Čedomir Čeda Jelenić (Jabučje, kod Lajkovca, 1923Beograd, 1999) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Srbije, ekonomista, generalni direktor Robnih kuća „Beograd”. Povukao se sa te pozicije 1974. pod pritiskom čistke liberala u Srbiji.

čedomir jelenić
Lični podaci
Datum rođenja(1923-00-00)1923.
Mesto rođenjaJabučje, kod Lajkovca, Kraljevina SHS
Datum smrti1999.(1999-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (75/76 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija Srbija,  SR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Porodica
SupružnikBojana Jelenić
Delovanje
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije

Biografija

uredi

Rođen je 1923. godine u Jabučju, kod Lajkovca. Nakon završene osnovne škole, počeo je da uči gimnaziju u Valjevu, ali posle niže gimnazije dolazi u Beograd, na zanat. Završio je Trgovačku školu pri francuskoj firmi AŽB. Nakon Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, pridružuje se Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Stupa u partizane i učestvuje u oslobođenju Beograda, 1944. godine.

Završio je Višu partijsku školu „Đuro Đaković“ pri Centralnom komitetu KPJ. Diplomirao je na Višoj ekonomskoj školi, potom i na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i posle oslobođenja Jugoslavije posvetio se, pored partijskog rada, privredi. Izvesno vreme proveo je u Zapadnoj Nemačkoj, usavršavajući nemački jezik na Geteovom institutu.

U periodu pre nego što će preuzeti funkciju čelnog čoveka Robnih kuća „Beograd”, Čedomir Jelenić radio je na partijsko-političkim dužnostima u sindikatu Beograda i Srbije. Obavljao je i funkciju saveznog narodnog poslanika u Saveznoj narodnoj skupštini. Međutim, 1966. godine biva postavljen na mesto generalnog direktora robne kuće na Terazijama, imajući početni zadatak da integriše postojeće četiri beogradske robne kuće u jednu. Nakon uspešno izvršenog zadatka i stvaranja sistema Robnih kuća „Beograd”, Jelenić je nastavio da primenjuje znanja stečena tokom školovanja u francuskoj firmi AŽB, preduzeće je nastavilo da se razvija i napreduje i do 1974. godine, do kad je Jelenić sedeo u fotelji generalnog direktora, stvoren je trgovački sistem postao je prepoznatljiv u saveznim okvirima, pomažući svojim narudžbinama i neka druga republička preduzeća poput „Simpa” iz Vranja, „Javora” iz Ivanjice, „Rudnika” iz Gornjeg Milanovca, kao i preduzeća iz drugih jugoslovenskih republika. Karakteristika su bile i visoke plate zaposlenih, koje je sam Jelenić pravdao time da „trgovac živi od dohotka, a ne od prometa”, kao i da su uslovi rada teški.[1]

Prva polovina sedamdesetih godina bila je burna po srpske komuniste i u istoriji je ostala upamćena kao čistka liberala u Srbiji. Pad Marka Nikezića i Latinke Perović 1972. godine su ispratile smene i povlačenja niza rukovodilaca uspešnih kolektiva u Srbiji. Među njima se nalazio i Jelenić, koji je 1974. podneo neopozivu ostavku na mesto generalnog direktora Robnih kuća „Beograd”. Da mora da napravi takav korak saopštio mu je tadašnji sekretar Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, Dušan Gligorijević. Nasledio ga je Marko Uzelac, na to mesto postavljen zahvaljujući upravo Gligorijeviću.

U vremenu posle tih dešavanja, Jelenić je dobio ponudu da ode za predstavnika spoljno-trgovinskog preduzeća „Progres” u Istočnom Berlinu, ali se na tom mestu zadržao samo godinu dana. Po povratku iz Istočne Nemačke, Jelenić je bio u pregovorima da preuzme dužnost predstavnika slovenačke privrede u Srbiji, ali je taj aranžman storniran zahvaljujući srpskom društveno-političkom vrhu, koji je intervenisao kod France Popita, predsednika Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Slovenije, s obrazloženjem da je nedopustivo da Slovenci zapošljavaju srpske tehnokrate sa kojima se Srbija obračunava. U prevremenu penziju Jelenić odlazi iz crnogorskog „Industrija-importa”. Naime, imao je ideju po kojoj će se u Beogradu integrisati razna sitna predstavništva crnogorske privrede, te da bi taj poslovni potez mogao za pozitivnu posledicu da ima prerastanje „Industrija-importa” u „crnogorski Geneks”. Međutim, za tu ideju niko nije imao sluha i Jelenić odlazi u penziju.

Umro je 1999. godine u Beogradu. Sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je brojnih društvenih priznanja i jugoslovenskih odlikovanja.

Vidite još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi
  • Kako smo smenjeni: Govore bivši direktori velikih kolektiva u Srbiji. "Privredni pregled", Beograd, 1989. godina