Šid
Šid (slč. Šíd, hrv. Šid, rsn. Шид) je gradsko naselje i sedište istoimene opštine u Sremskom okrugu, smešten na padinama Fruške gore. Prema popisu iz 2022. bilo je 12.618 stanovnika.
Šid | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Srbija |
Autonomna pokrajina | Vojvodina |
Upravni okrug | Sremski |
Opština | Šid |
Stanovništvo | |
— 2022. | 12.618 |
— gustina | 314/km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 45° 07′ 38″ S; 19° 13′ 40″ I / 45.1271486° S; 19.2278501° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Aps. visina | 113 m |
Površina | 47,4 km2 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 22239 22240 |
Pozivni broj | 022 |
Registarska oznaka | ШИ |
Geografija
urediNadmorska visina je 104 m. To je sedište najzapadnije opštine Srema, a nalazi se između reke Dunav i obronaka Fruške gore na severu i reke Save na jugu. Oblast na kojoj je izgrađen Šid je voćarsko vinogradarski kraj, sa velikim vinskim podrumom. U sklopu poljoprivrede razvijena je i prehrambena industrija, posebno prerada žita, savremena industrijska klanica (koja je zatvorena kao i većina velikih preduzeća posle demokratskih promena 2000-e) i fabrika za proizvodnju jestivog ulja, kao i tekstilna industrija i trikotaža (takođe zatvorena posle demokratskih promena 2000-e). U gradu se nalazi spomen kuća i galerija poznatog slikara Save Šumanovića. Prema svom položaju, opština privredno gravitira Bačkoj Palanci kao većem ekonomskom i kulturnom centru u neposrednoj blizini. Nedaleko od Šida je i granica sa Hrvatskom.
Ovde se nalaze Železnička stanica Šid, Turistička organizacija Šid i Kulturno obrazovni centar Šid.
Istorija
urediNije poznato kada je Šid formiran kao naselje, postoje samo razne pretpostavke. Početkom 18. veka Šid je bio jedno od najvećih naselja između Vinkovaca, Vukovara i Sremske Mitrovice. Za procene o veličini i značaju Šida postoje pismeni podaci. Najraniji pomen iz toga vremena je podatak da je u Šidu umro Luka Natalis 1702. godine, vikar apostolskog poslanstva.
Umro je 1860. godine kapetan auditor doktor filozofije Petar Matić, koji se uz vojnu službu puno bavio književnim radom - objavio više naslova knjiga. Ostao je udovac, u penziji, bio bez potomaka pa je svoju biblioteku zaveštao Karlovačkoj gimnaziji. Matić je bio rodom iz Bingule, sveštenički sin. Završio je Gimnaziju u Karlovcima, filozofiju u Pešti a nemačka prava u Beču.[1]
Srpska škola u Šidu je 1860. godine otvorila i treći razred, gde će pored srpskog biti učen i nemački jezik.
Grad je 1885. godine bio u sastavu Erdevičkog izbornog sreza sa svojih 2406 duša.[2]
U Šidu je osnovano 1898. godine "Venac - srpsko društvo za međusobno pomaganje o ženidbi i udadbi". To čudno društvo zalagalo se za novčanu pomoć mladim supružnicima, koja im je bila potrebna za osnivanje porodice. Član društva bi nakon ženidbe dobio novčani iznos prema broju članova a ako je i nevesta članica tog društva, i njoj sleduje novac. Osnivači društva bili su građani šidski Dragutin Grčić i Stevan Blagojević. Društvo je radilo po usvojenim pravilima, a upravu je vodio pomenuti Grčić.[3]
Drugi svetski rat
urediZa vreme Drugog svetskog rata, Šid je bio u sastavu NDH. Najveći od svih zločina u tom periodu dogodio se 28. 8. 1942. godine, na Veliku Gospojinu. Veća grupa ustaša, na čelu sa Viktorom Tomićem, došla je iz Zagreba i u toku noći je započela racija. Uhapšeno je 142 Šiđana (125 muškaraca, 13 žena i 4 deteta). Svi oni su stravično mučeni, i na kraju, njih 121 je vozom prebačeno u Sremsku Mitrovicu gde su streljani. Među njima je bio i čuveni srpski slikar Sava Šumanović. Racija u Šidu se odvijala u sklopu veće racije koja je izvedena na teritoriji celog Srema, a u kojoj je ubijeno preko 6.000 ljudi, većinom Srba, mada je bilo i Jevreja i Roma.
