Slakovce (alb. Sllakoc) je naselje u opštini Vučitrn, Kosovo i Metohija, Republika Srbija. Selo je nakon 1999. poznato i kako Grikeza (alb. Grykëzë). Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, selo je imalo 263 stanovnika, većinu stanovništva činili su Albanci.

Slakovce
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskomitrovački
OpštinaVučitrn
Stanovništvo
 — 2011.Rast 263[1]
Geografske karakteristike
Koordinate42° 49′ 38″ S; 20° 55′ 51″ I / 42.827197222222225° S; 20.93092777777778° I / 42.827197222222225; 20.93092777777778
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina819 m
Slakovce na karti Srbije
Slakovce
Slakovce
Slakovce na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj42000
Pozivni broj+383 (0)28
Registarska oznaka02

Geografija uredi

Slakovce je planinsko selo zbijenog tipa, sa listopadnom šumom, livadama i pašnjacima te pogoduje stočarstvu, oranice u ravnici sa plodnom lukonom na kojoj uspevaju sve žitarice, povrće i voće. Selo je smeešteno na padinama ogranaka Kopaonika, na Slakovačkoj reci, oko 18 km severoistočno od Vučitrna.

Istorija uredi

U 18. veku selo su obnovili Srbi Drobnjaci, koji su zatekli u ruševinama crkvu sv. Arhanđela Stefana, sa starim srpskim grobljem oko crkve, koje nisu obnavljali. Svoje novo groblje su osnovali u podnožju Orlovog brega, na zapadnoj strani sela. Atanasije Urošević u knjizi "Kosovo naseobine i poreklo", na strani 93, navodi kako mu je 1935. godine ispričao jedan sedamdesetogodišnjak da su za poslednjih decenija turske vladavine Albanci ubili u ovom selu 17 ljudi, koliko je on pamtio, zatim 1919. kačaci su napali selo i ubili 5 ljudi, a u Drugom svetskom ratu 4 čoveka..[2] Podnoseći ove žrtve i ljačku, Slakovčani se nisu raselili. Separatistička vlast u SFRJ uspela je da ih raseli. Pored šteta i nasrtaja, ukinuli su im školu u selu 1958. Đaci su morali da idu u susedno selo Ceceliju, dok i ovu školu nisu ukinuli 1963. godine. Đaci nastavljaju da idu u Samodrežu, udaljenu od Slakovca 4 km. Godine 1965. ukidaju osnovnu školu i u Samodreži na srpskom jeziku. Ovim đacima je jedino bilo preostalo da idu u Novo Selo Mađunsko, koje je udaljeno 15 km, što je bilo nemoguće.

Po ovom ostvarenom separatističkom scenariju, Slakovčani su 1965. i 1966. svi do jednog iseljavaju, prodajući svoja imanja Albancima pošto-zašto. Posle njihovog iseljavanja, Albanci su porušili nadgrobne spomeniku u njihovom groblju, a neki su spomenike ugradili u zgrade mesto kamena.

Poreklo stanovništva po rodovima uredi

Podaci iz 1935. godine. [3]

  • Drobnjaci (18 kuća, Đurđevdan). Starinom su iz Drobnjaka, docnije živeli u Presekama (St. Kolašin), odakle su se doselili u 18. veku. Pojasevi u 1935. unazad: Miloš (70 godina), Miladin, Živa, Radisav, Stojan, Stevan. Doselio se neko pre Stevana, samo otac, deda ili ko drugi, ne znaju.

Učesnici oslobodilačkih ratova 1912—18 uredi

U logorima i zarobljeništvu 1941—45 uredi

Učesnici Drugog svetskog rata (1941—47) uredi

  • Živić Branko
  • Živić Đorđe
  • Živić Ljubomir
  • Živić Milan
  • Perić Bogdan
  • Perić Jerotije
  • Trifunović Radomir
  • Trifunović Svetislav[4]

Žrtve Drugog svetskog rata uredi

Odseljeni 1941—93 uredi

Svega 22 domaćinstava sa 124 članova. Sada u ovom selu žive samo Albanci.

Demografija uredi

Populacija (ist.): Slakovce
Godina1948195319611971198119912011
Stanovništvo122124119188196218263
Evolucija stanovništva

Reference uredi

  1. ^ Etnički sastav stanovništva na Kosovu i Metohiji iz 2011. godine (jezik: engleski)
  2. ^ Urošević 1965, str. 34. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFUrošević1965 (help)
  3. ^ Urošević, Atanasije (1965). Kosovo. Beograd: Naučno delo.  COBISS.SR 155363340
  4. ^ Evidencija SUBNOR-a Vučitrna

Literatura uredi