Parlamentarizam u Kraljevini Jugoslaviji

Parlamentarni izbori u Kraljevini Jugoslaviji se održali su sedam puta u razdoblju od 1918. do 1941. Na tim izborima birali su se narodni poslanici (tj. zastupnike) za Narodnu skupštinu u Beogradu.

Istorijat uredi

Država je za vrijeme svog postojanja dva puta promijenila ime. Izvorni naziv je bio Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (19181921) koji je promijenjen donošenjem Vidovdanskog ustava U Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (1921—1929) te konačno Zakonom o nazivu i Podjeli Kraljevine na upravna područja U Kraljevinu Jugoslaviju (1929—1941).

U skladu s izmjenama državnog ustrojstva u upotrebi bila su dva izborna zakona. Na prva četiri izbora u upotrebi je bio izborni zakon iz 1920. Dok je na kasnijim izborima u upotrebi bio izborni zakon iz 1931. Iako je trebalo po ustavu da se izbori održavaju svake četiri godine u stvarnosti to nije bilo ostvarivo (npr. samo u osmogodišnjem razdoblju Vidovdanskog ustava došlo je do triju parlamentarnih izbora i promjene 24 vlada). Biračko pravo su imali svi muškarci koji su u trenutku sastavljanja biračkih popisa navršili 21 godinu i bili državljani Kraljevine SHS (odnosno Kraljevine Jugoslavije).

Ukupno najuspješnija stranka na parlamentarnim izborima bila je Narodna radikalna stranka, koja je tri puta osvojila najveći broj mandata.

Popis parlamentarnih izbora uredi

Izbori za Ustavotvornu skupštinu uredi

Izbori izvršeni na osnovu Ustava iz 1921. uredi

Izbori izvršeni na osnovu Ustava iz 1931. uredi

Političke partije u Kraljevini SHS/Jugoslaviji uredi

Izvršna vlast uredi

Činjenice, kao što su one na koje je ukazivala beogradska Politika, na primer da je Kraljevina za prvih deset godina imala 123 ministra, od kojih je 60 bilo iz Srbije a 63 (dakle većina) iz “preka”, da je Hrvatska dala 20 a Dalmacija osam ministara itd., dakle činjenice koje su argumentovano obarale stereotipe – nisu uvažavane.[1]

Reference uredi

Literatura uredi