U dvorištu sreskog suda u Šidu isterali su žene, decu i ljude, pustili vodu iz česme i naterali ih „da sednu u vodu", a ustaše su to gledale i time se zabavljali. Kako su svi imali ruke vezane na leđima, a od silnih batina iznemogli, mnogi nisu mogli da sednu na zemlju, već su potrbuške padali. Viktor Tomić ih je nogama tukao i gazio po njima.[4]
Među uhapšenim Srbima bio je i Kuzman Slavujević. Kada je oko 5 sati ujutro doteran u dvorište sreskog načelstva „i video dovedenu malu srpsku decu, toliko je bio ganut, a u isto doba i razjaren, da je ustašama psovao majku". Kako su mu ruke bile vezane na leđima, uhvatio je zubima najbližeg ustašu za gušu". U tom momentu mu je priskočio Viktor Tomić, udario ga železnom polugom po glavi tako žestoko da je odmah onesvešćen pao na zemlju. Da bi ga priveli svesti, polili su ga vodom, odneli u podrum, gde je bilo drugih Srba zatvorenika, i tu mu pred svima najpre čupali kleštima nokte sa nogu i ruku, a potom mu nožem odrezali obe ruke zajedno sa plećkama, te je u najvećim mukama umro.[5]
U Šidu su Srbi užasno tučeni i na sve moguće načine zlostavljani. Domaće ustaše su ih nagonile da jedan drugome ližu krv iz rana, pa ih onda pustili kućama. U dvorištu kotarske opštine u Šidu Srbe su tukli „kočevima, sekirama, stolicama, i nekim gumenim pendrecima, koji su na vrhu imali neko šiljato železo koje je sa žrtava čupalo meso".[6]
U selima šidskog sreza u raznim saopštenjima se uvek naglašavalo da se to i to „zabranjuje Židovima, Ciganima i Srbima“.[7]
Srbi su između ostalog ucenjivani i u vidu raznih kontribucija. Tako je u Šidskom srezu pojedinim selima bilo određeno da plate 100, 150, pa i više stotina hiljada dinara. Selo Batkovac[a] imalo je da plati 150.000. Razrez je bio učinjen prema imovnom stanju građana, tako da su pojedinci imali da daju između 5.000 i 20.000 dinara. Svakom Srbinu koji nije dao novac saopštavano je da se odmah seli u Srbiju, a celokupna imovina mu je oduzimana u korist hrvatske države. Pri polaganju novca svako je mora da potpiše izjavu da novac daje dragovoljno „za unapređenje ustaškog pokreta". Ugledni trgovac Moldovan iz sela Jamena, nije doneo tačno naznačenu sumu u određeni čas, pa je zbog toga zaklan u ustaškom stanu u Šidu.[8]
Prilikom pljačkanja srpskih kuća u Sremu ustaše su odnosile „bolje kapute, bicikle, zlatninu, gotov novac", a pored toga „mast, brašno, muške astraganske šubare, čizme, šivaće mašine i sve što im je palo šaka".[9]
Raspad SFRJ
urediOvde se odvijalo Granatiranje Šida 1991.
Kultura
urediGalerija slika „Sava Šumanović“ nalazi se u Šidu, u ul. Svetog Save br. 7, nekadašnje Maršala Tita br. 11, u kojoj se nalazi najveći broj dela Save Šumanovića (Vinkovci, 22. januara 1896 - Hrvatska Mitrovica, 30. avgusta 1942), jednog od najznačajnijih srpskih slikara 20. veka, a koji je ubrojan i u 100 najznamenitijih Srba. Osnovana je 1952. godine zahvaljujući poklonu slikareve majke Perside Šumanović, od 417 slika i kuće u kojoj su dela danas izložena. Kuća zajedno sa galerijom, koja je nastala znatno kasnije, predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture od velikog značaja.
Muzej naivne umetnosti „Ilijanum” nalazi se u Šidu, sada u ul. Svetog Save br. 5. Otvoren je 1970. godine na inicijativu slikara i svetskog klasika marginalne umetnosti Ilije Bašičevića Bosilja (Šid, 1895-1972).
U blizini sela Privina Glava nalazi se istoimeni manastir. Po legendi manastir je dobio je ime po osnivaču, vlastelinu Privi (ili Pribi) iz 12. veka. U gradu nalazi se takozvani Ruski dvor, bivši letnjikovac grkokatoličkih episkopa iz 18. veka.
U Gradu postoji niz ustanova od kulturnog značaja. Najvažniji pravoslavni hram je Crkva svetog Nikole. Ovde se nalaze Crkva Uspenija Presvete Bogorodice u Šidu i Crkva Svetog velikomučenika Kneza Lazara u Šidu. U Šidu deluje Hrvatsko kulturno društvo "Šid" osnovano 2010. godine.[10]
Godine 1863. školski tutor tadašnji Kristo Mauković je o svom trošku izgradio učiteljske stanove, za srpsku školu.[11] Ovde se nalaze OŠ „Branko Radičević” Šid i OŠ „Sremski front” Šid.
Ovde se nalazi Rimokatolička crkva Presvetog Srca Isusovog u Šidu.
Demografija
urediU naselju Šid živi 12.825 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 38,1 godina (36,5 kod muškaraca i 39,6 kod žena). U naselju ima 5.510 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,96.
