju lijepo štampanu knjigu sa tvrdim povezom, moram reći da budem ponosom. Ništa mi ne pruža takvo zadovoljstvo kao kad vidim neko sranje od prije trideset godina koje sam napisao čisto iz inata, nemara ili pasjaluka, koje je sad prevedeno na engleski, i ozbiljni ljudi ga analiziraju tražeći dublji smisao. -Elvis J. Kurtović u svojoj internetskoj kolumni 2013. o interesovanju Novi primitivizam dobija od društvenih naučnih krugova.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Glavni tok;RTV Pink, 1990s
  2. ^ Rosić, Branko (11. 5. 2018). „"New Primitives je najprecizniji metak ispaljen u Sarajevu posle atentata Gavrila Principa na Franca Ferdinanda": Ispovest oca novog primitivizma, Malkoma Muharema”. Nedeljnik. Arhivirano iz originala 12. 11. 2022. g. Pristupljeno 26. 11. 2019. 
  3. ^ Kurtović, Elvis J. (12. 2. 2020). „Manifest novog primitivizma”. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 14. 3. 2020. 
  4. ^ Šehanović, Damir (2009). „Elvis J. Kurtović”. Pink BH. Damar Show. Arhivirano iz originala 12. 11. 2022. g. Pristupljeno 11. 11. 2022. 
  5. ^ Rančić, Sandra; Vesić, Dušan (2004). „Anarhija All Over Baščaršija (24. epizoda)”. RTS. Rockovnik. Arhivirano iz originala 12. 11. 2022. g. Pristupljeno 11. 11. 2022. 
  6. ^ a b v Kurtović, Elvis J. (7. 6. 2016). „Meteorski uspon Elvisa J. Kurtovića”. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 8. 6. 2016. 
  7. ^ Jergović, Miljenko (27. 2. 2017). „Iz vremena kada očevi nisu znali protiv koga to pjevaju njihova djeca”. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 14. 3. 2017. 
  8. ^ Kurtović, Elvis J. (23. 12. 2014). „30 godina 'Mitova i legendi...'. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 14. 3. 2017. 
  9. ^ Kurtović, Elvis J. (14. 2. 2012). „Olimpijada, Jurek, burek”. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 14. 3. 2017. 
  10. ^ a b v g d Pavlović, Pavle (decembar 1984). „Otrovni dim Zabranjenog pušenja”. As. Arhivirano iz originala 31. 3. 2022. g. Pristupljeno 29. 3. 2020. 
  11. ^ „Top 25 najprodavanijih časopisa u Jugoslaviji '83: Iznenađujući podaci o najpopularnijim listovima”. Svet. avgust 1983. Pristupljeno 29. 3. 2020. 
  12. ^ a b v „Smrdljiv dim Zabranjenog pušenja”. Ven. januar 1985. Arhivirano iz originala 13. 11. 2022. g. Pristupljeno 29. 3. 2020. 
  13. ^ „Glavni tok”. RTV Pink. 1990s. Šablon:Dead Youtube links