Ovo naselje je uglavnom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.
|
m | ž |
|||
? | 47 | 53 | ||
80+ | 55 | 170 | ||
75—79 | 122 | 249 | ||
70—74 | 250 | 384 | ||
65—69 | 373 | 454 | ||
60—64 | 389 | 487 | ||
55—59 | 363 | 425 | ||
50—54 | 569 | 616 | ||
45—49 | 734 | 718 | ||
40—44 | 645 | 720 | ||
35—39 | 572 | 604 | ||
30—34 | 536 | 524 | ||
25—29 | 567 | 525 | ||
20—24 | 576 | 626 | ||
15—19 | 641 | 580 | ||
10—14 | 496 | 522 | ||
5—9 | 490 | 448 | ||
0—4 | 413 | 368 | ||
Prosek : | 36,5 | 39,6 |
| ||||||||||||||||||||||||
|
Pol | Ukupno | Neoženjen/Neudata | Oženjen/Udata | Udovac/Udovica | Razveden/Razvedena | Nepoznato |
---|---|---|---|---|---|---|
Muški | 6.439 | 1.938 | 4.059 | 227 | 173 | 42 |
Ženski | 7.135 | 1.442 | 4.102 | 1.193 | 373 | 25 |
UKUPNO | 13.574 | 3.380 | 8.161 | 1.420 | 546 | 67 |
Pol | Ukupno | Poljoprivreda, lov i šumarstvo | Ribarstvo | Vađenje rude i kamena | Prerađivačka industrija |
---|---|---|---|---|---|
Muški | 3.097 | 249 | 0 | 0 | 806 |
Ženski | 2.168 | 95 | 0 | 0 | 447 |
UKUPNO | 5.265 | 344 | 0 | 0 | 1.253 |
Pol | Proizvodnja i snabdevanje | Građevinarstvo | Trgovina | Hoteli i restorani | Saobraćaj, skladištenje i veze |
Muški | 47 | 112 | 419 | 76 | 347 |
Ženski | 17 | 14 | 480 | 68 | 68 |
UKUPNO | 64 | 126 | 899 | 144 | 415 |
Pol | Finansijsko posredovanje | Nekretnine | Državna uprava i odbrana | Obrazovanje | Zdravstveni i socijalni rad |
Muški | 37 | 52 | 247 | 67 | 94 |
Ženski | 71 | 67 | 149 | 197 | 227 |
UKUPNO | 108 | 119 | 396 | 264 | 321 |
Pol | Ostale uslužne aktivnosti | Privatna domaćinstva | Eksteritorijalne organizacije i tela | Nepoznato | |
Muški | 97 | 0 | 0 | 447 | |
Ženski | 74 | 3 | 0 | 191 | |
UKUPNO | 171 | 3 | 0 | 638 |
Galerija
uredi-
Sarkofag sa nekropole Belnjača
-
Spomen obeležje Sremski front
-
Železnička stanica
-
Članovi Slovačkog pevačkog društva u Šidu (1938)
-
Bista slikara Save Šumanovića u Galeriji Sava Šumanović
Napomene
urediIzvori
uredi- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1860. godine
- ^ "Zastava", Novi Sad 1885. godine
- ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1898. godine
- ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 221
- ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 271
- ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 202
- ^ Branko Savić, sveštenik iz Morovića, srez Šid, u Koraćici 1. septembra 1941. (P)
- ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 110
- ^ Najveći zločini sadašnjice: patnje i stradanje srpskog naroda u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945, Dr. Dragoslav Stranjaković, Gornji Milanovac, Dečje novine (1991), str. 103
- ^ „Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata/ Udruženja”. Arhivirano iz originala 2. 4. 2015. g. Pristupljeno 24. 3. 2015.
- ^ "Srbski dnevnik", Novi Sad 1863. godine
- ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9.
- ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9.
- ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7.
Literatura
uredi- Radojević, Mira (1992). „Sporazum Cvetković-Maček i pitanje razgraničenja u Sremu” (PDF). Istorija 20. veka: Časopis Instituta za savremenu istoriju. 10 (1-2): 61—72.
- Radojević, Mira (1996). „Srpsko-hrvatski spor oko Vojvodine 1918-1941” (PDF). Istorija 20. veka: Časopis Instituta za savremenu istoriju. 14 (2): 39—73.
Spoljašnje veze
uredi- Zvanična internet prezentacija (jezik: srpski)
- Mape, aerodromi i vremenska situacija lokacija (Fallingrain)
- Gugl satelitska mapa (Maplandia)
- Plan naselja na mapi (Mapquest)
- Ruski dvor (Vladičanska rezidencija) (jezik: srpski)
- Šidski portal™ (Šidski internet portal) (jezik: srpski)
- Radovan Sremac: Srpsko pravoslavno groblje u Šidu (Poreklo, 26. decembar 2021)